Turska tvrdi da je obaranje ruskog ratnog zrakoplova uz sirijsku granicu 24. studenog bilo opravdano - a Obamina administracija javno staje na stranu svog saveznika u NATO-u - ali pregled dokaza podupire ruske optužbe o "zasjedi", piše Gareth Porter za Middle East Eye.
Gareth Porter
Sjedinjene Države i njihovi saveznici u NATO-u ponudili su ritual jedinstva NATO-a nakon što su turski dužnosnici iznijeli svoju tezu da se obaranje ruskog mlažnjaka dogodilo nakon što su dva zrakoplova prodrla u turski zračni prostor. Turski predstavnik navodno pustio je snimku serije upozorenja koje su turski piloti F-16 uputili ruskim zrakoplovima bez ruskog odgovora, a SAD i druge zemlje članice NATO-a podržale su pravo Turske da brani svoj zračni prostor.
Glasnogovornik američkog Ministarstva obrane pukovnik Steve Warren podržan Turci tvrde da je izdano 10 upozorenja u razdoblju od pet minuta. Obamina administracija očito je izrazila manju zabrinutost oko toga jesu li ruski zrakoplovi doista ušli u turski zračni prostor. pukovnik Warren priznao da američki dužnosnici tek trebaju utvrditi gdje se ruski zrakoplov nalazio kada je turski projektil pogodio zrakoplov.
Video ruskog SU-24 koji eksplodira u plamenu unutar sirijskog teritorija nakon što su ga oborile turske rakete zrak-zrak 24. studenog 2015.
Iako Obamina administracija to ne želi priznati, već dostupni podaci idu u prilog ruskoj tvrdnji da je tursko obaranje bilo, kako je ustvrdio ruski predsjednik Vladimir Putin, "zasjeda" koja je unaprijed pažljivo pripremana. Centralna turska tvrdnja da su piloti F-16 upozorili dva ruska zrakoplova 10 puta u razdoblju od pet minuta zapravo je primarni trag da Turska nije govorila istinu o obaranju.
Ruski mlazni lovac Su-24 "Fencer", koji se može usporediti s američkim F-111, može postići brzinu od 960 milja na sat na velikoj nadmorskoj visini, ali na niskoj visini brzina krstarenja je oko 870 mph, ili oko 13 milja u minuti. Navigator druge ravnine potvrđen nakon njegovog spašavanja, Su-24-ovi su letjeli brzinom krstarenja tijekom leta.
Zatvori analizu oba Turske i ruske slike radarskog puta ruskih mlažnjaka ukazuje na to da je najranija točka na kojoj je bilo koji od ruskih zrakoplova bio na putu koji bi se mogao protumačiti kao ulazak u turski zračni prostor bila otprilike 16 milja od turske granice što znači da je bio udaljen samo minutu i 20 sekundi od granice.
Nadalje, prema obje verzije puta leta, pet minuta prije obaranja ruski bi avioni letjeli prema istoku - daleko od turske granice.
Ako su turski piloti zapravo počeli upozoravati ruske zrakoplove pet minuta prije obaranja, dakle, činili su to mnogo prije nego što su zrakoplovi uopće krenuli u smjeru male projekcije turske granice u sjevernoj pokrajini Latakiji. Da bi izveli napad, zapravo, turski bi piloti već morali biti u zraku i pripremiti se za napad čim saznaju da su ruski zrakoplovi u zraku.
Dokazi samih turskih vlasti stoga ostavljaju malo mjesta sumnji da je odluka o obaranju ruskog aviona donesena prije nego što su ruski avioni uopće započeli let.
Motiv za napad bio je izravno povezan s ulogom Turske u potpori snagama protiv Assada u blizini granice. Zapravo, Erdoganova vlada nije se trudila sakriti svoj cilj u danima prije napada. Na sastanku s ruskim veleposlanikom 20. studenog, ministar vanjskih poslova optužio je Ruse za "intenzivno bombardiranje" "civilnih turkmenskih sela" i rekao je da bi moglo biti "ozbiljnih posljedica" osim ako Rusi ne završe svoje operacije odmah.
Turski premijer Ahmet Davutoglu bio je još eksplicitniji, izjavljujući da su turske sigurnosne snage "dobile upute da uzvrate na svaki razvoj događaja koji bi ugrozio sigurnost turske granice." Davutoglu je dalje rekao: "Ako dođe do napada koji bi doveo do intenzivnog priljeva izbjeglica u Tursku, potrebne mjere će biti poduzete i unutar Sirije i Turske."
Turska prijetnja da će uzvratiti ne protiv ruskog prodora u njezin zračni prostor, već kao odgovor na vrlo široko definirane okolnosti na granici, došla je usred posljednje u nizu bitaka između sirijske vlade i vjerskih boraca.
Područje na kojem je avion oboren naseljeno je turkmenskom manjinom. Oni su bili daleko manje važni od stranih boraca i drugih snaga koje su izvele niz ofenziva u tom području od sredine 2013. s ciljem da ugroze glavno alavitsko uporište predsjednika Bashara al-Assada na obali u pokrajini Latakia.
Charles Lister, britanski stručnjak koji je često posjećivao pokrajinu Latakia u 2013-u, navedeno je u intervjuu za 2013 u kolovozu, “Latakia, sve do samog sjevernog vrha [tj. u području turkmenskih planina], već je gotovo godinu dana uporište stranih borbenih skupina.” Također je primijetio da su, nakon što se Islamska država (također poznata kao ISIS, ISIL ili Daesh) pojavila na sjeveru, Front al-Nusra i njegovi saveznici u tom području "doprli" do ISIL-a i da je jedna od skupina koje se bore u Latakiji je "postala paravan" za ISIL.
U ožujku 2014. vjerski pobunjenici pokrenuli su veliku ofenzivu uz snažnu tursku logističku potporu kako bi zauzeli armenski grad Kessab na mediteranskoj obali Latakije, vrlo blizu turske granice. Istanbulske novine, Bagcilar, izjavio je član vanjskopolitičkog odbora turskog parlamenta kao izvješće seljana koji su živjeli blizu granice da su tisuće boraca prešle preko pet različitih graničnih prijelaza u automobilima sa sirijskim tanjurima kako bi sudjelovali u ofenzivi.
Štoviše, tijekom te ofenzive, sirski avion koji je reagirao na napad na Kessab bio je oborila turska zrakoplovstva u izvanrednoj paraleli s obaranjem ruskog mlažnjaka. Turska je tvrdila da je zrakoplov povrijedio njezin zračni prostor, ali se nije pretvarala da je prethodno upozorila. Svrha pokušaja odvraćanja Sirije od korištenja njezinih zračnih snaga u obrani grada bila je očita.
Sada je bitka u pokrajini Latakia prebačena na područje Bayirbucaka, gdje su sirijske zračne snage i kopnene snage bile pokušavajući smanjiti vodove napajanja između sela pod kontrolom Nusra Fronta i njezinih saveznika i turske granice nekoliko mjeseci. Ključno selo u području kontrole Nusra Fronta je Salma, koja je u džihadističkim rukama još od 2012-a. Intervencija ruskog ratnog zrakoplovstva u borbi dala je novu prednost sirijskoj vojsci.
Turski pucanj bio je stoga u biti pokušaj da se odvrati Ruse od nastavka operacija na području protiv fronte al-Nusre i njenih saveznika, koristeći ne jedan nego dva različita izgovora: s jedne strane vrlo sumnjivo optuživanje za rusku granicu ulaskom u NATO saveznike, as druge, optužba za bombardiranje turkmenskih civila za domaću tursku publiku.
Nesklonost Obamine administracije da se pozabavi konkretnim pitanjem mjesta gdje je zrakoplov oboren ukazuje na to da je itekako svjesna te činjenice. Ali administracija je previše predana svojoj politici suradnje s Turskom, Saudijskom Arabijom i Katarom kako bi se prisilila na promjenu režima u Siriji kako bi se otkrila istina o incidentu.
Obamina reakcija na pucnjavu blatko je okrivila problem ruske vojske u dijelu Sirije. "Oni djeluju vrlo blizu turske granice", izjavio je on, a ako bi se Rusi usredotočili samo na Daeša, "neke od tih sukoba ili potencijala za pogreške ili eskalaciju manje je vjerojatno da će se dogoditi."
Gareth Porter nezavisni je istraživački novinar i dobitnik nagrade Gellhorn za novinarstvo 2012. On je autor nedavno objavljene Manufactured Crisis: The Untold Story of the Iran Nuclear Scare.[Ovaj se članak izvorno pojavio na http://www.middleeasteye.net/columns/real-turkeys-shoot-down-russian-jet-1615790737]
Što se tiče brzine leta SU-24 – ako se obrati pažnja na video snimak obaranja, jasno se vidi kako je položaj njegovih krila postavljen na minimalni kut zamaha, što ide u prilog onome što je navigator rekao da se kreću krstarećom brzinom.
To bi moglo utjecati na vrijeme povrede zračnog prostora ako se doista dogodi, ali još uvijek se radi o najviše sekundama. Čak i kad bi F-16 ležerno patrolirali granicama, teško bi bilo moguće da reagiraju u tom roku, a kamoli da donesu odluku da obore (vjerovatnog) prekršitelja. Što nas ostavlja s očiglednim zaključkom da je ovaj događaj bio smišljen. Prilično je ironično kako je Turska tada primijetila da će smatrati činom agresije ako bilo koji od njihovih zrakoplova koji uđe u sirijski zračni prostor bude oboren.
GRANICE I “SAMOODBRANA”
Mnoge nacije pretpostavljaju pravo na
teritoriju susjeda kojeg ne vole. Misteriozno
njihova se vlastita “granica” proteže na teritorij njihovih susjeda.
Izraelska aneksija teritorija
u Palestini je značajan primjer. Izrael gradi
isključivo i nasilno “židovske” zajednice
(uz američka sredstva). Svijet i
njegov samoproglašeni glasnogovornik po defaultu
(tvrdi), SAD, tvrdi da Izrael
ima “pravo… i obvezu braniti
sebe.".
Dakle, Sirija ima pravo i obvezu braniti se
sebe, svaki centimetar svog teritorija do
granica s Turskom. (Treba li ih biti
zabrinuti bilo što Turske oni bi trebali
preferiraju sigurnu zonu UNUTAR GRANICA
TURSKE kojoj su sada svi Turkmeni
živi u Siriji mogao pobjeći.
Kao što je priznato u nedavnom jednoglasnom UN-u
Rezolucija Vijeća sigurnosti od 20. studenoga,
2015, teritorij Sirije je suveren i
neovisno (vidi S/Res/2249(2015) dostupno).
na web stranici Vijeća.)
Za sažetak Garetha Portera
svi mu ostajemo, kao i uvijek, dužnici.
—-Peter Loeb, Botosn, MA, SAD
U redu, svi vaši mlazni borbeni avioni o kojoj granici između Turske i Sirije govorite kao pilotu komercijalnog zrakoplovstva (umirovljen 1994.) s više od 10,000 24 sati letenja, pratim službene izdane zrakoplovne navigacijske karte, što je također ono što koristi SUXNUMX ugrađena navigacija zaslon računala prikazuje uz zaslon kontrolnog centra ruskih zračnih snaga.
Pravi razlog za tvrdnje o povredi zračnog prostora je taj što je Turska jednostrano 'pomaknula' tursko-sirijsku granicu pet milja južno. Turska održava tampon zonu pet milja unutar Sirije od lipnja 2012., kada je sirijski projektil protuzračne obrane oborio turski borbeni zrakoplov koji je zalutao u sirijski zračni prostor. Prema revidiranim pravilima angažiranja koja su tada stupila na snagu, turske zračne snage bi svaku metu koja se približi turskoj granici na pet milja ocijenile kao neprijateljsku i djelovale u skladu s tim.«
Sirijski slobodni tisak nazvao je takvu tihu tursku manipulaciju granicama i njezine proizašle tvrdnje o 'kršenju' zračnog prostora nešto više od 'gluposti' i 'sranja'. Sugerira se da 'ruski zrakoplovi ne bi trebali poštovati ' nova turska definirana granica, ali samo ona legitimna koja se nalazi na međunarodnim zrakoplovnim navigacijskim kartama.«
Korisno je dodati u sve geopolitičke vrtnje.
Najbolji sažetak izvješća o turskim vezama s ISIL-om http://m.huffpost.com/us/entry/6128950
Obama se morao umanjiti i ponuditi gotovo ispriku Putinu za pucnjavu. To nije toliko zbog Rusije jer bi se neke članice EU-a u NATO-u mogle uhladiti što su u istoj organizaciji kao turski revolveraši, što bi ih moglo uvući u ozbiljan, čak i nuklearni rat.
Pretpostavljam da je najizravnija posljedica obaranja unutar NATO-a to da se Gruzija i Ukrajina mogu oprostiti od svog članstva. Koje god marionete bile, Njemačka i Francuska reći će još čvršće NE turskom repu koji maše NATO psom. Pretpostavljam da su SAD navikle da im Izrael maše, tako da ništa novo za SAD.
Čak i da je brzina ruskog mlažnjaka bila samo polovica predloženih 870 mph, da budemo velikodušni, vremenski okvir za turska upozorenja i dalje bi bio otprilike polovica onoga što oni tvrde, tako da i dalje lažu, kako god pogledali to i sve ostale točke koje je iznio autor imaju savršenog smisla.
Glupi naslov, Činjenice vraćaju Rusiju? u turskom napadu?? idioti Činjenice podupiru tursku tvrdnju u napadu na ruski avion, trebalo bi biti, jesi li ti osnovnoškolac?
Na koji način činjenice podupiru turske tvrdnje? Prema vlastitom priznanju Turaka, maksimalno vrijeme koje su ruski zrakoplovi (ako su uopće bili u turskom zračnom prostoru) mogli biti u turskom zračnom prostoru na temelju radarske trake koju je pružila Turska je 17 sekundi. Dakle, vi mi kažete da su Turci identificirali Ruse koji se približavaju turskom zračnom prostoru, dali svoja upozorenja, poslali radio zapovijed, zapovjedništvo je stupilo u kontakt s predsjednikom ili premijerom, izdalo odobrenje za obaranje zrakoplova, a zatim izvršilo oboriti za manje od 17 sekundi?! Jer to je JEDINI scenarij u kojem turski zrakoplov ne uđe u sirijski zračni prostor da namjerno obori ruskog bombardera. Što je očigledan ratni čin jedne NATO države!
Točno….Oh, tako je, banirao me Perry, licemjerni HA HA čovjek. Nema veze
Postoji činjenična pogreška u ovom dijelu. Prema navedenoj vezi, SU-24 ima maksimalnu brzinu od 870 mph na razini mora. Ovo nije brzina krstarenja i vrlo je malo vjerojatno da je to bila operativna brzina tijekom izvođenja napada na niskoj razini, što bi bilo puno sporije. Ova pogreška potkopava tvrdnju da je ruski mlažnjak bio samo jednu minutu i 20 sekundi udaljen od turske granice kada je bio na kursu da presretne tursku granicu. Turci možda ne govore istinu o broju upozorenja, ali ovo izvješće ne odražava točno stanje okolnosti prije obaranja.
DH
Jesu li linkovi bili linkovi kad ste čitali članak ili ih niste pratili?
Pogledajte zadnji redak prve veze re. Su-24M, koji obavještava: “Su-24M ima maksimalnu brzinu od 1,550 km/h i domet od preko 3,000 km. Radna granica je 11,000 9,000 m, a maksimalna brzina uspona XNUMX XNUMX m u minuti.”
Ako se potrudite pogledati snimku pada aviona primijetit ćete da je bio daleko iznad razine mora kada je snimka počela. Rusi su rekli da je krstario na 6,000 metara. Lako je moglo ići brzinom koju je autor napisao.