Držimo EU zajedno

Dijeljenja

Opterećena dugom recesijom i novom izbjegličkom krizom, Europska unija dala je izvanredne ustupke Londonu kako bi spriječila odcjepljenje Velike Britanije od kontinenta, ali ljepilo koje drži krhku uniju na okupu sve više može biti pretjerani strah od Rusije, piše Gilbert Doctorow .

Gilbert Doctorow

U subotu smo se probudili uz uglavnom neočekivane vijesti o rješenju britanskog zahtjeva za službeno priznatim “posebnim statusom” unutar Europske unije. Samo nekoliko sati ranije, novinari Euro Vijesti užurbano su objašnjavali da među šefovima država u Europskom vijeću nedostaje konsenzus o dubokim ustupcima koje zahtijeva britanska vlada.

Rečeno nam je da vrijeme ističe, da su rasprave o Britaniji potisnule u stranu prijeko potrebnu raspravu o migrantskoj krizi, također planiranu za summit koji je započeo u četvrtak navečer. Za britanskog premijera Davida Camerona svako odgađanje dogovora ugrozilo bi njegove planove za referendum o Brexitu kasnije ovog proljeća.

Britanski premijer David Cameron.

Britanski premijer David Cameron.

Nakon dogovora o “posebnom statusu” među visokim dužnosnicima Europske unije koji su razgovarali o kompromisnom dogovoru uglavnom je bilo osmijeha. Predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker i predsjednik Vijeća Donald Tusk bili su vidno oduševljeni što su izvukli zeca iz šešira. U međuvremenu, izrazi lica francuskog predsjednika Francoisa Hollandea i belgijskog premijera Charlesa Michela odavali su razočaranje i rezignaciju.

Iako nipošto nije jasno hoće li ustupci koje je Cameron dobio u Bruxellesu biti dovoljni da se nadvlada protivljenje zagovornika “Brexita” u Ujedinjenom Kraljevstvu i da pristašama EU-a da prednost u tijesnoj borbi javnog mnijenja, ustupci su bili, zapravo, opipljiv, značajan i neposredan. Za EU su doveli u pitanje zamah ka sve većem jedinstvu, cilj od kojeg su Britanci dobili ekspresno odustajanje.

Nagodba također omogućuje Britaniji da smanji beneficije državljanima drugih država članica EU-a koji borave u Engleskoj i tako ugrozi slobodu kretanja unutar EU-a koju kontinentalci prepoznaju kao temeljni stup svoje udruge.

A nagodba je iz rasprave uklonila pojam eventualne univerzalnosti eurovalute unutar EU-a, što znači da će ostati kontradikcija u postupcima donošenja odluka u EU-u održavajući dvije kvalitete članstva – one unutar i izvan valutne unije. Pa ipak, vidljivi borci za europski federalizam poput Belgijca Guya Verhofstadta bili su na strani odobravanja željenog “posebnog statusa” Britaniji od samog početka.

Dakle, što se događa? Ovdje ću skrenuti pozornost na dva mala, ali otkrivajuća znaka o tome što je, i naposljetku, tko je pokrenuo inače zbunjujući konsenzus o ustupcima Britaniji koji stavljaju pod hipoteku budućnost Europe.

Jedan od znakova je velika vidljivost koja se daje jednoj šefici države, Daliji Grybauskaite, od početka do kraja u pokrivanju europskog summita. Kao predsjednica Litve, nominalno je vrlo minorna osoba na krajnjoj istočnoj granici EU-a čiji stavovi ne bi trebali imati nikakvu težinu u odlukama koje donose "veliki dečki" u Bruxellesu. Pa ipak, njezin ulazak na summit uhvatili su novinari Euronewsa koji su se držali njezinih riječi. A kada je sav posao na summitu završen, tweet Grybauskaite je prvi objavio dogovor svijetu, prije tweetova predsjednika Vijeća Tuska ili drugih sudionika.

Jedina moguća relevantnost istaknutog statusa Grybauskaite na summitu bila je njezina pozicija vođe antiruske frakcije. Od početka kampanje pridobijanja Ukrajine za pridruživanje EU i odmicanje od Rusije, preko summita EU u Vilniusu 2013. koji je pokvario tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, pa do uvođenja sankcija Rusiji zbog njezine “aneksije” Krima i intervencije u Donbasu, Grybauskaite je bila ispred navodne ruske prijetnje istočnoeuropskim državama.

Drugi i potvrdni znak onoga što je dovelo do kompromisa došao je od ni manje ni više nego Davida Camerona u njegovim prvim izjavama novinarima nakon "britanske večere" kojom je završen summit u Bruxellesu. Pamet nije Cameronova jača strana, a njegovi komentari iznijeli su u javnost ono što je logično trebalo ostati iza zatvorenih vrata Vijeća, naime da je postizanje dogovora, moglo bi se reći da je bilo kakav dogovor s Britanijom vrlo važan ako se Europa suoči s navodnu prijetnju njezinoj sigurnosti od ruske "agresije".

Dakle, Cameron izričito, a Grybauskaite nam implicitno govore da ovaj dogovor o britanskom odnosu s EU-om i cjelokupni izgledi EU-a za budućnost ovise o jednom pitanju: o konsenzusu o Rusiji. Za one od nas koji smo se nadali da će istinske podjele unutar Europe o sankcijama protiv Rusije na temelju sukobljenih ekonomskih i sigurnosnih interesa država članica dovesti do njihovog potpunog ili djelomičnog ukidanja u srpnju, ono što se dogodilo u Bruxellesu u petak nije dobra vijest. A onima koji se možda pitaju kako je došlo do ovakve konfiguracije interesa, konci vode natrag do Washingtona.

Doctorow je europski koordinator, American Committee for East West Accord, Ltd. Njegova najnovija knjiga Ima li Rusija budućnost? (kolovoz 2015.) dostupan je u mekom uvezu i e-knjigi na Amazon.com i pridruženim web-mjestima. Za donacije za potporu europskim aktivnostima ACEWA-e pišite na [e-pošta zaštićena]. © Gilbert Doctorow, 2015

5 komentara za “Držimo EU zajedno"

  1. James
    Veljače 22, 2016 na 04: 55

    Vrlo loš, nečlanak koji je napisao netko tko očito nema dovoljno razumijevanja za čudovište kakvo je EUSSR!

  2. driblati
    Veljače 22, 2016 na 00: 47

    Autor ovog članka je potpuna neznalica. Cameronovi 'pregovori' bili su samo dugotrajna prijevara kako bi se zbunili britanski mediji i glasači. EU djeluje na temelju ugovora i ne pregovara o njima nakon ratifikacije. Na kraju je Cameron morao pokrenuti sastanak vijeća šefova vlada pretvarajući se da je EU i time dobio nekoliko bezvrijednih neobvezujućih obećanja za vrlo malo. Za stvarne činjenice posjetite eureferendum.com.

    • Jonathan
      Veljače 25, 2016 na 11: 17

      Apsolutno se slažem – Cameron je izvukao vrlo malog zeca iz šešira, tvrdio da je postigao sve svoje ciljeve (koje sigurno nije) i sada će pokušati prestrašiti birače u Velikoj Britaniji da će Brexit (izlazak iz EU) biti katastrofa za Ekonomija. Prikriveni federalist.

  3. EKW
    Veljače 21, 2016 na 21: 32

    Mmm. Europljani (osim Litve i Poljske) EU nikad nisu vidjeli kao instrument za projekciju vojne moći. Kao gospodarski blok vide eventualni dogovor s Rusijom.

    Litvanci i Poljaci su najdesnija frakcija u NATO-u i zloupotrijebili su svoj položaj u EU da se miješaju u vanjskopolitička pitanja za koja EU nikada nije bila spremna, npr. odgovor na ukrajinsku krizu.

    State Department potajno uživa u ovakvom razvoju događaja jer smatraju da je u američkim interesima promovirati NATO, ali snižavati EU. Za njih je EU suparnik NATO-u. Također je suparnik američkim trgovinskim interesima.

    Britanci još uvijek pate od zablude da se mogu ugledati na Ameriku ako se posvađaju s Europom. To vrijedi samo u vojnom smislu. Ekonomski, Britanci bi se našli izolirani.

    Pitam se hoće li sljedeće žarište biti Kalinjingrad. Čini se da postoji obrazac nestabilnosti koji dolazi niotkuda duž svih ruskih strateških granica.

  4. Veljače 21, 2016 na 11: 04

    Dobro, sve je to uvjerljivo i zanimljivo do zaključka, gdje niste otkrili što mislite o ruskim prijetnjama i osvajanju Ukrajine.

    Je li ovo najava za vašu knjigu? Pokrivate li savez između Rusije, Kine i Irana? U redu, vrlo lukavo, na putu sam do knjižare.

Komentari su zatvoreni.