U očajničkoj namjeri da otupi val podrške Bernieja Sandersa, posebno među mladim demokratima, Hillary Clinton se predstavlja kao "progresivna", ali mnoge njezine politike bile su sve samo ne od podrške vojnim udarima do favoriziranja korporativnih interesa, piše Jeff Cohen.
Autor Jeff Cohen
U svom govoru u kojem je proglasila pobjedu nakon kokusa u Iowi, Hillary Clinton se proglasila "progresivkom koja obavlja stvari". Morao sam se nasmijati. I nije to bilo samo zato što je bivši predsjednik Bill Clinton, središnji glavni triangulator, stajao iza nje, blistao i pljeskao.
Brzi pregled dosijea Hillary Clinton pokazuje da je velik dio onoga što ona radi antiprogresivan (kao predsjednik Clinton 1990-ih).
Bivša državna tajnica Hillary Clinton suočava se sa senatorom Berniejem Sandersom u demokratskoj predsjedničkoj debati 17. siječnja 2016.
PROMICANJE FRACKINGA U SVIJETU JE NE PROGRESIVNO: U ime Chevrona i drugih američkih naftnih kompanija, državna tajnica Clinton i State Department pogurali su fracking na globalnoj razini, kao Majka Jones je dokumentirao: "Kako je State Department Hillary Clinton svijetu prodao fracking".
POJAČANJE KORPORATIVNIH TRGOVAČKIH POSLOVA JE NE PROGRESIVNI: Tajnik Clinton više puta hvaljen Transpacifičko partnerstvo (TPP) kako su o njemu pregovarali američki trgovinski predstavnik i njezin State Department a ona je u posao unovačila zemlje. U listopadu, dok je Bernie Sanders rastao u anketama, Clinton je rekla da više ne podržava pakt, a lagala o svom ranijem boosterizmu.
OMOGUĆAVANJE VOJNIH UDARA JE NE NAPREDNJAK: Kad je bila na čelu State Departmenta, to omogućeno vojni udar u Hondurasu kojim je svrgnut demokratski izabrani predsjednik Manuel Zelaya, progresivac. Clinton je bio upoznao na nepoštenje što je omogućilo da pomoć ilegalno stigne do pučističke vlade.
STVARANJE MILIJUNA OD NAKNADA ZA KORPORATIVNA PREDAVANJA JE NE PROGRESIVNO: Kad Wall Street, Big Pharma i drugi korporativni interesi platio skorog predsjedničkog kandidata prosječno 230,000 dolara za govor, je li Hillary Clinton mislila da je to za njezinu briljantnu stand-up komediju? Ili je to više nalikovalo političkom podmićivanju? Clinton kaže da su te tvrtke samo željele čuti stajališta bivšeg državnog tajnika o našem "kompliciran svijet” ili o napadu na Bin Ladena.
Ali Političar prijavljen u 2013 ubrzo nakon jednog od njezina tri govora Goldman Sachsu: “Clinton je ponudila poruku koju su okupljeni plutokrati smatrali umirujućom, prema izjavama nekoliko sudionika, izjavljujući da je napadanje bankara tako popularno unutar obje političke stranke bilo neproduktivno i doista glupo.” (Oslobađanje transkripte govora pomoglo bi riješiti stvar.)
ESKALACIJA AFGANISTANSKOG RATA JE NE PROGRESSIVE: Kao što su otkrile insajderske knjige o Obaminoj administraciji, među njima je bila i državna tajnica Clinton najjastrebiji od Obaminih savjetnika u zemlji za zemljom, na primjer, glasno pozivajući na neuspjele i besmislene Povećanje broja vojnika u Afganistanu 2009.
KAOTIČNA VOJNA INTERVENCIJA NA SREDNJEM ISTOKU JE NE PROGRESIVNI: Da nije Hillary Clinton glasala u Senatu 2002. za podršku Bushevoj invaziji na Irak, Obama je ne bi porazio 2008. Kao da ništa nije naučila iz kaosa nakon invazije u Iraku, ministrica Clinton bila je jedan od najjačih glasova 2011. pozivajući Obamu da vojno svrgne Moamera Gadafija u Libiji, zemlja sada u potpunom, smrtonosnom kaosu.
Tijekom zadnje kampanje, Hillary Clinton daje sve od sebe da zvuči mnogo progresivnije od svog dosadašnjeg rada, ali ona je pravi amater u usporedbi s uglađenošću svog supruga po tom pitanju 1990-ih. Predsjednik Bill Clinton jest "obavljao stvari", ali neke od njegovih najvećih inicijativa bile su suprotne progresivnim.
1993: Usvajanje korporativno prijateljskog trgovinskog sporazuma NAFTA, koji je prošao uglavnom uz podršku republikanaca protiv glasova većine demokrata u Kongresu.
1996: Usvajanje Zakona o telekomunikacijama, najveća promjena zakona o medijima od 1930-ih, koja je pomogla velikim medijskim tvrtkama da se još više povećaju. Bill Clinton je to postigao bliskom suradnjom s republikanskim predsjednikom Zastupničkog doma Newtom Gingrichom, jer su obje glavne stranke dobile velike donacije medijskih i telekomunikacijskih korporacija.
1996: Ukidanje federalno zajamčene socijalne skrbi u obliku pomoći obiteljima s uzdržavanom djecom (AFDC), programa donesenog 1935. tijekom New Deala Franklyna Roosevelta. Dječji fond za obranu, skupina s kojom je Hillary Clinton radila i na koju se opetovano poziva kako bi poduprla svoje "progresivne" vjerodajnice žestoko osudio ukidanje.
1999-2000: Deregulacija Wall Streeta, bliska suradnja s desničarskim senatorom Philom Grammom, R-Texas. Između ostalog i predsjednik Clinton okončao je Glass-Steagallov zakon iz 1933, koja je odvojila banke Main Streeta od spekulativnijih banaka Wall Streeta (mjera za koju Hillary Clinton kaže da se protivi ponovnom uspostavljanju). Dereg je izravno doveo do ekonomskog sloma 2007./2008.
Otvorena sam za tvrdnju da ne možete kriviti Hillary Clinton za politiku njezina supruga koja je bila toliko štetna za politiku žena i muškaraca iz radničke klase koju je ona javno branila ili šutjela.
Ali ona se danas uvija oko predsjedničkog mandata Billa Clintona. I nije neuobičajeno da se prvi supružnik protivi politici Bijele kuće: Barbara Bush je javno objavila da usprotivila se stavu svog supruga protiv izbora pobačaja.
Jedna politika iz 1990-ih nad kojom Hillary i Bill dobivaju zajedničko skrbništvo je zdravstvena skrb; Predsjednik Clinton je 1993. odabrao Hillary da vodi zdravstvenu inicijativu njegove administracije. Radeći s najvećim osiguravajućim društvima (pet divovskih tvrtki formiralo je Savez za upravljanu konkurenciju), Hillary Clinton je predložila zamršen prijedlog koji je zadržao velika profitna osiguravatelja u srcu sustava.
Njezina shema "upravljanog natjecanja" bila je toliko složena i birokratska da nikada nije izašla iz odbora u Kongresu koji su kontrolirali demokrati, ali je zanemarila prijedlog zakona o Medicare za sve s jednim platišem, istinski progresivnu mjeru koju je podržalo 100 članova Kongresa, radnički sindikati, Unija potrošača i pokret na lokalnoj razini.
Poput svog supruga, Hillary može ispasti ili kao centrist ili progresivac, ovisno o publici. I ovisno o sezoni lijevo orijentiran tijekom predizborne sezone i korporativni centrist na vlasti. Njezina trenutna kampanja za predsjednicu pomogla je otkriti ne samo rascjep između korporativnih demokrata i progresivnih demokrata, već i jaz između vodstva liberalnih izbornih skupina i progresivne baze tih skupina.
Neki radnički sindikati su se izlili 5.5 milijuna dolara u pro-Hillary SuperPAC, na primjer financiranje žene koja je sjedila u upravnom odboru Walmarta, jednog od najgorih razbijača sindikata u našoj zemlji.
Human Rights Campaign, skupina za prava homoseksualaca, podržala je Hillary umjesto Bernieja unatoč činjenici da joj je trebalo do 2013. za potporu homoseksualnim brakovima, dok se Bernie pridružio manjini članova Kongresa koji su glasali protiv Zakona o obrani braka protiv homoseksualaca koji je potpisao predsjednik Clinton 1996. godine.
Liga glasača za zaštitu prirode podržao Hillary u odnosu na Bernieja unatoč činjenici da je ona gurala fracking u cijelom svijetu dok se on tome odlučno protivio, a on se od početka borio protiv naftovoda Keystone XL i njegove prljave nafte, dok je ona sve do prije nekoliko mjeseci tijekom sezone kampanje izražavala protivljenje.
Sjajne vijesti za naprednjake su da se velik broj mladih aktivista pridružuje “političkoj revoluciji”. Bez obzira pobijedi li Bernie ili izgubi, nadajmo se da će ovi mladi ljudi ne samo transformirati Demokratsku stranku, već i organizacije koje navodno predstavljaju siromašne i radničku klasu, potlačene rasne i seksualne manjine i okoliš.
Kada se to dogodi, sljedeći put kada se korporativni političar pretvara da je "napredan" tijekom predizborne sezone, te grupe neće biti suučesnici u maskenbalu.
Jeff Cohen je suosnivač RootsAction.org, osnivačica Media Watch grupe PRAVEDAN, i ravnateljica Centar za nezavisne medije Park na koledžu Ithaca.
Ono što je uznemirujuće u vezi s Hillarynim taborom koji je naziva "progresivnom" je to što gotovo ponižava vokabular i na neki način umanjuje taj izraz. Do kraja establišmentskog tiska i Hillarynih lakeja koji mjesecima razbacuju pojam 'progresivno' mogao bi biti lišen svakog značenja 2017. godine.
Pa, rekao bih da je to značajka, a ne greška, ali što "progresivno" zapravo znači čak i danas? To u suštini znači "ja sam liberal, ali sam previše škrt da bih to rekao", zar ne?
Jeff Cohen, i ja sam kolutala očima zbog tvrdnje Hillary Clinton da je progresivna. Ali onda sam se iznenada sjetio da ju je podržala većina Kongresnog progresivnog kluba. Problem očigledno nije u Hillarynom nazivu "progresivno", već u značenju (ili besmislenosti) "progresivnog" u Kongresu. Nisam pregledao dosje svakog pojedinog člana, ali kladim se da Hillary nije jedina koja podržava TPP, Keystone, fracking, uklanjanje “diktatora” i prodaju sebe onome tko ponudi najviše.
“Progresivna osoba Hillary Clinton”
Progresivno pod navodnicima u ovom je slučaju doista opravdano. Jedan autor to je opisao kao očajničku vrstu "fejk" za ljevake koje žena istinski prezire. Ako su dovoljno glupi da zagrizu mamac, zaslužit će ono što dobiju.
Što se tiče svih preporuka, drugi je bloger rekao da postoji obrazac prema kojem čelni ljudi svake određene organizacije daju Hillary službeni blagoslov za tu odjeću, dok je manje vjerojatno da će članstvo to slijediti jer više vole Sandersa.
Na normalnim izborima Sandersa bih u najboljem slučaju ocijenio C+/B-, ali s obzirom na ovogodišnju publiku, on je svakako najbolji izbor – bradavice i sve.
Bivša državna tajnica Hillary Clinton […] je jastreb.
Iako često hvali svoje vanjskopolitičko iskustvo općenito te je posljednjih tjedana sve ugodnije napadala senatora Bernieja Sandersa s desnice u vezi s vanjskopolitičkim pitanjima, njezina ukupna vanjskopolitička stajališta znatno su udesnija od prosječnog demokratskog birača na primarnim izborima. Ovakvo stajalište malo će joj naškoditi (a možda čak i pomoći) na općim izborima protiv republikanskog kandidata koji će sigurno biti jastrebiji. Ali za sada, u trenutku kada si ne može priuštiti da otuđi bilo koje potencijalne birače na primarnim izborima, nema mnogo koristi od temeljite rasprave o vanjskoj politici.
Za Sandersa, problem je jednostavniji. Vanjska politika jednostavno nije područje u kojem se on posebno osjeća ugodno. Ni on tome nije pridavao previše pozornosti, ili barem nije prije nego što je njegova kandidatura počela dobivati na biralištima.
Kada uopće komentira vanjsku politiku, Sanders često usmjerava raspravu na teme poput nejednakosti, o kojima često raspravlja u domaćem kontekstu, ili na pitanja prosuđivanja, a ne na konkretne politike. On je, na primjer, naveo Clintonino glasovanje u Senatu 2002. da odobri invaziju na Irak (Sanders, koji je tada bio u Zastupničkom domu, glasao je protiv odobrenja) kao primjer njezine loše prosudbe - isto pitanje koje je imalo takav utjecaj veliku ulogu u Clintonovu porazu na predizborima 2008. od Baracka Obame. Čak je otišao toliko daleko da ju je usporedio s bivšim potpredsjednikom Dickom Cheneyem.
Clintonin uobičajeni odgovor na ovaj napad - da je tadašnji novoizabrani predsjednik Obama očito vjerovao njezinoj prosudbi dovoljno da je zamoli da postane njegova državna tajnica - donekle je otupljen ispitivanjem njezinog dosjea u tom uredu, koji uključuje katastrofalnu intervenciju u Libiji, neuspješni val u Afganistanu, sada nepostojeće "resetiranje" s Rusijom i zbrkan (u najboljem slučaju) odgovor na Arapsko proljeće.
Pitanje prosudbe potpuno je pošteno i moglo bi čak biti ključni vanjskopolitički čimbenik za birače koji bi trebali odvagnuti, s obzirom na to da će se od predsjednika neizbježno očekivati da reagira na događaje koji su bili nepredviđeni tijekom njegove ili njezine kampanje. No, zabrinjavajuće je da se tako malo pažnje posvećuje pitanju vanjske politike i da se tako malo zna o tome što oba ova kandidata planiraju učiniti ako postanu predsjednici. To posebno vrijedi za Sandersa, čija nam ograničena vanjskopolitička prošlost čak i ne daje mnogo toga iz čega bismo mogli ekstrapolirati. Vanjska politika je očito važna, ali je također jedno od rijetkih područja u kojima će demokratski predsjednik moći stvarno postići bilo što, suočen s Kongresom koji će vjerojatno barem djelomično kontrolirati otporna Republikanska stranka.
Bernie Sanders i Bliski istok: Plus ça Change, Plus C’est la Même Chose
Autor Derek Davison
http://www.counterpunch.org/2016/02/04/bernie-sanders-and-the-middle-east-plus-ca-change-plus-cest-la-meme-chose/
Hvala na vašem doprinosu – Sanders je varalica i po tome što NIJE socijalist; kao što ističete, sva pitanja vanjskih poslova i domaća financijska pitanja i pitanja moći su povezana; pravi socijalist bi to priznao, a ne bi zaobišao odnos ili umanjivao jedan dok bi naglašavao drugi. Sanders je, ako ništa drugo, stari liberalni “ratni demokrat”, poput LBJ-a, Humphreya i drugih “hladnih ratnika”. Možda nije glasao za rat u Iraku, ali čini se da se njegovo protivljenje nije toliko odnosilo na sam rat koliko na propust u praćenju odgovarajuće ustavne rubrike za pokretanje snaga u akciji. O tome bi ga trebalo pitati u raspravama, tj. da je to pitanje postavljeno pred Kongres kao zahtjev predsjednika Busha za objavom rata Sadamovom Iraku, vjerujem da bi Sanders vjerojatno glasao za Da.
Sanders je uvijek iznova objašnjavao da NIJE socijalist. Pa zašto ljudi na stranicama kao što je ova nastavljaju ponavljati taj "lažni socijalistički" slamnati argument?
U studenom je održao cijeli govor u kojem je objasnio kakav je on “socijalist” (link ispod). Također je postavio temelje za njegove političke ciljeve na Bliskom istoku. Odjeljak o vanjskoj politici počinje upravo tamo gdje on kaže: "Pravo mjesto Amerike u svijetu velikim dijelom ovisi o tome koliko su ova i slična prava u potpunosti provedena u praksi za sve naše građane."
https://berniesanders.com/democratic-socialism-in-the-united-states/
Greg, smiješno je što spominješ "hladne ratnike". Ovo je jasan znak da ste ponovno prihvatili priču, a ne sami malo istraživali. Zapravo, Sanders je nekoliko puta rekao da je Hladni rat završio i da se američka vojna potrošnja mora smanjiti u skladu s tim. Zajedno s Edom Markeyjem 2015. je sponzorirao zakon o smanjenju nuklearnog naoružanja i posljednjih pet godina radi na varijacijama tog zakona. Također je bio među skupinom senatora koji su pisali Obami u prosincu, pozivajući ga da odustane od prijedloga za nadogradnju nuklearnog oružja vrijednu 1 trilijun dolara i da održi obećanje koje je dao na početku svog prvog mandata da će "okončati hladnoratovsko razmišljanje" i početi smanjivati natrag na nuklearno oružje. Kad su ga tijekom jedne od rasprava upitali protivi li se Obaminom prijedlogu, Sanders je dao bezuvjetno "da". Upitana na isto pitanje, Clinton je rekla da će "to ispitati".
Greg, ne znam odakle ti ideja da se Sanders protivio ratu u Iraku samo zbog pravnih razloga, bez ikakve pomisao na ljudsku patnju, i da bi promijenio svoj glas da je Kongresu bilo dopušteno raspravljati. Jeste li doista slušali njegov govor u dvorani? Ima na YouTubeu. Definitivno nije bio zadovoljan načinom na koji je Bush to učinio, ali to je bio samo jedan od mnogih prigovora. On govori o enormnim troškovima rata kao odljevu sredstava potrebnih za socijalne programe – što je tema, usput, koju je ponavljao mnogo puta tijekom godina, tako da sam uvijek zbunjen kada čitam komentare anti -ratne ljevice da on ne može biti “pravi socijalist,” jer hrani ratni stroj dok samo na riječima plaća socijalnu skrb (onda, kao što sam gore primijetio, on ionako nije “pravi socijalist”). Osim toga, govorio je o našoj dužnosti kao "brižne nacije" da spriječimo užasne patnje koje će biti nanesene iračkim civilima. Tvrdio je da ne postoji izravna prijetnja protiv Sjedinjenih Država koja bi opravdala naše sudjelovanje. Ali možda se njegov najdojmljiviji argument odnosio na "nenamjerne posljedice" uklanjanja Saddama. Vidio je da dolazi: uplitanje SAD-a u građanski rat, širenje ekstremizma u regiji, pogoršanje sukoba između Izraelaca i Palestinaca i još mnogo toga.
Povezao bih na video, ali čini se da se moderaciji ne sviđaju YouTube veze. Možete ga lako pronaći pretraživanjem. Govor je održao 9. listopada 2002. godine.
Pat – Slušao sam njegov govor, ali kao što dobro znamo u posljednjih osam godina priča je jeftina; možda nije glasao za rezoluciju, ali to ga ne čini pravim zagovornikom 'brižne nacije', posebno imajući u vidu njegovu dugogodišnju potporu stalnim sankcijama predsjednika W. Clintona Iraku 1990-ih, koje su rezultirale preko milijun smrtnih slučajeva iračkih civila (prema vlastitom proračunu UN-a), 500,000 od toga djece; njegovi glasovi nakon rezolucije o Iraku iz 2002. za financiranje invazije i nastavka okupacije – posebno za nekoga tko tako jasno govori o tome da je 'brižna nacija' - pokazuju njegovu prilično čudnu vrstu protivljenja. Što se tiče socijalizma, ideja socijalizma koju su razvili Marx i Engels bila je ono što sada nazivamo demokratskim socijalizmom kako bismo se razlikovali od pogrešno označenog "socijalizma" staljinističke Rusije i maoističke Kine - a Sanders koristi izraz "demokratski socijalist" u raznim intervjuima kako bi sam sebe etiketirao, a zapravo nije demokratski socijalist, već socijaldemokrat ili ono što bi FDR nazvao liberalom, s obzirom na primjere koje Sanders koristi. On je jasan i jednostavan, liberal stare linije, a ne socijalist, demokrat ili nešto drugo. Biti demokratski socijalist zahtijeva, barem u određenom vremenskom razdoblju, eliminaciju privatnog vlasništva i uspostavljanje upravljanja poslovnim poduzećima i sveukupnom ekonomijom od strane samih radnika.
Greg, argument da je Sanders glasao protiv rata u Iraku, ali je onda glasao za njegovo financiranje još je jedan dio priče o “Bernieju ratnom huškaču” koji odbija nestati, bez obzira na činjenice.
Insinuacija u "glasovao je protiv rata, ali je glasao za njegovo financiranje" je da se Sanders, nakon što se protivio ratu, okrenuo i odobrio financiranje za njega. To bi doista bilo licemjerno. Jedini problem je što je 100 posto netočan. Kad je Bush otišao u Kongres u travnju 2003. za 75 milijardi dolara hitnih sredstava za svoju invaziju na Irak, Sanders je glasao protiv. I ponovno je glasao protiv kada se Bush vratio šest mjeseci kasnije po još 87 milijardi dolara.
Kongres je odobrio financiranje operacija u Iraku svake godine od 2003. Većina tog financiranja ugrađena je u veće račune o izdvajanjima, tako da je u najboljem slučaju pogrešno reći da je Sanders "glasovao za financiranje rata" kad god je podržao bilo koju od ovih mjera (neke je jest, neke nije). Iskrena rasprava uključivala bi raščlambu svakog zakona o izdvajanjima koji je sadržavao sredstva za operacije u Iraku, a također bi spomenula amandmane koje je Sanders ili napisao ili podržao, a koji postavljaju ograničenja i uvjete na potrošnju. Kao samo jedan "mali" primjer, financiranje operacija u Iraku 2014. uvršteno je u Zakon o konsolidiranim izdvajanjima, koji je uglavnom financirao cijelu američku vladu. Da, Sanders je glasao za to. Računati to kao glas za financiranje Iraka je namjeran pokušaj obmane. Ali čini se da pristaše narativa ne žele iskrenu raspravu. Oni samo žele dokazati da su u pravu, pa iskrivljuju činjenice na način koji bi se očekivao od Fox Newsa.
Što se ostalog tiče, već sam proveo previše vremena istražujući za one koji su previše lijeni da sami kopaju ili koji misle da se citiranje članka o CounterPunchu kvalificira kao "istraživanje". Ironično je da su ljudi koji se ponose time što nisu "ovce" toliko spremni vjerovati u sve što se uklapa u njihove omiljene priče i filtrirati izazove svojim temeljnim pretpostavkama.
Proimperijalistički establišment SAD-a pomogao je u stvaranju mreže globalnih vojnih saveza koji distribuiraju oružje na međunarodnoj razini, dok novac globalno teče u ruke 1% putem sporazuma o slobodnoj trgovini koje je izradio proimperijalistički establišment.
Bez ovog imperijalizma trpjeli bi izvoz ili tržišta najvećih američkih korporacija: uključujući velike banke, veliku naftu, velike zdravstvene/osiguravajuće korporacije, obrambene izvođače (industrija oružja), agro-korporacije, tehnološke tvrtke, itd.
Berniejev neuspjeh da se suoči s ovom specifičnom, ključnom moći 'milijarderske klase' nije 'slijepa pjega' njegove politike, budući da je imperijalizam poput tenka parkiranog u vašoj dnevnoj sobi, prevelik da biste ga ignorirali. Svjesno se udruživši s tim imperijalističkim dijelom establišmenta, Sanders se razotkrio kao gurnuti, kad god imperijalisti odluče da je njihov gurnuti u rat.
Ovaj imperijalistički pritisak da se "stane u red" proteže se i izvan rata. Sanders je pomogao u pisanju i dao ključnu političku potporu Obamacareu, izdajući svoju dugogodišnju 'predanost' univerzalnoj zdravstvenoj skrbi.
Sanders je znao da Obamacare nije "korak u pravom smjeru", već odluka da se sav Obamin politički kapital potroši na shemu koja jača zdravstvene/farmaceutske korporacije koje djeluju kao najveća prepreka univerzalnom zdravlju briga. Ako bude izabran, predsjednik Sanders odustao bi od većine svojih predizbornih obećanja i 'pao u red' jednako brzo i neslavno kao što je to učinio Obama.
Sanders zasigurno zna da se vanjska politika ne može odvojiti od unutarnje. To su dvije strane iste medalje koje izravno utječu jedna na drugu. Ono što se događa u inozemstvu utječe na ono što je moguće u zemlji, i obrnuto […]
Podržavati Bernieja Sandersa znači ignorirati - ili minimizirati - njegov imperijalizam, budući da se političke kampanje dobivaju navijanjem, a ne kritikom. A ignoriranjem Berniejeve vanjske politike — jer bi to moglo “štetiti kampanji— imperijalizam je osnažen kroz vrijedno političko pokriće. Najmoćniji dio američkog establišmenta tako ima koristi.
Neki bi Sandersovi pristaše mogli odgovoriti; "Barem je njegova vanjska politika bolja od Hillaryine." Ali sam Sanders nije bio u mogućnosti dati pravi argument koji bi potkrijepio ovu tvrdnju tijekom tekućih rasprava.
Kada je Sanders pokušao postaviti Hillary kao "pro-promjenu režima" u odnosu na katastrofu koju je stvorila u Libiji, Hillary je istaknula da je Sanders glasao "za" kako bi podržao tu promjenu režima. Dok se ratni stroj kotrljao u Libiju, Sanders nije bio na brzini; bio je lubrikant. I Clinton i Sanders imaju libijske krvi na rukama.
Sanders također ima afganistanske krvi na rukama, glasao je za invaziju sada već beskrajnog afganistanskog rata koji je pokrenuo početak naleta bliskoistočnih ratova. I dok se Sanders hvali kako je glasao "ne" za rat u Iraku 2003., njegov glas se ubrzo pretvorio u "da", njegovim nekoliko glasova za tekuće financiranje rata/okupacije.
Sanders je također glasao “da†za uništenje Jugoslavije od strane NATO-a pod vodstvom SAD-a i podržava brutalni izraelski vojni režim koji koristi američko oružje za pokolj Palestinaca.
Kad je objavljeno da Obama bira strane i usmjerava oružje sirijskim pobunjenicima — čime se pogoršava i umjetno produžuje sukob — Bernie je bio potpuno tih; šutnja koja je pomogla uništiti Siriju i dovesti do najveće izbjegličke krize od Drugog svjetskog rata.
Sanders je dosljedno na pogrešnoj strani povijesti; također je bio izravni suučesnik u nizu velikih ratnih zločina.
Sanders često koristi slabu retoriku kako bi ublažio svoj imperijalizam. Na web stranici svoje kampanje kaže da SAD treba "jaku nacionalnu obrambenu infrastrukturu" i "jak obrambeni sustav", ali dodaje upozorenje da je "zabrinut" za vojni proračun i želi ... œodgovornost†za enormne iznose koji se troše. Kandidat Obama jasnije je govorio o ratu i miru od Sandersa.
Isticanje Sandersovog imperijalizma posebno je važno jer je ljevica u više navrata bila prevarena imperijalističkim ratovima posljednjih godina, do te mjere da se imperijalizam sve više zanemaruje, a posljedično i jača.
Veliki dijelovi ljevice šutjeli su o razaranju Jugoslavije, Libije, Afganistana i Sirije. Bili su u blaženom neznanju o tekućim imperijalističkim avanturama diljem Afrike, najspektakularnije u Ruandi, Sudanu, Somaliji i Kongu. Najgori diktatori u Africi — na primjer u Etiopiji, Ugandi i Ruandi — su 'dobri prijatelji' Sjedinjenih Država.
Nedavanjem odgovarajućeg fokusa američkim inozemnim vojnim avanturama, daje se dragocjeno političko pokriće da se omogući nastavak ovih ratova. Američki antiratni pokret uglavnom je šutio o Obaminom imperijalizmu dok su dvije povijesno važne zemlje Bliskog istoka – Libija i Sirija – izbrisane.
Ne obrazujući i ne organizirajući se protiv imperijalizma, nemoguće je sklopiti saveze sa snagama koje se bore protiv imperijalizma u inozemstvu. Stvaranje međunarodnih saveza ima dugu tradiciju među ljevičarima među sindikatima, Black Liberation i socijalističkim/komunističkim pokretima.
Postojale su i moćne veze koje su pomogle u obuzdavanju aparthejda u Južnoj Africi, jačanju venezuelanske revolucije i osnaživanju Palestinaca protiv aparthejdske izraelske vlade.
Međutim, ljudi na Bliskom istoku koji su željeli da SAD ne uništi njihove nacije, imali su malo solidarnosti s ljudima u Sjedinjenim Državama. Zapravo, Sjedinjene Države u njihovim su očima neprijatelj broj jedan, što ih pak tjera da misle da je terorizam protiv američkih građana opravdan.
U konačnici, nacionalistički zahtjevi Sandersove kampanje ne mogu se postići dok se istovremeno dopušta bujanje međunarodnog imperijalizma. Imperijalizam je bauk koji proganja društveni napredak, ponovno se pojavljujući u bezbrojnim oblicima kako bi resursi beskonačno tekli u inozemne ratove koji usporavaju domaću potrošnju i odvlače pažnju od zahtjeva radničke klase. Nova vojna "kriza" uvijek će težiti da preuzme prioritet nad domaćim razlozima.
Je li imperijalizam Bernieja Sandersa bitan?
Autor Shamus Cooke
http://www.counterpunch.org/2016/01/05/does-bernie-sanders-imperialism-matter/
Upravo sam htio napisati nekoliko istih točaka kad sam pronašao ovaj tvoj citat od Shamusa.
Uz ispriku ovdašnjim pretežno ljevičarskim čitateljima, Sanders je samo mračni konj u ovoj utrci – on je manje poznat jer nije obnašao nijednu saveznu izvršnu funkciju, dok Hilary jest. Dok je Hilary vjerojatno progresivna poput Hitlera (koji je bio nacionalsocijalist), kako ona voli nazivati strane državnike koji ne udovoljavaju njezinim željama, Bernie je samo manje poznat. Ovo je demokracija u američkom stilu: dva užasna kandidata između kojih se neznatno razlikuju. Još nije bilo američkog rata koji Sanders nije smatrao opravdanim i za koji nije glasao. Očekivalo bi se da će Kosovo, Irak, Afganistan, Libija i Sirija do sada biti raj nakon što je “naprednjak” poput Sandersa glasao za sve te ratove. Konačno, postoje vrlo dobri pokazatelji da Sanders pripada izraelskom lobiju koliko i Hilary.
Joj! Tako je, brate Abe.
Da testiram vjerodostojnost H. Clintona kao “progresivca” (također i Sandersa), predlažem neka pitanja bivšeg državnog tajnika Clinton za nadolazeću raspravu (i Sandersa treba zamoliti da komentira): (1) Je li CIA – i Veleposlanik Stevens također – uključen u slanje zaliha oružja bivšeg libijskog predsjednika u Siriju kako bi podržao pobunjenike protiv legalno uspostavljene vlade Sirije? (2) Zašto se sirijska vlada prikazuje kao gnusna diktatura, dok se neizabrani tirani Saudijske Arabije prikazuju kao vrijedni saveznici naše takozvane demokracije? (3) Ne osjećate li se djelomično odgovornim za nastanak ISIS-a, budući da ste glasali za invaziju na Irak 2003. koja je rezultirala širokim uklanjanjem sunitske moći u Iraku i ponovnim rađanjem vjerskih podjela između iračkih sunita i šijita ? (4) Jeste li odobravali kontinuirane sankcije protiv Iraka od 1991. i nakon toga, koje su, pod upravom vašeg supruga, rezultirale smrću (prema vlastitom proračunu UN-a) 1 milijuna Iračana, uključujući oko 500,000 djece?
Najbolja vijest je da je mlada Amerika duboko upletena. To je kao da gledate rođenje.
Ono što je dirljivo u Sandersovoj kampanji je vidjeti koliko se mladih pokazuje kao progresivno. Moja jedina velika nada je da ova mlađa generacija ostane pri svom liberalnom razmišljanju dovoljno da ispravi mnoge pogreške mojih generacija. Samo Bog zna da će im trebati malo sreće, ako budu previše stabilni na putu ove zemlje u budućnost. Možda je Bernie nekakav Don Quijote još iz šezdesetih, ali njegova djedovska upozorenja slušaju i njegovi mnogo mlađi sljedbenici, i to je dobro. Nadamo se da će neki od mladih obožavatelja Berniesa pročitati neke od komentara na ovoj web stranici. Onda bi oni ili mi mogli izvršiti pritisak na kandidata Sandersa da bolje zastupa naše stavove. Da, od sada počinjem vidjeti više dobrog nego lošeg. Također, još uvijek imam pitanja koja ću morati postaviti Bernieju Sandersu… Na primjer; na MSNBC debati, Sanders je Putina nazvao agresorom na Krimu. Thom Hartman koji je veliki Sandersov pristaša komentirao je kako bi Sanders možda želio ići dalje sa svojom vanjskom politikom. Opet, sretan sam što vidim ovu mladost koja nikad nije upoznala Ameriku bez rata ili terorizma kako postaje progresivna sa svojim ranim pristupom suočavanju s politikom naše zemlje.