Konferencija o klimi u Parizu proizvela je međunarodni sporazum za ograničavanje globalnog zatopljenja, ali otpor nekih čelnika, posebice republikanaca u SAD-u, čini izglede za njegovu provedbu upitnim i stoga opasnim, piše Lawrence Davidson.
Autor Lawrence Davidson
Pariz je 2015. sigurno bio središte otkucavanja bombi. Godinu su zaokupili veliki teroristički napadi u Parizu prvi u siječnju (ubojstva u Charlie Hebdo ureda) i u studenom (pucnjava i bombaški napadi koji su ubili 130 ljudi na nekoliko lokacija) i završio prosinačkom ekološkom konferencijom koja, s obzirom na neobvezujuće rezultate, otvara vrata još većem teroru, iako drugačije vrste, u sljedećem stoljeća i dalje.
21. konferencija stranaka ili COP21 završila je u Parizu 12. prosinca. Ako niste upoznati s imenom ili akronimom, odnosi se na najnovije okupljanje nacija (njih 195) koje gledaju prema zajedničkoj odluci o ograničavanju globalnog zatopljenja usporavanjem oslobađanja stakleničkih plinova. Nakon zatvaranja konferencije uslijedila je kratka buja pozitivnih reakcija nakon koje je sada uslijedila prilično zlokobna tišina.
Predsjednik Barack Obama, državni tajnik John Kerry i drugi šefovi država i izaslanstava, odali su minutu šutnje za žrtve napada u Parizu tijekom ceremonije otvaranja 21. Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP21) , u Parizu, Francuska, 30. studenog 2015. (Fotografiju Bijele kuće Pete Souza)
Sve do nedavno postojao je velik broj ljudi — uglavnom poslovnih ljudi, lobista i političara — koji su poricali da ljudska praksa, poput korištenja fosilnih goriva, ima ikakav značajan utjecaj na planetarno zagrijavanje, a neki su odbacivali ideju o zagrijavanju u cijelosti. Čini se da su se te brojke smanjile, a većina onih koji se još drže takvih predodžbi rijetko se čuje u javnosti. Ovo prigušeno protivljenje pomoglo je utrti put istodobno ograničenom i prenaglašenom rezultatu postignutom na konferenciji u Parizu.
Opći cilj COP 21 bio je međunarodni sporazum kojim bi se globalno zagrijavanje do 2. zadržalo na najviše 2100 stupnja Celzijusa iznad predindustrijskih razina, a zatim bi se količina zagrijavanja još više smanjila u godinama koje slijede. Ovaj je cilj svakako dogovoren u teoriji, ali konferencija nam nije ostavila uvjerljiv razlog da vjerujemo da će cilj biti ispunjen u praksi.
Prema Znanost (18. prosinca 2015.), publikacija Američke udruge za napredak znanosti, obveze su doista bile preuzete nastaviti s relevantnim "tehnološkim razvojem", mobilizirati "klimatsko financiranje", povećati transparentnost u izvješćivanju o ukupnim emisijama staklenika i natjerati razvijene nacije da priznaju svoju "pravnu odgovornost" (ali "bez odgovornosti ili naknade") za štetu koju globalno zatopljenje čini siromašnije nacije.
Sve je ovo dobro i dobro na neki polovičan način, ali treba napomenuti da će cijeli sporazum stupiti na snagu tek u travnju 2016. ako ga “55 zemalja koje predstavljaju 55% globalnih emisija stakleničkih plinova službeno potpišu. ” Čak i ako se to dogodi, naknadni nastavak u smislu smanjenja emisija stakleničkih plinova i dalje je hipotetski.
Dakle, kao Izvijestio je list Guardian 12. prosinca na zbunjujući, kontradiktoran način: "Cjelokupni sporazum je pravno obvezujući, ali neki elementi - uključujući obećanja o smanjenju emisija pojedinačnih zemalja i elemente financiranja klimatskih promjena - nisu."
To bi trebalo biti sasvim dovoljno da unese ozbiljnu sumnju u konačni ishod COP21. Unatoč tome, reakcije su i dalje bile optimistične. Svi su htjeli pronaći čašu dopola punu. Mnogi stručnjaci za klimu, na pitanje ima li nešto u vezi s 2015. što im daje nadu, ukazao na parišku konferenciju.
Michael T. Klare, piše Tomova poruka 13. prosinca proglasio da je, što se tiče onih koji zagovaraju nastavak korištenja fosilnih goriva, “rat koji vode gubitnički”. Prijelaz na obnovljive oblike energije je neizbježan. No, gledajući sljedećih stotinu godina, nitko ne bi sa sigurnošću rekao da će odluke konferencije doista donijeti presudnu razliku.
Dakle, Andrea Germanos upisuje Zajednički sans 12. prosinca citira komentatora Georgea Monbiota u vezi s COP21, “u usporedbi s onim što je moglo biti, to je čudo. U usporedbi s onim što je trebalo biti, to je katastrofa.”
Zašto katastrofa?
Korištenje električnih romobila ističe Znanost gore citirani članak stavlja situaciju u povijesni kontekst. "Individualni nacionalni klimatski planovi uoči sastanka još uvijek bi mogli rezultirati zagrijavanjem od čak 3.5 stupnja Celzijevih do 2100." Na 3.5 stupnjeva možemo očekivati porast razine mora od 3 do 7 stopa.
Znanost dalje objašnjava da “veliki dio obećanja sporazuma ovisi o sitnim slovima koji će biti iskovani u nadolazećim godinama. A odredbe za pojedine nacije da dodatno obuzdaju emisije – ključne ako svijet želi ograničiti zagrijavanje na 2 stupnja Celzijusa ili manje – imaju ograničenu zakonsku snagu.”
Zapravo, čak ni cilj od 2 stupnja nije dovoljan. One pod najvećim rizikom, poput pacifičkih otočnih država, željele su zadržati granicu na 1.5 stupnjeva. Međutim, njihova sudbina, koja je u nekim slučajevima već terminalna, nije se smatrala dovoljno važnom da bi opravdala žrtve koje bi ostatak svijeta morao podnijeti da ispuni ovaj zahtjev. Ovo je samo po sebi vrlo loš znak.
Bit će, naravno, sve veći napori ekoloških organizacija, koje će nastojati mobilizirati masovno raspoloženje, izvršiti pritisak na vlade i industrije. Kao što je jedan takav vođa masovnog pokreta izjavio na kraju konferencije COP21, “Sada je vrijeme da ih [nacionalne vođe] držimo za svoja obećanja. 1.5? Igra počinje” (Zajednički sans, 12. prosinca).
Nema sumnje da će takva mobilizacija, kao i nada za ulaganje u tehnologiju obnovljive energije, dugoročno biti vrlo važna. Sumnjivo je da može postići svoj ambiciozni cilj u kratkom roku jer postoje druge, čak i veće, organizirane mase koje će se oduprijeti brzim, nužnim promjenama.
Na primjer, postoje elementi usmjereni prema unutra među populacijama i čelnicima Sjedinjenih Država, Kine i Indije – koje u svijetu najviše doprinose globalnom zatopljenju. U Sjedinjenim Američkim Državama najmanje trećina stanovništva s pravom glasa podržava konzervativnu, antiregulatornu Republikansku stranku koja trenutno kontrolira kongresnu stranu vlade.
Sen. Jim Inhofe, R-Oklahoma, predsjednik Senatskog odbora za okoliš i javne radove, je odbacio sporazum COP21 kao "ne obvezujući više od bilo kojeg drugog sporazuma" o globalnom zatopljenju koji je sklopljen u prošlosti.
Kina je nedavno priznala da jest nedovoljno prijavljujući svoje sagorijevanje ugljena posljednjih godina. Ovo dovodi u sumnju kolektivnu volju nacije da ispuni svoja obećanja COP21. To će neizbježno utjecati na gospodarski rast i povećati nezaposlenost sa svim popratnim političkim posljedicama.
Glavni dio obećanja Indije da smanji i/ili kompenzira sve veće emisije stakleničkih plinova je očuvanje i širenje šuma u zemlji. Međutim, otprilike "275 milijuna Indijaca živi od resursa izvađenih iz šuma”, uključujući samo šumsko drvo, a prošli napori u očuvanju ovog područja doveli su do političkih nemira i značajnog varanja putem službene korupcije.
Nije da ove tri zemlje neće nastojati, recimo, prijeći na obnovljivu energiju kad god i gdje god je to izvedivo. Oni će. Međutim, i politički i kulturološki malo je vjerojatno da će moći učiniti dovoljno da zadrže zagrijavanje na 2 stupnja, a još manje na 1.5 stupanj.
U ovom trenutku treba se zapitati što Maršalovi otoci u Tihom oceanu imaju zajedničko s donjim vrhom Manhattana na atlantskoj obali Sjedinjenih Država. Odgovor je da i jednom i drugom prijeti poplava do 2100. U slučaju donjeg Manhattana, možda bi bilo moguće izgraditi morski zid kako bi se privremeno zadržalo podizanje razine mora. Takav napor nije moguć za Maršalove Otoke. Čini se da je ta otočna država sa svojih oko 53,000 ljudi osuđena na propast.
Izgledi da 195 nacija može uspješno koordinirati svoje napore da uspostave politike koje će, u sljedećih stotinu godina, negativno utjecati na njihova gospodarstva i životni standard značajnog broja građana su nategnuti. Nije nemoguće, ali s povijesnog gledišta vrlo nevjerojatno.
Ono što je vjerojatno jest da će lokalni interesi promicati poricanje dovoljno dugo da potrebne žrtve učine politički neostvarivim. Sigurno su to učinili do sada. To znači da će naši unuci gotovo sigurno živjeti u vrlo različitom atmosferskom i geografskom svijetu od nas. I, naravno, u budućnosti nitko ne bi trebao ulagati u nekretnine na moru.
Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa;　Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam.
Ponudili ste sjajna rješenja, g. Owen.
Ja ti plješćem bezrezervno!!!
Samo moramo uvjeriti poricatelje u opasnosti s kojima smo suočeni. Možda bi vidjeli da je Zemlja popravljivo veća briga od njihovog bogatstva ili nekog bijega na Mars?
Smatram da je pomalo tužno što se ovdje na Vijestima o konzorciju tako snažno podržava prijevara o globalnom zatopljenju koju je napravio čovjek. I bez čitanja gore spomenutog znanstvenog članka jasno mi je da je izjava o zagrijavanju od 3.5 Celzija do 2100. neutemeljena tvrdnja.
Zašto nitko ne razmišlja o razlici u Sunčevoj aktivnosti i da bi to moglo imati veze s klimatskim promjenama, koje se inače događaju od početka vremena, puno prije industrijalizacije.
Želja za promjenom temperature je na neki način izigravanje boga i to obično nikad ne završi dobro.
Reći nam da smanjimo CO2 je kao reći da ljudi ne smiju disati. Zapamtite, svi udišemo CO2.
ružičaste naočale imaju tendenciju da ne vide nadolazeću nesreću, Antone.
kaliopa i kaleidoskop predstavljaju fiksnu zabludu
kao kod vrtnje do vrtoglavice… (pijanstvo u djetinjstvu).
Kao što vidiš; borbene linije su povučene, obje strane su predani, nepomirljivi neprijatelji. Znam da nitko ne spominje Maunderov minimum i jako različit intenzitet aktivnosti Sunčevih pjega IZRAVNO povezanih s klimatskim promjenama. To bi ometalo planove frakcije “zelenih fašista” u širem ekološkom pokretu; a imaju i mnogo bogatije sponzorstvo. Općenito im to pokušavam uzvratiti, u judo stilu. Vidim “CO2 krizu” kao priliku za oživljavanje FDR-ovih New Deal CCC/WPA/TVA politika i izbacivanje iz tračnica fašističkih politika “Privatizacije/Deregulacije” koje su u modi od 1980-ih. Previše CO2? Nema problema. Ostvarite više onih koji udišu CO2: goleme šume i travnjaci, ozelenjavanje pustinje, itd... oni izdišu O2; win-win. Ne igrati se boga; radeći s Bogom kao skrbnici Njezinog Planeta. Odakle će doći voda i snaga za pokretanje? Nema problema. To je VODENI PLANET, duh. Postrojenja za desalinizaciju duž obale i nuklearne elektrane koje ih pokreću. Ne možemo napraviti sigurne nuklearke? Kina i Indija se ne slažu. Očito se naša američka mornarica također ne slaže s tim, jer ih koristi za pogon svojih brodova više od šezdeset godina. Možda bismo trebali uzeti doista beskorisne nuklearne podmornice (nema potrebe za ratom, osim da trajno učvrstimo fašističku oligarhiju na vlasti) i trajno ih smjestiti izvan obale i provesti dalekovode od njih do stanica za desalinizaciju/crpnih stanica. Dovraga, ne trebaju nam ni nuklearne bombe; dobili smo Yellowstone PowerPlant u središtu SAD-a. Izgradite PowerGrid od toga. Već je nacionaliziran, držeći podalje od prljavih privatizacijskih fašističkih rukavica. Kuhat će vodu mnogo dulje, da okreće rotore unutar statora generatora, nego što će čak i NukePlants. Nema otpada od goriva za odlaganje ili (kako je predviđeno) recikliranje/ponovno korištenje. Postoje tisuće ideja i garažnih izumitelja/genijalaca, u izobilju, ali ovaj je komentar već predug. Moramo prvo riješiti problem fašističke oligarhije, prije nego što se možemo uhvatiti ukoštac s politikama za unapređenje opće dobrobiti svih živih bića na planeti Zemlji.
Brad, sjetio si se spomenuti da je globalno zatopljenje prijevara, ali si zaboravio spomenuti autožire s hladnom fuzijom od 49.99 USD!!!!!!!!
Tom Bearden, g. Searle i mnogi drugi imaju mnogo toga za reći o našem trenutnom razumijevanju cjelokupnog elektromagnetskog fenomena, koje je oko jedan ili dva koraka dalje od potpunog neznanja. Pametne dosjetke zapravo uopće ne pomažu.
“SPUŠTENO I PRLJAVO” U AMERICI
Ovo je izvrsna analiza "šume" (kao u
“šuma i drveće”). Izuzetno je od pomoći
kako bismo prešli preko retorike (i američke
političke stranke).
Drveće (koje Davidson često naziva "lokalizmima")
su vitalni.
Lobiji i “interesne skupine” uvijek
oblikuju svoja pitanja u smislu POSLOVA i ili
prihod, uzdržavanje. Industrija oružja je
slučaj u točki. Zauzeti stav za
mir je divan, ali nitko ne želi
izgubiti posao u, recimo, naoružanju i kao
često je isticano da mnogi žele umjesto toga
za III svjetski rat. U ratovima posao cvjeta.
Druge grupe čine isto. Ne mogu zamisliti
da su mnogi senatori i zastupnici
u Kongresu (od kojih je jedan slučajno
Majority Leader) vodit će kampanju u svojim državama
jer će Maršalovi otoci biti potopljeni.
Daljnji "princip" je onaj koji sam naučio kao
student master studija u Case-Western U
Škola za napredne društvene znanosti
i kao kasniji praktičar istog..
Ogromne skupine obično ne dosežu
smislene zaključke. U COP21 191 nacija!
Ali čak i manje skupine imaju problema.
(Također sam bio "radnik u grupi", a zatim u zajednici
organizator).
Osim nekih pretjerano stručnih skupina za zagovaranje,
rijetki stvarno osjećaju ovaj problem u svojim kostima. To je,
ne dok njihov grad ne bude potopljen. Inače…
to je tuđi problem. Amerikanci će
preuzeti punu zaslugu za "rješavanje" svake druge nacije
problema kao što smo (naravno) “nadmoćni”.
Tako je..dok New Orleans ne potone, pa New York itd.
Inače bi većina Amerikanaca radije proizvodila oružje
ubijati smeđe ljude negdje drugdje. Isplati se. I tamo
mrmlja ako je "dotacija" (za sve više oružja)
ne uspijeva proći. I tako dalje i tako dalje.
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Kriza gora od ISIS-a? Počinje “Bail-ins” banke... Vaša životna ušteđevina mogla bi biti izbrisana u velikom kolapsu derivata†.
Od Ellen Brown
Globalno istraživanje
Prosinac 29, 2015
Dok se glavni mediji usredotočuju na ekstremiste ISIS-a, prijetnja koja je gotovo neprijavljena je da bi vaša životna ušteđevina mogla biti izbrisana u velikom kolapsu derivata. Spašavanje banaka počelo je u Europi, a infrastruktura je uspostavljena u SAD-u. Siromaštvo također ubija.
http://www.globalresearch.ca/a-crisis-worse-than-isis-bank-bail-ins-begin-your-life-savings-could-be-wiped-out-in-a-massive-derivatives-collapse/5498376
Planet Mars = sljedeći egzodus za 'odabrani narod' — jesam li u pravu?
Suočen s prelaskom Crvenog mora bit će Mosesov hop-scotch
vis-a-vis višegodišnjeg svemirskog putovanja Matta Damona na Mars.
Planet Zemlja je relikvija – stanovnici osuđeni na propast – resursi potrošeni – jesam li u pravu?
“Krotki će baštiniti zemlju” – opustošenu, opustošenu i iscrpljenu
Ipak, bogatom (sebičnom) čovjeku bit će teže ući u 'kraljevstvo'
“Ono što se vidi je privremeno/ono što je nevidljivo je vječno” — jesam li u pravu?
Citirao Elon Musk:
https://aeon.co/essays/elon-musk-puts-his-case-for-a-multi-planet-civilisation
Uopće nemam pojma osjeća li se Musk doista tako, ali njegovi postupci pokazuju da je puno ozbiljniji u namjeri da napusti Zemlju nego da je spasi. Pogledajte onu novu raketu za višekratnu upotrebu koju je njegova tvrtka upravo demonstrirala. Ako se ta praksa može nastaviti i poboljšati, trošak izbacivanja funte "stvari" u orbitu postat će čitav puno jeftinije. Za odlazak na Mars trebat će vraški puno tih "stvari", pogotovo ako je plan ostati tamo.
Budući da je cijeli američki svemirski program u biti privatiziran, ljudi poput Muska ovih dana imaju ogroman utjecaj. Odvođenje bogataša na Mars moglo bi se pokazati stvarno velikim poslom ako se uvjeti na Zemlji pogoršaju onoliko brzo koliko očekujem. Zemlja bi mogla biti isisana bez ikakvih resursa potrebnih da se olakša put novom Egzodusu.
Ponekad se pitam gdje se Deniersi uklapaju u sve ovo. Na Marsu će biti nekoliko poslova za 'klase slugu', ali konkurencija za njih definitivno će isključiti one koji poriču dvoznamenkasti IQ. Moglo bi biti tako jednostavno kao da žele sudjelovati u najvećem ubojstvu-samoubojstvu svih vremena.
Dakle, isti oni milijarderi koji će odletjeti na Mars trenutačno su uspješni u financiranju propagandne gluposti poricanja temeljne znanosti, tjerajući nas ostale da nastavimo oponašati gadarensku svinju u jurnjavi niz ratom razorenu padinu u barbarsko postojanje u pocrnjelom kršu.
Dakle, isti oni milijarderi koji će odletjeti na Mars trenutačno su uspješni u financiranju propagandne gluposti poricanja temeljne znanosti, tjerajući nas ostale da nastavimo imitirati gadarensku svinju u jurnjavi niz ratom razorenu padinu do barbara postojanje u pocrnjelim ruševinama. >> Zachary Smith
.
Za najbogatije, privatni porezni sustav koji im štedi milijarde
Najbogatiji su u stanju tiho oblikovati poreznu politiku koja će im omogućiti da zaštite milijarde prihoda.
Autori NOAM SCHEIBER i PATRICIA COHEN
http://www.nytimes.com/2015/12/30/business/economy/for-the-wealthiest-private-tax-system-saves-them-billions.html?ref=todayspaper
Ovaj me esej naveo da se prisjetim članka koji sam vidio u The New Yorkeru prije tjedan dana o stanovima za bogataše u području Miamija.
http://www.newyorker.com/magazine/2015/12/21/the-siege-of-miami
Ovo je najranija faza – ostanite u blizini kada bude potrebno pronaći nove domove za mnoge milijune stanovnika istočne obale.
Danas, stvarno loše vijesti, pada kiša sjeverno od Grenlanda, skoro do sjevernog pola. Vrlo veliki trokut koji čine sjeverna obala Grenlanda, Spitzbergen/Svalbard i Sjeverni pol. 40F temperature iznad 80 stupnjeva sjeverne geografske širine. To se događa u arktičkoj zimi s 24-satnom tamom. Izvor: Robertscribbler com, dobro mjesto za vrlo uznemirujuće vijesti o klimi.
Otišao sam na Google vijesti i pretražio "kiša" i "sjeverni pol". Eto, kružila je priča o čudnoj oluji koja bi mogla uzrokovati ovaj nezamislivi događaj.
Hvala za link.