Ekskluzivno: Dok se glasno žali na "rusku agresiju", američka vlada eskalira planove za okruživanje Rusije u modernoj "Velikoj igri", piše Jonathan Marshall.
Autor Jonathan Marshall
Dvije stotine godina nakon “Odlična igra” za dominaciju Središnjom Azijom koja je započela Rusko-perzijskim ugovorom iz 1813., Washington manevrira kako bi povećao svoju vojnu prisutnost u ruskom podzemlju, ovaj put kroz “protuterorističko partnerstvo” s Tadžikistanom i njegovim susjedima.
Prošli mjesec, Pentagon najavio planira 50 milijuna dolara nove vojne pomoći Središnjoj Aziji - s fokusom na Tadžikistan - za "suprotstavljanje Talibanima, ISIL-u [akronim za Islamsku državu] i drugim regionalnim terorističkim skupinama, te za promicanje stabilnosti u regiji." Pomoć će također pomoći američkoj vojsci da stane na noge omogućavanjem "interoperabilnosti i suradnje" s lokalnim partnerskim oružanim snagama.
Program dolazi u trenutku kada se Sjedinjene Države i NATO pokušavaju suprotstaviti Moskvi osiguravajući milijarde dolara nova pomoć ruskim susjedima, od baltičkih država i Ukrajine do Gruzije, i pojačavanje pomorske vježbe u Crnom moru. Najava slijedi a posjetiti prošlog studenog državnog tajnika Johna Kerryja Tadžikistanu i drugim bivšim sovjetskim republikama u regiji, gdje je obećao "američku sigurnosnu suradnju".
To također predstavlja prvu veliku eskalaciju američke vojne pomoći središnjoj Aziji otkako je Pentagon sponzorirao intenzivni program obuke za specijalne snage u Kirgistanu i Tadžikistanu 2012. i 2013. Ta operacija, navodno usmjerena na jačanje borbe protiv narkotika, bila je kritiziran od strane istraživača koji je primijetio da bi to jednostavno eliminiralo konkurente najvećih lanaca krijumčarenja droge u zemlji, koje vode političari na visokoj razini i državni dužnosnici.
Novi program vojne pomoći, ako ga odobri Kongres, ima za cilj nadoknaditi neuspjehe koje je pretrpio Washington u regiji 2014. Te je godine vlada Kirgistana zatvorila veliku američku zračnu bazu, koja je bila umiješana u notorno korumpiranim poslovima s bivšim predsjednikom zemlje. Kirgistan se također pridružio Euroazijskoj ekonomskoj uniji, zajedničkom tržištu koje uključuje Rusiju, i raskinuo sporazum o pomoći s Washingtonom.
Međutim, Sjedinjene Države nisu jedini udvarač Tadžikistana. Načelnik stožera pakistanske vojske, general Raheel Sharif, sastao se ranije ovog mjeseca s predsjednikom Tadžikistana, Emomalijem Rahmonom, kako bi raspravljati “suradnja između nacionalnih vojski i agencija za provođenje zakona Tadžikistana i Pakistana u borbi protiv suvremenih prijetnji i izazova, uključujući terorizam, ekstremizam i trgovinu drogom.”
Njegov posjet uslijedio je samo dan nakon što je vodeći kineski vojni dužnosnik rekao predsjedniku Rahmonu da je Peking spreman "poboljšati vojnu suradnju i multilateralnu protuterorističku suradnju s Tadžikistanom".
Tadžikistan je već član Šangajska organizacija za suradnju, koji promiče vojnu suradnju i razmjenu obavještajnih podataka s Kinom, Rusijom i drugim državama članicama. Tadžikistan je također ključna tranzitna zemlja za a veliki novi plinovod predviđeno da ide od Turkmenistana do Kine. Dugoročniji planovi Kine zahtijevaju Tadžikistan postati prva poveznica u planiranoj komercijalnoj ruti od Kine do europskih tržišta, nazvanoj Ekonomski pojas Puta svile.
Za sada je Rusija još uvijek najjače prisutna u Tadžikistanu. Stacionira nekoliko tisuća vojnika u zemlji za potporu sigurnosti granica. Moskva nedavno namjenski 1.2 milijarde dolara za obuku i opremanje tadžikistanske vojske i planove za zadržavanje glavne zajedničke vježbe u narednim danima. Rusija se nada spriječiti islamističke pobunjenike od iseljavanja iz Afganistana i destabiliziranja drugih muslimanskih zemalja na ili blizu ruske južne granice.
Sve vlade koje se udvaraju Tadžikistanu zatvaraju oči na korupcija i brutalnost režima u zemlji — što čak i ruski mediji primjećuju da postaje “totalitaran.” Ovog svibnja birači u Tadžikistanu gotovo će sigurno odobriti a referendum pomazati predsjednika Rahmona za "Vođu nacije" i izmijeniti Ustav kako bi ga izuzeli od ograničenja od dva mandata.
Human Rights Watch i Norveški helsinški odbor u veljači optuženik Rahmonova vlada “uhićenja, zatvaranja i mučenja članova miroljubive političke opozicije u zemlji” pa čak i otmice kritičara koji žive u inozemstvu.
Jedan kritičar Rahmonovog režima bio je ubijen u Istanbulu; drugi je uhićen u Moskvi, gdje je živio desetljeće, i odletio kući na izdržavanje 13-godišnje zatvorske kazne.
Rekao je jedan stariji istraživač u Human Rights Watchu, “Tadžikistan je usred najgorih političkih i vjerskih napada od završetka građanskog rata u zemlji,” koji je odnio živote do 100,000 ljudi sredinom 1990-ih. “Stotine ljudi završavaju iza rešetaka ni zbog čega drugog osim zbog mirnog političkog rada. Kriza ljudskih prava u Tadžikistanu se širi iz dana u dan, ali odgovor Washingtona, Bruxellesa i drugih međunarodnih partnera je ozbiljno izostao.”
Skupine za ljudska prava pozvale su Obaminu administraciju da “odredi Tadžikistan 'zemljom od posebne zabrinutosti' prema Zakonu o međunarodnoj vjerskoj slobodi, zbog sustavnog, kontinuiranog i nečuvenog kršenja vjerskih i političkih sloboda bez daljnjeg odgađanja.
Međutim, do sada se čini da Pentagonovi planovi za bliže “protuterorističko partnerstvo” nadmašuju stvar ljudskih prava u Washingtonu. I Europska unija, koja se također nada da će odvratiti Tadžikistan od Rusije, obećao 251 milijun eura za financiranje razvoja.
Za milijune ljudi koji pate pod korumpiranim, represivnim režimima u Tadžikistanu i drugim "stanovima" središnje Azije, takve intervencije održavaju "veliku igru" koju su strane sile igrale na njihov račun dva stoljeća. Iz perspektive SAD-a, održavanje našeg bezumnog vojnog natjecanja s Rusijom u tako dalekim zemljama je i kontraproduktivno i nehumano. Vrijeme je da Washington prestane igrati igru.
Jonathan Marshall je autor ili koautor pet knjiga o međunarodnim poslovima, uključujući Libanonska veza: korupcija, građanski rat i međunarodna trgovina drogom (Stanford University Press, 2012.). Neki od njegovih prethodnih članaka za Consortiumnews bili su "Riskantni udarac ruskim sankcijama„; "Neokonzervativci žele promjenu režima u Iranu„; "Saudijska gotovina osvaja Francusku„; "Povrijeđeni osjećaji Saudijaca„; "Nuklearni napad Saudijske Arabije„; "Američka ruka u sirijskom neredu”; i "Skriveno podrijetlo građanskog rata u Siriji.„]
Šteta za ovu stranicu….s grozničavim komentarima zavjere poput Trowbridgea Forda koji je pročitao previše špijunskih romana…..dobro, stvarno previše glupo. tj.: mi smo potopili kursk ...daj me malo.
Airbrush2020, sasvim razuman komentar osim previda da je MAD prestiglo svemirsko i pomorsko oružje koje mogu opskrbiti američki laserski sateliti, njegov Boeing X-37B, specijalne napadne podmornice USS Jimmy Carter i Connecticut, te HAARP.
Istina je da NATO pokušava ugurati Rusiju. Pitanje je: zašto? Rusija ima veliki nuklearni arsenal. Rusija je strateški povezana s Kinom. Zašto bi NATO bio tako očit u svojim namjerama? Rizici daleko nadmašuju svaku uočenu prednost. Zašto bi Zapad riskirao sukob s Istokom? Može li se reći da obostrano zajamčeno uništenje (MAD) više nije zajamčeno? Čini se da to jednostavno nema smisla.
Hillary Clinton priuštit će neokonzervativcima svjetski rat kojeg su žudjeli.
Poput Sirije, središnja Azija je sporedna stvar. Glavna utakmica je u Ukrajini. Invazijom na Ukrajinu, aneksijom dijela njezina teritorija i iskonstruiranjem lažne “pobune” na drugom dijelu, Putin je prekršio pravila međunarodne zajednice, konkretno Završni akt iz Helsinkija. Čineći to, učinio se nepovjerljivim i samim tim učinio nepovratno nefunkcionalnim kao ruski predsjednik. S obzirom na fizičku veličinu Ruske Federacije, maverick wildcard na njezinom čelu trajna je prijetnja cijelom svijetu. Nitko ne može reći što će sljedeće učiniti. Doista, nijedan sovjetski vođa nikada nije učinio nešto tako glupo. S obzirom na to, međunarodna zajednica će učiniti sve što može kako bi prisilila Putina da se vrati unutar njegovih granica (barem) ili još bolje, otjerala ga s vlasti. SAD ima poseban problem utoliko što je Obamina slaba reakcija na invaziju diskreditirala NATO, čije je daljnje postojanje dio američkih stavova za obranu Izraela. Treba ponovno uspostaviti vjerodostojnost NATO-a, a to znači bye, bye Putine. Zanimljivo: zašto Putin jednostavno nije ponovno uspostavio Janukoviča na vlasti na Krimu umjesto da ga pripoji Rusiji? Doista, što se dogodilo s Janukovičem? Jednostavno je nestao u noći!
Čitatelji ovdje znaju previše da bi vjerovali toj priči bez činjenica.
1. Imate li ikakav dokaz da je Rusija "napala" Ukrajinu? Opet nevidljive oklopne divizije?
2. Jeste li svjesni da je Krim donedavno bio dio Rusije i SSSR-a?
3. Jeste li svjesni povijesti frakcija i etničkih skupina u Ukrajini?
4. Jeste li svjesni da je Janukovič demokratski izabran i svrgnut od strane manjine?
5. Jeste li svjesni da bi one koji to nisu prihvatili, etničke/jezične Ruse istočne Ukrajine, bilo bolje nazvati lojalistima?
6. Jeste li svjesni da je SAD tražio svrgavanje izabranog Janukoviča, a ne podršku alternativi?
7. Što bi SAD učinio da Rusija svrgne vladu Meksika ili Kanade?
Trebali biste razmotriti neskladne činjenice prije jednostavnog ponavljanja protučinjeničnog narativa iz masovnih medija.
Postoji još jedno rusko podzemlje, naime Crno more. Jasno je bilo protiv ruskog nacionalnog interesa da Ukrajina s Krimom uđe u EU i NATO. Crno more postalo bi NATO jezero, a Sevastopolj NATO luka/baza. To je Putin spriječio.
Donji dio “Stanovih” vjerojatno je manje zabrinjavajući za Putina. Iz povijesti zna koliko su ti narodi nepouzdani kao saveznici.
Opet na Crnom moru. Čini se da je kandidat Trump jedini koji razumije i prihvaća da Rusija ima nacionalne interese. Svi ostali, nažalost uključujući g. Sandersa, potpuno su slijepi po ovom pitanju. Stalno zahtijevaju da Rusija mora vratiti Krim Ukrajini.
Okrivljavati Obamu i Hillary za sve što se radi protiv Rusije krajnje je neopravdano.
Imamo vladu s mnogo institucionaliziranih posebnih interesa, poput vojno-industrijskog kompleksa, takozvane obavještajne zajednice, posebnih izvođača za sve vrste agencija, stranih tajnih partnera itd., a ni predsjednik Obama ni državna tajnica Clinton nisu imali puno učiniti, ako išta, s onim što je zapad, posebno NATO, učinio Rusiji.
Nemojte misliti da je itko od njih uopće znao za svrgavanje Janukoviča, ili pokušaj atentata na Putina.
Zanimljivo je da svi polude zbog njezine reakcije na Gadafijevo ubojstvo koje je MI6 pokušavao gotovo cijelu generaciju, a ona mu je na kraju pomogla.
I, možete li vjerovati, zaboravio sam pokušaj Zapada da ubije Putina, ukrajinska vojska greškom je oborila MH17, misleći da je Suhkoi 100 prevozio ruskog predsjednika kući.
A onda je došlo i do sabotiranja samog aviona tako što je uletio u onaj indonezijski vulkan tijekom kaosa u pilotskoj kabini zbog još jednog kvara na njegovom klimatizacijskom sustavu o čemu je FBI Steve Ivens želio obavijestiti Obamu kada je posjetio Burbank u sklopu predsjedničke zaklade- podizača, ali je postavljen kao još jedan LHO, i umjesto toga ubijen.
Ovih dana stvarno morate nositi vrećicu za povraćanje kada pokušavate shvatiti što se događa.
Zatim se ne spominje potapanje nepotopivog Kurska od strane USS Toleda u nadi da će svrgnuti Putina, pokušaj Gruzije da zapečati Abhaziju i Južnu Osetiju od Rusije u nadi da će smanjiti svoj utjecaj na Crnom moru, preuzimanje sigurnosti nad Zimske igre u Sočiju u nadi da će tamo dobiti uporište, državni udar protiv Viktora Janukoviča u nadi da će prekinuti njegovu kontrolu nad Krimom i istočnom Ukrajinom, itd., koji tek trebaju biti otkriveni.
Washington uvijek dobije besplatnu vožnju bez obzira što učini Rusiji.
Dok američka desnica traži protiv Rusije ono što je tako dugo tvrdila da SSSR radi SAD-u – tražeći uporište u svojoj hemisferi – bilo bi dobro da se Rusija i Kina suprotstave tome tražeći mnogo veća i bliža uporišta oko SAD-a. Rusko-kineski plan za razvojnu pomoć Meksiku mogao bi biti dobar početak. Dajte američkoj desnici nešto čega će se bojati u svom dvorištu i učinite mnogo dobroga za Meksiko u dogovoru. Započnite ondje rat nadmetanja za razvojnu pomoć.
Mogla bi uslijediti pomoć Rusije i Kine crnačkim i latinoameričkim getima u SAD-u.
Desno krilo? Misliš na Obamu? misliš na Hillary? Mislite na neokonzervativce koji žele uskočiti u Demokratsku stranku s Hillary ako Trump bude nominiran?
'...za "suprotstavljanje Talibanima, ISIL-u [akronim za Islamsku državu] i drugim regionalnim terorističkim skupinama, te za promicanje stabilnosti u regiji."
Da, jer je to JAKO dobro funkcioniralo u Afganistanu.
“Prošlog mjeseca Pentagon je objavio planove za 50 milijuna dolara nove vojne pomoći Središnjoj Aziji…”
Drugim riječima, kao mirovinski plan za srednjoazijske političare i birokrate.
Izostavili ste Reaganovu administraciju koja je pokušavala uništiti ne samo Sovjetski Savez nego i samu Rusiju suočivši je s takvom degradacijom njezinih nuklearnih sredstava odvraćanja nakon što je izgledalo kao da je ubila švedskog premijera Olofa Palmea – što je jedino spriječeno zapadni špijuni koje je Moskva razvila i protumjere koje je poduzela protiv prijetnji.
Raspad SSSR-a samo je nakratko zaustavio proces.