Državni tajnik Kerry pozvao je predsjednika Obamu da pokrene tajne raketne napade unutar Sirije ne priznajući ulogu SAD-a, plan koji je Obama odbio, prema novom izvješću koje je citirao Gareth Porter.
Gareth Porter
Jeffreya Goldberga nedavno objavljeno članak dužine knjige o Baracku Obami i Bliskom istoku uključuje veliko otkriće koje izoštrava sirijsku diplomaciju državnog tajnika Johna Kerryja: izvješćuje da je Kerry u nekoliko navrata bezuspješno tražio u proteklih nekoliko mjeseci da dobije Obamino odobrenje za napade krstarećim projektilima na sirijska vlada.
To otkriće pokazuje da se Kerryjeva strategija u promicanju sirijskih mirovnih pregovora posljednjih mjeseci temeljila na mnogo jačem pritisku na Assadov režim da pristane da predsjednik Bashar al-Assad mora odstupiti s vlasti nego što je bilo očito. Također dovršava širu priču o Kerryju kao glavnom zagovorniku u vođenju rata u Siriji otkad je postao državni tajnik početkom 2013.
Državni tajnik John Kerry stiže u Pariz 12. siječnja 2014. na diplomatske sastanke o Bliskom istoku. (fotografija State Departmenta)
Goldberg izvještava da je Kerry "u nekoliko navrata" tražio da Obama odobri raketne napade na "specifične mete režima", kako bi "poslao poruku" Assadu - i njegovim međunarodnim saveznicima - da "pregovaraju o miru". Kerry je sugerirao Obami da SAD neće morati javno priznati napade, prema Goldbergu, jer bi Assad “sigurno znao povratnu adresu projektila”.
Goldberg izvještava da je Kerry "nedavno" predao "pisani nacrt novih koraka za veći pritisak na Assada". To je očito referenca na ono što je Kerry u svjedočenju u Senatu u veljači nazvao "značajnim raspravama" unutar Obamine administracije o "Plan b" podržati oporbu koja bi bila više "konfrontacijska". Kerry se u svom svjedočenju nije trudio sakriti činjenicu da je bio glavni zagovornik takve političke inicijative.
Ali Goldbergov izvještaj jasno pokazuje da Obama ne samo da je više puta odbio Kerryjeve zahtjeve za uporabom sile, nego je također na sastanku Vijeća za nacionalnu sigurnost u prosincu odredio da svaki zahtjev za uporabom vojne sile mora doći od njegovih vojnih savjetnika u očitom odbijanju za Kerry. Odmah nakon što je Kerry sugerirao da se u administraciji raspravlja o "Planu B", visoki dužnosnik Pentagona bio je taj koji odbacio ideju da se razmatra bilo kakav potez sukoba, uključujući dobro izlizanu ideju o "zoni zabrane leta".
Kerryjeva kampanja za napade krstarećim projektilima zapravo je započela ubrzo nakon što je postao tajnik u veljači 2013. U tom je trenutku Assad konsolidirao svoju vojnu poziciju, dok je Front al-Nusra (Al Qaedin ogranak0 i njegovi ekstremistički saveznici već bili u dominantnom položaju unutar oružane opozicije) , prema američkim obavještajnim službama, teško da je to bila povoljna situacija za pokušaj izgradnje oporbenih snaga koje bi mogle biti instrument dogovorenog rješenja koje je imao na umu.
Na Kerryjev poticaj Obama je u svibnju 2013. potpisao tajni predsjednički "nalaz" za tajnu operaciju CIA-e čiji je cilj bio je pružiti dovoljnu podršku pobunjenicima kako ne bi izgubili, ali ne dovoljno da bi pobijedili. Ali to je bila kompromisna mjera za koju je Kerry vjerovao da bi bila neadekvatna za potporu dogovorenoj nagodbi.
Želio je mnogo više, hitan program pomoći oporbi, i pribjegao je sumnjivoj birokratskoj taktici kako bi postigao svoj cilj. Počevši od ožujka 2013. i tijekom tog proljeća, naoružana opozicija optužila je Assadov režim da je u nekoliko navrata koristio plin sarin protiv oporbenih naseljenih središta. Dokazi za te optužbe bili su vrlo dvojbeni u svakom slučaju, ali Kerry ih je iskoristio kao način pritiska na Obamu.
U lipnju 2013. otišao je u Bijelu kuću s a papir pretpostavljajući istinitost optužbi i raspravljajući da će, ako Sjedinjene Države ne "nametnu posljedice" Assadu zbog njegove navodne uporabe kemijskog oružja, on to smatrati "zelenim svjetlom" da ga nastavi koristiti. Na sastanku Vijeća za nacionalnu sigurnost tog mjeseca, Kerry je pozvao na isporuke teškog naoružanja pobunjenicima kao i na američke vojne udare, ali je Obama ipak rekao ne.
Nakon napada sarinom 21. kolovoza 2013. na području Damaska, Kerry je bio vodeća osoba u Obaminom timu za nacionalnu sigurnost koji je tvrdio da je Obama morao vojno odgovoriti. Ali nakon što je prvobitno pristao na niz američkih raketnih napada na ciljeve režima, Obama je odlučio protiv toga. Jedan od razloga bio je taj što mu je direktor Nacionalne obavještajne službe James Clapper nasamo priznao da obavještajni podaci nisu bili "zakucavanje", prema Goldbergovom iskazu.
Međutim, umjesto raketnog napada, Obama je u listopadu 2013. pristao na vrlo riskantnu veliku eskalaciju vojne pomoći sirijskoj oporbi. Te jeseni Pentagon je prodao 15,000 U.S. TOW protutenkovske rakete Saudijcima, a tijekom 2014. Saudijci su ih dijelili naoružanim skupinama koje su odobrile Sjedinjene Države. Dijeljenje protutenkovskih projektila bila je nepromišljena politika, jer se do tada znalo da se mnoge skupine koje su bile naoružane već bore uz Nusra Front na sjeverozapadu. Projektili su bili presudni za zauzimanje cijele pokrajine Idlib od strane Nusra predvođene "Osvajačke vojske" u travnju 2015.
Kerry je bio spreman riskirati da Front Nusra i njegovi saveznici postanu nezaustavljivi kako bi pokrenuo svoju strategiju diplomatskog pritiska na Assada. Ali Kerry je pretjerao. Assadov režim i Iran bojali su se da bi se novoojačane vojne snage pod kontrolom Nusra Fronta mogle probiti i preuzeti alavitsko uporište pokrajine Latakije. Nagovorili su ruskog predsjednika Vladimira Putina da intervenira s ruskim zračnim snagama.
Kako je ruska kampanja zračnih napada počela potiskivati vojne snage predvođene ekstremistima i čak ugrožavati njihove linije opskrbe, Kerryjeva strategija pritiska na Assadov režim da napravi veliki diplomatski ustupak postala je nevažna.
Kerryjevi zahtjevi za američkim napadima krstarećim raketama postali su još ustrajniji. Bez njih, tvrdio je, ne bi mogao pridobiti Ruse da surađuju s njegovim planom mirovnih pregovora. Goldberg citira "visokog dužnosnika administracije" koji je rekao: "Kerry izgleda kao glupan s Rusima, jer nema nikakvu moć."
Obama, koji je već 2014. podlegao domaćem političkom pritisku da počne bombardirati Islamsku državu, nije vidio razloga za još dublji rat u Siriji u znak podrške Kerryjevom planu – pogotovo u novim okolnostima. Malo je vjerojatno da će Assad odstupiti s vlasti, au tom slučaju rat bi završio samo ako Nusra Front i njegovi saveznici salafisti-džihadisti više ne bi mogli nabaviti teško oružje koje im je potrebno za borbu protiv režima.
Stvarno podrijetlo sadašnjih sirijskih mirovnih pregovora stoga je Kerryjeva ambicija da slijedi iluzorni cilj osvajanja diplomatske pobjede u Siriji mnogo većim pritiskom na Assadov režim. Ironično, pokrećući vojno jačanje oružane opozicije kojom dominira Al-Qaida, Kerry je posijao sjeme vojnog preokreta koji je osigurao neuspjeh njegovih nastojanja. Kao rezultat toga postao je prilično jadna figura prikazana u Goldbergovom izvještaju koji je uzalud molio za još jedan američki rat u Siriji.
Gareth Porter nezavisni je istraživački novinar i dobitnik nagrade Gellhorn za novinarstvo 2012. Autor je novoobjavljenih Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu od Irana[Ovaj se članak izvorno pojavio u Middle East Eyeu na http://www.middleeasteye.net/columns/kerry-sought-missile-strikes-force-syrias-assad-step-down-1087172884#sthash.oK5k5IX9.dpuf]
Plan kontinuiteta poslovanja može se izraditi kod kuće ili korištenjem trećeg skupa za izradu planova za vas.
Ne razumijem, zašto bi Kerry želio pokrenuti takve napade? Bi li želio uvjeriti Siriju, Rusiju i Iran izvan razumne sumnje da Assad nije problem? I da su ljudi poput Kerryja na vlasti samo zbog gluposti masa? Jer bi gotovo sigurno tako poruka bila primljena. Možda je do sada sporno, jer su se SAD uključile u toliko besmislenih provokacija da su te zemlje vjerojatno već uvjerene. Ali to bi predstavljalo prepreku bilo kakvim mirovnim naporima koji su u tijeku, jer bi sirijska vlada nakon takvog napada imala poteškoća s dojmom da suprotstavljene strane djeluju u dobroj vjeri.
[Mislio sam da sam ovo već objavio, ali ne vidim post, pa je možda došlo do neke greške]
Nema greške brate, to je Egzorcist
Ne, siguran sam da je sada greška. Izvorni post se ponovno pojavio, ali sam također uspio reproducirati grešku na drugoj stranici. Napisao sam post i isprva je bio tu, ali kad sam se vratio, više ga nije bilo. Zatim sam napravio drugi post na isti članak, i izvorni post se vratio, zajedno s čitavom hrpom drugih postova koji nisu bili vidljivi trenutak prije. Zatim sam izbrisao povijest preglednika i sve su nove objave ponovno nestale. Dakle, postovi su sigurno svi tu, ali hoće li se i kada pojaviti, ostaje u zraku.
Nažalost, ovo nije tema, ali je relevantno za stranicu.
Ako je to bio Egzorcist, onda nema pojma na koju bi metu krenuo :)
Imam veliki jao za jadnu Kerry. Neugodno mi je reći da sam glasao za tipa protiv GWBushovih priča o paru gubitnika. Nisu li oni bili bratska braća? Wow . I on je NeoCon? Koga nema ovih dana osim Trumpa? Možda i on laže. Pa, za deset mjeseci, ako Hillary pobijedi, možda će Kerryju ipak ispuniti želju i Europa će dobiti naftovod od Katara do Turske, a Erdogan će postati Bog ili tako nešto u svojoj ogromnoj novoj predsjedničkoj palači. Hezbollah, zatim Iran, pa Rusi spasili su Assada. Što sada.? Nixon je trebao pustiti Charlesa Colsona da "pokupi svoje dečke" i šutnuti Johna Kerryja i one Vijetnamske veterane za mir u guzice dok su kampirali na travnjaku Bijele kuće. Rekao je Colson. Jesi li lud? Što kažete na to da sada ponovimo.
Dobar članak, kao i obično, od Garetha Portera. Karakterizacija g. Obame da je "početno pristao na niz raketnih napada na režimske ciljeve" (referenca na Siriju i napad kemijskim oružjem izvan Damaska) snažno podcjenjuje Obamin stav, kao što svaki gledatelj njegove televizijske prezentacije zna. Bio je gotovo fanatičan u svom nagonu za vojnim napadom, tvrdeći da je Amerika "iznimnost", i kako "mi djelujemo!", itd. Ovo nije bio nikakav glumački posao, jer je on loš glumac. Njegov emocionalno nabijen govor bio je podjednako fanatizam i podjednako neznanje, jer je dokaz bio blag (kao što je dokazano). Zahvalite se ne samo Jamesu Clapperu, nego i Donjem domu parlamenta što je odbio takvu odluku. Kerryjevo neznanje ponekad je nevjerojatno, ali Obama je to u početku progutao, a onda se srećom okrenuo kada su mu drugi rekli "Ne", baš kao što je trebao reći sam sebi.
Ne shvaćam. Kerry bi to učinio jer želi dokazati Siriji, Rusiji i Iranu da Assad nije pravi problem i da su ljudi poput Kerryja na vlasti samo zahvaljujući masovnoj gluposti?
Kao bonesmam, John Kerry je loš do kosti! Scenska umjetnost kao državnička umjetnost? Možeš se kladiti!
Nipošto ne branim Kerryja i neću se opravdavati za Obamu, ali ovaj intervju s Goldbergom mi miriše pomalo sumnjivo. Je li Obamin intervju majstorski komad književnosti napisan da postavi novi sirijski ratni narativ? Je li John Kerry loš policajac Obaminom dobrom policajcu? Kad bi moj šef govorio o meni takvim riječima kao što je Obama govorio govoreći o Kerryju, dao bih ostavku i dobio novi život. Često sam se pitao je li Obama mirotvorac okružen hrpom Warhawka, ali zbog načina na koji je ova priča ispričana, teško mi je prihvatiti da je ispričana. U redu, ako je ovo pokušaj Bijele kuće da se prikloni Rusima, onda ima smisla. S druge strane, ako Obama žrtvuje Kerryja za dobrobit njegove ostavštine, pa onda toliko o predsjedničkom egu.
JOHN KERRY, IZRAELSKI POINTMAN
Dokumentacija Garetha Portera o Kerryjevoj ulozi dosljedna je njegovoj
mjesto predsjednika Senatskog odbora za međunarodnu politiku
Odnosi. Moja kratka (za sebe) rečenica bila je uzeti u obzir Johna Kerryja
kao “SENATOR IZ AIPAC-a”. On ostaje glavni igrač
Izrael unutar Obamine administracije.
Nedavno povlačenje Vladinira Putina upravo je "mjenjač igre".
jer je Sirija jača, SAD-Izrael je financirao tzv.
mnogo su slabiji. Pretpostavljam (a ovo je samo nagađanje!)
da potencijalni kandidati obiju američkih političkih stranaka
bi to drugačije riješio. Hillary bi bez sumnje obećala
njezina podrška Izraelu u svakom slučaju. Ostaje da čak i ona
mogli smatrati da je izraelski stav u najmanju ruku nepraktičan.
Da je Donald Trump predsjednik, nemoguće je čak
pogodi što bi mogao učiniti. Pogađa se da je on let san
mlataranja šakama i prijetnji svima koji ga ne slijede
s konačnom izdajom. Ili je to samo gluma? TV reality show?
(Pogledajte moj današnji odgovor Rayu McGovernu koji sam nazvao “Mr.
Putinova politička oštroumnost.”).
—–Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Užasno je razmišljati o predsjedničkom mandatu Hillary Clinton.
Ona je krvoločna ratna huškačica koja djeluje pomalo poremećeno i psihički nestabilno. Unatoč svim svojim nedostacima, Trump ima pomirljivu notu kada je riječ o Rusiji i Putinu, on također osuđuje invaziju i rat na Irak 2003., za koji se zalagala Hillary. Ona je libijski koljač koji ne pokazuje kajanje i prikriva teror koji je zadala toj tužnoj zemlji. Hillary je također odigrala vodeću ulogu u pretvaranju Sirije u bure baruta; da je imala svoje druze, američki vojnici vjerojatno bi bili u čizmama u Ukrajini riskirajući Treći svjetski rat.
Mislim da se u ovome oslanjam na Williama Bluma. Također, James Petras je nedavno napisao da je Hillary vjerojatno gora, a u najboljem slučaju, velikodušna, jednako loša kao Cruz i Trump.
https://southfront.org
S obzirom na Goldbergovo prodavanje rata u Iraku na stranicama New Yorkera, želio bih više informacija o tome.
Ovo jasno pokazuje dvije stvari. Prvo, Kerry nije prirodni 'golub' kakvim su ga predstavljali u posljednjih pola godine ili tako nešto – navodni bijeli vitez koji gura pregovaračko stajalište s Rusijom – on je prije oportunist koji, kada je to moguće, griješi zajedno s Rusijom. jastrebovi u širem Washingtonu. On je Hillary, samo s više retoričkog i često neugodnog hvalisanja kao što se pokazalo tijekom ukrajinske krize. Drugo, prikazuje Obamu kao navodnog nevoljkog ratnika, ali onoga koji dopušta da mu se pod nosom odvijaju ratne igre CIA-e i tekuće višegodišnje akcije, Pentagonovi povremeni ratni bubnjevi i opasna, prenapučena pro-NATO proračunska retorika Breedlovea – cijelo vrijeme . Ove glavne ratne linije su postojanije od predsjedničkih dekreta ili nepostojeće 'Obamine doktrine'. Predsjednik čiji su antiratni osjećaji bili zagušeni sve do trenutka kad postojeći čopor bijesnih ratnih pasa pokaže previše iracionalnosti; predsjednik koji nije bio u stanju kanalizirati svoje osjećaje u politiku koja sadrži CIA-u i guši opasnu vojnu retoriku. Predsjednik čija se Nobelova nagrada za mir – ili slabašna dividenda mira – plaća u ruskim rubljama.
Josh >> Predsjednik čiji su antiratni osjećaji bili zagušeni sve do trenutka kada je postojeći čopor bijesnih ratnih pasa pokazao previše iracionalnosti; predsjednik koji nije bio u stanju kanalizirati svoje osjećaje u politiku koja sadrži CIA-u i guši opasnu vojnu retoriku. Predsjednik čija se Nobelova nagrada za mir – ili slabašna dividenda mira – plaća u ruskim rubljama.
.
Ne možeš znati JFK-a.
Da jeste, znali biste da je ubijen zbog svih protivljenja koja ste spomenuli gore… .
Hvala J'hon Doe II, otkako je počelo ovo izvještavanje o Siriji, jednostavno ne mogu zamisliti Jacka i Bobbyja kako raspravljaju o tome koliko je apsolutno lud bio zajednički sastanak šefova tijekom kubanske raketne krize. Ili izraz JFK-ovog lica koji je zabilježio novinarski fotograf dok se javljao na telefon, na smrt Patricea Lumumbe. Nisam veliki obožavatelj predsjednika Obame, ali svakako su ograničenja Bijele kuće "mješoviti blagoslov".
Uvijek sam mislio da je John Kerry kreten, a evo i dokaza! Ali gaw, kakav je Kerry šupak, i bio je…hm…cijelo vrijeme u javnoj (ne)služi. Oženjen multimilijunaškom nasljednicom, ima oko 9 vila od 20 soba raširenih po cijelom svijetu. Ne postoji bolji primjer oligarha od karijere političara od ovog šupka Johna Kerryja. Kerry je personifikacija “onih 1% koji posjeduju i vode SAD”. To je činjenica. Pogledajte kakvu je bijedu ovaj šupak izazvao otkako je državni sekretar: Ukrajina je u dronjcima, ide putem Iraka; Izraelsko-palestinski “mirovni” proces ne može biti više uništen, farsičniji nego pod njegovim nadzorom; a sad ovo: Kerry traži napade krstarećim raketama na Siriju! Ovaj tip je personifikacija svega što je krajnje loše u američkom upravljanju: on simbolizira 'rat bez kraja'; on promiče američku vanjsku politiku putem sile – NE kroz dijalog ili detant; on je još jedan željni procionistički lapd, koji uvijek želi da se američki vojnici bore i umiru – za Izrael. Ameriku vuče prema dolje karijera statusa quo beltway političara poput Kerryja. Kerry je još gori od Clintonovih. Možemo li ga izbaciti u svemir sljedećim Sojuzom? Apsolutno prezira vrijedno smeće.
Čovjek.
ultimativni klasični opis/okaz
Johna Kerryja kao "jakog" liberalnog demokrata -
Kerry, koji je iskoristio ratne zločine u Vijetnamu kao svoje
odskočna daska na političkoj ljestvici,
nekako umoran na predsjedničkim izborima 2004
run, gdje je karl lutao kampanjom u Ohiju
u brzi čamac objašnjenja/povlačenja/
prihvaćanje odricanja za kasnije poricanje istine
kako bi se popeo na mjesto u kabinetu u SAD-u,
lažnu povijest treba obožavati umjesto integriteta.
Stvarno podrijetlo sadašnjih sirijskih mirovnih pregovora stoga je Kerryjeva ambicija da slijedi iluzorni cilj osvajanja diplomatske pobjede u Siriji mnogo većim pritiskom na Assadov režim.
Je li Kerryjeva ruka uvrnuta pritiskom duboke države dok primjenjuje polugu zabrane ruke protiv stvarnih mirovnih pregovora???
Rekao bih da je jedna osoba koja radi uvijanje ruku Samantha Power. Od prvog dana je vrištala da baci nekoliko projektila od milijun dolara na Siriju, samo da pokaže koliko smo humani. Ona je vrlo opasna osoba koja nema ni trunku zdravog razuma ili pristojnosti. Samo je pitanje koliko ju Kerry može ignorirati ili pristati na njezine zahtjeve.
Hvala Gareth Porter. Nedavni uvidi u Hillaryin State Department i sada ovo, doista su zastrašujući o ovom predsjedništvu. Oni jednostavno čitaju kao nastavak Busha/Cheneyja. Ipak, predsjednik se mora smatrati odgovornim zbog stare analogije "dolar ovdje prestaje".
Treba odati priznanje Jefferyju Goldbergu za tako pronicljiv članak.