Teroristički napadi u Parizu donijeli su zahtjeve za odmazdom protiv Islamske države, koja je preuzela odgovornost, ali napadanjem grupe u Siriji i Iraku Zapad možda pada u zamku koja će samo ojačati teroriste, piše John V. Whitbeck.
John V. Whitbeck
Za francuskog predsjednika Françoisa Hollandea napadi u Parizu 13. studenoga, koje su izveli francuski i belgijski državljani za koje je zaslužne preuzela Islamska država, promijenili su možda ne sve, ali svakako njegov ton i naglasak. Skratio je svoju često ponavljanu mantru "Assad mora otići". Poraz i uništenje Islamske države postao je hitan prioritet Francuske.
Hollande je krenuo okupiti "veliku koaliciju" svih zainteresiranih država kako bi se postigao poraz i uništenje Islamske države, što je vrijedan cilj ako je to moguće. Ali Hollandeova peripatetička putovanja prošlog tjedna i njegovi sastanci s Davidom Cameronom, Barackom Obamom, Angelom Merkel, Matteom Renzijem i Vladimirom Putinom jasno su pokazali da napadi u Parizu nisu promijenili prioritete nekih potencijalnih saveznika u borbi.
Predsjednik Obama drži zajedničku tiskovnu konferenciju s francuskim predsjednikom Hollandeom u istočnoj sobi Bijele kuće 24. studenog 2015. (Fotografija: Whitehouse.gov)
Za sunitske zaljevske države prioriteti ostaju "promjena režima" u Siriji (bez obzira na to što bi moglo zamijeniti režim), zadržavanje šijitskog Irana i borba protiv percipiranih "iranskih proksija" (najviše sada u Jemenu).
Za Tursku, prioriteti ostaju "promjena režima" u Siriji (bez obzira na to što bi moglo zamijeniti režim) i držanje Kurda, kako u Turskoj tako iu Siriji.
Za Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo prioriteti ostaju "promjena režima" u Siriji (bez obzira na ono što bi moglo zamijeniti režim), zadržavanje Rusije i održavanje sunitskih zaljevskih država sretnima.
Za Rusiju i Iran prioriteti ostaju sprječavanje još jedne zapadne “promjene režima” u regiji (nakon zapadnih “uspjeha” u Afganistanu, Iraku i Libiji) i očuvanje sirijske države, njihovog dugogodišnjeg saveznika, i njezinih državnih struktura (s ili bez Bashara al-Assada).
Za ostale zemlje bez čvrstih stavova o zaslugama ili manama "promjene režima" u Siriji, Islamska država ne izgleda kao razlog za nepotrebnu zabrinutost. Njihove vlade također mogu shvatiti da bi čak i skromna ili simbolična uključenost protiv Islamske države, bez ikakvog konstruktivnog učinka, povećala rizik od odmazde protiv vlastitog naroda, možda, kao u Parizu, by "svojih ljudi."
Za mnoge sunite koji žive u “kalifatu” Islamske države koji pokriva dijelove Iraka i Sirije čini se da je surova, stroga i često divljački brutalna vladavina organizacije poželjnija od obnovljene vladavine onoga za što irački i sirijski suniti uvelike percipiraju da dominiraju šijiti ili čak Iranci -dominirane vlade.
Što se tiče vanjskog pritiska, regionalne sunitske države trenutno ne pokazuju nikakav interes za raspoređivanje vlastitih kopnenih snaga protiv sunitskih kolega. Zapadne “čizme na terenu” osim što su politički teško prodati nakon američkog iskustva u Iraku i Afganistanu, željno su tražena blagodat Islamske države, koja bi se predstavila kao branitelj islama od zapadnih “križara”. Opće je poznato da samo zračno bombardiranje ne može poraziti i uništiti Islamsku državu. Dakle, što zapadne države trebaju učiniti?
Možda je najbolja (iako emocionalno nezadovoljavajuća) opcija oduprijeti se podlijeganju histeričnim pozivima na još više i pojačanog zapadnog nasilja u muslimanskom svijetu i na veća ograničenja građanskih sloboda kod kuće, što će sigurno potaknuti više obraćenja u džihadističku militantnost, dok će se smanjivati kvaliteta života za sve.
Možda je najbolji način da se zapadne države opuste i prihvate da je Islamska država ružna stvarnost koja će tu ostati, barem neko duže vrijeme, da je obuzdavanje najbolje čemu se mogu nadati i što se može postići u bliskoj budućnosti. a to obuzdavanje najbolje mogu postići iračka i sirijska vlada i njihove vlastite vojne snage.
Možda će, ako Zapad bude sjedio i čekao, aura uzbuđenja Islamske države nestati, ona će postati samo još jedna propala država poput mnogih drugih regionalnih država u koje je Zapad već intervenirao, a narodi regije tada bi mogli biti sposobni riješiti vlastite probleme na svoj način.
Budući da je, kroz svoje loše zamišljene eksperimente nad muslimanskim svijetom, Zapad igrao ulogu dr. Frankensteina u stvaranju čudovišta koje se sada zove Islamska država, može se tvrditi da Zapad ima moralnu odgovornost učiniti sve što je u njegovoj moći da ispravi svoje nepravde u regiji.
Bila bi potrebna razina mudrosti i hrabrosti koju rijetko postižu zapadni političari da prepoznaju da, u sadašnjim okolnostima i bez obzira na njihovu moralnu odgovornost, zapadne države sada mogu postići više radeći manje i da djeluju u skladu s tim.
John V. Whitbeck je međunarodni odvjetnik sa sjedištem u Parizu koji često piše o Bliskom istoku.
ISIS je to učinio s razlogom, a taj je razlog velikim dijelom bio potaknuti reakcije. Bilo bi prilično glupo dati im točno ono što žele.
Uzmite u obzir ovo, da su SAD ignorirale ono što je turska vojska namjeravala učiniti. Da su sile NATO-a time što su ili gledale na drugu stranu, ili radeći travanjski Gilespie Erdoganu, stvorile savršenu oluju. Znajući da će nakon što Turska obori jedan od njihovih ruskih borbenih zrakoplova, Ruse potaknuti da postave svoj raketni sustav S400, kako bi zaštitili ruske zrakoplove iznad neba Sirije, bio je cilj ovog mogućeg NATO plana. Sada, kakav će biti ishod, nakon što će sljedeći zrakoplov oboren iznad Sirije (za koji će biti objavljeno da je letio iznad turskog neba) biti američki F16 u bezazlenom izviđanju? Bi li nešto poput ovoga okupilo Ameriku da spusti čizme na zemlju? Večeras je na CNN-u voditeljica Erin Burnett, Robert Baer (bivši CIA) otvoreno naglas zabrinut zbog nečega poput onoga što sam upravo opisao, kao mogućeg scenarija koji bi se mogao odigrati između NATO snaga i Rusije. Također sumnjam da su Erdoganovi dani već odbrojani, a to bi moglo biti sasvim u redu i kićeno, kada je u pitanju američki dnevni red općenito.
Teroristi će preživjeti, sve dok budu služili interesima moćne Zapadne ratne mašinerije, koja profitira i dobiva od njihove mogućnosti postojanja. Imati muslimanske teroriste u blizini da plaše zapadnjačko stanovništvo, također je odlično pokriće za Izrael da se oštro obruši na Palestince. Sažali se poštenih muslimana koji trebaju proživjeti ova teška i strašna vremena.
Ako se pitate kako bi mogla zvučati anti-Putinova propaganda, ako Rusija prekorači liniju, pročitajte ovo;
http://www.huffingtonpost.com/andras-simonyi/the-response-to-disruptiv_b_8683298.html
Zadrži u meni ono što je ovaj autor napisao, napisano je bez srušenja američkog zrakoplova…zamislite što će biti napisano ako, nažalost, američki zrakoplov bude žrtvovan za takvu misiju propasti.
Manje je više kad god se ispituje desna vanjska politika, jer je ona u osnovi izdaja, nikad ništa više od gambita za stvaranje i podržavanje stranih neprijatelja kako bi se prerušili u zaštitnike i optužili svoje protivnike za nelojalnost. Sada imamo desnu ratnohuškačku tiraniju nad demokracijom na koju je Aristotel upozoravao prije tisućljeća. Oni su zaista izdajice umotane u zastavu, i uvijek su bili.
Da su SAD stavile svoj "obrambeni" proračun u humanitarnu pomoć pod rigoroznom kontrolom, imale bi prijatelje i ne neprijatelje diljem svijeta, ne bi ubile nikoga nego mnogo milijuna, bile bi demokratičnije, a njihova bi infrastruktura bila dobro njegovan, svojoj sirotinji bolje.
Smanjite američki "obrambeni" proračun za 80 posto tijekom pet godina, popraćeno diplomatskim naporima u Sjevernoj Koreji itd., i nećete vidjeti gubitak sigurnosti, već poboljšanje sigurnosti, odgođeno samo povratnim udarom ratnohuškačkih politika. Prihvatite nasilničku logiku desnice i SAD će biti gotov, i to ne prerano u povijesti.
Čini se da je mačak iz vreće što se tiče Turske koja kupuje milijune nafte ISIS-a:
http://investmentwatchblog.com/turns-out-russia-was-right-isil-oil-is-going-to-turkey-german-media/
Posebno sam uživao saznavši da je Paul Bremer vodio istu shemu u Iraku koju Bilal "Mini-Me" Erdogan sada vodi u Siriji - utovarao je naftu na tankere bez ikakve dokumentacije, prodavao je i prebacivao prihode na tajne bankovne račune Bushovih prijatelja u Kajmanski otoci, a sve je orkestrirao Bain (AKA Mitt Romney) Capital. Bože, nije ni čudo da postoji poticaj da se još jedan Bush dovede u Bijelu kuću! I nema šanse da ćemo pročitati tih 28 stranica!
Mora se vidjeti situacija temeljena na nekoliko novih otkrića i mora se žestoko podsjetiti da su Sjedinjene Države stvorile ISIS – na zahtjev izraelskog lobija, koji usmjerava američku politiku na Bliskom istoku, i Vojno-industrijski kompleks – koji profitira od akcije bivše grupe.
http://www.globalresearch.ca/america-created-al-qaeda-and-the-isis-terror-group/5402881
Nadalje, da je cijela tajna strategija bila odobrena i nadzirana od strane SAD-a, Britanije, Francuske, Izraela, a američki potpredsjednik Joe Biden priznao je prošle godine da su Saudijska Arabija, UAE, Katar i Turska usmjerili stotine milijuna dolara islamističkim pobunjenicima u Sirija koja se preobrazila u ISIS.
http://sputniknews.com/politics/20151128/1030895284/Russia-Right-ISIL-OilI-Going-Turkey.html
Gušenje NATO-vih terorista na granici
Povećana aktivnost Rusije duž sirijsko-turske granice označava završnu fazu sirijskog sukoba. Sa sirijskim i kurdskim snagama koje drže granicu istočno od Eufrata, koridor Afrin-Jarabulus jedini je preostali kanal za opskrbu namijenjenu teroristima u Siriji. Sirijske snage počele su guranje na istok prema Eufratu iz Alepa, a zatim će krenuti sjeverno do sirijsko-turske granice u blizini Jarabulusa. Otprilike 90-100 km zapadno u blizini Afrina, Ad Dana i Azaza, čini se da je Rusija počela prekidati linije opskrbe terorista na samoj granici. Vjerojatno će doći sirijske snage i osigurati i ovu regiju.
Za one koji su kritizirali rusku zračnu kampanju tvrdeći da se sukobi ne mogu dobiti iz zraka bez kopnene komponente, do sada bi trebalo biti jasno da je Sirijska arapska vojska ta kopnena komponenta i da je ISIS-u i Al Qaidi zadala najspektakularnije poraze u sukobu.
Kada se ovaj koridor zatvori i opskrba prekine, ISIS, Nusra i sve povezane frakcije koje podržava NATO će atrofirati i umrijeti dok sirijska vojska uspostavlja red diljem zemlje. To je možda razlog zašto je došlo do iznenadne "žurbe" Zapada da premjesti sredstva u regiju, poticaj koji je natjerao Sjedinjene Države da postave specijalne snage na sam sirijski teritorij, i zbog turske zasjede ruskog Su-24 u blizini Sirije - Turska granica.
Ono što se sve ovo zbraja je jasna ilustracija zašto sirijski sukob nikada nije bio pravi "građanski rat". Sažetak podrške militantima koji se bore protiv sirijske vlade i naroda došao je izvan granica Sirije. S prekidom te podrške i izgledima da se ovi militanti iskorijene, pravi sponzori koji stoje iza ovog sukoba kreću izravnije i otvorenije kako bi spasili svoju propalu zavjeru protiv sirijske države.
Ono što vidimo da se pojavljuje je ono za što se sumnjalo, pa čak i očito cijelo vrijeme – proxy rat koji su započele hegemonističke ambicije Zapada u regiji i vodio se za njih, namjerno hraneći snage ekstremizma, a ne boreći se protiv njih.
NATO-vi teroristički konvoji zaustavljeni na sirijskoj granici
Autor: Tony Cartalucci
http://landdestroyer.blogspot.com/2015/11/natos-terror-convoys-halted-at-syrian.html
MNOGO POGLEDA—-
Gornji članak Johna V. Whitbecka treba čitati nakon Lawrencea
Davidsonov članak “Je li Assad dio rješenja” . imam
komentirao svjetsku hegemoniju ispod Davidsonova članka i
ne moram se ovdje ponavljati.
“Za francuskog predsjednika Françoisa Hollandea, napadi u Parizu 13. studenog, koje su izveli francuski i belgijski državljani za koje je zaslužne preuzela Islamska država, promijenili su možda ne sve, ali svakako njegov ton i naglasak. Skratio je svoju često ponavljanu mantru "Assad mora otići". Poraz i uništenje Islamske države postalo je hitan prioritet Francuske...” (Whitbeck gore)
Osvrnuo sam se na ovu stvarnost u svom komentaru Davidsonu. Ako Hollande i
drugi francuski humor Amerikanci sa svojim "Assad mora otići!" napjevi,
neka bude tako.
Uzeto zajedno s komentarom “Abe”-a “Davljenje NATO-vih terorista na
Granica” (iznad) i prateću vezu imamo izvrstan pogled na struju
događanja u Siriji.
Kao iu mom komentaru Davidsonu, ne mogu pretjerano pozivati na pažljivo čitanje
Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a od 20. studenog 2015. koja
nalazi se na web stranici Vijeća sigurnosti UN-a. Ta rezolucija, koju je izradila Francuska,
usvojen je jednoglasno i podržan od strane SAD-a i Rusije
drugi. “Abbywood” je u nedavnom komentaru istaknuo nevoljkost
Samanthe Power koja je dobila podršku SAD-a u rezoluciji koja predviđa
politike koju vode Rusija i Francuska.
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o Siriji je:
S / RES / 2249 (2249)
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD
OD ČOVJEKA!!!
Korekcija
Rezolucija o Siriji u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda je:
S / Res / 2249 (2015)
Ispričavamo se na pogrešci.
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD
ISIS preuzeo odgovornost za napad u Parizu?
Hm, ne.
ISIS je nakon toga rekao nešto poput "dobar posao".
...i ova bi strategija sačuvala posredničku vojsku za eventualne napade na Iran i Rusiju! Bilo bi krajnje besmisleno uskratiti ISIS-u “pravo na postojanje”. Bože...gdje sam već čuo tu rečenicu?
Uspjeli ste, g. Sanford.