Histerija oko terorizma Islamske države potiče priče o novom kopnenom ratu pod vodstvom SAD-a na Bliskom istoku, ovaj put o invaziji na Siriju pod krinkom "sigurne zone", ali takvi nepromišljeni postupci samo bi pogoršali stvari, piše bivša CIA analitičar Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Emotivna i loše usmjerena reakcija na posljednju masovnu pucnjavu u Sjedinjenim Državama, zajedno s pogrešnim, ali nažalost dobro ukorijenjenim načinima razmišljanja o terorizmu i protuterorizmu, zajedno s političkom kampanjom koja sadrži šovinističke pozive, povećava pritisak na američku administraciju da upustiti se u skupe i kontraproduktivne nove pothvate na Bliskom istoku.
Dominantna tema u javnom diskursu je da takozvana Islamska država (također poznata kao ISIS, ISIL ili Daesh) stoji iza onoga što je već postalo vrlo destruktivan terorizam na Zapadu i stoga Sjedinjene Države moraju požuriti uništiti skupinu u svom uporište u Siriji i Iraku, a to znači povećanu upotrebu vojne sile.
Bivši guverner Floride Jeb Bush, koji se pridružio pozivu na "rat" s "islamskim terorizmom".
Republikanski predsjednički kandidati bili su vodeći optužbu s velikom upotrebom "ratnog" vokabulara, koji je izbor leksikona za izražavanje oštrine i pozivanje na strahove javnosti čak i kada se konkretna značenja i implikacije takve terminologije ne navode.
“Islamski terorizam želi uništiti naš način života”, izjavio je Jeb Bush. “Najavili su nam rat, a mi trebamo objaviti rat njima.” Chris Christie je intonirao: “Naša nacija je pod opsadom. Vjerujem da se suočavamo sa sljedećim svjetskim ratom.” Ted Cruz je izjavio: “Ova nacija treba ratnog predsjednika. … Naši neprijatelji su u ratu s nama.”
Ovakav pristup zanemaruje ono što nam sami incidenti koji su probudili strahove na koje ovi kandidati pozivaju govore o izvorima međunarodnog terorizma na Zapadu i što određuje njegov opseg i žestinu. Zanemaruje pravu prirodu bilo kakve veze između uporišta ekstremističkih skupina na Bliskom istoku i terorizma koji se provodi na drugim kontinentima.
A pristup zanemaruje nedavne i očigledne lekcije o primjeni vanjske, posebice američke vojne sile, na bliskoistočne sukobe.
Uz upozorenje da se svakoj kriminalističkoj istrazi mora dati vremena da se završi prije nego što počnemo izvlačiti čvrste zaključke o bilo kakvom nasilnom incidentu, ono što do sada znamo o dva događaja koja su dala najveći poticaj trenutnoj uzbuni jednostavno ne podupire slika ISIS-ovih donositelja odluka koji pokreću i upravljaju terorističkom kampanjom protiv Zapada, koliko god to željeli učiniti.
U obrascu koji je postao poznat kada je izraz "povezano s Al-Qaidom" bio izraz koji će najvjerojatnije uzbuniti ljude nakon incidenta, sada "povezan s ISIS-om" ima takav učinak, kako kod ljudi koji osjećaju uzbunu, tako i kod političara koji ga iskorištavaju ne prestajući da razmotre što ta poveznica točno znači ili znači li uopće nešto u smislu prirode buduće terorističke prijetnje na Zapadu i varijabli koje na nju utječu.
Istraga o prošlomjesečnim napadima u Parizu stara je više od tri tjedna, a prema onome što je javno objavljeno, čini se da su napadi još uvijek djelo radikalne bande sa sjedištem u Belgiji koja se sastoji od građana zemalja Europske unije.
Ono što se očito nije pojavilo, a s obzirom na trenutni smjer politike Hollandeove vlade, sigurno bi nam bilo rečeno da se pojavilo, je bilo kakav dokaz da je netko u Raqqi ili drugdje u zemlji ISIS-a naredio ili upravljao operacijom . Niti se čini da je ISIS prenio bilo kakve vještine relevantne za napad, sa malo je takva vještina očita na prvom mjestu.
Što se tiče pucnjave u San Bernardinu, jedina veza s ISIS-om bilo koje vrste o kojoj smo do sada čuli je da je ženska polovica tima koji je pucao iskazala identifikaciju s grupom u objavi na Facebooku. Očito je objavu objavila telefonom na dan pucnjave.
Ove su okolnosti slične drugim incidentima tijekom posljednjih nekoliko godina terorizma u Sjedinjenim Državama od strane pojedinaca s usporedivim radikalnim islamističkim sklonostima, poput Nidala Hasana, koji je počinio masovnu pucnjavu u Fort Hoodu 2009., i Faisala Shahzada, koji je napravio nespretan napad. pokušaj podmetanja autobombe na Times Squareu 2010.
U svakom slučaju postojao je određeni kontakt sa stranom skupinom: Al-Qaeda na Arapskom poluotoku s Hasanom i pakistanski talibani u slučaju Shahzada. U svakom slučaju radikalizam je bio prisutan u pojedincu prije kontakta. U svakom slučaju pojedinac u Sjedinjenim Državama bio je taj koji je tražio kontakt, a ne obrnuto. I, unatoč izvješću o obuci koju je Shahzad prošao, razlika između ljudi koji umiru i ljudi koji žive nije određena nikakvim vještinama relevantnim za napade koje su stigle iz inozemstva.
Najviše što se do sada može reći o ISIS-u i napadima na Zapadu s kojima se “povezuje” jest da je na neki način poslužio kao inspiracija. Ili točnije, služio je kao neka vrsta većeg cilja u ime kojeg se čak i ljudi koji su vođeni parohijalnim pritužbama i unutarnjim demonima vole povezivati dok provode svoja nasilna djela.
To zapažanje ostavlja veliku prazninu u bilo kojoj analizi koja pokušava pokazati da čak i inspirativno postojanje ISIS-a i njegove mini-države na Bliskom istoku čini razliku u tome da se teroristički napadi poput onog u San Bernardinu dogode ili ne dogode. Da se ime ISIS nije zazivalo kao veći uzrok, lako bi moglo biti neko drugo ime.
Zapravo, druga imena imaju pozivaju se mnogi suvremeni radikalni sunitski islamisti, iako je ISIS u posljednje dvije godine postao omiljeno ime za ljude te vrste, uvelike istisnuvši Al-Qaidu u toj ulozi. Američki dužnosnik potvrdio novinarima tijekom vikenda kada je muška polovica pucačkog dua iz San Bernardina pokušala (nije jasno kada) doprijeti i do Al-Shababa sa sjedištem u Somaliji i do Jabhat Al-Nusre, podružnice Al-Qaide u Siriji.
ISIS i njegova enklava svakako predstavljaju značajan sigurnosni problem na Bliskom istoku, a posebno za Siriju i Irak. Ali to je problem koji se razlikuje od suprotstavljanja terorističkim prijetnjama u Sjedinjenim Državama i ne treba ga miješati s njim. Bila bi velika pogreška dopustiti da val straha od takvih prijetnji, a kamoli oportunističko političko iskorištavanje takvog straha, potakne kreiranje politike prema Siriji i Iraku.
Svaka uporaba vojne sile na tom kazalištu trebala bi se umjesto toga voditi lekcijama iz nedavnog iskustva koje su gotovo previše očite da bi ih bilo potrebno ponavljati. Jedna od tih lekcija je da rušenje ili svrgavanje nepoželjnog režima ili kvazirežima ne mora nužno okončati sigurnosni problem, već samo označava početak nove faze rata.
Drugi je da sve dok ne postoji volja i konsenzus među lokalnim stanovništvom za formiranje novog i stabilnog alternativnog političkog poretka, rezultirajući nered ide samo u korist ekstremističkih skupina. ISIS je rođen pod drugim imenom u neredu u Iraku koji je uslijedio nakon američkog rušenja režima Saddama Husseina.
Jedno od rijetkih mjesta gdje se čini da je ISIS uspostavio satelitsku prisutnost gdje ima više organizacijsku, a ne samo inspirativnu vezu je u kaosu Libije otkako je režim Muammara Gaddafija svrgnut uz pomoć zapadne vojne sile.
Drugi niz lekcija tiče se toga kako gotovo svaka uporaba američke vojne sile na Bliskom istoku počinje s dva napada protiv nje u smislu sumnji i ogorčenosti lokalnog stanovništva. Takvi su se osjećaji odrazili u negativnoj javnoj reakciji Abadijeve vlade u Iraku na vrlo skromno dodatno raspoređivanje američkih snaga za specijalne operacije koje je nedavno najavljeno.
Sumnje i negodovanja dio su razloga zašto bi, kao što je predsjednik Barack Obama ispravno primijetio u svom televizijskom obraćanju u nedjelju, veće raspoređivanje američkih snaga samo išlo na ruku ISIS-u.
Pseudo-država ISIS-a sadrži sjeme vlastitog uništenja. Nema niti ekonomsku osnovu, niti privlačnost boljeg načina života, niti dovoljnu vanjsku potporu da bi nastavila dalje unedogled. Suočavanje s njom ne treba promatrati kao utrku za njezino slamanje prije sljedećeg terorističkog napada na Zapadu, jer slamanjem se taj napad neće spriječiti.
Najučinkovitije zapadne politike zaustavit će daljnje širenje, a ono je već zaustavljeno, ISIS-ove enklave, potisnuti je na mjesta gdje je moguće odgurnuti i izvršiti druge vrste pritisaka koji će pomoći sjemenu uništenja izboj, mladica. Slika skupine koja se više smanjuje nego što napreduje umnogome će pokvariti marku ISIS-a kao zvijezde putokazne za potencijalne regrute i kao paravana za teroriste na Zapadu.
As Stephen Biddle i Jacob Shapiro komentirali su, “U praktičnom smislu, ono što je moguće protiv Islamske države je neki oblik obuzdavanja ili suzbijanja. A to je u biti ono što se sadašnja politika administracije svodi.”
“Ratni” jezik je to postao de rigueur da se predsjednik Obama osjećao obveznim upotrijebiti nešto od toga u svom nedjeljnom večernjem obraćanju o terorizmu. Do sada je, međutim, mudro izbjegavao većinu vrlo skupih i kontraproduktivnih načina na koje vokabular i metafora mogu skliznuti u vojnu politiku, kao što to lako čini govor o "ratu".
Također je, jednako mudro, izbjegao spajanje napada na ekstremističku enklavu u prašnjavim dijelovima Bliskog istoka sa zaštitom američkog naroda od terorizma.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Svaki pisac/komentator koji predstavlja “ISIS” kao sunitsku vehabijsku terorističku prijetnju Zapadu ili nije upoznat s izvornom vehabističkom mišlju ili namjerno baca pijesak u oči čitateljima. Ova plaćenička skupina nema nikakve veze ni s jednom religijom. To je pokušaj svih onih pisaca uključujući i autora ovog članka da oslobode stvarne vlasnike ovog odreda smrti, tj. zapadne i izraelske obavještajne službe. Svaki razmišljajući čovjek može lako zaključiti da je ovaj odred smrti stvoren kako bi se postigao željeni cilj kreatora američke politike dvojnog državljanstva, a to su promjene režima u zemljama koje predstavljaju čak i najmanju prijetnju stvaranju Velikog Izraela. Takozvani ISIS kao neovisni entitet nema apsolutno nikakav kapacitet čak ni da se organizira u bilo kakvu značajnu silu, a kamoli da predstavlja veliku prijetnju svjetskim silama. Zapadni mediji su ti koji su napuhali balon ISIS-a kako bi njime stvorili strah u javnosti kako bi dobili pristanak za napad na siromašne i slabije zemlje. Islam se koristi kao žrtveno janje povezujući ovu plaćeničku silu s pertikularnom sektom islama znajući trenutnu opću nemoć muslimanskog svijeta. Dakle, g. Pillar, nemojte nas zavaravati da vjerujemo da je ISIS rezultat nekog uzvratnog udarca. Namjerno je stvoren za postizanje nekih ciljeva koje je politički teško postići izravnom invazijom i točka.
Čini se da su Europa i Sjedinjene Države preokupirane mogućnošću da tvrdokorni islamski teroristi uđu u naše zemlje među izbjeglicama. Naš ubojiti upad na Bliski istok zapravo ga je učinio još gorim od toga. Većina, ili možda sav, terorizam počinjen u Europi ili SAD-u počinili su islamski građani tih zemalja. Islamisti ne moraju nikoga izvoziti na Zapad da bi nam nanijeli štetu. Radikali se stvaraju u izobilju upravo divljim akcijama koje MI činimo u kolijevci njihove civilizacije. Zapravo, stvaramo ih toliko da su oni u gomilama migrirali na bojišnicu iz svojih udobnih zapadnjačkih domova i poslova. Postaje besmisleno brinuti se o islamskim koljačima koji će se uvući ovdje kada stvaramo toliko domaćeg uzgoja da ga zapravo izvozimo na Bliski istok.
Slažem se! SAD tretira Bliski istok kao svoj osobni pješčanik na svjetskom igralištu od 1938. Svrgavanje demokratski izabranog premijera Irana, Mosaddegha, od strane CIA-e i M1953 u operaciji Ajax 16. je nacrt za našu "vanjsku politiku" u Bliski istok. Pokolj, haos i kaos KOJI smo MI pustili u svijet, siguran sam da su konkurenti "zlim carstvima" u koja tako licemjerno upiremo prstom. I Obama, naš predsjednik dobitnik Nobelove nagrade za mir. Kad bi američka javnost imala samo pojma o razornim učincima koje je njegov 7-godišnji rat bespilotnim letjelicama imao na nedužnu populaciju na meti……sve je više nego odvratno! A ovo dolazi od nepokolebljivog republikanca koji maše zastavom i koji je u dobi od devetnaest pao na bajku zvanu Ronald Reagan i nikad se nije osvrnuo. Kakva sam budala bio.
Christene, nemoj se previše opterećivati, jer ima nas mnogo koji smo više puta dospjeli u stanje očaja. Iz tog se razloga sada ozbiljno pitam može li se biti dobar Amerikanac svesti na to da ne glasaš, ne postoje li bolji izbori od onoga između kojih trenutno imamo na raspolaganju u ovom trenutku. Ovako barem neću morati hodati uokolo osjećajući se odgovornim što sam na dužnost postavio nekoga tko je potpuna katastrofa za ovaj svijet. Volio bih da postoji način da mi građani prosvjedujemo protiv ratne politike naših vlada i nekoliko drugih važnih pitanja, poput dobrih poslova. Možda bismo svi jednog dana trebali sjediti kod kuće i ne raditi ništa. Nema kupovine, nema putovanja, nema kupnje benzina, nema ničega, i pogledajte kakav bi učinak to imalo na naše korporativne gospodare. Nazovite to prosvjedom 'Šutnje'. Učinite onoliko malo koliko morate, osim u hitnim slučajevima, Amerikanci bi bili u stanju tihog revolta. Zamislite prazne trgovačke centre, prazne zračne luke, prazne Walmarte i gotovo prazne ulice. Kuhanje i zabave u bloku bi bile u redu, jer bi to bila prilika za susret sa susjedom, ali ništa drugo. Osobito, da ne uključite TV ili radio, bilo bi dovoljno da otjerate ove korporativne pohlepnike preko ruba. Oprosti, ne mogu ti dati bolji savjet, ali nemoj se osjećati izolirano zbog glasanja za lošeg kandidata. Mi smo ti Christene, pa razveseli se, ima nas puno koji želimo i molimo za bolji dan.
To je, gospodine, IZVRSNA ideja!! Mi ljudi, u krajnjoj liniji, doista držimo svu moć i ona se nalazi u našim novčanicima. Nema nasilne revolucije, nema dramatičnih marševa, nema vitriola, samo tiho zatvaramo svoje torbice i novčanike i čekamo. Možete li zamisliti seizmičku promjenu snage koja bi se dogodila! A ne bi trebalo toliko nas.
Neizmjerno ste me razveselili! I mislim da ste možda u pravu što se tiče glasovanja na ovim izborima. NIKADA nisam propustio glasovanje ni na jednim izborima, ali jednostavno mirne savjesti više ne mogu sudjelovati u ovoj farsi. Blago tebi!
Stvarno je vrlo jednostavno. Svaki pojedini nasilni džihadist ima svoje korijene u vehabizmu/selefizmu. Saudijska Arabija je svjetski tvorac te otrovne septičke jame poznate kao vehabizam. Saudijska Arabija financira širenje vehabizma njihovim agresivnim prozelitiziranjem i rušenjem vehabističkih džamija diljem svijeta, uključujući SAD i Europu. Saudijska Arabija je velika puba Bliskog istoka, stoga očito financiranje, potpora, zaštita i stvaranje spomenutih džihadista vuku se upravo do njih. Saudijska Arabija je američki omiljeni pas u krilu (ili pas za napadače, koji god slučaj bio) na Bliskom istoku, pa prema tome, sve što Saudijska Arabija radi mora imati žig odobrenja od strane SAD-a. Dakle, pretpostavljam u konačnim analizama, “Rat protiv terorizma” vodi ravno do nas! Ups!!
Sada, ako 55-godišnja baka kvadriplegičarka s 1 godinom koledža, koja živi usred Nowhere MN, može povezati te točke, što točno radi naša "Inteligencija" zajednica??
Stvarno je vrlo jednostavno. Svaki pojedini nasilni džihadist ima svoje korijene u vehabizmu/selefizmu. Saudijska Arabija je svjetski tvorac te otrovne septičke jame poznate kao vehabizam. Saudijska Arabija financira širenje vehabizma njihovim agresivnim prozelitiziranjem i rušenjem vehabističkih džamija diljem svijeta, uključujući SAD i Europu. Saudijska Arabija je velika puba Bliskog istoka, stoga očito financiranje, potpora, zaštita i stvaranje spomenutih džihadista vuku se upravo do njih. Saudijska Arabija je američki omiljeni pas u krilu (ili pas za napadače, koji god slučaj bio) na Bliskom istoku, pa prema tome, sve što Saudijska Arabija radi mora imati žig odobrenja od strane SAD-a. Dakle, pretpostavljam u konačnim analizama, “Rat protiv terorizma” vodi ravno do nas! Ups!!
Sada, ako 55-godišnja baka kvadriplegičarka s 1 godinom koledža, koja živi usred Nowhere MN, može povezati te točke, što točno radi naša "Inteligencija" zajednica??
Jednostavno je: lažu vam.
Da. Da, jesu. Dakle, što 55-godišnja baka kvadriplegičarka, s jednom godinom fakulteta, koja živi u Nowhereu, MN, radi u vezi s tim?? Jer, trenutno, jedino što gledam su moja djeca i unuci i pitam se kako, zaboga, da učinim nešto po pitanju ove nepojmljive zbrke koju su naslijedili, a jedina opcija koju vidim je Donald Trump?!! Daj simbolični srednji prst establišmentu Beltwaya i idemo za Trumpa, to je to. Jer trenutno na sve ostale gledam kao na plodove samog Sotone. Eto koliko sam sada bijesna.
PS Oprostite na dvostrukom postu. Spori iPad, nestrpljivi prsti, dvaput pogodio stativu.
žaljenje za nacijom koja je izgubila svoj put
za mog života ovaj narod je nestao
iz nesavršene demokracije
potpuno korumpirati plutokraciju,
vođen dvostranačkim sustavom kleptokrata,
servilni automati s lažima
uvijek na njihovim usnama i okrvavljenim rukama
uvijek produžen za njihov quid pro quo.
i previše svojih ljudi
go along slagati se iako
u svojoj utrobi znaju da je to sve
krivotvoren, nedoličan, perverzan,
bezvezni put u propast
kao nacija, kao narod. Nebo
pomozi nam svima - jer izgleda da možemo
više ne pomažemo sami sebi...
* * *
Pozivi na logiku i racionalno razmišljanje ne mogu nadvladati činjenicu da značajna i moćna frakcija američke države slijedi političke rezultate u koordinaciji s tim sunitskim teroristima, te da američki mainstream mediji daju sve od sebe kako bi zaštitili regionalne sponzore terorizma i spriječili američki narod od razumijevanja pravog izvora ove prijetnje. Političari i kreatori javnog mišljenja koji se mogu imenovati djelovali su zajedno s teroristima i njihovim sponzorima. Gotovo je predvidljivo da će slabo informirana američka javnost, u ime borbe protiv ovih radikalnih snaga, podržati rasparčavanje Sirije i Iraka, nakon čega će uslijediti kampanja usmjerena na Iran.
Dok Bijela kuća nastavlja svijetu pričati priču o ključnoj ulozi Amerike u takozvanom "ratu protiv terorizma", ljudi u svijetu žele znati kakvu ulogu sjevernoatlantski savez predvođen SAD-om ima u sponzoriranje i naoružavanje Islamske države (ISIL). Takve priče, kao i propagandne kampanje koje podupire Washington o 'sve većoj prijetnji Islamske države' imaju zajednički cilj: opravdati zapanjujuće izdatke za oružje koje američka vojska neprestano troši kako bi zadovoljila brojne proizvođači oružja. Ipak, Bijela kuća koristi terorističke napade diljem svijeta koje su navodno izvele islamističke skupine kako bi vodila vlastite ratove na Bliskom istoku, izlažući zemlje koje joj se ne sviđaju bombardiranju i razaranju.
Kako drugačije objasniti činjenicu da se godinu dana borbe protiv ISIL-a, koju je pokrenuo sam Barack Obama, s ukupno 60 zemalja koje su se okupile pod zastavom takozvane američke koalicije, još nema čime pohvaliti? Tek je odluka Rusije da konačno pokrene zračne udare protiv radikala u Siriji rezultirala uništenjem infrastrukture za krijumčarenje nafte koja je godinama osiguravala financiranje ISIL-a. U pokušaju da sačuva obraz, nacionalna američka televizija PBS emitirala je 19. studenog snimke ruskih napada na ISIL u Siriji, tvrdeći da su ih zapravo izvele američke snage. Jasno je da je američki propagandni stroj otišao predaleko kako bi izmislio dokaze o uspješnoj kampanji NATO-a u Siriji krađom snimaka koje je dostavilo rusko Ministarstvo obrane. Uostalom, kako bi se inače opravdalo pretjerano financiranje tri tisuće takozvanih savjetnika koji su obučavali “snage umjerene sirijske oporbe”, dok ih je u Siriji ostalo nešto više od stotinu?
Kada govorimo o “pravoj” koaliciji protiv ISIL-a, ispada da se američki generali već godinu dana muče da izmišljaju obavještajne i vojne izvještaje kako bi izgledali dobro. Još se nisu ni počeli boriti protiv ISIL-a. Jedini stvarni doprinos američke vojske situaciji na terenu bila je opskrba islamistima oružjem. Naravno, nisu to učinili namjerno, samo se čini da više ne mogu pravilno ispustiti sanduke, propuštajući uvijek iznova […]
Mnogo je truda uloženo u uvjeravanje slučajnog čitatelja da se Washington i Ankara nemilosrdno bore protiv Islamske države leđa uz leđa.
Ali konačno su te maske skinute. Očiglednu ulogu Turske u švercu i prodaji sirijske i iračke ukradene nafte nitko više ne dovodi u pitanje […]
karavane s ukradenom naftom stizale su na odredište u tursku luku Ceyhan, udaljenu sat vremena vožnje od američke vojne baze Incirlik. Ne treba biti genij da bi se shvatilo da je nafta koju je ukrala Islamska država isporučivana brojnim NATO saveznicima […]
Turska i zajedno s NATO snagama jačaju svoju vojnu prisutnost duž opskrbnih ruta Islamske države kako bi zaštitili radikalne militante od novih napada.
NATO nije ništa bolji od Turske
Martin Berger
http://journal-neo.org/2015/12/09/nato-is-no-better-than-turkey/
RE: “ABE” U KONTEKSTU
“Abeove analize dosljedno dodaju dimenzije člancima
kao gore.
U vlastitom komentaru na nedavni Lawrence Davidson
članak u Consortiumu (“:Terror from the Gun” ) I
pozivaju se na riječi Gabriela Kolka. Moj komentar je
pod naslovom POLITIČKA POGODNOST. Hitno preporučam
“Abe” i ostali na Kolkove riječi ponovljene u mom komentaru
što uključuje izvor itd.
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Hvala ti, Peter, što si istaknuo Gabriela Kolka. Njegov rad informira ovdašnju raspravu na mnogim razinama.
NATO ne voli Assada jer je on saveznik Irana, Rusije i Hezbollaha u Libanonu. Rute naftovoda i plinovoda također su faktor. Zapadne sile i zaljevske države koje ne vole Assada, poput čopora divljih šakala, haraju Sirijom od 2011. Primarni podupiratelj ISIS-a i Fronte Al Nusrah je Turska, koju bi po svakom objektivnom mjerilu trebalo smatrati državnim sponzorom međunarodnog terorizma i odmah izolirati.
[...]
Ne poduzimaju se konkretni koraci protiv ovih državnih pobornika terorizma. Daleko od toga, oni su intimni partneri sa Sjedinjenim Državama i formiraju koaliciju voljnih koristiti proxy teroriste za uništenje Sirije. ISIS je godinama glavna komponenta ovih napora. Tek kada su napali ciljeve u Europi (Pariz), zapadni su čelnici konačno odlučili da se moraju činiti da stvari rade drugačije.
Ono što ova koalicija čini i ono što očito ne čini, izdajnički su znakovi za razumijevanje ovih aktualnih događanja.
[...]
Osim izbjegavanja ilegalne trgovine naftom koja se odvija točno ispod USAF lovaca/bombardera više od godinu dana, tu je i pitanje oko 60 kampova za obuku ISIS-a. Nijedan kamp za obuku do danas nije bombardiran, unatoč kontinuiranom izbacivanju '1,000' radikalnih islamskih boraca mjesečno. Možemo napraviti neka utemeljena nagađanja zašto je to tako.
Strani obavještajci i specijalne snage (britanske i katarske), a potencijalno i američko osoblje, djeluju unutar Sirije od najmanje veljače 2012. CIA priznaje da troši 1 milijardu dolara godišnje na obuku sirijskih pobunjenika i hvali se da je 'obučila i opremila gotovo 10,000 XNUMX boraca poslanih u Siriju tijekom proteklih nekoliko godina.« Ako američko osoblje zapravo nije unutar teritorija Sirije, njihovi ljubimci sigurno jesu.
Znamo da su ISIS, Al Nusrah, al Sham i Slobodna sirijska vojska (FSA) saveznici i blisko surađuju. Pukovnik FSA Abdel Jabbar al Olkaidi nam je to jasno rekao. Olkaidi je bio izravna veza s američkim veleposlanikom Robertom Fordom, pa više nema nikakvog uvjerljivog poricanja te teme. Više nema legitimiteta za američke tvrdnje o "umjerenoj" opoziciji koja nekako postoji odvojena od genocidnih terorističkih vojski ekstremista koji sijeku glave.
Zašto ISIS postoji: Dvostruka igra
Autor Joe Giambrone
http://www.internationalpolicydigest.org/2015/11/29/why-isis-exists-the-double-game/
Ne znam zašto bi SAD bile zabrinute da "igraju na ruku ISIS-u", grupi koju su SAD stvorile i naoružale, i čini se da je štite u Siriji i Iraku. Nije li to ono što bi saveznici trebali raditi?