Ekskluzivno: Odgovor Francuske na prošlogodišnje terorističke napade u Parizu nametnuo je drakonske mjere kojima su se odricala osnovnih građanskih prava tijekom trenutnog "izvanrednog stanja", ali francuski parlament sada razmatra da ta pravila postanu trajna, kako objašnjava Jonathan Marshall.
Autor Jonathan Marshall
Kad islamistički radikali uništavaju stoljećima stare artefakte, od Bamyana do Palmire, civilizirani ljudi posvuda bilježe svoj bijes. Ipak, u ime borbe protiv istih islamista, neke zapadne vlade uništavaju vlastitu arhitekturu pravnih i ljudskih prava za koju su bila potrebna stoljeća da se izgradi.
Sjedinjene Države, nakon 9/11, nude bezbroj primjera. Ali sada se vlada francuskog predsjednika Françoisa Hollandea suprotstavlja osudama lokalnih i međunarodnih skupina za ljudska prava, Ujedinjenih naroda i Europskog vijeća da probiti se kroz parlament ustavne izmjene koje bi trajno učvrstile izvanredne ovlasti vlade.
Klasičnim riječima autoritarnih vođa posvuda, francuski ministar unutarnjih poslova inzistira, “terorizam je prijetnja slobodi, a ne izvanredno stanje.”
Francuska danas živi pod privremenim nacionalnim izvanrednim stanjem, uvedenim nakon terorističkih napada u Parizu 13. studenoga 2015. u kojima je poginulo 130 ljudi, a stotine su ozlijeđene. Izvanredno stanje koje je već jednom produljeno, ističe 26. veljače, osim ako ga parlament ponovno ne produži.
Nacionalno izvanredno stanje, temeljeno na zakonodavstvu koje datira iz Alžirskog rata 1955., daje vladi izvanredna prava da pretražuje domove i drži ljude u kućnom pritvoru bez naloga, zabranjuje javne prosvjede i cenzurira medije. Francuska odvjetnička komora osudila ga je kao "pravosudni i društveni model koji krši republikanske vrijednosti".
Ustavni amandmani, ako budu usvojeni, ne samo da bi zabranili pravna pitanja izvanrednim ovlastima, već bi oduzeli državljanstvo državljanima rođenim u Francuskoj ako budu osuđeni za terorizam. Hollandeova ministrica pravosuđa, Christiane Taubira, dala je ostavku u znak protesta protiv potonjeg prijedloga. Tvitnula je, kimajući Charlesu de Gaulleu, "ponekad pružati otpor znači otići."
Kritičari ističu da je francuska policija uvelike zlorabila svoje izvanredne ovlasti, zagorčavajući život nevinim osumnjičenicima i stvarajući više simpatija prema islamističkim radikalima među marginaliziranim muslimanskim stanovništvom u zemlji.
Početkom veljače, Human Rights Watch objavio je izvješće koje se temelji na razgovorima s 18 osoba koje su pretrpjele neopravdane policijske racije u svojim domovima, restoranima ili džamijama ili su bile u kućnom pritvoru bez ikakvog razloga. Pritom su te policijske akcije prestrašile roditelje i djecu, a neke odrasle osobe nisu mogle zaraditi za život. U nekim slučajevima, suci su oštro osudili racije, nakon činjenice.
“U jednoj raciji u kući, policija je jednom invalidu izbila četiri zuba prije nego što su shvatili da on nije osoba koju traže,” izvijestila je organizacija. “U drugom slučaju, djeca samohrane majke su nakon racije premještena u udomitelje. Mnogi od intervjuiranih rekli su da se sada boje policije i da su ih susjedi izbjegavali.”
“Francuska ima odgovornost osigurati javnu sigurnost i pokušati spriječiti daljnje napade, ali policija je koristila svoje nove izvanredne ovlasti na uvredljive, diskriminirajuće i neopravdane načine”, rekla je Izza Leghtas, istraživačica za zapadnu Europu pri Human Rights Watchu. "Ovo zlostavljanje je traumatiziralo obitelji i ukaljalo ugled, ostavljajući mete da se osjećaju kao građani drugog reda."
Francuska policija je od studenog provela više od 3,200 racija i stavila u kućni pritvor oko 400 ljudi. Ipak, uz sve to, tužitelji su do 2. veljače pokrenuli samo pet istraga povezanih s terorizmom.
Čini se da je ovo izvanredno stanje imalo relativno ograničene konkretne učinke u smislu borbe protiv terorizma, komentirao Nilsa Muiznieksa, povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe, “ali je s druge strane uvelike ograničio ostvarivanje temeljnih sloboda i oslabio određena jamstva vladavine prava”.
Francuski promatrači ljudskih prava primjećuju da takva gruba taktika zapravo može biti kontraproduktivna. "Ove mjere usmjerene su na određeni pokret i na vrlo vjerne muslimane", rekao je Jacques Toubon, francuski ombudsman za ljudska prava. “To može izazvati osjećaj nepravde i prkosa prema javnim vlastima.”
Poput vlastite predanosti Washingtona borbi protiv otvorenog "rata protiv terorizma", francuska vlada predviđa vladanje izvanrednim stanjem gotovo zauvijek. Premijer Manuel Valls rekao je novinar izvanredne ovlasti moraju ostati na snazi "sve dok se ne riješimo" Islamske države. “Sve dok prijetnja postoji, moramo koristiti sva sredstva”, rekao je.
Francuska već godinama povećava policijske ovlasti. U 2013. zakonodavno tijelo tiho donio zakon kodificiranje širokih ovlasti elektroničkog nadzora dostupnih obavještajnim agencijama u zemlji, bez sudske revizije. Usvojen je opsežan novi antiteroristički zakon 2014. i ponovno 2015., nakon napada na Charlie hebdo magazin.
Ipak, niti jedan od tih zakona nije spriječio nekompetentnu policiju da dopusti poznatim teroristima da slobodno prijeđu europske granice kako bi napali prošlog studenog.
Kao Leela Jacinto, novinarka za Francuska 24, komentirao, “Čak i prije Charlie hebdo napada, francuski zakoni protiv terorizma bili su toliko strogi da ih nije bilo potrebno dodatno pooštravati, jednostavno ih je trebalo bolje iskoristiti. Prema kontroverznom statutu protiv terorizma iz 1996. poznatom kao . . . 'terorističko zločinačko udruženje' tisuće su uhićene i stotine osuđene. Tužitelji su tražili i dobili osude ne dokazujući postojanje terorističke zavjere, već jednostavno pokazujući 'sudjelovanje u grupi ili dogovoru uspostavljenom s ciljem pripreme' terorističkog čina.
“Odvjetnici obrane žale se da su njihovi klijenti proglašeni krivima za zločine iz 'adresara'. Što je još gore, ova shema slikanja brojevima samo je ubrzala protok mladih, uglavnom muslimanskih muškaraca, u ozloglašene francuske zatvore. . . gdje su se, ironično, povezali s okorjelim kriminalcima koji su postali džihadisti, koji iz sustava izlaze opasniji nego što su bili prije nego što su ušli.”
Jonathan Marshall je autor ili koautor pet knjiga o međunarodnim poslovima, uključujući Libanonska veza: korupcija, građanski rat i međunarodna trgovina drogom (Stanford University Press, 2012.). Neki od njegovih prethodnih članaka za Consortiumnews bili su "Riskantni udarac ruskim sankcijama„; "Neokonzervativci žele promjenu režima u Iranu„; "Saudijska gotovina osvaja Francusku„; "Povrijeđeni osjećaji Saudijaca„; "Nuklearni napad Saudijske Arabije„; "Američka ruka u sirijskom neredu”; i "Skriveno podrijetlo građanskog rata u Siriji.”]
Velik dio Europe, ali posebno Francuska, suočava se s egzistencijalnom prijetnjom svojoj kulturi. Lako je sjediti u naslonjaču u SAD-u i žaliti za rastom francuske policijske države, ali kladio bih se da dobar dio građana Francuske trenutno vidi svoju vladu kao manje zlo.
Tajnovitost je najveće oružje ugnjetavanja.
Zanimljivo je da nisam našao niti jedan primjer u bilo kojoj priči bilo kojeg medija bilo gdje u svijetu o ovoj temi, koji bi spominjao jezive paralele između onoga što Francuska radi danas i požara u Reichstagu 1933. Mislim da se ističe kao boli palac – pričati o povijesti koja se ponavlja – ali nitko nigdje nije primijetio paralelu??
1933. Njemačka – “terorist” zapalio zgradu Reichstaga, a novoimenovani kancelar Adolf Hitler iskoristio je incident – i masovnu histeriju i strah u pučanstvu koji je njime izazvan – da izda zloglasni Dekret o požaru Reichstaga. Sastojao se od šest članaka. Članak 1. na neodređeno vrijeme suspendirao je većinu građanskih sloboda navedenih u Weimarskom ustavu, uključujući habeas corpus, slobodu izražavanja, slobodu tiska, pravo na slobodno udruživanje i javno okupljanje, tajnost pošte i telefona, da ne spominjemo zaštita imovine i doma. Članci 2. i 3. dopuštali su vladi Reicha da preuzme ovlasti koje su inače rezervirane za savezne države. Članci 4. i 5. uspostavili su drakonske kazne za određena kaznena djela, uključujući smrtnu kaznu za palež javnih zgrada.
Svi znamo što se dogodilo nakon toga. Hitler je upotrijebio Dekret kako bi održao svoju autoritarnu diktaturu i nakon toga željeznu vladavinu svoje nacističke stranke. Mislim da je nekoliko ljudi također moglo poginuti…..
Govorimo o zastrašujućem presedanu.
Ako ste u pravu… Francuska možda ipak nije osuđena na propast
“Imajte na umu da je javno priznata strategija islamskog terora da se pokrene slamanje u Francuskoj kako bi se radikalizirali francuski muslimani.”
Tweet s Wikileaksa na dan napada.