Ekskluzivno: Obamina administracija našla se uhvaćena u kontradikcije svoje sirijske politike, podupirući radikalne džihadiste kako bi postigli još jednu "promjenu režima", ali sada otkriva da njen oportunizam širi kaos izvan Bliskog istoka u Europu. Ali mogu li SAD prilagoditi kurs i napustiti svoje džihadističke klijente, pita Joe Lauria.
Autor Joe Lauria (Ažurirano 25. siječnja s nova dva posljednja odlomka)
Usvajanje velike rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a je poput jeftinog uzbuđenja: euforija nestaje prilično brzo. Takav je bio prošlog mjeseca jednoglasno usvajanje “mirovnog plana” za okončanje gotovo petogodišnjeg sirijskog krvoprolića.
Uz datum početka planiranog prekida vatre u ponedjeljak i već početak pregovora odložiti, čini se sve manje vjerojatnim da će razgovori uskoro započeti. Glavna prepreka je odluka tko će predstavljati oporbu preko puta vlade. A to ovisi o pitanju tko je terorist u Siriji. Ne pomaže ni to što svjetske vlade od Lige naroda nisu uspjele dogovoriti ugovor koji pravno definira terorizam.
Predsjednik Barack Obama, s potpredsjednikom Joeom Bidenom, nazoči sastanku u Rooseveltovoj sobi Bijele kuće, 12. prosinca 2013. (Službena fotografija Bijele kuće, Pete Souza)
Državni tajnik John Kerry i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov sastali su se u srijedu u Ženevi i njih dvojica nisu mogli odlučiti tko su sirijski teroristi koje treba isključiti iz pregovora.
Dogovaraju se oko isključenja Islamske države i al-Nusra Fronta (ogranak Al Qaide) koji su već eliminirani iz sudjelovanja. Ali što je s bezbrojnim drugim oporbenim skupinama, od kojih neke blisko surađuju s Nusrom i drugim ekstremistima?
Stotinjak njih spojila je Saudijska Arabija u Rijadu prošlog studenog. Ali žele da sirijski predsjednik Bashar al-Assad odmah odstupi s vlasti. To je potpuna nepoželjnost jer bi mu plan UN-a omogućio da ostane šest mjeseci, ustupajući mjesto prijelaznoj vladi dok se ne napiše novi ustav i održe opći izbori 2017. Kerry je proklet neokonzervativaca zbog pristanka na ovaj kompromis i dopuštanja Assadu da se ponovno kandidira na tim izborima.
SAD je po tom pitanju napravio kompromis potaknut izbjegličkom krizom koja širi nered u Europi i ulaskom Rusije u rat protiv Islamske države i drugih džihadističkih skupina. Ali zasad je malo kompromisa po pitanju terorizma.
Putinov izazov
Neslaganje Moskve i Washingtona seže do početka sirijskog građanskog rata, kao što sam izvijestio prije više od tri godine. U rujnu je ruski predsjednik Vladimir Putin otišao korak dalje optuživši SAD za potporu teroristima u Siriji u svom obraćanju Općoj skupštini UN-a.
"Islamska država nije nastala niotkuda", rekao je Putin. "Inicijalno je razvijen kao oružje protiv nepoželjnih sekularnih režima." Rekao je kako je neodgovorno "manipulirati ekstremističkim skupinama i koristiti ih za postizanje svojih političkih ciljeva, nadajući se da ćete kasnije pronaći način da ih se riješite ili nekako eliminirate".
Jasno je dao do znanja da je govorio o SAD-u, kada je dodao: “Moram pitati one koji su stvorili ovu situaciju: shvaćate li sada barem što ste učinili? Ali bojim se da će to pitanje ostati bez odgovora, jer oni nikada nisu odustali od svoje politike koja se temelji na bahatosti, iznimnosti i nekažnjivosti.”
Putin nije spomenuo jasne dokaze koje je sigurno poznavao iz američke obrambene obavještajne agencije. DIA iz kolovoza 2012 dokument deklasificiran od strane suca kaže da su Washington, Ankara i Zaljevske države pomagale uspostaviti salafijsku kneževinu u istočnoj Siriji kako bi vršili pritisak na Assada i da bi se mogla udružiti s ekstremistima s iračke strane granice kako bi formirala Islamsku državu, koristi se dokument ta točna fraza. Kasnije šef DIA-e, general Mike Flynn rekao Al Jazeera je rekla da je ovo bila "namjerna odluka u Washingtonu", a ne da SAD samo zažmiri na ono što se događa.
SAD ima dugo podržavana neugodne skupine za postizanje kratkoročnih američkih interesa. Washington tvrdi da provjerava koje skupine podržava, ali čak i Daily Beast (veliki pristaša neokonzervativnih strategija promjene režima) pozvao je ovo je dovedeno u pitanje, izvještavajući da se pobunjenici koje podržava CIA bore u tandemu s Al Qaidom.
Putin je u svom govoru pozvao na koaliciju sličnu sovjetsko-američkom savezu u Drugom svjetskom ratu za borbu protiv najstrašnije terorističke sile u povijesti, nacista Adolfa Hitlera. Putin je tvrdio da je sirijska vojska jedina učinkovita kopnena sila (uz Kurde) protiv Islamske države i da bi sve nacije koje je stvarno žele poraziti trebale surađivati s Assadovom vojskom i boriti se protiv skupina koje ga pokušavaju svrgnuti.
"Slično kao i antihitlerovska koalicija, mogla bi ujediniti širok spektar stranaka spremnih čvrsto se suprotstaviti onima koji, poput nacista, siju zlo i mržnju prema čovječanstvu", rekao je Putin.
Rusija je u Vijeću sigurnosti predstavila nacrt rezolucije koja bi odobrila takvu veliku koaliciju. Ali SAD je to glatko odbio jer još uvijek planira svrgavanje Assada sa skupinama za koje Rusija tvrdi da su teroristi. Stoga nije bilo iznenađenje da je dva dana nakon Putinovog govora Rusija pokrenula svoj prvi zračni napad protiv skupine koju podržava CIA i koja prijeti Assadovoj vladi. Bila je to snažna poruka Moskve Washingtonu: ako nastavite podržavati ekstremiste u Siriji, mi ćemo ih udariti.
Američka vlada i njezini korporativni mediji optužili su Rusiju da je napala "umjerene" skupine umjesto Islamske države (koju je Rusija više puta također ciljala). Washington je iznio umorne optužbe da Putin pokušava ponovno uspostaviti Sovjetsko Carstvo i preuzeti Bliski istok od SAD-a: dvoličan slučaj projiciranja imperijalnih planova na druge. Možda je Rusija doista zabrinuta zbog terorizma koji se širi iz Sirije i doista želi učiniti nešto da ga zaustavi.
Definiranje terorizma
Imati međunarodni sporazum koji pravno definira terorizam bio bi koristan u ovim okolnostima, ali donošenje jednog kodificiranog u ugovoru dugo je mučilo vlade. Liga naroda pokušala je i Neuspjela. Mjesec dana nakon 9. rujna Opća skupština UN-a sastala se kako bi dogovorila međunarodnu konvenciju protiv terorizma, ali Neuspjela jer se nije mogla složiti oko definiranja terorizma.
Terorizam je samo taktika. No čini se da vlade to povezuju s razlogom. U redu je kada to koristi njihova strana, ali ne i kada to koristi njihov neprijatelj. Ovo je iznjedrilo kliše, "Nekom je terorist, drugom je borac za slobodu."
Ako možete objektivno izolirati taktiku od uzroka, moguća je dogovorena definicija. To bi bilo u skladu s terorizmom kao čin nasilja koji provode nedržavni akteri, ciljajući civile iz bilo kojeg razloga, bio on pravedan ili ne.
Razlog zašto su Palestinci pod okupacijom je, na primjer, pravedan, ali dizanje u zrak izraelskih civila u autobusu je terorizam. Svrha Islamske države, kao okupacijske sile, očito je nepravedna i ona čini terorizam kada cilja na civile. Cilj je bitan za definiciju. Nedržavni akter, čak i Islamska država, napadajući vojne ciljeve koristi gerilsku taktiku, a ne terorizam. Neke skupine, poput ISIS-a, koriste oboje.
Nedostatak definicije pomogao je državama da nastave sponzorirati terorizam, iako same izravno ne čine teroristička djela, kao što mnogi tvrde. Države čine ratne zločine, što je još gore. Terorizmom se bave samo nedržavni akteri koji nisu u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine i mogu samo u neke instance smatrati ratnim zločinom.
Joe Lauria je veteran vanjskih poslova novinara koji radi u UN-u od 1990. Pisao je za Boston Globe, London Daily Telegraph, Johannesburg Star, Montreal Gazette, Wall Street Journal i druge novine. Do njega se može doći na[e-pošta zaštićena] i pratio ga je na Twitteru na @unjoe.
"A SADA? PRAVA PRIČA.”
Ovo su bile riječi konzervativnog novinara Paula
Harveya u njegovim radijskim vijestima.
Bitne informacije koje je iznio Joe Lauria u svom
komad “Mogu li SAD raskinuti s džihadističkim saveznicima?” i dopunjeno.
prema komentarima "Abe" gore je potrebno. Većina Amerikanaca
(a vjerojatno i većina zapadnjaka?) nisu svjesni toga
rezolucije i kasniji razvoj događaja. O tome se ne piše u
mediji pa se možda i nije dogodilo. Samo što je uspjelo! (Primjer:
Ako se povede rasprava o Siriji i počne se govoriti o
napredak pregovora, rezultat će biti prazan pogled. Moglo bi se
kao što je lako govoriti o putovanju na Mars!)
Potrebno je više članaka o ovom području kao baza našeg znanja.
Hvala na ovim doprinosima.
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
25. siječnja, kada su trebali započeti mirovni pregovori o Siriji, američki državni tajnik John Kerry inzistirao je da organizacija koju je utemeljio obožavatelj Osame bin Ladena, Zahran Alloush, predstavlja anti-Assadovske snage u nadolazećim sirijskim mirovnim pregovorima [ …]
Alloush je osnovao i vodio džihadističku organizaciju Jaysh al-Islam. Wikipedia kaže “bivši vođa Jaysh al-Islama Zahran Alloush održao je govor o zaslugama hadža 2013. i pohvalio Usamu bin Ladena, oslovljavajući ga sa počasnim ‘Šejh’ i časnim ‘rahimahu Allah. … Alloush je organizaciju Al-Qaeda Jabhat al-Nusra nazvao 'naša braća'.' Al-Nusra je pomogla u izvođenju američko-tursko-saudijsko-katarskog dogovorenog napada sarinom u kolovozu 2013. tog predsjednika Obama je okrivio Assada i to Obama još uvijek navodi kao svoj razlog i opravdanje za bombardiranje Assadove vojske. Čak i kada je Obama ušao u Bijelu kuću 2009., namjeravao je pronaći način da ukloni sirijskog predsjednika Assada s vlasti. Pokazalo se da je postavljanje ovog napada plinom (i okrivljivanje Assada) bio način da se to omogući.
Al Jazeera je 25. prosinca 2015. objavila da su "ruski zračni napadi ubili istaknutog zapovjednika pobunjenika" Allousha. I Rusija i Assad sada će morati pregovarati s Mohammadom Alloushom, njegovim preživjelim. Čak i francuski čelnik Francois Hollande podržava Allousha — unatoč nedavnim džihadističkim napadima u Francuskoj. Očigledno, zapadnim čelnicima odgovara sve da se riješe ruskog saveznika Assada.
Obitelj Saud zapravo je zahtijevala Allousha da bude na čelu izaslanstva protiv Assada. Saudijci su na tome inzistirali čak i početkom prosinca 2015. Kerryju i ostatku Zapada taj zahtjev nije baš odgovarao. Postignut je ‘kompromis’: postojat će dvije glave: Alloush i još jedna figura koju podržavaju Saudijci: Asad al-Zoubi. Ovo je još jedan primjer vodstva obitelji Saud u zapadnom savezu protiv Rusije i njezinih saveznika.
Stoga će s jedne strane ovih mirovnih pregovora biti Assad (nesektaški šijitski vođa kojeg podržava velika većina Sirijaca, a također ga podržavaju Rusija i Iran); a s druge strane bit će Alloush i al-Zubi, dva miljenika obitelji Saud (poduprt od strane Zapada koji predvodi obitelj Saud koja financira Al Qaidu).
SAD i saveznici učinili obožavatelja bin Ladena pregovaračem u mirovnim pregovorima u Siriji
Autor Eric Zuesse
http://www.washingtonsblog.com/2016/01/u-s-allies-make-bin-laden-admirer-negotiator-syria-peace-talks.html
Slažem se s g. Lurijom da je u odsustvu zaokreta od 180 stupnjeva od strane Sjedinjenih Država jedini mogući kraj poraz jedne ili druge strane.
Naša fiksacija na Sovjetski Savez, a sada i na Rusiju, nagnala nas je da podupiremo ekstremiste kao strategiju da oslabimo i jedne i druge. To je bila istina u Afganistanu kao iu Siriji, i samo nas je međunarodni bijes izazvan akcijama ekstremista u Europi ono što nas tjera da poduzmemo akciju protiv njih. Još uvijek kolebamo, podržavajući oružjem skupine za koje tvrdimo da nisu ekstremisti.
Čini se da je Americi teško biti iskrena prema sebi, priznajući kolosalne greške u Siriji, kao u Afganistanu, Iraku i Libiji, i nadamo se da ćemo pronaći način da odustanemo od naše politike i kada se uspostavi mir da proglasimo pobjedu.
Terorizam je namjerno ciljanje civila radi postizanja političkog cilja.
Ne može biti razlike između državnih počinitelja i nedržavnih počinitelja.
Bacanje atomske bombe na Hirošimu bio je teroristički čin – jedan od najgorih u povijesti. Bacanje napalom na vijetnamska sela bila su teroristička djela.
“Terorizam je namjerno ciljanje civila radi postizanja političkog cilja.” -Bevan Ramsden
Što kažete na pomaganje i poticanje vlastitih građana na ovisnost o opijumu...?
http://www.washingtonsblog.com/2015/09/the-real-afghanistan-surge-is-in-heroin-production-and-tripled-opium-cultivation-since-the-us-military-arrived-un-and-us-government-documents.html
Dobar članak. No korištenje izraza "terorizam" za nasilje nad civilima samo od strane nedržavnih aktera (nazivanje istog zločina od strane državnih aktera "ratnim zločinom") ne dovodi do jasnoće, a kamoli dogovora. “Terorizam je samo taktika†a ne cilj, pa ga tako nazovite bez obzira tko ga čini, a nazovite ga i ratnim zločinom.
Razlog zbog kojeg se "izgleda da vlade to poistovjećuju s razlogom" je taj što žele zamagliti ciljeve druge strane kako bi zavarali vlastito stanovništvo oko onoga oko čega se bore. Korištenje "terorizma" samo za opisivanje nedržavnog nasilja je sudjelovanje u državnoj propagandi, kapitulacija pred desničarskim strahovladom, koja, kao što je Aristotel upozorio, mora stvoriti strah od stranog neprijatelja kako bi zahtijevala moć kao zaštitnici i optuživala svoje protivnike za nelojalnost. Ako desničarske državne napade na civile također nazivamo "terorizmom" oni se vide kao prevaranti kakvima se svakodnevno bore da budu, pa zašto im uskratiti čast?
Na nadležnost ICC-a za ratne zločine može se pozvati jednostavnim smatranjem državnog sponzorstva nedržavnog terorizma državnim terorizmom.
"Kovanje riječi" neće dovesti do diplomatskog kompromisa; to može učiniti samo dogovor oko ciljeva. Mi to nemamo jer američka vlada skriva ciljeve svojih političara od vlastitog naroda, kako bi slijedila ciljeve suprotne interesima čovječanstva, ali profitabilne desničarskim političarima instaliranim nereguliranim ekonomskim koncentracijama.
Trebao sam napomenuti da se ne može pozvati na nadležnost ICC-a jer SAD odbija potpisati ugovor – nema više ratnih zločina, nema budućnosti za desničare.
Jako dobar članak.
Izluđujuće je frustrirajuće što se čini da velika većina američkih medija ignorira bilo što osim službene linije američke vlade o Siriji. Cijenim dobro izvješćivanje koje vi ljudi iz konzorcija vijesti radite o Siriji i drugim pitanjima koja su vrlo slabo pokrivena u većini medija.
Volio bih biti u mogućnosti isplanirati svrgavanje korporativnih vlada svijeta u korist ljudi.