Ekskluzivno: Dugo njegovani san neokonzervativaca o "promjeni režima" u Siriji blokira mogući put izlaska iz krize prekidom vatre praćenim izborima na kojima bi se predsjednik Assad mogao natjecati. Problem je što nema jamstva da bi Assad izgubio i da bi san mogao ostati neispunjen, piše Robert Parry.
Robert Parry
Rješenje krize u Siriji mogla bi biti demokracija koja bi dopustila građanima Sirije da odluče koga žele za svoje vođe, ali Obamina administracija i njeni regionalni sunitski "saveznici", uključujući militante i džihadiste naoružane SAD-om, su ti koji ne žele riskirati demokratsko rješenje jer ono možda neće postići dugotrajni cilj "promjene režima".
Neke sirijske oporbene snage, okupljene pod okriljem Saudijske monarhije u Rijadu prošli tjedan, nisu čak ni željele da se riječ "demokracija" uključi u njihovu zajedničku izjavu. The New York Times izvijestio u petak, “islamistički izaslanici usprotivili su se korištenju riječi 'demokracija' u završnoj izjavi, pa je umjesto toga korišten izraz 'demokratski mehanizam', prema članu jedne takve skupine koji je prisustvovao sastanku.”
Državni tajnik John Kerry na konferenciji za novinare 4. prosinca 2015. (fotografija State Departmenta)
Čak je i to bilo previše za Ahrar al-Sham, jednu od glavnih džihadističkih skupina koje se bore rame uz rame s Al Qaidinim Nusra frontom, dva ključna elementa unutar Armije osvajanja koju je stvorila Saudijska Arabija, a koja koristi sofisticirane TOW projektile koje isporučuje SAD ubiti sirijske vladine trupe.
Ahrar al-Sham najavio je povlačenje s konferencije u Rijadu jer sastanak nije “potvrdio muslimanski identitet našeg naroda”. Sirijski predsjednik Bashar al-Assad nastojao je održati sekularnu vladu koja štiti prava kršćana, alavita, šijita i drugih vjerskih manjina, ali sunitski militanti bore se da ga svrgnu od 2011. godine.
Unatoč tome što je Ahrar al-Sham odbio konferenciju koju je organizirala Saudijska Arabija, svi oporbeni sudionici, uključujući i jednog iz Ahrar al-Shama koji očito nije bio upoznat s objavom svoje skupine, potpisali su sporazum, izvijestio je Times.
“Sve su strane potpisale završnu izjavu koja poziva na održavanje jedinstva Sirije i izgradnju civilne, predstavničke vlade koja bi preuzela vlast nakon prijelaznog razdoblja, na čijem početku bi g. Assad i njegovi suradnici odstupili s vlasti”, piše Times dopisnik Ben Hubbard.
Ali izgledi da Assad i njegova vlada jednostavno pristanu prepustiti vlast oporbi i dalje su vrlo malo vjerojatni. Očigledna alternativa koju favoriziraju Assad i ruski predsjednik Vladimir Putin je postići prekid vatre, a zatim održati izbore pod međunarodnim nadzorom na kojima bi sirijski narod mogao izabrati vlastite vođe.
Iako predsjednik Barack Obama inzistira na tome da Assada mrzi većina Sirijaca i ako je to istina, on bi vjerojatno izgubio bilo kakve poštene izbore, stav SAD-a je da zabrane Assadu glasovanje, čime se osigurava "promjena režima" u Siriji, dugogodišnji cilj službenika Washingtonski neokonzervativci.
Drugim riječima, kako bi ispunila san neokonzervativaca o sirijskoj "promjeni režima", Obamina administracija nastavlja s krvavim sirijskim sukobom koji je ubio četvrt milijuna ljudi, stvorio prostor za teroriste Islamske države i Al Qaide i potjerao milijune izbjeglica u i kroz obližnje zemlje, sada destabilizirajući Europu i hraneći ksenofobiju u Sjedinjenim Državama.
Sa svoje strane, Assad zvan sudionici saudijske konferencije “teroristi” i odbacili pomisao na pregovore s njima. "Oni žele da sirijska vlada pregovara s teroristima, nešto što mislim da nitko ne bi prihvatio ni u jednoj zemlji", rekao je Assad španjolskim novinarima, ponavljajući svoj stav da mnoge teroriste podupiru strane vlade i da bi on samo “obračunati s pravom, domoljubnom nacionalnom oporbom”.
Zaokreti u procesu
Državni tajnik John Kerry rekao novinari u petak da je bio u kontaktu s visokim saudijskim dužnosnicima i primijetio da "postoje neka pitanja i očito nekoliko nedoumica po našoj prosudbi koje treba riješiti", iako je izrazio uvjerenje da se problemi mogu riješiti.
Čini se da je ključni problem to što je Obamina administracija toliko demonizirala Assada i toliko prihvatila cilj neokonzervativaca "promjene režima" da Obama ne osjeća da može odustati od svog "Asad mora otići!" mantra. Ipak, prisiliti Assada da ode i zabraniti mu da se kandidira na izborima znači eskalirati rat ili daljnjim naoružavanjem sunitskih džihadista ili montažom veće invazije na Siriju s američkom vojskom koja se suočava sa sirijskim, a sada i ruskim snagama kako bi se uspostavilo ono što se eufemistički naziva “sigurne zone” unutar Sirije. Povezana "zona zabrane leta" zahtijevala bi uništavanje sirijske protuzračne obrane, koju sada snabdijevaju Rusi.
Obama je uglavnom slijedio prvi smjer akcije, dopuštajući Saudijskoj Arabiji, Kataru, Turskoj i drugim sunitskim "saveznicima" da usmjeravaju američko oružje džihadistima, uključujući Ahrar al-Sham koji se bori uz Al Qaidin Nusra front dok njih dvoje pokušavaju transformirati Siriju u islamska fundamentalistička država, cilj koji dijeli Al Qaidin spinoff (i sada suparnik), Islamska država.
Umirovljeni general pukovnik američke vojske Michael Flynn, bivši čelnik Obrambene obavještajne agencije, nazvao je Obamin izbor pomoći džihadistima "namjernom odlukom", čak i usprkos upozorenjima DIA-e o vjerojatnom usponu Islamske države i drugih ekstremista.
U kolovozu 2012. DIA je opisala opasnost u a tajno izvješće, koji je istaknuo da su "Salafisti, Muslimansko bratstvo i AQI [Al Qaeda u Iraku, kasnije ISI ili ISIS, a zatim Islamska država] glavne snage koje pokreću pobunu u Siriji." U izvješću se također navodi da "ako se situacija rasplete, postoji mogućnost uspostave proglašene ili neprijavljene salafističke kneževine u istočnoj Siriji" te da bi "ISI također mogao proglasiti Islamsku državu kroz svoje ujedinjenje s drugim terorističkim organizacijama u Iraku i Siriji."
Unatoč tim rizicima, Obama je nastavio inzistirati da "Assad mora otići!" i dopustio svojoj administraciji da pokrene propagandnu kampanju oko tvrdnji da su Assadove snage pokrenule napad plinom sarinom izvan Damaska 21. kolovoza 2013. Iako su mnogi od Američke tvrdnje o tom napadu u međuvremenu su diskreditirane a kasniji dokazi upleteni radikalni džihadisti (moguće surađuju s turskom obavještajnom službom) pokušavajući prevariti američku vojsku da intervenira na njihovoj strani Obamina administracija nije povukla niti pojasnila svoje početne tvrdnje.
Demonizirajući Assada na sličan način kao demonizirajući ruskog predsjednika Putina, Obama bi mogao osjećati da koristi propagandu "meke moći" kako bi strane protivnike stavio u defenzivu, dok istovremeno učvršćuje svoju političku potporu unutar jastrebovih krugova javnog mnijenja u SAD-u, ali lažni narativi mogu zaživjeti vlastite i otežavaju ako ne i onemogućuju racionalna naselja.
Sada, iako je sirijska kriza postala tsunami koji prijeti progutati Europu s izbjegličkom krizom i Sjedinjene Države s antimuslimanskom histerijom, Obama ne može prihvatiti najočitije rješenje: prisiliti sve razumne strane da prihvate prekid vatre i održe izbori pod međunarodnim nadzorom na kojima pred birače može stati svatko tko želi voditi državu.
Ako je Obama u pravu u vezi s raširenom mržnjom prema Assadu, onda ne bi trebalo biti razloga za brigu. Sirijski narod će diktirati "promjenu režima" putem glasačke kutije.
Demokracija koja je navodno jedan od ciljeva američke vlade za zemlje Bliskog istoka može biti odgovor na problem. Međutim, budući da demokracija može biti nepredvidiv proces, ona možda ne jamči "promjenu režima" što demokraciju očito čini neprikladnim rješenjem za Siriju.
Istraživački novinar Robert Parry razbio je mnoge priče Iran-Contra za Associated Press i Newsweek u 1980-ovima. Možete kupiti njegovu najnoviju knjigu, Ukradena priča u Americi, bilo u ispišite ovdje ili kao e-knjiga (od Amazon i barnesandnoble.com).
Saudijska Arabija raspiruje sirijsku "revoluciju" s namjerom da je pretvori u još jednu sunitsku islamsku državu. SAD je prihvatio ovaj plan jer vidi korist od svrgavanja proruskog Assada koji dopušta Rusima da zadrže pomorsku bazu u zemlji. Za SAD (i za sve članice NATO-a), Hladni rat nikada nije završio, a Rusija je još uvijek protivnik. Probudite se ljudi. Ruski komunizam je umro prije 25 godina. Rusija možda ne dopušta da Jack in the Box i Starbucks i Goldman Sachs preplave zemlju, ali to ne znači da nam Rusi nisu saveznici. Neprijatelj su radikalni džihadisti; DAESH, AL Nusra, Hezbollah, Hamas, Muslimansko bratstvo,…..i da, Izrael je također naš saveznik.
Kerry bi bio puno vjerodostojniji da nismo svi usredotočeni na njegovu apsurdnu periku...
Ovaj dio iz najnovijeg Paula Craiga Robertsa zvuči najistinitije u cijeloj ovoj zbrci: “Zapadnjaci su toliko glupi da još nisu shvatili da je 'rat protiv terorizma' zapravo rat za stvaranje terora koji se može izvozio u muslimanska područja Rusije i Kine kako bi destabilizirao dvije zemlje koje služe kao kontrola unilateralne, hegemonističke moći Washingtona.” http://www.paulcraigroberts.org/2015/12/12/quarterly-call-for-donations-and-new-column/
Svi se polako bude, trebat će vremena, ali doći će kraj onima koji varaju.
Novo desetljeće – isti bullspit!
Lov na čudovišta u Jeruzalemu
Tom Barry
Kolovoz 26, 2006
http://www.atimes.com/atimes/Middle_East/HH26Ak01.html
Prisjetite se uspješnih izbora 2006. u Pojasu Gaze. George Bush nije mogao shvatiti da bi Hamas mogao pobijediti i nije blokirao njihovo sudjelovanje na izborima.
Nakon što je Hamas pobijedio, Fatah je vjerojatno bio pod pritiskom da ne sudjeluje u novoj vladi, SAD je učinio sve što je mogao da svrgne novu Hamasovu vladu. Činili su prekrasne stvari poput blokiranja pomoći i pomoći, nametanja sankcija protiv vladinih dužnosnika, podržali i omogućili izraelsko nasilje i zapečatili granice blokirajući putovanja običnih Palestinaca.
Budimo stvarni, SAD ne provodi demokraciju, nije to desetljećima.
WG — “Činili su divne stvari poput blokiranja pomoći i pomoći, nametanja sankcija protiv vladinih dužnosnika” …
To je ista taktika korištena u Siriji – trenirati i naoružavati frakcije za rat protiv postojeće vlade kako bi se stvorio “građanski rat”.
Izvod:
Negrađanski rat Elliota Abramsa
07.01.2007
Krši li Bushova administracija zakon u nastojanju da izazove palestinski građanski rat?
Dok oni koji su mu najbliži sada priznaju da su Abramsove riječi izrečene u trenutku frustracije, razgovor o 'teškom državnom udaru' nije bio samo govor. Tijekom posljednjih dvanaest mjeseci, Sjedinjene Države su opskrbljivale oružjem, streljivom i obučavale palestinske aktiviste Fataha da se bore protiv Hamasa na ulicama Gaze i Zapadne obale. Velik broj aktivista Fataha je obučen i "diplomirao" u dva kampa - jednom u Ramallahu i jednom u Jerihonu. Zalihe pušaka i streljiva, koje su počele kao puki kapalj, sada su postale bujica (Haaretz izvještava da je SAD odredio nevjerojatnih 86.4 milijuna dolara za Abu Mazenovu sigurnost), a dok je program prošao uglavnom bez obavijesti u američkom tisku, o tome se otvoreno govori i komentira u arapskim medijima - iu Izraelu. Tisuće pušaka i metaka gađale su Gazu i Zapadnu obalu iz Egipta i Jordana, saveznika koje je administracija odredila u programu.
Abramsov program prvobitno je osmislila u veljači 2006. grupa dužnosnika Bijele kuće koji su željeli oblikovati koherentan i oštar odgovor na Hamasovu izbornu pobjedu u siječnju. Rečeno nam je da je ove dužnosnike vodio Abrams, ali su uključivali savjetnike za nacionalnu sigurnost koji su radili u Uredu potpredsjednika, uključujući istaknute neokonzervativce Davida Wurmsera i Johna Hannaha. Politiku je odobrila Condoleezza Rice. Predsjednik je tada, kako nam je rečeno, potpisao program u CIA-inom 'nalazu' i odredio da se njegova provedba stavi pod kontrolu Langleyja. Ali program je gotovo od samog početka naišao na probleme. "CIA-i se to nije svidjelo i nije mislila da će uspjeti", rečeno nam je u listopadu. “Pentagon ga je mrzio, američko veleposlanstvo u Izraelu ga je mrzilo, pa čak su ga i Izraelci mrzili.” Istaknuti američki vojni dužnosnik koji je služio u Izraelu nazvao je program “glupim” i “kontraproduktivnim.” Program ipak je krenuo naprijed unatoč tim kritikama, iako je odgovornost za njegovu provedbu polako prešla u ruke službenika za borbu protiv terorizma koji blisko surađuju s State Departmentom. Rečeno nam je da se CIA 'izvukla' iz odgovornosti za provedbu Abramsovog plana. Najmanje od kolovoza, Rice, Abrams i američki izaslanik David Welch bili su njegovi primarni zagovornici, a program je svrstan u 'dio inicijative State Departmenta za Bliski istok'. Dužnosnici američke vlade odbili su komentirati izvješćuju da je program sada dio 'Inicijative partnerstva za Bliski istok' State Departmenta, uspostavljene za promicanje demokracije u regiji. Ako jest, preusmjeravanje izdvojenih sredstava iz programa za kupnju oružja može predstavljati kršenje namjera Kongresa - i zakona SAD-a.
Naravno, u javnosti se državna tajnica Rice čini skrušena i zabrinuta zbog "rastućeg bezakonja" među Palestincima, a propušta spomenuti da je takvo bezakonje upravo ono što je Abramsov plan trebao stvoriti. "Ne možete izgraditi sigurnosne snage preko noći da se nose s vrstom bezakonja koje vlada u Gazi, a koje uglavnom proizlazi iz nesposobnosti vladanja", rekla je tijekom nedavnog putovanja u Izrael. “Njihova [palestinska uprava predvođena Hamasom] nesposobnost da upravljaju, naravno, dolazi od njihove nespremnosti da ispune međunarodne standarde.” Čak i stručnjaci za Bliski istok i dužnosnici State Departmenta bliski Rice smatraju njezine komentare o palestinskom nasilju opasnima i upozorio ju je da bi njezina reputacija mogla biti zaprljana ako detalji američkog programa dođu u javnost. Zapravo, priznaju dužnosnici Pentagona, Hamasova nesposobnost da osigura sigurnost vlastitom narodu i sukobi koji su nedavno izbili zasijani su Abramsovim planom. Izraelski dužnosnici to znaju i počeli su se buniti. U Izraelu se, barem, Riceino stajalište da se Hamas može svrgnuti sada redovito, a ponekad i javno, odbacuje.
http://www.conflictsforum.org/2007/elliot-abrams-uncivil-war/
(Molim vas recite mi da ovo nije lukavo smišljena zavjera.)
http://www.conflictsforum.org/2007/elliot-abrams-uncivil-war/
DOK RASPRAVLJAMO O SIRIJI I ISIS-U I...
Uz zahvalu mnogim komentatorima iznad njega
zaslužuje ponavljanje...
Svakim danom je sve više palestinskih domova
srušeno, više Palestinaca je ubijeno, više
Izraelsko ugnjetavanje navija se u SAD-u i na Zapadu
jer Izrael “ima pravo i obvezu
da se brani.” (Obama). Sve se to nastavlja
svakodnevno međunarodno nekažnjeno. I usred
međunarodna šutnja.potreban za opstanak
našeg "slobodnog" tiska zbog neuspjeha da njihov
mogućnost dobivanja daljnjeg zaposlenja je u opasnosti...
Moj tata, politički dužnosnik, govorio je
“On je SOB, ali on je NAŠ SOB!”
Oni poput Izraela koji su NAŠI SOB-ovi su
ovlašteni da rade što god žele.
I oni to rade.
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Blagoslovi je, ne mogu a da se ne zapitam kakva bi pitanja Helen Thomas postavljala danas da je još uvijek tu.
»G. Predsjedniče, stalno govorite da Assad mora otići, ali nam nikad ne kažete zašto mora otići. Hoćete reći da je on opakiji od saudijskih ili iranskih diktatora? Ili bahreinski ili kattarski diktatori?
»G. Predsjednik, glasnogovornik američkog ministarstva financija nedavno je ustvrdio da ISIS prodaje naftu Assadu, ali više izvora potvrđuje da je prodaju Turskoj i Izraelu. Možete li elaborirati motive ovih izmišljenih izjava jednog člana Vašeg kabineta?
»G. Priča se da je predsjednik, samoproglašeni kalif al-Baghdadi, vođa ISIS-a, zadobio rane u nedavnoj raciji. Izvori tvrde da je potom bio na liječenju u Turskoj, saveznici NATO-a, koja mu je potom pomogla da ga odvedu u sigurno utočište u Sirtu, u Libiji. Je li to bila humanitarna gesta ili naši saveznici pomažu neprijatelju?
“I sljedeće pitanje, gospodine predsjedniče, primijećeni su izraelski vojnici kako spašavaju ranjene salafističke džihadističke borce kako bi pružili hitnu medicinsku pomoć. Je li i to humanitarna gesta?
»G. Predsjedniče, izvori izvješćuju da je Qattar nabavio rusko oružje iz Ukrajine, a zatim ga upotrijebio u pokušaju napada pod lažnom zastavom na ciljeve sirijske vojske. Njihovu komunikaciju presreli su Rusi i razotkrili. Izlaže li ova akcija Victoriju Nuland mogućim optužbama za ratne zločine ili je ukrajinski režim jednostavno labav top na svjetskoj pozornici?
“I jedno dodatno pitanje, gospodine predsjedniče. Premijer Yatsenyuk nedavno se pokušao obratiti Vrhovnoj radi, ali ga je drugi izabrani dužnosnik navodno zgrabio za testise i maknuo s govornice. Izbila je tučnjava, a nisu se bavile planiranim vladinim reformama. Podupire li vaša administracija legitimitet ukrajinske vlade?
»G. Predsjednica Hillary Clinton nedavno je iznijela lažnu tvrdnju da je ISIS uspostavio prisutnost u Gazi. Možete li rasvijetliti što bi je moglo motivirati da iznese tako nečuvenu tvrdnju?
»G. Predsjedniče, pištolj korišten u nedavnim napadima u Parizu povezan je s CIA-inom paravanskom korporacijom Century Arms za krijumčarenje oružja. Predstavlja li nedavni pokušaj da se al-Baghdadi izvuče iz Sirije uz pomoć naših turskih saveznika pokušaj da ga se spriječi da govori ako ga zarobe Rusi?
»G. Predsjedniče, još uvijek postoje pitanja u vezi s prebrojavanjem glasova 2000. na Floridi i prebrojavanjem glasova 2004. u Ohiju. Kako sirijski narod može imati vjere u "demokratske mjere" ako se ugleda na američki primjer? Nedavni tajni sastanak republikanskih moćnika nastojao je spriječiti birače na primarnim izborima da izaberu kandidata po svom izboru. Bi li sirijski kandidati bili izabrani istim tajnim američkim zakulisnim metodama?
»I posljednje pitanje, gospodine predsjedniče. Izvješća pokazuju da kada su ruski sustavi za ometanje nedavno aktivirani u Siriji, britanski, američki, turski i libanonski zračni promet je morao prekinuti jer je njihova kontrola zračnog prometa bila potpuno onemogućena. Priča se da se to proširilo i na britanske zračne luke na Cypressu. Brine li vas ovo uopće?
»Hvala, gospodine predsjedniče.
[…] djeluju li društveni mediji i tradicionalno novinarstvo prema istim temeljnim pravilima? Postavio sam to pitanje nekolicini veterana izvjestitelja koji su pratili Bijelu kuću dok su svjedočili naglašenim promjenama u novinarskom modelu informativnog poslovanja.
„Ono što se događa s izvješćivanjem na društvenim mrežama jest da, budući da je tako trenutno i trebalo bi biti tako trenutno, provjera činjenica i izvora nije potrebna i ne postoji pretpostavka da bi trebala biti tamo,« kaže Victoria Jones iz Talk Radio Newsa. Dakle, ako se pogreška ne otkrije dovoljno brzo, upozorava Jones, "pogreška može postati viralna i ispravak se možda nikada neće otkriti."
Alexis Simendinger, dopisnik Bijele kuće za RealClearPolitics, primjećuje da "pjev sirene Drudgea … potiče stvarno brzu asimilaciju materijala u videu." Simendinger, koja je sama napravila tranziciju s tiskanog na internetsko novinarstvo, dodaje da ovo iskušenje može zaobići tradicionalnu — i sigurniju — praksu dopuštanja iskusnom uredniku da pregleda točnost sadržaja prije nego što se objavi na webu. "Prvi dojmovi su sve", primijetila je. "Prvi nalet informacija, međutim ... nepravedan ili nepotpun ... je cjelina onoga što većina ljudi zna o tome."
Uznemiren poukama iz videa Thomasa i Sherroda, iznio sam ideju Newsmaker odboru u National Press Clubu da održim događaj za medije o standardima društvenih medija. Klub je nakon toga održao panel raspravu sastavljenu od novinara i stručnjaka za komunikacije, uključujući W. Josepha Campbella (autora knjige “Getting It Wrong: Ten of the Greatest Misported Stories in American Journalism”); C-SPAN direktor komunikacija Howard Mortman; Osobna autorica Christian Science Monitora Linda Feldmann; i Politicoov reporter Patrick Gavin.
Panelisti su zaključili da društveni mediji mogu biti snaga dobra ako novinari koji temelje priče na tweetovima, objavama na Facebooku i YouTube videima slijede tradicionalne novinarske standarde. Mortman je rekao da C-SPAN stalno koristi tweetove u skladu sa svojom misijom 'omogućiti svim glasovima pristup politici i dati ljudima priliku odgovoriti'. Campbell je dodao, 'Društveni mediji demokratiziraju medije.'
Unatoč tome, Gavin — plodan tviteraš za Politico — upozorio je novinare koji tweetove koriste za priče da budu 'vrlo, vrlo oprezni' oko dobivanja lažnih informacija iz poruka s ograničenjem od 140 znakova koje im se šalju u brzom nizu. Feldmann je primijetio da je "novinarstvo grubi nacrt povijesti, a blogovi i tweetovi grubi nacrt grubog nacrta."
Na iznenađenje panelista i novinara, Helen Thomas se pojavila na raspravi. Ovaj put je bila gošća u publici. Feldmann je na kraju rasprave okrenuo Helen, upitavši je što misli o novim medijima. Umirovljeni novinar Bijele kuće uzvratio je, “Ne vidim kako možete raditi bez urednika. Svatko tko ima računalo danas misli da je novinar.«
Nisam mogao a da se ne nasmiješim na taj odgovor. Thomas je, bez obzira na to da li ste joj se divili jer je rekla ono što misli ili ju osuđivali zbog toga, uspio imati konačnu riječ o stanju modernog novinarstva. Samo ovoga puta svoje čvrsto mišljenje izrazila je na javnoj tribini koja je bila otvorena za zvuk i kameru.
Ne može se povući ono što je Helen rekla u 42 sekunde videa objavljenog na YouTubeu, ali to nisu bile njezine posljednje riječi tog vrućeg kasnoproljetnog dana. Svoj razgovor na Sjevernom travnjaku završila je onako kako ga je i započela – ohrabrujući dvoje mladih ljudi da se uključe u profesiju koju voli: “Idite u novinarstvo. Nikada nećete požaliti.«
42 sekunde koje su okaljale Helen Thomas — i novi mediji
Autorica Paula Cruickshank
http://www.realclearpolitics.com/articles/2013/07/31/42_seconds_that_sullied_helen_thomas_–_and_new_media_119431-2.html
Helen Thomas (4. kolovoza 1920. – 20. srpnja 2013.) bila je američka novinarka koja je radila za Hearst News Service, kao dekanica tiskovnog tima Bijele kuće, kao dopisnica Bijele kuće i kolumnistica King Features Syndicatea. Thomas je pokrivao sve predsjednike Sjedinjenih Država od Johna F. Kennedyja, Baracka H. Obame II. Možda je njezin najpoznatiji citat "Hvala, gospodine predsjedniče". Tako je već više od 40 godina tradicionalno završavala praktički svaka predsjednička konferencija za novinare, od Kennedyja do Clintona, a čast je pripala Helen Thomas da to kaže. Tradiciju je započeo Merriman Smith iz UPI-ja za vrijeme predsjedništva Franklina Delana Roosevelta. Godine 2003. administracija Georgea W. Busha prekinula je tu tradiciju.
“Mir će doći na Bliski istok samo kada sve strane prepoznaju potrebu za međusobnim poštovanjem i tolerancijom. Neka taj dan uskoro dođe.” — Helen Thomas
Gospodine predsjedniče, mislite li da je to bio udarac našoj slobodi govora, to što je Helen Thomas dobila Briebarted da ju je njezin iskreni odgovor na pitanje anketara trebao stajati posla? Također, gospodine predsjedniče, zašto se primjedbe gđe Thomas smatraju prelaskom granice? Postoji li zakon koji je sada protuzakonit preispitivanjem izraelske politike protiv Palestinaca? Hvala, gospodine predsjedniče, veselim se vašem odgovoru.
Helen Thomas o svojoj ostavci i Bliskom istoku
https://www.youtube.com/watch?v=2M1Qo83CoGU
HELEN THOMAS: “Bilo bi žalosno da smo njegov odgovor shvatili istinito, jer je rekao: 'Nisam želio nagađati.' Pa, predsjednik ne bi trebao špekulirati o tome tko ima nuklearno oružje ili ne. On bi trebao znati.”
https://www.youtube.com/watch?v=s3Oz8M_FnV4
Predsjednik Obama postavio je svoje inauguracijsko pitanje Helen Thomas na svojoj prvoj konferenciji za novinare.
Thomasovo pitanje, kojim je od predsjednika Obame tražio da navede sve zemlje na Bliskom istoku koje imaju nuklearno oružje, predsjednik je izbjegao, tvrdeći da ne želi “spekulirati”.
Thomas je potvrdio da je znanje o izraelskim nuklearkama vrlo javno u Washingtonu, a Obamin odgovor pokazao je nedostatak vjerodostojnosti. Objasnila je važnost ovog pitanja za američku politiku u regiji. Na kraju se povjerila da je predsjednik nije nazvao od tog dana, ali da bi ga, ako bi je pozvala, pitala je li pronašao još informacija o nuklearnim bombama na Bliskom istoku od njihova posljednji susret.
Ne treba posebno spominjati da unutarnji politički procesi suverene zemlje pripadaju narodu te zemlje i nikome drugome. Unatoč tome, budući da Washington inzistira na prerogativu da odredi tko može ili ne može voditi drugu zemlju, malo pozadine o Basharu al Assadu i procesu političkih reformi u Siriji moglo bi biti korisno.
U zapadnim krugovima nalazimo malo razumne rasprave ni o jednom ni o drugome nakon islamističke pobune 2011. Umjesto toga, rasprava o ratu spustila se na karikature, uvjetovane žarom 'promjene režima' i krvavim ratom, krvoločnog 'brutalnog diktator bezumno represira i kolje svoj narod. Ništa od ovoga ne pomaže razumnim ili načelnim razumijevanjima. Srećom, postoji niz sirijskih i neovisnih izvora koji nam omogućuju sastavljanje realnije slike […]
Predsjednički izbori u lipnju 2014. bili su najmjerodavniji pokazatelj potpore Basharu al Assadu. Iako je velika institucionalna prednost sadašnjeg predsjednika ovo više učinila hibridom plebiscita i izbora, njegova potpora na prvim konkurentnim predsjedničkim izborima u desetljećima bila je jasna i prilično dosljedna drugim procjenama […]
Sirijski predsjednik uživa više od dvije trećine podrške građana u zemlji. Basharova institucionalna prednost zapravo ne dovodi u pitanje ovu stvarnost. Potpora sirijskoj vojsci vjerojatno je veća od potpore predsjedniku, dok je potpora stranci Ba'ath niža. Kombinirani podaci potvrđuju ideju da se niz stranaka i društvenih snaga koje nisu Ba'ath okupio za predsjednika tijekom krize.
Iz ranijih reformskih izjava (osobito Deklaracije iz Damaska iz 2005.) vidimo razloge zašto se najveći dio domaće oporbe nije pridružio oružanim napadima na državu. Većina njih je poduprla državu, protiv sektaškog terorizma kojeg podupiru strane strane. Glavna iznimka od ovoga bila su Muslimansko bratstvo i druge manje selefijske skupine. Nisu bili zabrinuti ni za kakvu demokraciju, već su tražili vlastitu verziju vjerske države. Za to im je opet bila potrebna i tražena strana vojna pomoć.
Američki 'Prljavi rat protiv Sirije': Bashar al Assad i politička reforma
Prof. Tim Anderson
http://www.globalresearch.ca/americas-dirty-war-on-syria-bashar-al-assad-and-political-reform/5492661
Sirijska kriza doista je postala tsunami, s mogućim posljedicama mnogo opasnijim od europske izbjegličke krize i američke antimuslimanske histerije.
Je li to još uvijek o Siriji i Assadu ili se ovo pretvorilo u početak Trećeg svjetskog rata, gdje Rusija i Kina, posljednje prepreke potpunoj svjetskoj dominaciji SAD-a plus saveznici i vazali, moraju biti uništene?
Britanski, njemački, francuski, američki borbeni zrakoplovi i trupe okupljeni su u bazama Incirlik i Diyarbakir. Španjolska ima rakete Patriot u Turskoj, Danska i Njemačka šalju ratne brodove u Sredozemno more. Bore li se protiv terorista ili štite Tursku od Rusije?
Turske trupe su blizu Mosula, a turski zrakoplovi bombardiraju PKK Kurde u sjevernom Iraku. Ignoriran je irački ultimatum da povuče turske trupe u roku od 48 sati, a predsjednik Erdogan kaže da povlačenje 'ne dolazi u obzir'.
Renoviraju li američki stručnjaci doista zračnu luku Abu Hajar u sirijskoj provinciji Hasakah?
Turska je na granici rasporedila sustav za elektroničko ometanje ASELSAN Koral kako bi se suprotstavila ruskom sustavu za ometanje Krasukha-4. Izraelski sustav za ometanje navodno je zaslijepio ruski radar kada su Izraelci bombardirali položaje Hezbollaha.
Američki zrakoplovi napali su bazu sirijske vojske u Ayyashu u pokrajini Deir Ezzor, a tri vojnika su poginula. Je li ovo prva provokacija kojom se testira reakcija Rusije?
Hoće li Turska zatvoriti Bospor?
Kada će nuklearna opcija doći na red?
I SAD i Rusija moderniziraju svoje nuklearne arsenale. Oko 200 nuklearnih bojevih glava stacionirano je u članicama NATO-a Belgiji, Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj i Turskoj.
20 novih nuklearnih bombi B61-12 dopremljeno je u Luftwaffeovu zračnu bazu Buchel. Th B61-12 je dial-a-yield bomba od 0.3 do 50 kilotona s GPS potpomognutim repnim kompletom, koja se može koristiti kao taktičko nuklearno oružje.
Senator Ted Cruz iz Teksasa, republikanski predsjednički kandidat, nagovještava upotrebu taktičkih nuklearnih bombi, rekavši: "Ne znam može li pijesak svijetliti u mraku, ali ćemo saznati." Ovo Nije ništa novo, Dick Cheney je 1991. razmatrao upotrebu taktičkih nuklearnih bombi protiv Republikanske garde Saddama Husseina.
Je li Izrael upotrijebio taktičku nuklearnu bombu u Jemenu 20. svibnja i prije u Khiamu, tijekom rata protiv Hezbollaha 2006.?
Ruski predsjednik Putin podsjeća Zapad da je Rusija i nuklearna sila:
“Znamo da oružje visoke preciznosti može biti opremljeno i konvencionalnim bojevim glavama i specijalnim bojevim glavama, odnosno nuklearnim bojevim glavama. Naravno, u borbi protiv terorista, nadamo se da je to nešto što nikada neće biti potrebno.''
Ruska vojska izvješćuje da je 2015. primila 35 novih interkontinentalnih balističkih projektila i dvije nove podmornice na nuklearni pogon opremljene interkontinentalnim balističkim projektilima.
Raketna pukovnija postrojbe Kozelsk opremljena poboljšanim balističkim raketnim sustavom Yars stavljena je u punu borbenu pripravnost.
Hoćemo li opet moći spriječiti Armagedon? Hoćemo li imati sreće kao u listopadu 1962.?
Trebamo li zaboraviti na globalno zatopljenje i radije se pripremiti za nuklearnu zimu?
Jesam li samo naivna žrtva neutemeljenog preplašivanja?
Hoće li se nuklearna zima reklamirati kao rješenje za globalno zatopljenje?
Hoće li imati "rasprodaju" za America, Inc.?
Sjajan komentar, Abe. Već nekoliko godina isto razmišljam, ali ne mogu izdržati tu misao dugo……
Vojske Sjedinjenih Država i NATO-a sada funkcioniraju kao opunomoćenici vlastitih opunomoćenika.
Kako postpostmoderno.
Sve što nedostaje je guglati 'yo dawg meme generator' i ovjekovječiti sljedeće...
Čuo sam da voliš opunomoćenike
Tako sam postao opunomoćenik za svog opunomoćenika da se bori protiv tvog opunomoćenika
Sve što nedostaje je guglati 'yo dawg meme generator' i ovjekovječiti sljedeće...
Čuo sam da voliš opunomoćenike
Tako sam postao opunomoćenik za svog opunomoćenika da se bori protiv tvog opunomoćenika
Analiza sukoba interesa u raspravi o Siriji iz 2013. identificirala je brojne veze stručnjaka i think tankova u obrambenoj industriji koji su komentirali vojnu intervenciju.
Dok neimenovani američki službeni izvori sada tvrde da ISIS razvija kemijsko oružje, ti isti stručnjaci i think tankovi vraćaju se s osvetom.
Kako izvještava Inicijativa za javnu odgovornost:
http://public-accountability.org/2013/10/conflicts-of-interest-in-the-syria-debate/
Tijekom javne rasprave oko pitanja treba li napasti Siriju, Stephen Hadley, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Georgea W. Busha, održao je niz medijskih istupa visokog profila. Hadley se žestoko zalagao za vojnu intervenciju u nastupima na CNN-u, MSNBC-u, Fox Newsu i Bloomberg TV-u, te je napisao komentar u Washington Postu pod naslovom "Da bi zaustavio Iran, Obama mora provesti crvene linije s Assadom."
U oba slučaja, Hadleyjeva publika nije bila obaviještena da on radi kao direktor Raytheona, proizvođača oružja koji proizvodi krstareće rakete Tomahawk koje su naširoko citirane kao oružje izbora u potencijalnom napadu na Siriju. Hadley zarađuje 128,500 dolara godišnje u gotovini od tvrtke i predsjeda njezinim odborom za javne poslove. Također posjeduje 11,477 dionica Raytheona, kojima se trgovalo na najvišoj razini svih vremena tijekom rasprave o Siriji (77.65 dolara 23. kolovoza, što čini Hadleyjevu dionicu vrijednom 891,189 dolara). Unatoč tom financijskom ulogu, Hadley je publici predstavljen kao iskusan, neovisni stručnjak za nacionalnu sigurnost.
Iako je Hadleyin neotkriveni sukob posebno nečuven, nije jedinstven. Sljedeće izvješće dokumentira industrijske veze Hadleya, 21 drugog medijskog komentatora i sedam think tankova koji su sudjelovali u medijskoj debati oko Sirije. Poput Hadleyja, ti pojedinci i organizacije imaju jake veze s izvođačima obrambenih radova i drugim tvrtkama usmjerenim na obranu i vanjsku politiku s osobnim interesom za raspravu o Siriji, ali su publici predstavljeni s prizvukom stručnosti i neovisnosti, kao bivši vojnici dužnosnici, umirovljeni diplomati i neovisni think tankovi.
Izvješće nudi novi pogled na pitanje koje je pokrenuo serijal New York Timesa Davida Barstowa koji je 2008. dobio Pulitzerovu nagradu o ulozi vojnih analitičara u promicanju narativa Bushove administracije o Iraku. Osim razotkrivanja koordinacije s Pentagonom, Barstow je otkrio da su mnogi analitičari kabelskih vijesti imali veze s industrijom koje nisu bile otkrivene u eteru.
Ako je nedavna rasprava oko Sirije ikakav vodič, medijske kuće učinile su vrlo malo kako bi se pozabavile prazninama u otkrivanju podataka i zloporabama povjerenja javnosti koje je Barstow razotkrio. Neki analitičari ostali su isti, drugi su novi, a pitanja i raspon mišljenja su drugačiji. Ali mediji nastavljaju predstavljati bivše vojne i vladine dužnosnike kao cijenjene stručnjake bez informiranja javnosti o njihovim vezama s industrijom – osobnim financijskim interesima koji bi mogli oblikovati njihova mišljenja o tome što je u nacionalnom interesu.
Ovo izvješće detaljno opisuje te veze, uz dokumentiranje potpore industrije think tankova koji su igrali istaknutu ulogu u debati o Siriji. Otkriva u kojoj je mjeri javni diskurs oko Sirije bio korumpiran sveprisutnim utjecajem obrambene industrije, do točke u kojoj su mnogi takozvani stručnjaci koji se pojavljuju na američkim televizijskim ekranima zapravo predstavnici tvrtki koje profitiraju od pojačane američke vojne aktivnosti u inozemstvu. Prijetnja ratom sa Sirijom je možda prošla, a možda i nije, ali prijetnja koju ovi sukobi interesa predstavljaju našem javnom diskursu – i našoj demokraciji – još uvijek je vrlo stvarna.
Sirija neće pregovarati s teroristima o okončanju sukoba pod njihovim uvjetima, koliko god se Zapad trudio predstaviti naoružane bande kao temeljnu političku opoziciju, rekao je predsjednik zemlje Bashar Assad za španjolsku novinsku agenciju EFE.
Problem, kaže Assad, leži u činjenici da su veliki dio naoružanih boraca i terorističkih skupina u Siriji strani plaćenici, koje SAD i njihovi saveznici u Zaljevskoj regiji žude uključiti u pregovarački proces.
“Oporba je politički, a ne vojni termin. Dakle, pričanje o konceptu je drugačije od prakse, jer do sada smo vidjeli da su neke zemlje, uključujući Saudijsku Arabiju, Sjedinjene Države i neke zapadne zemlje željele da se terorističke skupine pridruže ovim pregovorima. Oni žele da sirijska vlada pregovara s teroristima, nešto što mislim da nitko ne bi prihvatio u bilo kojoj zemlji,' rekao je Assad za EFE.
Istovremeno, Assad je još jednom ponovio da je njegova vlada uvijek otvorena za pregovore s pravom oporbom – ali je istaknuo da se oporba mora definirati.
"Opozicija, za sve na ovom svijetu, ne znači militantna", naglasio je Assad. Kazao je da Damask već vodi dijalog s određenim naoružanim 'skupinama, a ne organizacijama', pa bi oni položili oružje u zamjenu za 'amnestiju od strane vlade' i priliku da se vrate 'normalnom životu'.
“Ovo je jedini način da se nosimo s militantima u Siriji. Kad god žele promijeniti svoj pristup, odustati od naoružanja, mi smo spremni, a nositi se s njima kao političkim subjektom, to je nešto što u potpunosti odbijamo”, pojašnjava Assad.
Dogovor o mirnom rješenju krize, prema Assadu, može se postići samo s 'pravom, domoljubnom, nacionalnom oporbom' koja ima temelje u Siriji i povezana je s njom, 'ne s bilo kojom drugom državom ili režimom u svijetu. .â€
U Siriji se 'više od 100 nacionalnosti' ujedinilo s vladom u borbi protiv ekstremista, uključujući Islamsku državu (IS, bivši ISIS/ISIL), Al-Qaedu i Al-Nusru. Borba protiv ovih džihadističkih skupina dugoročno bi se trebala usredotočiti na borbu protiv 'vehabijske' militantne ideologije islama, rekao je Assad.
“Ideologija, nešto što je već desetljećima usađeno u umove ljudi ili društva u muslimanskom svijetu, zbog vehabijskih institucija, zbog saudijskog novca koji je plaćen za podršku ovoj vrsti mračne i ogorčene ideologije«, rekao je Assad.
“Saudijska Arabija, Turska i Katar glavni su počinitelji zločina ISIS-a,” naglasio je.
https://www.rt.com/news/325690-syria-negotiate-terrorists-assad/
Porošenko mora otići.
Yats mora ići.
Erdogan mora otići.
Salman mora otići.
Obama mora otići. (I povedi Bidena sa sobom.)
Vidite kako to funkcionira?
Obama će otići... u siječnju 2017., ali zamjena će samo nastaviti tamo gdje je Obama stao. ono što treba nestati je cionistički utjecaj u bijeloj kući, kongresu i američkom vrhovnom sudu. kada biračko tijelo SAD-a glasa za predsjednika i Kongres koji će ukloniti cionistički utjecaj iz američke politike, doći će do porasta "terorizma", možda čak i ubojstava ... ali uz svjesnije, budnije građanstvo, prijestupi neće proći nekažnjeno. čekić našeg "shock n' awe" će pasti tamo gdje je trebao pasti još u studenom 2011. ... oko 10 stupnjeva geografske dužine istočno od Bagdada.
Moram promijeniti svoj komentar...
to je "10 stupnjeva geografske dužine ZAPADNO od Bagdada."
Moram promijeniti svoj komentar...
to je "10 stupnjeva geografske dužine ZAPADNO od Bagdada."
Zašto spriječiti Assada da se kandidira za ured?
https://en.wikipedia.org/wiki/Syrian_presidential_election,_2014
Koliko god izbori bili zaprljani, i bilo bi iznenađujuće da su bili čisti 99.9 posto, brojke sugeriraju da postoji razlog za zabrinutost onih koji žele promjenu režima.
Njega treba maknuti jer on će dobiti sve poštene izbore.
ASSAD MORA OSTATI….
“Ali izgledi da Assad i njegova vlada jednostavno pristanu prepustiti vlast oporbi i dalje su vrlo malo vjerojatni. Očigledna alternativa – koju favoriziraju Assad i ruski predsjednik Vladimir Putin – jest postići prekid vatre, a potom održati izbore pod međunarodnim nadzorom na kojima bi sirijski narod mogao izabrati vlastite vođe...”
– Robert Parry, iznad
Ne postoji nikakav razlog da Assad održi bilo kakve "izbore" ili
“natjecati se”. Proces izbora i njihova manipulacija od strane SAD-a i
zapad je u previše slučajeva (većina?) sredstvo kojim SAD
a njezini “saveznici” uklanjaju vlade koje mu se ne sviđaju.”
Vlada Bashara Assada je Vlada Sirije. Amerika
i kao takvog treba ga podržati prema slovu i duhu u
duhu mnogih rezolucija, najnovije S/Res/2249(2015) od
20. studenog 2015. koji je jednoglasno ratificiran.
Realno, to se neće dogoditi. Američki narod i njegovi
takozvani “saveznici” i zapad (npr. EU) su progutali
demonizacija Sirije i Rusije u cjelini. I naravno,
Amerika nikada nije pogriješila. Nikada!
Ne mora postojati nikakva "tranzicija".
Kad sva teroristička vlada i stranci napadaju
Sirija je "povučena" (poražena) bit će
mogućnost za SAD da – kao što su mnogi rekli – „surađuju s
same arapske vlade.” SAD bi trebao
raditi u svakom slučaju na podršci sirijske vlade.
Vidi također S/Res/2139(2014), točka # 14 (stranica 4 dokumenta)
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Vijeća sigurnosti UN-a
Odličan komentar Peter. Ono što me izluđuje je kako (prema izvješćima MSM-a) ima mnogo Amerikanaca koji kupuju ono što njihova američka vlada prodaje. Kao što Irak ima oružje za masovno uništenje, Gadafi je zao, Asad mora otići, svi muslimani su teroristi, i lista ide dalje, i dalje. Znate koliko neznanje svega ovoga ima izravnu vezu s načinom na koji američki mediji namjerno slikaju ovu vrstu slike, koju također može konzumirati prosječna svakodnevna Amerikanka. Volio bih da više Amerikanaca počne preispitivati sav ovaj rat koji su vodili Amerikanci, ako ni zbog čega drugog, Amerika je u ovome već četrnaest godina. Možda i više od toga ako ubacite Pustinjsku oluju. Prije sam vjerovao u laži koje su mi servirali, dok se na kraju nisam ozbiljno počeo pitati koliko bi loše moralo biti da se osoba digne u zrak zbog nekog razloga. Da, prestao sam vjerovati ideji o sedamdeset i dvije djevice i posvetio sam se čitanju koliko god sam mogao, kako bih dobio bolji uvid. Ti, Petre, uvijek daj nešto za raspravu, što je vrijedno istraživanja ili razmišljanja. Hvala na tome.
PRIPREME ZA SLJEDEĆU INVAZIJU
(Nije) utješno to čuti na radiju
Predsjednik Obama poslao je svog tajnika
obrane sastati se sa Saudijskom Arabijom u Saudij
Arabija (naš “klijent” i još jedan osvajač Sirije čiji
“nezavisnost, teritorijalni integritet i suverenitet”
svake godine ponovno potvrđujemo u retoričkim američkim ratifikacijama UN-a
rezolucije Vijeća sigurnosti.
Zašto se ne odvojiti od Saudijske Arabije i dati
svu našu podršku vladi Sirije u njenom
bitka ISIS-a?
Razlog mora biti taj što SAD osjećaju da jest
mnogo važnije poraziti Assada nego da
poraziti ISIS.
Tijekom ovih dana, tjedana i mjeseci možemo
lako razabrati napredak Washingtona prema
potpunu invaziju. Oznake našeg
invazije opipljivo su jasni kao i mnogi pisci
a komentatori su tako često isticali.
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Ovo nije teško shvatiti. Saudijska Arabija i Izrael posjeduju SAD, a SAD posjeduje Europu. SAD bi se trebao udružiti s Rusijom i Kinom i zajedno činiti dobre stvari kako bi svijet učinio boljim mjestom.