Ekskluzivno: Stalno inzistiranje predsjednika Obame na "promjeni režima" u Siriji i njegova podrška sunitskim džihadistima koji se ne nazivaju ISIS eskalirali su napetosti s Moskvom, posebno nakon što je Turska oborila ruski ratni zrakoplov duž sirijske granice. Ova podjela može pomoći samo ekstremistima, piše Daniel Lazare.
Autor Daniel Lazare
Budući da je Turska ovog tjedna oborila ruski borbeni zrakoplov Su-24 duž tursko-sirijske granice, strašna predviđanja o opasnostima eskalacije u sirijskom sukobu ostvaruju se. Događaji izmiču kontroli dok se Sirija pretvara u sretno lovište vojnih snaga koje se nalaze na kursu međusobnog sudara.
Do 50 američkih vojnika za specijalne operacije trebalo bi ući u Siriju ukratko kao potpora na brzinu okupljenoj arapsko-kurdskoj koaliciji koja bi lako mogla doći pod ruski ili turski napad. SAD pojačava svoje bombardiranje, uništivši još 238 ISIS-ovih kamiona s gorivom u istočnoj Siriji prošlog vikenda. Rusija gađa tankere plus kamp za obuku ISIS-a u Idlibu na krajnjem sjeveru Sirije, dok je Francuska također pojačala svoju kampanju bombardiranja od 13. studenog kao odgovor na to što je ISIS preuzeo odgovornost za terorističke napade u Parizu.
Saudijski kralj Salman oprašta se od predsjednika Baracka Obame u palači Erga nakon državnog posjeta Saudijskoj Arabiji 27. siječnja 2015. (Službena fotografija Bijele kuće, Pete Souza)
Ako se činilo da se Turska suzdržava od pridruživanja borbi protiv ISIS-a, činjenica da je etnička veza Sirijski turkmenski seljani koji su došli na rusku liniju vatre kao dio šireg napada Moskve na islamske militante koji žele svrgnuti sirijsku vladu, možda su bili značajan čimbenik u uvjeravanju Turske da uđe u borbu obaranjem ruskog zrakoplova.
Dakle, Turska se bori protiv Rusa i Kurda, koji se bore protiv ISIS-a, koji se bori protiv sirijske vlade plus Hezbollaha i iranskih snaga. ISIS je također digao u zrak ruski turistički let iznad Sinaja, postavio bombaše samoubojice u Bejrutu i ubio civile u Parizu. To je svađa na tri ili četiri strane koja iz tjedna u tjedan postaje sve kaotičnija.
Dan prije napada u Parizu, predsjednik Barack Obama rekao je za ABC Ovaj tjedanGeorgea Stephanopoulosa da je ISIS "zaustavljen" u svom kalifatu u sjevernoj Siriji i Iraku. Ali sada je jasno da ISIS uopće nije obuzdan. Zajedno s Al Qaidom, koja je preuzela odgovornost za krvavi napad na luksuzni hotel u Bamaku, Mali, ISIS metastazira po pola svijeta dok se mnoge od vodećih svjetskih sila bacaju u vrtlog.
Mnogo je ljudi imalo udjela u stvaranju ove savršene oluje, ali nije upitno tko je odigrao glavnu ulogu, odnosno Sjedinjene Američke Države. Od trenutka kada je Obama u kolovozu 2011. izjavio da je "došlo vrijeme da se predsjednik Assad povuče", "nezamjenjiva nacija" je odigrala nezamjenjivu ulogu u pomaganju Turskoj i arapskim zaljevskim državama da Siriju pretvore u krvavu ranu.
Obama je tvrdio da traži demokratsko rješenje za rastući građanski rat u Siriji, a isprva se ta tvrdnja nije činila nevjerojatnom. Uostalom, imao je mnogo važnih snaga na svojoj strani. Jedan je bio turski predsjednik Recep Tayyip ErdoÄŸan, hvaljen ne samo u Bijeloj kući nego iu The Washington Post i New York Times kao živi dokaz da se islamizam i demokracija mogu uspješno spojiti.
Druga je bila Saudijska Arabija, zemlja sinonim za "umjerenost" što se tiče službenog Washingtona, plus ostale zemlje Zaljeva. Ekonomski bujajući nakon što se nafta stabilizirala na 100 dolara po barelu, petrošeici su obećali pomoći s "promjenom režima" u Siriji, pa kako bi Obama mogao pogriješiti?
Jedan francuski ključ?
S ove točke gledišta, Iran je imao jedan ključ. Kao ključni oslonac Assadove vlade, bio je regionalna prijetnja za koju su se mnogi zapadni stručnjaci složili da je treba postaviti na njezino mjesto. Nije važno što su ti isti stručnjaci gotovo jednoglasno podržali katastrofalnu invaziju Georgea W. Busha na Afganistan i Irak — njihovi su argumenti bez obzira na sve bili na snazi.
Tako se Obamina politika prema Siriji gotovo sama napisala. Svrgavanje Assada kako bi se smanjio iranski utjecaj bio bi glavni cilj, dok bi financiranje dolazilo iz zaljevskih država. Radeći sa sirijskim prognanicima u južnoj Turskoj, CIA bi se pobrinula da oružje i novac stignu do pravih pobunjeničkih skupina.
Sve se činilo tako jednostavno. Tinkers to Evers to Chance: s toliko mnogo "umjerenih" koji igraju loptu, "umjerenost" bi sigurno pobijedila.
Ali trud je ubrzo naišao na neravnine na cesti. S ruljom koja je skandirala "Kršćani u Bejrut, Alaviti u lijes", sirijski protivnici Assada ubrzo su se pokazali manje demokratskim nego što se prije vjerovalo. Sa sirijskim manjinama, ne samo alavitima, već i kršćanima, Druzima, Jezidima i ostalima koji su se okupili u strahu zbog izgleda militantnih sunitskih pobjeda, sve je veći broj dao podršku Assadu. Kao i suniti zaprepašteni izgledima povratka na diktaturu mula koju je Baathistička vlada uspješno svrgnula.
Ispostavilo se da su lokalne snage koje rade s CIA-om u Turskoj pripadnici muslimansko bratstvo, militantna fundamentalistička skupina čiji dugogodišnji slogan kaže: “Allah je naš cilj; Kur'an je Ustav; prorok je naš vođa; džihad je naš put; smrt radi Allaha je naša želja.” Ispostavilo se da je ErdoÄŸan autoritarac privučen sve ekstremnijim oblicima sunitskog islama, dok su se zaljevske države pokazale autokratima, što nije iznenađenje za svakoga tko je iole upoznat s njihovim političkim strukturama. Umjesto demokratima, novac su stoga kanalizirali sunitskim ekstremistima željnim u krvi utopiti šijitski otpor.
Iako je Bijela kuća dala sve od sebe da odvrati pogled, Al Qaeda je također bila rastuća sila među pobunjenicima, kao i ISIS (također poznat kao Islamska država, ISIL ili Daesh). Umjesto "umjerenosti", takve su se snage zalagale za sektaštvo, netrpeljivost i džihad.
Velika pogrešna procjena
Četvrt milijuna ljudi bi na kraju umrlo kao posljedica Obamine pogrešne procjene, 7.6 milijuna bi bilo raseljeno, a još četiri milijuna bi bilo otjerano u inozemstvo, sve to u zemlji od samo 22 milijuna prije početka građanskog rata.
Da ovo stavimo u perspektivu, to je kao da je 3.6 milijuna Amerikanaca umrlo kao rezultat građanskog rata financiranog iz inozemstva, 110 milijuna je protjerano iz svojih domova, a još 58 milijuna je bilo prisiljeno pobjeći u inozemstvo u Kanadu, Meksiko ili koja god druga zemlja bi ih odvela, gdje im ne bi preostalo drugo nego prositi ili možda prodavati kemijske olovke prolaznicima u nadi da će zagrebati za život.
Umjesto demokracije, pokušaj svrgavanja Assada pod vodstvom SAD-a doveo je Siriju na put katastrofe. Obama je mogao pritisnuti tipku za pauzu u bilo kojem trenutku nakon što je postalo jasno kamo ide trud.
Razdoblje nakon napada otrovnim plinom na Ghoutu u kolovozu 2013., kada je postalo jasno da je žurba s okrivljavanjem Assada zamalo dovela do sveopćeg napada NATO-a, bio bi dobar trenutak za ponovnu procjenu. Ali tajming je bio pogrešan. Saudijci, Turci i Izraelci bili su nelagodni zbog toga što Obama traži zbližavanje s Iranom, i bili bi dvostruko uplašeni da je Obama odustao od svog obećanja da će svrgnuti Assada. Stoga je Obama smatrao da nema drugog izbora nego udvostručiti. Uništiti Siriju bilo je lakše nego poremetiti ključna bliskoistočna savezništva.
Nešto slično kasnije će se dogoditi u Jemenu. Dok su se američki i iranski pregovarači sve više približavali dogovoru o iranskom nuklearnom programu, Obamina administracija morala je biti sve osjetljivija na zabrinutosti svojih saveznika. To je posebno bio slučaj sa Saudijskom Arabijom, dominantnom silom u regiji, koja je bila pripravna na najmanju naznaku da se Washington okreće u korist svog najvećeg neprijatelja.
Nakon što je uložio “stotine milijuna dolara i desetke tisuća tona vojnog oružja” u antišijitsku borbu u Siriji, kako bi Joe Biden stavi; šaljući trupe da stanu na kraj demokratskim demonstracijama u većinski šijitskom Bahreinu, a zatim divljački potiskujući šijitske prosvjede u vlastitoj istočnoj provinciji, Saudijci su odlučili da je došlo vrijeme za suzbijanje još jedne šijitske sile.
To su bili pripadnici šijitskog Houthi plemena u Jemenu koji su se pobunili protiv rastuće plime sunitsko-vahabističkog radikalizma financiranog od Saudijske Arabije. Tvrdeći da Huti nisu ništa više od mačje šape za Iran, Saudijci su uz podršku većine drugih zaljevskih država započeli noćne bombaške napade koji su ionako osiromašenu zemlju brzo pretvorili u propast.
Ovo bi bilo još jedno prikladno vrijeme da pritisnete gumb za pauzu. Nakon što je potpisao antišijitski križarski rat u Siriji, Obama je možda odlučio da je jedan džihad dovoljan. No umjesto toga naredio je Pentagonu da osigura tehničku podršku saudijskom ratnom stroju, prodavši kraljevstvu pametne bombe u vrijednosti od 1.29 milijardi dolara kako bi zamijenile one korištene za sravnjivanje jemenskih četvrti i poslao zračne tankere da napune gorivom saudijske lovce usred leta kako bi mogli doći do svojih mete.
Do 13. studenog američki su tankeri poletjeli oko 471 nalet punjenja goriva, isporučujući više od 17 milijuna funti goriva. Kao rezultat toga, poginulo je više od 2,500 civila, prema procjenama UN-a, dok su zdravstvene, vodovodne i sanitarne usluge dovedene na rub kolapsa.
"Razlog zašto su Saudijci tamo i provode ove zračne napade", rekao je ranije ovog mjeseca glasnogovornik State Departmenta Mark Toner, "zbog kontinuiranog nasilja koje su potaknuli Houthi pobunjenici." Ako se prevede na izravni govor, rekao je da su saudijski vehabisti u pravu jer su suštinski saveznici Sjedinjenih Država, dok su šijiti u krivu jer nisu. Važnost održavanja osovine Washington-Riyadh nadmašuje sva druga razmatranja.
Pogoršanje nasilja
Posljedica je širenje valova sektaštva i nasilja. Iako će malo zapadnih promatrača to priznati, Assad je svijetu učinio uslugu samim time što je izdržao. Da nije, bio bi otvoren put za ISIS-ovo preuzimanje Damaska, čije su posljedice gotovo nesagledive.
S crnim transparentima Islamske države koji bi vijorili s predsjedničke palače, na europska vrata ne bi lupalo milijun izbjeglica, nego tri, četiri ili možda pet puta više od toga. Umjesto 130 mrtvih u Parizu, bile bi tisuće jer je ISIS koristio svoju kontrolu nad cijelom nacionalnom državom za pokretanje sve više i više napada.
Saudijce ne bi bilo briga jer imaju sve osim toga zatvorili vrata izbjeglicama, od kojih malo tko želi živjeti u bizarnoj i brutalnoj teokraciji. No plimni val koji bi iz toga proizašao gotovo bi preplavio Europu, dižući ksenofobiju na sve više razine.
Od napada u Parizu ultradesničari marširaju s jednog kraja kontinenta na drugi. U Francuskoj, gdje Marine Le Pen raste u anketama, mogućnost pobjede Nacionalne fronte na predsjedničkim izborima 2017. više se ne može odbaciti. U Njemačkoj, anti-imigrantski pokret Pegida crta rekordne gužve. U Pragu se češki predsjednik Miloš Zeman nedavno obratio antimuslimanski skup.
U poljskom gradu Wroclawu, nacionalisti koji su uzvikivali "Bog, čast i domovina" nedavno su spalili ortodoksnog Židova u liku na antiimigrantskim prosvjedima u poljskom gradu Wrocławu. (Ići 3:30 za snimke spaljivanja.) Iskrivljeno razmišljanje je očito da, budući da međunarodne snage naizgled preplavljuju Poljsku izbjeglicama, Židovi moraju nekako biti odgovorni.
U Ukrajini ultradesničari rekao gomila od 500 ljudi u Kijevu da je njihova zemlja u “zahvatu svjetske cionističke zavjere”.
Sve je to bez da ISIS preuzme državnu vlast u Siriji, pa zamislite što bi se dogodilo da jest. Obama bi trebao paziti što želi jer bi to mogao i ostvariti.
Tursko obaranje ruskog Su-24 još je jedna dobra vijest za ISIS. Odjednom su raspršeni snovi francuskog predsjednika Françoisa Hollandea o ujedinjenom frontu s Rusijom protiv Al Qaide i ISIS-a. Obamin "rekao sam ti" ton na tiskovnoj konferenciji s Hollandeom 24. studenog bio je razotkrivajući.
Incident, Obama rekao izvjestitelji, “ukazuje na trajni problem s ruskim operacijama u smislu da djeluju vrlo blizu turske granice i da napadaju umjerenu opoziciju koju podržava ne samo Turska, već i čitav niz zemalja. A ako Rusija usmjerava svoju energiju prema Daesh-u i ISIL-u, manje je vjerojatno da će se dogoditi neki od tih sukoba ili potencijala za pogreške ili eskalaciju.”
Drugim riječima, ako Rusija ne želi izgubiti više zrakoplova, trebala bi surađivati sa zapadnom strategijom izbjegavanja napada na sunitske džihadiste koji nisu izravno povezani s ISIS-om.
“Izazov”, nastavio je Obama, “je bio usredotočenost Rusije na potporu Assadu, a ne na ISIL. Teško je jer ako je njihov prioritet napad na umjerenu oporbu koja bi mogla biti budući član inkluzivne sirijske vlade, Rusija neće dobiti potporu nas ili niza drugih članova koalicije.”
Riječ je o "umjerenoj" oporbi koja je u ponedjeljak pozvala Al Nusru da prekine veze s Al Qaidom i surađuje s ostatkom pobunjeničkog pokreta. "Pozivam časne sirijske revolucionare u ovoj skupini", rekao je Khaled Khoja, vođa Sirijske nacionalne koalicije, glavnog oporbenog tijela, "da se vrate pod široki kišobran sirijske revolucije i poštede zemlju daljnjeg uništenja."
Ako Khoja likvidatore Al Nusre smatra časnim revolucionarima, što onda to govori o pobunjeničkoj opoziciji u cjelini? Nije li to još jedan primjer proširenja definicije “umjerenog” na sunitske sektaše koji Siriju žele pretvoriti u islamsku državu?
Patrick Cockburn, London Nezavisannedavno cijenjeni dopisnik s Bliskog istoka istaknuo da se ISIS može poraziti samo "kada su njegovi brojni neprijatelji ujedinjeniji". Ali s Turskom koja je srušila ruski avion i Obamom odbijanje suradnje s Rusijom sve dok surađuje s Assadom, oni koji tvrde da se suprotstavljaju ISIS-u nikada nisu bili razjedinjeniji.
Zahvaljujući ovom kontinuiranom američkom inzistiranju na "promjeni režima", izgledi za ekstremiste su sve bolji.
Daniel Lazare je autor nekoliko knjiga uključujući Zamrznuta republika: Kako ustav paralizira demokraciju (Harcourt Brace).
gospodine Lazare,
U posljednjih tjedan do deset dana pronašao sam intervju od oko deset minuta o vama objavljen na YouTube kanalu The Real News Network. Vaš intervju je uklonjen unutar 24 sata nakon prve objave, a TRNN je od tada naizgled izbjegavao objavljivati informacije o situaciji u Siriji. Budući da ste pratitelj i TRNN-a i Consortium Newsa, i radi potpune transparentnosti, pouzdanosti i novinarske časti, možete li, molim vas, obavijestiti zabrinute ljude zašto je vaš intervju s TRNN-om objavljen, a zatim nestao? Više od 100,000 sljedbenika TRNN-ovog YT kanala ima interes znati činjenice/okolnosti, kako bi shvatili je li TRNN u ovom slučaju postupio moralno ili nije. Smatram da je to zbunjujuće i donekle uznemirujuće, pa tražim pojašnjenje.
Hvala Vam.
Hvala autoru na ovom eseju koji potiče na razmišljanje.
ZAKLJUČAK JE PODRŽAN
Uz dužno poštovanje, smatram da je zaključak tragično pogrešan.
“Zahvaljujući ovom kontinuiranom američkom inzistiranju na 'promjeni režima', izgledi za ekstremiste su sve bolji.”
Ako g. Lazare predviđa ovaj završetak intrige koju je stavio pred nas,
onda će budućnost biti stvaranje druge Libije.
Ne mogu reći da se to neće dogoditi. Mogu se samo nadati.
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Malo izvan teme, ali vrlo relevantno. Unatoč masovnom izvještavanju o sirijskoj krizi iz gotovo svih kutova, postoji jedna ključna tema koja nije obrađena. Naime: u kojoj su mjeri drakonske sankcije zapadnoj Siriji odgovorne za masovni egzodus iz te izmučene nacije?
Assada podržava 80-90 posto Sirijaca svih vrsta. Nema razlike između umjerenih i ekstremnih terorista. Svi pokušavaju preoteti vlast demokratski izabranoj vladi priznatoj od UN-a. Većina terorista ISIS-a, ISIL-a, Nusre, Al-Qaide strani su plaćenici obučeni i podržani od strane Izraela i SAD-a. Svi teroristi su legitimne mete. Čak i Turci koji čine ratne zločine svaki put kad uđu u Siriju.
Ratovi su 'korisni', kaže zapovjednik američke vojske
Priča iz vijesti BBC-a:
Objavljeno: 2004 / 01 / 22
http://news.bbc.co.uk/go/pr/fr/-/2/hi/americas/3419715.stm
Šef vojske Sjedinjenih Država rekao je da su sukobi u Iraku i Afganistanu pružili "ogroman fokus" vojsci.
General Peter Schoomaker rekao je u intervjuu za novinsku agenciju AP da su ratovi omogućili vojsci da svojim vojnicima usadi "ratnički etos".
Ali general, koji je postao načelnik stožera u kolovozu, zanijekao je ratno huškanje rekavši da vojska mora biti spremna za borbu.
Također je rekao kako sumnja da je novačenje novih vojnika rješenje za stres u vojsci.
“ Sada imamo ovu priliku za fokusiranje, i imamo činjenicu da su teroristi zapravo napali našu domovinu, što joj daje neki šarm “
'Srebrna podloga'
General Schoomaker rekao je da su napadi na Ameriku u rujnu 2001. i kasniji događaji američkoj vojsci dali rijetku priliku za promjenu.
"Postoji ogromna srebrna podstava u ovom oblaku", rekao je.
"Rat je ogroman fokus... Sada imamo ovu priliku za fokusiranje, a imamo i činjenicu da su [teroristi] zapravo napali našu domovinu, što joj daje neki pečat."
Rekao je da nema smisla imati vojsku koja samo trenira.
"Mora postojati određeni apetit za ono zbog čega, dovraga, postojimo", rekao je.
"Ne huškam rat, činjenica je da će nas zvati i stvarno će nas tražiti da radimo te stvari."
U ovoj eri američke propagande i floskula lako je vidjeti licemjerje i očigledna lažna predstavljanja koja se nameću američkom narodu. Na primjer, pogledajte 'umjerene pobunjenike' u Siriji s tijelom ruskog pilota dok pjevaju Allahu Akbar i žale što ga nisu živog spalili. http://www.liveleak.com/view?i=cab_1448366411 Nema stvarne razlike između ovih tipova i ISIS-a. Sada pogledajte djecu u istočnoj Ukrajini koja se nazivaju "separatisti koje podržava Rusija" u ATO-u (Antiteroristička operacija).
Donjeck – http://www.liveleak.com/view?i=b9a_1437105926
Lugansk – http://www.liveleak.com/view?i=9be_1437111529
U američkim medijima ukrajinska djeca su teroristi i ruski separatisti koje je američki State Department poticao na bombardiranje, dok pravi teroristi/ubojiti džihadisti u Siriji dobivaju srcedirljivu titulu 'umjerenih pobunjenika'. To je zapanjujuće očita pristranost i orvelovsko dvosmjerje. Također imajte na umu da su američki mediji istrošili krilaticu "bačvaste bombe" i sada su počeli opisivati rusku kampanju bombardiranja protiv ISIS-a kao "ruske napade", dok se rijetko izvedene američke operacije bombardiranja nazivaju "uspješnim letovima". Nevjerojatno jadna propaganda nametnuta je američkom narodu. Na kraju, također provjerite kako je PBS uhvaćen kako koristi snimke ruskog bombardiranja s ćiriličnim slovima i pripisuje ih SAD-u dok je glasnogovornik Pentagona bio intervjuiran. Ovako je propaganda postala loša. Oni zapravo koriste ruske snimke bombardiranja i tvrde da su njihove. http://www.liveleak.com/view?i=8a7_1448062628
Sve se spušta i na tursko-sirijsku granicu. Nadam se da će izvlačenje džokera biti turski državni udar koji će srušiti Erdogana (valjda). Pitanje je hoće li Assad nadživjeti Erdogana? Zabrinut sam zbog leta F16 duž tog tursko-sirijskog koridora. Nisam siguran koja se tolerancija ili sigurnost od kvara može mjeriti unutar ciljanja ruskog obrambenog sustava S400, ali nadam se da ih ima. Kladim se da postoji nekoliko velikih ljudi iz NATO-a, koji ne bi htjeli vidjeti taj slavni Ruskie S400 u akciji, samo da vide što radi. Nema ništa loše u tome, sve dok ne snimite 3. svjetski rat zadovoljavajući svoju militarističku znatiželju. Budući da je Erdogan toliko u vijestima, ovo mora biti dobra stvar za kralja čokolade Porošenka. Pale li se svjetla na Krimu?
Kako bi osigurali da NATO-ovi planovi budu u potpunosti izbačeni iz tračnica duž tursko-sirijske granice, sirijske trupe koje podržava Rusija moraju osigurati postojanje značajnog odvraćanja posebno za suočavanje s ovom prijetnjom. Diplomatski gledano, ponude za uspostavu granične straže ili mirovnih snaga na sirijskoj strani kao kompliment NATO-ovim unutar turskog teritorija mogu biti najbolji način da se osigura da NATO-ove ambicije ostanu tamo gdje jesu.
Ono što Wall Street Journal i politički think-tankovi opetovano pokušavaju iznijeti je narativ koji tvrdi da NATO iz nekog razloga mora okupirati samu Siriju kako bi spriječio teroriste da prođu kroz turski teritorij i uđu u Siriju.
To je narativ koji prkosi razumu i logici, a također se ne bavi ulaznim lukama koje teroristi, sredstva i oružje ulaze na turski teritorij prije nego što krenu dalje u Siriju – vjerojatno zato što su to luke – morske luke i zračne luke – koje izravno kontroliraju NATO-a i same Ankare.
Dok se čini da se sukob približava kraju koji je povoljan za Siriju i njezine saveznike, Damask, Moskva i Teheran moraju ostati na oprezu prema zapadnim označenim "wild cards", Turskoj na sjeveru i Izraelu na jugozapadu. Kada se čini da su napetosti između NATO-a najveće, ono što je vjerojatnije u igri je sredstvo stvaranja kolektivnog "uvjerljivog poricanja" za NATO prije još jednog ratnog čina jedne od njegovih pojedinačnih članica ili saveznika.
Osobito bi za Moskvu obaranje njezina Su-24 trebalo biti pošteno upozorenje da, dok suradnju treba i dalje tražiti kao stvar dobre diplomacije, treba očekivati izdaju kao stvar dobrog strateškog planiranja.
HITNO: SAD-Turska se približava sirijskoj granici
Autor: Tony Cartalucci
http://landdestroyer.blogspot.com/2015/11/urgent-us-turkey-edging-up-to-syrian.html
35-godišnji sin turskog predsjednika Erdogana, Bilal Erdogan, školovan na Harvardu, bio je usredotočen na krijumčarenje ukradene iračke nafte preko Turske na odabrana tržišta. Ta ilegalna nafta financira glavne aktivnosti ISIS-a u Iraku i Siriji, na što je ruski Putin nježno podsjetio američkog predsjednika Obamu i druge na nedavnom sastanku G-20 u Antaliji, Turska. Četrnaest mjeseci navodnih američkih bombardiranja ciljeva ISIS-a niti jednom nije krenulo nakon naftnog lanca iz Mosula i drugih lokacija koje je okupirao ISIS kroz Tursku na tankere u vlasništvu tankerskih kompanija Bilala Erdogana.
[...]
Recep Erdogan nikada ne bi riskirao tako opasnu hrabru i nezakonitu akciju protiv Rusije o kojoj Turska ovisi o 50% svog uvoza prirodnog plina i ogromnom dijelu svoje zarade od turizma samo zato što su ruski zrakoplovi bombardirali obiteljski naftni biznis ISIS-a.
Jasno je da su postojali ozbiljni tihi podupiratelji koji su poticali Erdogana da počini taj čin. Kakvu je ulogu imao emocionalno nestabilni američki ministar obrane i neokonzervativni rusofob Ash Carter, ako je uopće, u obaranju SU-34 i kasnije ruskog spasilačkog helikoptera? Koju je ulogu igrao načelnik Združenog stožera 'Fighting Joe' Dunford, ako je uopće igrao? Kakvu su ulogu imale britanske tajne službe, ako su je imale? Kakvu su ulogu odigrali izraelski IDF i Mossad, ako su je uopće imali, u turskom djelu?
Bilo bi zanimljivo da Rusija raspiše Interpolovu tjeralicu za Bilalom Erdoganom i sudi mu za ratne zločine pred poštenim međunarodnim sudom. Mogao sam zamisliti da bi mladi Bilal, bez zaštite svog oca u Turskoj, pjevao kao poslovični kanarinac. Jasno je da su Erdogan i njegovi partneri u ovom zločinu, tko god oni bili, upravo poduzeli veliki korak ka eskalaciji globalnog rata.
Erdoganov ruski rulet – je li se radilo samo o masnoj osveti?
Autor: F. William Engdahl
http://journal-neo.org/2015/11/28/erdogans-russian-roulette-was-it-only-about-oily-revenge/
Imajte na umu da svaki američki vojnik koji uđe u Libiju bez dopuštenja, svaki američki mlažnjak koji uđe u sirijski zračni prostor bez dopuštenja, krši međunarodno pravo i može biti legalno uništen bez imalo krivnje od strane obrambenih snaga.
Kako se čini da se nitko toga ne sjeća? Pa, to je zbog ove stvari koja se zove "Melijanski dijalog" koja se dogodila prije više od 2400 godina. https://en.wikipedia.org/wiki/Melian_Dialogue Važan dio, koji zamjenjuje (i uvijek je, i uvijek će) SVE međunarodne ugovore i sporazume, je ovo:
“…pravo je, kako svijet ide, pitanje samo između jednakih u moći, dok jaki čine što mogu, a slabi trpe što moraju”.
Drugim riječima, jedina sigurnost koja je ikada postojala je apsolutna sigurnost da je vaša vojna snaga barem jednaka onoj drugih sila. Stoga su ugovori i uvijek valjani samo kada su sklopljeni između sila slične snage, koje si ne mogu priuštiti riskiranje neizvjesnosti rata. Između očito jačih i očito slabijih, zakoni i ugovori nemaju smisla i nebitni su, jer "jaki čine što mogu, a slabi trpe ono što moraju".
Ponašanje američke vlade od 1945. najjasniji je dokaz ovih izjava koje povijest dopušta.
Smiješno kako, kada Obama donosi odluke koje uzrokuju smrt 250,000 ljudi, to je "pogrešna procjena". Kada Saddam Hussein, Qadafi ili Al-Assad rade stvari zbog kojih ljudi ginu, to je zato što su “hladnokrvni koljači”. SAD mora lako postati svjetski rekorder svih vremena u ubijanju ljudi poštenim pogreškama s najboljim namjerama. 3 milijuna (plus) u jugoistočnoj Aziji, brzo se približava 3 milijuna u Iraku – hej, to je već cijeli holokaust! Ali nitko nije mislio ništa loše, tako da je u redu. A mrtvi se ne žale, zar ne?
Procjenjuje se da je oko 20 milijuna umrlo kao rezultat 'prosvjetljenja' američke politike.
Zapravo su žrtve američkog nasilja daleko ispred židovskog holokausta: otprilike 2 milijuna u bombardiranju Koreje nakon tog rata, 1-2 milijuna u Vijetnamu, 2 milijuna u bombardiranju Kambodže, 1+ milijun u suzbijanju "komunizma" u Indoneziji , i 1 milijun u Iraku/Afpaku II, čak i ako ne računamo žrtve Pol Pota koje su rezultat američkog angažmana tamo.
Zamislite samo sve smrtne slučajeve u SAD-u koji bi odmah rezultirali da nismo imali neokonzervativce da nas brane od toga da moramo koristiti komunistički cimet i svilu iz Vijetnama, ili da moramo slušati o komunističkom ekonomskom napretku u Kambodži, Afganistanu ili Indoneziji u skladu s tim Kine. Mogli smo biti uvučeni u neki đavolski liberalni plan da se treći svijet izvuče iz siromaštva, ili čak da se milijuneri oporezuju više od rulje!
Mrtve žrtve vrlo su kooperativne s masovnim medijima oligarhije i ne prijavljuju nikakvu štetu.
Prva faza je završena!!!!! (napomena Sotonskoj Hordi koja vrišti od oduševljenja). Ovo nije povratni udarac ili zbunjena neuspješna politika. Sve ide po planu. SAD, Saudijska Arabija, Turska, džihadisti su svi na istoj stranici, slučaj Daesh-R-US. Jasno mi je, ali tek nedavno, Veliki plan zla cijelo vrijeme bio je uvući Rusiju u sirijski nered. Sada počinje prava zabava i igre. Što se tiče druge faze, ne želim razmišljati o tome, ali bojim se da ima neke veze s tim projektom Iron Silk Road………..
Američko sponzoriranje Alqaede i Daesha protiv ruskog utjecaja u Siriji je neokonska repriza Reaganova stvaranja Alqaide u Afganistanu kao močvare za Rusiju. Provokatorsko obaranje ruskog lovca bio je test sjećanja NATO-a na atentat nadvojvode Ferdinanda koji je doveo do Prvog svjetskog rata putem suprotstavljenih sporazuma o međusobnoj obrani. Gdje god se mogu predstavljati kao zaštitnici ubijajući civile, predstavljati se kao domoljubi uništavajući ugled i utjecaj SAD-a u inozemstvu, i omotati se zastavom kako bi prikrili svoju izdaju i optužili svoje moralne nadređene za nelojalnost, oni će to i učiniti. To je jednostavna igra i funkcionirala je kroz povijest, kao što je Aristotel prije tisućljeća upozorio na tirane nad demokracijom.
U poljskom gradu Wroclawu, nacionalisti koji su uzvikivali “Bog, čast i domovina†nedavno su spalili ortodoksnog Židova u liku na antiimigrantskim prosvjedima u poljskom gradu WrocÅ‚awu. (Idite na 3:30 za snimku spaljivanja.) Iskrivljeno razmišljanje očito je da budući da međunarodne snage naizgled preplavljuju Poljsku izbjeglicama,
Židovi moraju nekako biti odgovorni
pa, da, točno. zar nikad nisi čuo za projekt novog američkog stoljeća da se destabilizira bliski istok razbijanjem iraka, libanona, irana i sirije?
Mislite na operaciju Clean Break... i doista ju je sastavio neoCon Likuds za izraelsku vladu koja ju je službeno odbacila... Međutim, Clean Break (neprekidna promjena režima u ME) usvojena je kao dvostranački konsenzus u Clintonov administrator, zatim eskalirao (uz klicanje i glasove Clintonovih) od strane Busha, a zatim Obame.
Koalicija predvođena SAD-om svela je ME na hrpu tinjajućeg ruševina kojom upravljaju bezmozgli džihadistički ratni gospodari... ovo SAD-u daje efektivnu stratešku kontrolu nad ME i svim brodskim i pomorskim putovima u Sredozemlju.
Prije neki dan, Putin, sa svojim prepoznatljivim mrtvim komičarskim licem, zatražio je od Hollandea kartu na kojoj su označene lokacije "umjerenih" terorista kako bi ih mogao izbjeći bombardirati. Cijela Bečka konferencija trebala je pasti na pod u grčevitom smijehu... ali nitko nije shvatio šalu. Što se tiče odvajanja Al Nusre od Al Qaide, izgleda da netko nije dobio dopis. Al Qaida u Siriji zapravo je... pa, Jabhat Al Nusra. Dakle, nisu se baš mogli odvojiti od sebe a da ne ispuste poslovični duh. Ali ono što se najviše pitam u vezi svih ovih samoproglašenih, konsenzusom ratificiranih think-tank bliskoistočnih "stručnjaka" je, shvaćaju li oni što bi "kalifat" zapravo bio? Grupe kao što su WINEP, Institute for the Study of War, Brookings, The Hudson Institute, The Jamestown Foundation, CFR, The Trilateral Commission – sve potpuno zaražene neokonzervativcima – čini se da ne shvaćaju da je prva stvar koju je izvorni “Kalifat” napravio bila posvetiti džamiju Al-Aqsa. Usput, to je u Jeruzalemu. Dakle, čini se da ovi neokonzervativci žele osigurati da će sunitski vehabistički islam na kraju zavladati cijelim Bliskim istokom... osim Izraela. E sad, to je bizarna pozicija ako je ikada postojala. Zamislite: Irak, Iran, Saudijska Arabija, Zaljevski Emirati, Sirija, Egipat, Jemen, Turska, Somalija, Libanon i Jordan, svi pod jednim velikim sretnim šatorom, a Izrael debeo, glup i sretan točno u sredini! Čovječe, kad bi ikada postojala koalicija koja bi svijet mogla držati taocem! I zar itko doista misli da na kraju ne bi došao do povratka ljubimca kalifa Umara – džamije Al-Aqsa? Jedna je od onih arapskih truizama – poput neprijatelja mog neprijatelja – da se bliski neprijatelj mora pobijediti prije dalekog neprijatelja. U ovom slučaju "daleki neprijatelj" nije Assad, već Izrael. Čini se da je predsjednik Obama, ako doista ima strategiju, usvojio filozofiju "dajte im dovoljno užeta i objesit će se". Ali hej, što je malo nuklearnih padavina među prijateljima? Dakle, molim vas, dragi čitatelji Konzorcija, može li mi netko “'splain dat”?
Imam tvoju hasbaru, upravo ovdje:
“Arapi možda imaju naftu, ali mi imamo šibice.”
— Ariel Sharon, citirao Robert I. Friedman, Zealots for Zion: Inside Israel's West Bank Settlement Movement (New York, New York: Random House, 1992.), 132-52.
Cionistička vizija "popravljenog" svijeta je Izrael debeo, glup, sretan i nuklearno naoružan do zuba točno u sredini, kontrolirajući svu tu naftu i plin.
Ali prvo je potrebno malo “kreativne destrukcije”, baš kao što Biblija kaže.
To znači NEMA konkurenata, pa “bomba, bomba, bomba” Iran i raskomadajte Rusiju.
Da, Izrael je “daleki prijatelj†jetrenja, koji će na kraju dobiti zasluge za čišćenje nekretnina na Brdu hrama i čišćenje × ×¨×¥ ×™×©×¨× ×œ ×”× ©×œ×ž×”‎, Eretz Yisrael Hashlemah neodabranih.
On to nije sugerirao, već je taj cilj pripisao neokonima.
cionistička manipulacija je očita kada se povuče veo medija pod kontrolom cionista. jedna publikacija koja pomaže ukloniti veo je "Slika i stvarnost izraelsko-palestinskog sukoba" Normana G. Finkelsteina (drugo izdanje 2003.).
druga je publikacija BlogSpot.com “Priča o ratnom profiteru”. doći do njega putem sljedeće poveznice.
http://warprofiteerstory.blogspot.ca/
Hvala na tom urnebesnom i točnom komentaru, Fred!
Jesu li SAD objavile bilo kakvu snimku svojih bombardiranja ISIS-ove flote naftnih kamiona? Zadnje što sam vidio, PBS je pustio snimke ruskog bombardiranja dok je razgovarao s generalom američkih zračnih snaga o američkim napadima na tankere.
Gore spomenuti precizni brojevi svakako sugeriraju da je snimka snimljena i analizirana, samo me zanima je li ju netko već vidio.
izvrstan članak!
manji komentar o očitoj tipfelerskoj pogrešci: upravo sam upotrijebio medij za razgovor s Joeom Tinkerom, koji potvrđuje da nema "s" na kraju svog imena.
Tinker to Evers to Chance! ... a ja sam bio samo dječak, a nisam čak ni obožavao Cubse!
Ray, razlog zašto je ruski ratni zrakoplov napadnut – Putin se predobro snašao protiv “umjerenjaka”?