Trumpov strah od 'posredovane' konvencije

Ekskluzivno: Posljednja bitka republikanskog establišmenta da zaustavi Donalda Trumpa mogla bi se svesti na pitanje mogu li se pravila konvencije prepisati, kako objašnjava bivši CIA-in analitičar Peter W. Dickson.

Peter W. Dickson

Spektakl republikanske konvencije u mrtvoj točki i možda nominacija "kupljena" ili posredovana u Clevelandu u srpnju je mogućnost koju su stručnjaci počeli ozbiljno shvaćati kako su se tijekom prošlog mjeseca odvijala predizborna natjecanja i izbori za klubove.

Scenarij je to koji posebno prijeti favoritu Donaldu Trumpu, koji je priznao da će biti u "nepovoljnijem položaju", ako ne sakupi većinu delegata prije konvencije. I nema sumnje da republikanski mešetari koji ga vide kao osobu koja ga ne može izabrati (kao i kao prijetnju stranačkom establišmentu) istražuju načine da ga zaustave na konvenciji i, ako je potrebno, da mu "ukradu" nominaciju .

Budući da 11 državnih natjecanja u Super utorak (1. ožujka) nisu bila natjecanja u kojima pobjednik uzima sve, Trump nije mogao iz utrke izbaciti svoje glavne konkurente, senatore Teda Cruza i Marca Rubia. S većinom glasova u sedam država, Trump je osvojio 240 delegata, daleko manje od 300 delegata koliko su stručnjaci predviđali prije bijesa zbog Trumpovih izbjegavajućih primjedbi o podršci bijelog nacionalista Davida Dukea i Ku Klux Klana.

Trumpovi glavni suparnici uspjeli su ispuniti minimalne pragove za prikupljanje delegata u mnogim natjecanjima Super utorka. Ali Trump je ponovno dobio zamah u natjecanjima 8. ožujka, osvojivši tri – Michigan, Mississippi i Havaje – dok je Cruz prevladao u Idahu.

Ipak, postoji ključni republikanac konvencijsko pravilo, poznato kao Pravilo 40, koje bi Trumpu moglo dati nominaciju na srebrnom pladnju jer ograničava broj nominiranih dok zabranjuje određene pokušaje da se kandidatu ukrade kandidatura.

Svrha ovog pravila bila je osigurati krunidbu jasnog predvodnika i dati pretpostavljenom kandidatu slavljenički ispraćaj na opće izbore. Prije konvencije 2012. ovo je pravilo zahtijevalo da kandidat osvoji a većina delegata u najmanje pet država kako bi njegovo ili njezino ime bilo stavljeno u nominaciju na konvenciji.

Međutim, nakon što je Mitt Romney osigurao dovoljno delegata da osvoji nominaciju 2012., njegovi pristaše (posebno ključni savjetnik-operativ Ben Ginsburg) revidirali su ovo pravilo kako bi spriječili bilo koju osobu da bude nominirana na konvenciji osim ako on ili ona nisu osvojili većina delegata u najmanje osam država. (Dio Romneyjevih razloga bio je zamrznuti velike demonstracije potpore libertarijanskom zastupniku Ronu Paulu iz Teksasa i tako predstaviti naciji koja gleda na TV-u ujedinjenu stranku koja se okuplja iza bivšeg guvernera Massachusettsa.)

Uz zabranu snimanja delegata koje su osvojili kandidati koji nisu uspjeli zadovoljiti prag od osam država, Pravilo 40 zabranjuje delegatima da promiču slavlje na kongresu za bilo koju osobu koja nije sudjelovala u državnim natjecanjima. Stoga pravilo sprječava suvremenu reprizu odabira Wendella Willkieja "We Want Willkie" na republikanskoj konvenciji 1940. godine. (Ironično, to bi sada isključilo prikrivenu strategiju establišmenta za podizanje ustanka "Romney, Romney" na konvenciji u Clevelandu.)

Ostaje za vidjeti hoće li i kada Trump i njegovi suparnici moći osigurati većinu delegata u osam država. Trump je dosegao taj prag u sedam od 15 država u kojima je osvojio najviše glasova, što znači da mu samo jedna država nedostaje do praga.

Cruz je osvojio najviše glasova u sedam država i osigurao većinu delegata u četiri države: Idaho, Kansas, Maine i Texas. Drugim riječima, teksaški senator je na pola puta. Ali Rubio i Kasich dosad su postigli mali ili nikakav napredak, a prvi je dobio većinu delegata samo za Portoriko.

Prilika da se osigura većina delegata države postaje lakša nakon 15. ožujka kada države mogu provoditi predizbore "pobjednik uzima sve". To znači da će kandidati trebati samo pluralnosti za pobjedu u 20 natjecanja u kojima pobjednik uzima sve (sva izvan Juga osim Floride) koja će se održati 15. ožujka ili nakon toga. (Još pet država dat će većini svojih izaslanika najviše glasova).

Broj delegata koji će biti nagrađeni prema tim pravilima je ukupno 960, što je gotovo 40 posto svih delegata na konvenciji. Čini se da trenutna situacija daje prednost Trumpu i Cruzu kao onima koji će najvjerojatnije prijeći prag od osam država.

Čak i ako Rubio i Kasich 15. ožujka pobijede u svojim domaćim državama Floridi, odnosno Ohaju, bit će težak izazov u utrci četvorice za njih osvojiti većinu delegata u osam država bez snažan zaokret podrške u njihovu korist. Dakle, nije potpuno isključeno da bi sam Trump ili možda Trump i Cruz mogli završiti kao jedini nominirani na konvenciji, a svi izaslanici Rubio i Kasich zapravo su ostavljeni po strani i ne broje se.

Ovaj bi ishod značio da bi magična brojka – obična većina – za osvajanje nominacije pala ispod navedenog zahtjeva od 1,237 delegata. Praktični učinak Pravila 40, u brisanju delegata koje su osvojili kandidati koji ne mogu prijeći prag, čini pobjedu u prvom krugu praktički izvjesnom ako postoje samo jedan ili dva kandidata koji su u mogućnosti dobiti svoja imena u nominaciji.

Naravno, postoji mogućnost da čelnici republikanske stranke, koji postavljaju bjesomučni pokret stop-Trump, možda pokrenu izmjenu Pravila 40 prije konvencije. Član Nacionalnog odbora Sjeverne Dakote Curly Haugland, član Odbora za pravila RNC-a, rekao je u utorak za The Daily Caller da će se pokušati promijeniti Pravilo 40 kako bi se konvencija otvorila svakom kandidatu koji je osvojio bilo kojeg delegata.

Takva promjena pravila, međutim, morala bi se staviti prije konvencije, što znači da bi bila potrebna većina delegata da prođe, što je teška prepreka ako Trump kontrolira većinu glasova. Ali ako to ne učini, taj bi manevar mogao otvoriti put da mu se uskrati nominacija na prvom glasovanju i zatim usmjeri nagradu drugom kandidatu na sljedećim glasovanjima, tj. "posredovanoj" konvenciji.

Ako se promjena pravila u zadnji tren osmisli kako bi se Trump blokirao – ili čak samo predložena za glasovanje na kongresu – Trump i njegovi pristaše mogli bi baciti postupak u kaos koji podsjeća na demokratsku konvenciju u Chicagu 1968. Ili bi Trump mogao odlučiti kandidirati se kao neovisni kandidat, kao što je sugerirao da bi učinio ako se s njim "ne postupa pošteno".

Povijesni presedani

Iako postoji nekoliko nedavnih povijesnih primjera posredovane konvencije GOP-a – posljednja ozbiljno osporavana republikanska konvencija bila je 1976. kada je guverner Kalifornije Ronald Reagan izazvao, ali izgubio od sadašnjeg predsjednika Geralda Forda – tučnjave su bile daleko češće u ranijim razdobljima kada su stranački šefovi držao vlast.

U tom kontekstu, vrijedno je ponovno se osvrnuti na ključni, čak kultni trenutak u dugoj povijesti Republikanske stranke kada je mlada stranka održala svoju drugu nacionalnu konvenciju 1860., u “Wigwamu” u Chicagu. Vjerojatno je to bila najuspješnija predsjednička konvencija svih vremena, koja je rezultirala dramatičnom nominacijom kandidata "tamnog konja" po imenu Abraham Lincoln čija je nominacija nepobitno "kupljena" ključnom pogodbom postignutom u zadimljenoj hotelskoj sobi daleko iza ponoći , samo nekoliko sati prije početka glasovanja.

Lincolnov voditelj kampanje David Davis “ukrao” je republikansku nominaciju ikoni istočnog establišmenta, slavnom njujorškom senatoru Williamu Sewardu. Prkoseći ponovljenim uputama izbirljivog Lincolna iz njegova doma u Springfieldu, Illinois, da ne prekida nikakve "nagodbe" ili sklapa "bilo kakve ugovore koji će me obvezivati", Davis je učinio upravo to i više, kao što je natrpavanje arene navijačima koji su dobili neovlaštene ulaznice.

Prekretnica se dogodila kada je Davis obećao izaslanstvu Pennsylvanije da će ga natjerati da odustane od svog kandidata za omiljenog sina (Simon Cameron) i prijeđe Lincolnu u drugom glasanju. To je zaustavilo Sewardov snažan skok prema većini delegata i okončalo njegovu očekivanu krunidbu prije početka četvrtog glasanja.

Pristaše Sewarda bile su bijesne. Radi Lincolnove fizičke sigurnosti, Davis i njegov tim ispalili su osam telegrama (sačuvanih u Lincolnovim dokumentima u Kongresnoj knjižnici) moleći ga da odbaci brojne molbe da dođe u Chicago kako bi prihvatio nominaciju.

Unatoč svojoj užasnutosti zbog prevrtanja i dogovora, Lincoln je sugerirao senatoru Joshui Giddingsu da su svi "uvjeti" (tj. dogovori ili obećanja) sklopljeni na konvenciji "časni". Ali Lincoln je zakazao neke sastanke u skladu s Davisovim obećanjima. Za dobrobit stranačkog jedinstva, Lincoln je imenovao Camerona za ministra rata, iako je on nakon devet mjeseci smijenjen i zamijenjen Davisovim bivšim kolegom s koledža Kenyon, Edwinom Stantonom.

Proučavatelji Lincolna, osobito biografi, dugo su skretali pozornost s onoga što se dogodilo na konvenciji u Chicagu. Otkriće da je Lincoln – lik sličan Kristu nakon njegova ubojstva na Veliki petak 1865. – trebao „tvorca kraljeva” poput Davisa udaljava se od veličanstvene putanje Lincolnova života od skromnog podrijetla do mučeništva za opravdan cilj: spas Unije i ukidanje ropstva.

Očito je da su se pravila nominacije dramatično promijenila u odnosu na Lincolnove ili čak Willkiejeve dane – sa stranačkim predizborima i klubovima dajući mnogo istaknutiju riječ redovitim republikancima. Ova "demokratizacija" procesa odabira omogućila je bogatom autsajderu poput Trumpa da stane na čelo utrke, natječući se protiv stranačkih insajdera i odbacujući financijsku potporu moćne republikanske "klase donatora".

Sada, republikanski establišment baca milijune dolara na oglašavanje kampanje protiv Trumpa kako bi otupio Trumpovu popularnu privlačnost dok računa da će njegova tri preostala protukandidata blokirati Trumpov put do jasne većine delegata. To bi omogućilo scenarij konvencije u kojem bi se pravila mogla prepisati kako bi se otvorilo više izbora.

Osim delegata koje su odabrali birači, GOP će imati 168 neizabranih delegata, prvenstveno članova Republičkog nacionalnog odbora (RNC) koji mogu glasovati. No, za razliku od 712 "superdelegata" na demokratskoj konvenciji, oni neće moći glasati jer žele osujetiti određenog kandidata i trebali bi podržati kandidata koji je osvojio najviše glasova u njihovoj državi.

Ipak, ključna bitka na republikanskoj konvenciji koja počinje 18. srpnja mogla bi se voditi oko pravila koja reguliraju tko ima pravo biti nominiran i što bi se moglo dogoditi ako nitko ne pobijedi na prvom glasovanju.

Peter W. Dickson je umirovljeni političko-vojni analitičar CIA-e i autor knjige Old Kenyon i Lincoln's Kenyon Men. Autorska prava © Peter W. Dickson, 2016