Na kraju godine često je vrijedno prisjetiti se kako ste mislili da će proći godina i usporediti to s onim što se stvarno dogodilo. Za pisce koji su davali predviđanja, to predstavlja veći javni izazov, kako objašnjava bivši dužnosnik CIA-e Graham E. Fuller.
Napisao Graham E. Fuller
Nakon što smo se prošle godine nepromišljeno odvažili na predviđanja za nadolazeću 2015. godinu na Bliskom istoku, kako se te procjene nose danas, godinu dana kasnije?
Ova samoocjenjena tablica rezultata dolazi u dva odvojena članka: zbog ograničenja prostora danas ovdje preuzimam dva od pet predviđanja i pokušavam procijeniti koliko su blizu onoga što se stvarno dogodilo i koji novi trendovi sada mogu biti vidljivi. Ostala tri će uslijediti sljedeći tjedan.
Video ruskog SU-24 koji eksplodira u plamenu unutar sirijskog teritorija nakon što su ga oborile turske rakete zrak-zrak 24. studenog 2015.
- ISIS će opadati u moći i utjecaju.
Moje predviđanje prošlog siječnja 2015.: Ranije sam rekao da ne vjerujem da je ISIS održiv kao država; nedostaje mu bilo kakva koherentna i funkcionalna ideologija, bilo kakva ozbiljna politička i društvena institucija, bilo kakav ozbiljan proces vodstva, bilo kakva sposobnost da se nosi sa složenom i detaljnom logistikom upravljanja i bilo kakva prilika za uspostavu međudržavnih odnosa u regiji. Osim toga, otuđio je većinu sunitskih muslimana u svijetu, bez obzira na duboko nezadovoljstvo među sunitima u Iraku i Siriji. U idealnom slučaju ISIS bi trebao propasti i pasti sam od sebe, odnosno bez masovne vanjske, a posebno zapadne intervencije koja na neki način samo jača njegove ideološke tvrdnje. Da bi bila uvjerljivo i odlučno poražena, ideja ISIS-a, kako je artikulirana i prakticirana, mora očito propasti sama i u očima muslimana u regiji.
Scorecard Procjena za siječanj 2016.:
Ova se prognoza prilično solidno održala. ISIS je doista jasno ušao u proces opadanja tijekom prošle godine. Izgubio je značajan teritorij i neke veće gradove u Iraku i Siriji; plima neprijateljstva prema njoj sada uključuje skroman, ali stvaran (i nevoljko) pomak Turske i Saudijske Arabije protiv nje, dijelom zbog vanjskih pritisaka na obje te države i rastuće prijetnje ISIS-a za njih na domaćem planu.
Dok mnogi muslimani možda još uvijek emocionalno podržavaju ideju kalifata u načelu, ili čak plješću punom grlatom protivljenju ISIS-a zapadnoj vojnoj moći na Bliskom istoku, malo ih želi živjeti pod ISIS-om ili ga vidjeti kao uzor. Mali, ali važni segmenti otuđene zapadnjačke muslimanske mladeži još uvijek dobrovoljno putuju u ISIS kako bi se borili u njegovo ime, ali kruži priča da je takva avantura očigledno nerazborita, ako ne i fatalna.
Ovo slabljenje ISIS-a nije, naravno, došlo samo od sebe. Uvođenje zapadne vojne moći protiv ISIS-a, čemu sam se u početku protivio, nesumnjivo je bio značajan čimbenik u početku povlačenja ISIS-a.
Iako se još uvijek u načelu protivim većoj zapadnoj vojnoj sili na Bliskom istoku, osobito s čizmama na zemlji, kombinacija zapadnjačke snaga zraka zajedno s regionalnim trupama, Kurdima, Iračanima, Irancima, Hezbollahom, pokazuje se produktivnim u preokretanju plime.
Nevoljko sam došao podržati zapadnu zračnu intervenciju protiv ISIS-a do studenog 2015. s obzirom na ono što sam nazvao "kolateralnom štetom" koju je ISIS nanio u vitalnim područjima van Bliski istok: masovni tokovi sirijskih izbjeglica; njihov destabilizirajući učinak na Bliskom istoku; njihov ilegalni protok u Europu; porast u Europi desničarskih protofašističkih osjećaja i stranaka; prijetnju koju tijek izbjeglica sada predstavlja samom idealu jedinstva unutar Europske unije; i porast i prihvatljivost ksenofobnog, rasističkog, neofašističkog islamofobnog jezika u samom američkom političkom dijalogu.
Svi ti čimbenici dugoročno su mnogo opasniji za američku politiku i društvo od nekoliko terorističkih napada na Zapadu sami po sebi. (Vidjeti http://grahamefuller.com/isis-the-hour-has-struck/ i http://grahamefuller.com/the-deadly-collateral-damage-from-isis/ )
Predviđam da će ove godine doći do funkcionalnog kraja ISIS-a kao teritorijalna cjelina u većem dijelu Sirije i Iraka. To će predstavljati veliki simbolički, ideološki i strateški korak.
Korištenje električnih romobila ističe koncept ISIS-a, međutim, iako je ozbiljno oštećen, neće izumrijeti i tražit će daljnje teritorijalne baze. Ove promjenjive baze predstavljat će manju ideološku prijetnju nego ISIS kao "država" u Siriji/Iraku danas, ali upamtimo da prijetnja Zapadu, čak i od strane šačice teroristički obučenih aktivista, može proizaći iz gotovo bilo kojeg mjesto.
Međutim, ovu prijetnju treba tretirati u biti kao obavještajni i policijski izazov, a ne kao ideološki problem. O važnom ruskom čimbeniku u svemu tome pogledajte u nastavku.
- Uloga Rusije
Prošlogodišnje predviđanje: Rusija će igrati glavnu ulogu u diplomatskim dogovorima na Bliskom istoku, što je sveukupno pozitivan čimbenik. Sposobnost Rusije da igra ključnu diplomatsku (i tehničku) ulogu u rješavanju nuklearnog pitanja u Iranu, te njezin važan glas i utjecaj u Siriji predstavljaju značajan doprinos rješavanju ova dva visokoprioritetna, visokorizična sukoba koji utječu na cijelu regiju. Bitno je prihvatiti i integrirati ulogu Rusije, a ne promatrati je kao puku projekciju neke neohladnoratovske globalne borbe, sukoba u kojem Zapad snosi barem onoliko odgovornosti koliko i Moskva. Zapad je inzistirao na izazivanju kontraproduktivne konfrontacije s Moskvom u pokušaju uguravanja NATO-a u Ukrajinu. Možete li zamisliti američku reakciju na sigurnosni sporazum između Meksika i Kine, koji je uključivao stacioniranje kineskog oružja i trupa na meksičkom tlu?
Scorecard Procjena za siječanj 2016.:
Ovo se predviđanje pokazalo robusnim. Rusija se sada vojno i diplomatski umetnula u regiju na snažne načine. Unatoč početnom stvarnom užasu u Washingtonu, čini se da je ruska uloga zapravo stekla (nevoljko) strateško pristajanje glavnih elemenata Obamine administracije, uključujući i dijelove Pentagona. Doista, nova ruska uloga mijenja igru.
Vjerujem da je nova ruska uloga ukupno pozitivno za dugoročnije rješavanje problema Bliskog istoka koji zahtijevaju istinsku međunarodnu suradnju. Rastuća ruska uloga predstavlja značajne probleme samo neokonzervativcima i "liberalnim intervencionistima" u Washingtonu koji još uvijek razmišljaju u hladnoratovskim terminima nulte sume i koji traže odriješene američke ruke u jednostranom određivanju putanje svjetskih poslova.
Ta "slobodna američka ruka" pokazala se katastrofalnom u proteklih 15 godina (najmanje) za sve u regiji uključujući SAD; iskreno, što je ta ruka više ograničena, to bolje za sve, dok u Washingtonu ne prevlada veća mudrost. Nažalost, takva mudrost vjerojatno neće prevladati pod bilo kojim novim američkim predsjednikom.
Nova ruska prisutnost također ograničava sada vrlo neodgovornu, nestalnu (i neuspješnu) tursku politiku pod vodstvom turskog predsjednika Recepa Tayyipa ErdoÄŸana u regiji. Rusija je zadala oštar udarac Erdoćanovim ambicijama, iako se čini da se još uvijek nada da će uvući NATO u sukob s Rusijom.
Korištenje ruskih zračnih snaga protiv ISIS-a predstavlja važan novi strateški element u borbi protiv ISIS-a; Washington se, međutim, žali da također nagriza moć takozvanih "umjerenih džihadista". Ne vjerujem da takvi džihadisti uistinu predstavljaju održivu i poželjnu alternativu neugodnom Assadovom režimu; njihova bi pobjeda samo otvorila vrata ogromnom porastu radikalnih snaga u Siriji, dala prostora ISIS-u i produžila građanski rat.
Sljedeći put: Kako su prošla predviđanja o Iranu, Erdoćanu i talibanima? I koje nove događaje možemo očekivati?
Graham E. Fuller bivši je visoki dužnosnik CIA-e, autor brojnih knjiga o muslimanskom svijetu; njegova najnovija knjiga je Breaking Faith: roman o špijunaži i američkoj krizi savjesti u Pakistanu. (Amazon, Kindle) grahamefuller.com
http://www.theguardian.com/world/2016/jan/02/suadi-arabia-cleric-execution-unrest-predicted-shia-areas
JOŠ JEDAN “KATALIZUJUĆI” DOGAĐAJ u NWO Playbooku... ?
treba sumnjati/očekivati isto toliko od monarha 9. rujna?
.
Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei rekao je u nedjelju da će se političari u sunitskom kraljevstvu suočiti s "božjom odmazdom" za njegovu smrt.
"Nepravedno prolivena krv ovog potlačenog mučenika će bez sumnje uskoro pokazati svoje djelovanje i božanska osveta će zadesiti saudijske političare", javila je državna TV Khameneijeva izjava. Rečeno je da je pogubljenje opisao kao 'političku pogrešku'.
Nisu objavljene informacije o korištenoj metodi pogubljenja, ali normalna politika zemlje je da se osuđenim zatvorenicima odrubi glava mačem.
Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon također je izrazio užasnutost zbog pogubljenja Nimra i pozvao na smirenost i suzdržanost.
Nimr, 56, promovirao je mirne prosvjede među svojim sljedbenicima. Bio je u pritvoru od 2012., što je potaknulo veliku kampanju za njegovo oslobađanje koju su podržali glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon i Amnesty International.
Jemen je pogubljenje nazvao flagrantnim kršenjem ljudskih prava, a uslijedile su dodatne kritike iz Pakistana, Afganistana i Indije. Libanonsko Vrhovno islamsko šijitsko vijeće osudilo je postupak Rijada kao ozbiljnu pogrešku.
Prosvjedni skupovi održani su u Bahreinu - gdje je policija upotrijebila suzavac na okupljene - kao i u Indiji, u saudijskoj istočnoj provinciji i ispred saudijskog veleposlanstva u Londonu. Daljnji prosvjedi planirani su za nedjelju u Libanonu i Teheranu, gdje se očekuje da će biti usmjerena većina bijesa.
Svećenikov brat, Muhammad al-Nimr, čiji je sin Ali također politički zatvorenik, apelirao je na smirenje, rekavši da bi pokojni ajatolah želio samo mirne prosvjede.
Iran je Saudijcima često tražio pomilovanje za Nimra.
Analiza Saudijskih pogubljenja stavila je loptu regionalnih napetosti u iransko dvorište
Smrt svećenika Nimra al-Nimra i 46 drugih smatrat će se izravnim izazovom Teheranu, koji bi se mogao osjećati dužnim podići rukavicu
U subotu je glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova, Hossein Jaber Ansari, oštro napao Saudijsku Arabiju zbog jačanja sektaških napetosti u regiji.
"Saudijska vlada podupire terorističke pokrete i takfiri [radikalni sunitski ekstremizam], ali suočava domaće kritičare s ugnjetavanjem i pogubljenjem ... saudijska vlada će platiti visoku cijenu za slijeđenje ove politike", citirale su ga službene vijesti IRNA-e agencija.
“Pogubljenje ličnosti poput Sheikh al-Nimra, koji nije imao načina slijediti svoje političke i vjerske ciljeve osim kroz progovaranje, samo pokazuje razmjere neodgovornosti i nepromišljenosti.”
Predsjedavajući iranskog parlamenta, Ali Larijani, upozorio je: "Nimrovo mučeništvo će staviti Saudijsku Arabiju u malestrom. Saudijci neće proći kroz ovaj vrtlog.''
U Iraku sa šijitskom većinom, Haidar al-Abadi, premijer, izrazio je "intenzivan šok" zbog pogubljenja, za koje je rekao da će "dovesti samo do još većeg razaranja".
Bivši premijer Iraka, Nouri al-Maliki, rekao je kako vjeruje da će pogubljenje navijestiti pad vlade zaljevske kraljevine.
Maliki je, govoreći o ubojstvu istaknutog svećenika u Iraku 1980., rekao da Iračani 'oštro osuđuju ove odvratne sektaške prakse i potvrđuju da će zločin pogubljenja šeika al-Nimra srušiti saudijski režim kao zločin pogubljenja mučenika al-Sadra učinio Saddamu Husseinu†.
Stotine oklopnih vozila bile su raspoređene u gradu na istoku Saudijske Arabije u kojem je izvršena egzekucija i okolnoj provinciji Qatif u subotu ujutro prije objave smrti. Lokalna policija je evakuirana.
Hilary Benn, britanski ministar vanjskih poslova u sjeni, rekla je da je Saudijska Arabija duboko pogriješila što je izvršila pogubljenje. "Protivimo se primjeni smrtne kazne u svim okolnostima", rekao je.
Amnesty International je u subotu rekao da je Nimr "pogubljen kako bi se politički obračunali". Ravnatelj Amnestyjevog odjela za Bliski istok i Sjevernu Afriku, Philip Luther, rekao je za AFP da je Nimrovo suđenje bilo ispolitizirano i 'uvelike nepošteno, jer su međunarodni standardi poštenog suđenja bili grubo poniženi'.
Dodao je: "Ono što se događa je pokušaj da se ušutkaju kritike Saudijske Arabije, posebno među šijitskom aktivističkom zajednicom."
Čak i ako je IS razbijen u vojnom smislu, njegova ideologija, točnije sunitski ekstremizam, još uvijek je živa i diže svoju ružnu glavu u obliku segregiranih četvrti pod muslimanskom kontrolom u europskim gradovima.
IS je samo jedan od mnogih okusa islamizma i san o islamskom osvajanju neće umrijeti s njim. Europa već iz prve ruke doživljava ružne posljedice prevelikog broja muslimana koji su se radikalizirali i segregirali, unatoč tome što su cijeli život živjeli u Europi i imali pristup istim blagodatima kao i “domaći” Europljani (zdravstvo, obrazovanje, prava i slobode, itd.) . A nekontrolirani priljev muslimana iz Sirije, Maroka, Iraka, Irana i tako dalje samo će pojačati stvaranje kulturnog sukoba, vidljivog usponom konzervativnih, desnih pa čak i krajnje desnih stranaka i grupa u EU. Možda ćemo sljedećih godina izbliza i osobno vidjeti “Sukob civilizacija” Samuela Huntingtona u Europi.
Ovo je prvi članak gospodina Fullera s kojim se mogu barem djelomično složiti.
Dva prigovora:
1. “... plima neprijateljstva prema njoj (Islamskoj državi) sada uključuje skroman, ali stvaran (i nevoljko) pomak Turske i Saudijske Arabije protiv nje.â€
Mnogi ljudi, uključujući mene, ne dijele ovu procjenu. Gdje su dokazi za promjenu mišljenja i posljedičnu promjenu politike osim umirujućih izjava? Ne prelaze li kamioni s naftom IS-a još uvijek tursku granicu? Jesu li Saudijska Arabija i Turska zaustavile dotok oružja i novca tvrdokornim islamskim terorističkim skupinama poput Jabhat al-Nusra i Ahrar al-Sham, koje su u dosluhu s IS-om?
2. “… održiva i poželjna alternativa neugodnom Assadovom režimu; …â€
Sirijska vlada pod predsjednikom dr. Basharom al-Assadom mogla bi biti neugodna za američke stratege jer je njezina odlučnost i upornost dovela u rasulo njihov veliki geopolitički plan protiv Rusije i Kine (destabilizacija Libije – Sirije – Irana – Sjevernog Kavkaza – Središnje Azije putem islamskog teror).
Za ljude koji se protive američkoj hegemoniji, globalizaciji i tiraniji zapadnih korporacija i banaka, otpornost sirijskog naroda nije samo ugodna, već i svjetionik nade, a dr. Assad je heroj!
Potpuno se slažem oko KSA i Turske. Ne znam za bilo kakve dokaze da se suprotstavljaju IS-u.
G. Fuller, zaboravili ste spomenuti svoje predviđanje da će braća Tsarnaev napraviti jako dobre kolačiće.
Volio bih da moj prvi komentar ove "nove" godine može biti veseo i pun nade.
Ne tako. Donji video pogodio me u srce i izmamio suze na oči.
“Ne želim umrijeti. Ovaj rat nije moj rat”: Sirijac u najvećem francuskom izbjegličkom kampu progovorio
http://www.democracynow.org/2016/1/1/i_dont_want_to_die_this?autostart=true
(cca. 30 minuta)
Ovo je većim dijelom bio zadovoljavajući esej. Predložio bih jednu promjenu u vezi s ulogom Rusa:
Za
važnoneizostavan ruski faktor u svemu tome, pogledajte u nastavku.Svi dokazi za koje sam svjestan ukazuju na to da su SAD radile čudan napad kako bi povrijedile ISIS sve dok se Rusi nisu umiješali. Čak i u Kobaneu, američko bombardiranje bilo je samo snažan udarac za preusmjeravanje ISIS-a prema Sirijcima – da se ukloni Assad. Dokle god je ISIS napadao sirijske snage, činilo se da su američki neokonzervativci bili savršeno zadovoljni likvidatorima.