Naučiti voljeti 'Rat dronova'

Glavni mediji u SAD-u toliko su zainteresirani za "rat protiv terorizma" da ignoriraju kritične informacije koje bi američki narod trebao znati, poput javne pritužbe četiri bivša operatera bespilotnih letjelica da smrtonosni program ubija nedužne i stvara terorista, piše John Hanrahan.

Autor: John Hanrahan

Ankete to pokazuju, a komentatori svih političkih linija često citiraju brojke: napadi američke vojske i CIA-e bespilotnim letjelicama ubojicama na širem Bliskom istoku i u Africi imaju snažnu potporu američke javnosti.

Prema posljednjoj anketi Pew Research Centera u svibnju, 58 posto, malo više u odnosu na 56 posto u veljači 2013., odobrava “raketne napade bespilotnih letjelica na ekstremiste u zemljama poput Pakistana, Jemena i Somalije”. Broj Amerikanaca koji ne odobravaju napade bespilotnim letjelicama zapravo je porastao sa 26 posto na 35 posto u tom dvogodišnjem razdoblju, što je znak koji daje nadu, ali još uvijek u velikoj mjeri manjinsko mišljenje.

Ali koliko građani SAD-a mogu biti informirani o ovoj temi kada glavni mediji uvijek iznova ignoriraju ili nedovoljno izvještavaju o pričama o napadima bespilotnih letjelica, kao što smo razgovarali ovdje i ovdje posljednjih tjedana? Priče, kao npr InterceptListopadska serija temeljena na gomili povjerljivih materijala koje je dostavio zviždač o nacionalnoj sigurnosti, koja bi vjerojatno pokrenula ozbiljna pitanja o programu bespilotnih letjelica u umovima mnogih Amerikanaca da im je doista dana informacija?

I sada, u najnovijem primjeru novinarskog nemara, The New York Times, The Washington Post i druge mainstream novinske organizacije krajem studenog nastavile su sa svojom očitom politikom ne-izvještavanja-loših vijesti-o-dronovima.

Ovaj put, glavni mediji odlučili su ignorirati četiri bivša pripadnika ratnog zrakoplovstva dronovima koji su izašli u javnost s otvoreno pismo predsjedniku Baracku Obami. Pismo je pozvalo predsjednika da preispita program koji je ubijao "nedužne civile" i koji je "samo potaknuo osjećaje mržnje koji su zapalili terorizam i skupine poput ISIS-a, dok je također služio kao temeljno oruđe za regrutiranje [za ekstremiste] slično Guantanamo Bayu. ”

Snažnim, dramatičnim jezikom, četvorica muškaraca, u pismu i kasnijim istupima u medijima, doveli su u pitanje službeni Obamin stav Bijele kuće/Pentagon/CIA javnosti da civile rijetko ubijaju dronovi, te da dronovi čine Amerikance sigurnijima i pomažu poraziti teroriste. Umjesto toga, rekli su da američki rat bespilotnim letjelicama ide na ruku ISIS-u i drugim ekstremističkim skupinama teroriziranjem lokalnog stanovništva i ubijanjem nevinih civila, što rezultira pojačanim antiameričkim osjećajima i većim brojem novaka za ISIS.

Ne događa se svaki dan da četiri bivša operatera bespilotnih letjelica izlaze u javnost sa svojim tjeskobnim pričama o programu bespilotnih letjelica koji ubija nedužne ljude i izaziva udarac Sjedinjenim Državama.

Zapravo, nije bilo takvog dana. Do sada se to nikada nije dogodilo. Pomislili biste da bi ovo zadovoljilo neku udžbeničku definiciju vijesti, nešto novo, neuobičajeno, dramatično i posljedično. Kada je predsjednik Obama ili a dokazani lažov o programu bespilotnih letjelica, direktor CIA-e John Brennan, propaganda o bespilotnim letjelicama i tome kako su divne, precizne i gotovo nepogrešive u slamanju ekstremista, a ne ubijanju civila i čine nas sigurnima, to mainstream mediji poslušno prenose kao vijesti.

Ali kada se četiri zviždača za bespilotne letjelice, koji su sjedili u samom srcu sustava koji je usmjeravao projektile Hellfire od bespilotnih letjelica Predator do ljudskih ciljeva u Afganistanu i Iraku, istupe kako bi potkopali tu urednu malu priču, te iste novinske kuće okrenule su leđa svom kolektivu.

Izražavanje tako oštre kritike strogo povjerljivog programa u koji su svi bili uključeni posebno je riskantan potez s obzirom na to da se Obamina administracija pokazala kao administracija koja se najviše protivila zviždačima ikada. Obamino ministarstvo pravosuđa procesuiralo je više nego dvostruko više zviždača prema Zakonu o špijunaži nego svi prethodni predsjednici zajedno od usvajanja zakona 1917. godine.

U pismu Obami, također upućenom ministru obrane Ashtonu B. Carteru i direktoru CIA-e Brennanu, navodi se da su Bushova i Obamina administracija “izgradile program bespilotnih letjelica koji je jedna od najrazornijih pokretačkih snaga za terorizam i destabilizaciju diljem svijeta”. Izrazili su krivnju i doživljavaju PTSP kao rezultat "naše uloge u omogućavanju ovog sustavnog gubitka nevinih života".

U jasnom pozivanju na izjave Obamine administracije u prilog programu bespilotnih letjelica, u pismu je stajalo: "Svjedočili smo velikom rasipanju, lošem upravljanju, zlouporabi ovlasti i čelnicima naše zemlje koji su javno lagali o učinkovitosti programa bespilotnih letjelica."

I povezujući nedavne napade u Parizu i ubojstva bespilotnim letjelicama koje stvaraju više terorista i uzvraćanje udaraca, zviždači su dodali: „Ne možemo šutke sjediti i svjedočiti tragedijama poput napada u Parizu, znajući razorne učinke koje program bespilotnih letjelica ima u inozemstvu i kod kuće . Takva bi šutnja prekršila same zakletve koje smo položili da ćemo podržati i braniti Ustav.”

Ovo bivše osoblje Zračnih snaga, tri bivša operatora senzora Predator (stožerni narednik Brandon Bryant, viši zrakoplovac Stephen Lewis i viši zrakoplovac Michael Haas), i jedan bivši tehničar za infrastrukturu programa bespilotnih letjelica (viši zrakoplovac Cian Westmoreland), zajedno su imali 20 i više godina daljinsko upravljanje napadima bespilotnim letjelicama u Afganistanu i Iraku iz zračne baze Creech u Nevadi.

Svi su imali iskustva s dronovima u Afganistanu, a svi osim Westmorelanda također su imali iskustva s Irakom. To im je dalo poseban uvid iz prve ruke u program čiji su operateri, prema Haasovim riječima, gledali na ciljana ljudska bića kao na “mrave samo crne mrlje na ekranu”, a djecu koja su im se pojavljivala na ekranu smatrali su “teroristima zabavne veličine. ”

Haas i drugi zviždači objasnili su točke svog pisma u intervjuu za Čuvar novinara, što je rezultiralo s dva članci koji otvaraju oči autori Ed Pilkington i Ewen MacAskill. Uslijedio je poduži izgled onDemokracija odmah! a konferencija za novinare u vezi s premijerom u New Yorku novog dokumentarca, "Dron", u kojem se pojavljuju dvojica zviždača (Bryant i Haas). Agence France-Presse (AFP), Reuters i Newsweek svi su nosili priče, kao i Intercept, Otporan na sjene i druge internetske stranice s vijestima.

Jeste li čitali o bilo čemu od te kritike zviždača u The New York Times or Washington Post, ili vidjeti segment o tome u televizijskim vijestima? Ne, nisi. Ako uopće znate za to, to je vjerojatno zbog Čuvar, Demokracija odmah!, te online političke i progresivne blogove i web stranice.

Ovo je bio drugi put u posljednja dva mjeseca da su glavne novinske kuće dale palac dolje značajnoj priči o dronu. U listopadu, Washington Post ignorirao to i The New York Times objavio je dva odlomka na kraju članka od 25 odlomaka o nizu značajnih članaka o dronovima objavljenih u Intercept. Članci su izvedeni iz dokumenata koji se nazivaju "Drone papiri”, koji su dostavljeni Intercept od strane anonimnog obavještajnog zviždača. (Pisali smo o tome ovdje.)

Kao što je ExposeFacts već primijetio, glavne novinske organizacije samo povremeno upadaju jednom ili dva puta godišnje u izvještavanje koje je kritično prema programu dronova (na primjer, to New York Times članak iz 2012. i jedan ranije ove godine).

Ono što mnogi Amerikanci vide ili čuju većinu vremena od samocenzuriranih mainstream medija je površno izvješćivanje o najnovijem napadu bespilotnim letjelicama u kojem je ubijen određeni broj onih koji se u šturim vijestima gotovo uvijek opisuju kao militanti ove ili one vrste. Također dobivaju česte doze propagande i umirujućih uvjeravanja od predsjednika i drugih dužnosnika Obamine administracije da je program bespilotnih letjelica i drugih zračnih bombardiranja precizan, da poduzima posebne mjere opreza da se ne ubijaju civili, ali što je najvažnije čini Ameriku sigurnijom ubijajući militante dok zadržava Američke trupe izvan opasnosti.

Tipičan je bio Obamin govor u svibnju 2013. na Sveučilištu za nacionalnu obranu, gdje je rekao sljedeće: "I prije bilo kakvog napada [dronom], mora postojati gotovo sigurnost da nijedan civil neće biti ubijen ili ozlijeđen, što je najviši standard koji možemo postaviti." Rekao je da smrt civila predstavlja "rizik koji postoji u svim ratovima".

No, kao vrhovni zapovjednik, nastavio je: “Moram odvagnuti ove srceparajuće tragedije u odnosu na alternative. Ne učiniti ništa pred terorističkim mrežama dovelo bi do mnogo više civilnih žrtava ne samo u našim gradovima kod kuće i objektima u inozemstvu, već i na samim mjestima kao što su Sana'a, Kabul i Mogadishu gdje teroristi traže uporište.”

A tko, ako su u to vrijeme obraćali pozornost, može ikada zaboraviti vrijeđača istine iz prve lige Johna Brennana, dok je bio Obamin glavni savjetnik za borbu protiv terorizma, koji je u lipnju 2011. rekao da gotovo godinu dana, "nije postojao nijedan kolateral smrti zbog iznimne stručnosti, preciznosti sposobnosti koje smo uspjeli razviti.”

U izvješćivanju o toj gomili, The New York Times u kolovozu 2011. nadalje izvijestio ovo: "Drugi dužnosnici kažu da [Brennanova] izvanredna tvrdnja još uvijek vrijedi: od svibnja 2010., vjeruju službenici CIA-e, dronovi su ubili više od 600 militanata, uključujući najmanje 20 u napadu koji je prijavljen u srijedu, a niti jednog neborca."

S obzirom na kontrolu Obamine administracije nad pričom o bespilotnim letjelicama i oskudnost izvještavanja u glavnom tisku, brojka od 35 posto opozicije prikazana u anketi Pew Research Centera u svibnju pomalo je iznenađujuća jer je tako visoka. Osobito s obzirom na to da toliko mnogo Amerikanaca vjeruje da je nacija u ratu protiv terorizma, da nas bespilotne letjelice čine sigurnima i da je ubijanje na daljinu bespilotnim letjelicama bolje od slanja američkih vojnika u borbena područja i riskiranja njihovih života.

Zanimljivo, ta ista anketa Pew Research Centera, osim što je pokazala protivljenje od 35 posto, pokazala je da je 48 posto reklo da su "vrlo zabrinuti da američki napadi dronovima ugrožavaju živote nevinih civila". Ova viša brojka sugerira da čak i neki Amerikanci koji trenutno favoriziraju napade bespilotnim letjelicama sumnjaju u to koliko su dobro civili zaštićeni, te bi stoga mogli biti otvoreni za protivljenje upotrebi bespilotnih letjelica ako bi im glavni mediji javili što su četiri zviždača rekla.

Ili ako bi im mainstream tisak dao do znanja što je sadržano u InterceptČlanci “Drone Papers”, kao što je otkriće da tijekom jednog petomjesečnog razdoblja operacije Haymaker u sjeveroistočnom Afganistanu, “gotovo 90 posto ljudi ubijenih u zračnim napadima nisu bili planirane mete. U Jemenu i Somaliji, gdje SAD ima daleko ograničenije obavještajne sposobnosti da potvrdi da su ubijeni ljudi bili namjeravane mete, ekvivalentni omjeri bi mogli biti puno gori.”

To je vrijedno napomenuti Čuvar, AFP i Reuters , novine koje su izvještavale o četiri zviždača dronovima, imaju sjedište izvan Sjedinjenih Država i nisu dio medijskih krugova unutar Beltwaya koji utječu na to što je, a što nije vijest na nacionalnoj i američkoj vladinoj razini.

Također, budući da sve te novinske kuće imaju visoku razinu novinskih i internetskih tiraža u brojnim zemljama, ono što izvještavaju može učiniti građane drugih zemalja bolje informiranim od Amerikanaca o određenim aspektima života u SAD-u. To je, na primjer, značilo da čitatelji iz Singapura Straits Times i čitatelji iz Dublina u Irskoj TheJournal.ie pročitao o četiri zviždača putem članka AFP-a na internetu. U međuvremenu, nažalost i ironično, čitatelji The New York Times i The Washington Post ostali u mraku.

S druge strane vode u Ujedinjenom Kraljevstvu koje koristi bespilotne letjelice, čini se da je javno mnijenje o upotrebi bespilotnih letjelica izravno suprotno od Sjedinjenih Država. Anketa Pew Research Centera u srpnju 2014. pokazala je da se javnost Ujedinjenog Kraljevstva protivi korištenju bespilotnih letjelica s maržom od 59 do 33 posto.

Kontakt Čuvar i drugi koji kritičnije izvještavaju o bespilotnim letjelicama nego glavni mediji u SAD-u, a Ured za istraživačko novinarstvo sa sjedištem u Londonu redovito ispumpava informacije koji osporava tvrdnje američke vlade o ograničenim smrtnim slučajevima civila u napadima bespilotnim letjelicama, dobro je kladiti se da su građani Ujedinjenog Kraljevstva više izloženi kritikama programa bespilotnih letjelica nego njihovi američki kolege.

Osim toga, mnogi članovi parlamenta mnogo su kritičniji prema britanskoj politici bespilotnih letjelica nego što su članovi Kongresa kritični prema politici SAD-a, a često su u vijesti sa svojim kritikama i zabrinutostima. Nije tako u Sjedinjenim Državama gdje, bez ozbiljnog kongresnog nadzora ili rasprave o bespilotnim letjelicama, rijetko se u Zastupničkom domu ili Senatu generiraju vijesti protiv bespilotnih letjelica, što znači da građani ne čuju ništa od zakonodavne vlasti što bi se suprotstavilo stajalištima Bijele kuće.

Sve dok glavne američke novinske kuće nastavljaju ignorirati, umanjivati ​​ili nedovoljno izvještavati o pričama o dronovima, velik dio američke javnosti ostat će nedovoljno ili loše informiran o tome što naši napadi dronovima čine građanima mnogih drugih zemalja, dok je u isto vrijeme okrećući sve više ljudi protiv Sjedinjenih Država.

[Otkrivanje: četiri zviždača dronovima zastupa odvjetnica Jesselyn Radack, koja je direktorica za nacionalnu sigurnost i ljudska prava programa ExposeFacts WHISPeR.]

John Hanrahan, trenutačno član uredničkog odbora časopisa ExposeFacts, gdje se prvi put pojavio ovaj članak, bivši je izvršni direktor Fonda za istraživačko novinarstvo i novinar za The Washington Post, The Washington Star, UPI i druge novinske organizacije. Također ima bogato iskustvo kao pravni istražitelj. Hanrahan je autor Vlada ugovorom i koautor Izgubljena granica: marketing na Aljasci. Opsežno je pisao za NiemanWatchdog.org, projekt Zaklade Nieman za novinarstvo na Sveučilištu Harvard.