Izraelska gotovo pola stoljeća stara okupacija palestinskog teritorija potaknula je takvo neprijateljstvo da se Izraelci plaše da bi njezino okončanje moglo pokrenuti još gore nasilje, zagonetku koja se sama ponavlja i koja će, ako se ne riješi, osuditi Izraelce i Palestince na kronične napade smrti i uništenja, kako opisuje Alon Ben-Meir.
Autor Alon Ben-Meir
Netanyahuova vlada je zgodno i dosljedno odvojila okupaciju Zapadne obale od opetovane erupcije nasilja, inzistirajući na tome da su palestinski nemiri rezultat poticanja predsjednika Palestinske samouprave Mahmouda Abbasa, dok je on zapravo pokušavao smanjiti napetosti .
Niti jedan izraelski dužnosnik nije sugerirao da je gotovo 50 godina okupacije moglo dovesti Palestince do točke ključanja. Svaki incident mogao je zapaliti novi nasilni rasplamsaj, a sukob oko Brda hrama/Haram el-Sharifa dao je iskru koja je dovela do sadašnjeg požara, bez obzira na to čija je strana bila kriva.

Izraelski vojnik priprema se za noćni napad unutar Gaze u sklopu operacije Protective Edge, u kojoj je 2,000. ubijeno više od 2014 stanovnika Gaze. (fotografija Izraelskih obrambenih snaga)
Ono što najviše zabrinjava je to što su izraelske vlade koje su se smjenjivale ostale slijepe i odbile povezati veliki dio palestinskog nasilja s okupacijom; ono što je najgore jest da je izraelska javnost u velikoj mjeri prihvatila pogrešnost ovog argumenta.
Uvjereni su sveprisutnim i pogrešnim službenim narativom da, čak i kad bi Izrael evakuirao Zapadnu obalu, Palestinci neće prekinuti svoj nasilni otpor samom postojanju Izraela. Inzistiraju na tome da su Palestinci odlučni preuzeti cijelu Mandatnu Palestinu radije nego uspostaviti palestinsku državu ograničenu na Zapadnu obalu i Gazu, kako bi živjeli rame uz rame s Izraelom u miru.
Ironično, dok je ova optužba protiv Palestinaca duboko ukorijenjena među desničarskim Izraelcima, oni pozdravljaju činjenicu da mnogi članovi izraelske vlade kategorički odbijaju uspostavu palestinske države na bilo kojem dijelu židovske “biblijske domovine”.
Kako bi argumentirali povlačenje sa Zapadne obale, izraelski dužnosnici ukazuju na izraelsku evakuaciju Gaze 2005. godine, njezino kasnije preuzimanje od strane Hamasa i nasilje koje iz toga proizlazi. Premijer Benjamin Netanyahu i njegove ultrakonzervativne kohorte tvrde da Izrael mora učiti iz ovog iskustva i stoga se ne bi trebao povući sa Zapadne obale, koja je mnogo bliža od Gaze izraelskim urbanim središtima.
Oni nadalje tvrde da će, ako Izrael evakuira Zapadnu obalu, Hamas sigurno preuzeti kontrolu i pretvoriti je u još jedno odlagalište s kojeg će pokretati raketne napade, presjeći Izrael na pola i nanijeti neprocjenjive gubitke u životima i imovini. Ironično, ovo sugerira da se palestinski radikalizam može obuzdati pod okupacijom, dok je zapravo sama okupacija glavni uzrok pojačanog palestinskog ekstremizma.
Brigadni general Guy Goldstein, zamjenik ravnatelja vladinih aktivnosti u teritorijima, izjavio je ovaj tjedan: "To je pobuna... terora koji dolazi iz boli i frustracije."
Ali onda prepustite licemjerima u Netanyahuovoj vladi da opravdaju nastavak okupacije, vjerojatno kako bi zaustavili porast nasilnog ekstremizma. Doista, ako bi se Izrael naglo i jednostrano povukao sa Zapadne obale, kao što je učinio iz Gaze, sličan bi se rezultat teoretski mogao ponoviti.
Kao takvo, povlačenje iz Gaze nudi drugu vrstu lekcije iz koje Izrael mora naučiti. Za razliku od uvjeta koji su postojali u Gazi, Palestinske vlasti su ozbiljno počele graditi temelje države sa školama, klinikama, mrežom cesta te privatnim i državnim institucijama.
Čak su ih pohvalili najviši izraelski sigurnosni dužnosnici zbog njihove pune suradnje s Izraelom u svim sigurnosnim pitanjima, čak iu vremenima povećanih napetosti između dviju strana, kao što je trenutno slučaj. Međutim, ono što najviše zabrinjava jest da ni Netanyahu ni bilo koji od njegovih koalicijskih partnera ne znaju gdje će biti Izrael ako se okupacija nastavi još pet do deset godina, koliko će se još palestinskih ustanaka dogoditi i koliki će biti broj žrtava i razaranja obje strane podržavaju?
Vjerujem da bi si Izraelci koji su bili traumatizirani nasilnim događajima u proteklih nekoliko tjedana trebali postaviti jednostavno pitanje: je li šačica Palestinaca uspjela izazvati takvu pustoš s cijelim izraelskim sigurnosnim aparatom na mjestu i tisućama stacioniranih izraelskih vojnika na cijeloj Zapadnoj obali, kojom logikom bilo koja poštena osoba može reći da okupacija jača izraelsku nacionalnu sigurnost?
Ako ništa drugo, okupacija je bila i nastavit će biti upravo ono zlo kojeg se Izrael treba riješiti, i to moraju učiniti radi sebe, a ne Palestinaca, budući da okupacija predstavlja najveću prijetnju budućnosti Izraela. biće.
Kako bi uklonili ovu trajnu prijetnju, Izraelci moraju ispitati ovo katastrofalno stanje stvari i zahtijevati povlačenje sa Zapadne obale pod uvjetima koji su u skladu sa zahtjevima Izraela da se osigura sigurnost njegovih građana. Iskustvo Gaze na neki je način bilo pozitivno i poučno jer je pokazalo pogreške koje je pokojni premijer Ariel Sharon napravio i kako izbjeći slične pogreške u bilo kakvom budućem odvajanju od teritorija na Zapadnoj obali.
Palestinci, uz potporu arapskih država i međunarodne zajednice, nikada neće odustati od težnje za uspostavom vlastite države. Izrael bi trebao prije nego kasnije prihvatiti ovu činjenicu, posebno zbog svoje neosporne vojne moći i zbog toga što je u savršenoj poziciji da se povuče sa Zapadne obale, uz neke razmjene teritorija, bez riskiranja bilo kojeg aspekta svojih legitimnih zabrinutosti za nacionalnu sigurnost.
Izraelsko povlačenje trebalo bi se temeljiti na određenom broju dogovorenih faza koje će se provoditi tijekom razdoblja od deset godina ili dulje, a uključivat će dobro definirane recipročne mjere obje strane koje će se izvršavati prema rasporedu s mehanizmima praćenja kako bi se osigurala potpuna usklađenost. Zapravo, povlačenje temeljeno na unaprijed osmišljenim sigurnosnim planovima i suradničkim gospodarskim razvojima potaknut će Palestince da razviju stečene interese i dati im poticaj da ga očuvaju, a zauzvrat bi to dramatično poboljšalo, a ne potkopalo sigurnost Izraela.
Što je još važnije, Palestinci jako dobro znaju da, ako zaprijete Izraelu kršenjem takvog sporazuma, Izrael jest i ostat će u poziciji ponovno okupirati zemlju gotovo po svojoj volji, osim što će ovaj put Izrael imati čvrst moralni i opipljiv temelj na to potencijalno stvara potporu međunarodne zajednice.
Je li to rizik koji isplati preuzeti bilo koja izraelska vlada? Vjerujem da je odgovor jasan. Zanimanje nije održivo; to je skupo i u krvi i u blagu, nacionalna sigurnost Izraela ostat će u opasnosti, a zemlja će postati sve više međunarodno izolirana dok će riskirati sam svoj identitet kao židovske države.
Nisam dovoljno naivan da kažem da će sadašnja Netanyahuova vlada ikada biti voljna okončati okupaciju. Sada je na Izraelcima da traže nove vođe koji će to učiniti, jer oni su ti koji će platiti konačnu cijenu koju će nametnuti zlo okupacije.
Dr. Alon Ben-Meir je profesor međunarodnih odnosa u Centru za globalna pitanja na NYU. Predaje tečajeve o međunarodnom pregovaranju i bliskoistočnim studijama. [e-pošta zaštićena]. Web: www.alonben-meir.com
Kada je riječ o pozivanju Izraela na odgovornost za neljudsko postupanje prema ljudima, SAD, po vlastitim riječima “vođa slobodnog svijeta” nema muda govoriti!
Izrael nikada neće otići, nastavit će uzimati još Palestine, što znači da dvodržavno rješenje o kojem se godinama raspravlja nije izvedivo i sve strane to znaju.
Ovdje je poveznica na novu priču u kojoj je naš sadašnji autor opsjednut iranskom “težnjom da postane nuklearna sila”.
https://platosguns.com/2015/10/31/a-parallel-crescent-to-stop-iran-in-its-tracks-alon-ben-meirhuffpo/
Od svoje neovisnosti 1948. godine Izrael je napadnut nekoliko puta, od strane arapskih zemalja i njegovih građana žrtava beskrajnih terorističkih napada ne zaboravljajući prijetnje da će ga izbrisati s karte i OLP-a i Povelje Hamasa čiji sadržaj pokazuje njihov cilj, a to je „oslobađanje“ cijela Palestina"
To su činjenice, ali neprijatelji Izraela su "specijalisti" za njegovo deformiranje i za
falsificiranje povijesti .Naravno da je lakše optuživati druge nego gledati sebe kako se ponašaju kao djeca. Vrijeme je da postanete i ponašate se kao odrasli.
Ralph, želim da i ti znaš koliko poštujem cijeli život. Moje poštovanje odnosi se i na židovski i na palestinski narod. Vaše pozivanje na palestinske napade za mene je još jedan od onih kontinuiranih argumenata koji ne nude rješenje. Kao bijeli Amerikanac, ne mislim da je prikladno tvrditi da je masakr u Wounded Kneeju bio ispravan i pravedan, za bilo kojeg bijelca koji se osvetio američkim domorocima, za njihovu ulogu u Little Big Hornu. Treba se samo zapitati tko je bio pravi osvajač, bio je to Custer. Proširit ću ovaj svoj osjećaj na sve Afroamerikance koji su možda pokrenuli ustanak ili dva usput, za njihovu borbu za stjecanje sloboda koje su im Bog dao. U devetnaestom stoljeću Palestina je bila okupirana od 85% Arapa, negdje oko 10% Kršćana i na kraju 4% Židova. Dakle, čija je to zemlja uopće? Na kraju, nisam jedan od onih koji vjeruju da je Bog izabrao neki određeni narod da mu bude miljenik, ili da je Bog odabrao neku zemlju za neke da žive, a za druge ne. Ne mogu ni za živu glavu, shvatiti kako bi netko ionako pokušao nabaciti ovu rečenicu nama nečastivima, znate da će nas to razbjesniti, pa zašto se uopće zalagati za to. Čujemo te, a nismo toliko glupi. Možda odvesti Arapa na večeru i vidjeti kako to funkcionira u shemi stvari. Ja sam na primjer umoran od ove stalno nasilne izraelske stvari, stoga prestanite s dominantnim čizmama na vratu Palestinaca i stvorite pravu demokratsku vladu u kojoj će svi uživati.
Od svoje neovisnosti 1948. Izrael je napadnut nekoliko puta...
Znam da je jednom bila napadnuta ubilačka i lopovska mala država apartheida - 1973.
Zašto nam ne navedete ostalih “nekoliko puta”?
Godine 1973. egipatske snage napale su izraelske snage na OKUPIRANOM SINAJSKOM POLUOTOKU (tj. okupiranom egipatskom teritoriju).
Sam Izrael nije napadnut!
Rani izraelski doseljenici terorizirali su i ubili mnoge Palestince dok su uništavali njihova sela i zauzimali njihovu zemlju. Mnogi, ako ne i SVI stanovnici Gaze i Zapadne obale su izbjeglice od ovog nasilja. Izraelu su potrebni "neprijatelji" da "opravdaju" svoju agresiju na svoje susjede. Pogledajte povijesne knjige i vidjet ćete da je svaki rat u kojem je Izrael bio od svog početka zapravo započeo sam Izrael! Mediji pod cionističkom kontrolom brinu se da javnost vidi suprotno. Palestinci su bili pod vojnom okupacijom mnogo godina i Izrael NIKADA nije pregovarao s njima u dobroj vjeri, zahvaljujući slijepoj podršci kompromitirane američke vlade na svakom koraku krvavog puta! Neka bude sram onaj tko tvrdi da je Izrael “žrtva”, jer i slijepi miš razlikuje agresora od žrtve!
Što želi Izrael? Ništa manje nego ponovno stvaranje Solomonskog carstva iz biblijskih dana, carstva koje je Izrael učinilo dominantnom silom u regiji od Nila do Eufrata. U tu svrhu Izrael će učiniti sve kako bi svoje muslimanske susjede držao oslabljene, nestabilne i u neredu.
Benjamin Netanyahu pokušava prekrojiti povijest, potičući napetosti svojim besmislenim tvrdnjama da su Palestinci odgovorni za nacistički holokaust
https://www.youtube.com/watch?v=_-8orTeU-L0
Slažem se, doktore Ben-Meir, ovaj izraelski ciklus nasilja traje predugo. Pročitajte ovo pismo New York Timesu od 12. koje je sponzorirao Albert Einstein. Predugo je za postavljanje ovdje, stoga idite na ponuđenu poveznicu.
https://archive.org/details/AlbertEinsteinLetterToTheNewYorkTimes.December41948
Hvala vam na poveznici na to dalekovidno pismo koje su potpisali Albert Einstein, Hannah Arendt, Sidney Hook, Seymour Melman i drugi značajni ljudi koji se bave pravdom i mirom.
Ne razumijem zašto Izrael *mora* išta učiniti – krađe i ubojstva na okupiranoj Zapadnoj obali su potpuno uspješni i grudve su u opsegu i žestini.
Također, Alon Ben-Meir uspijeva ne spomenuti ni BDS ni enormne subvencije iz SAD-a koje omogućuju užasno ponašanje Izraela.
Rukovanje izdaleka ne funkcionira. Volio bih vidjeti da autor zagovara nešto praktičan, ali ne zadržavam dah zbog toga.
O moj Bože! Napokon...netko istupi i kaže istinu... ...dodajući ovu istinu...izrael tretira sve kao prema palistincima...kao manje od ljudi...postoje zemlje u Americi koje imaju više poštovanja prema svojim divljim lokalnim majmunima koji prave pustoš u svojim zajednice…ali ih ne ubijaju……prava je istina…Bog je dopustio Sotoni da vlada nad Izraelom…i nastavit će kažnjavati sve dok svaki Židov ne uzvikne njegovo ime i ne moli za oprost…zato vjerujte kad ovo kažem…postoji viši svrha svega ovoga…a sve je počelo prije otprilike 2000 godina…neće dugo proći…gog i magog kucaju na zatvorena vrata…dan u tjedan ili tako dalje…svi su to bogovi u planu…ne mogu pokazati kontrask bez sotone…vjerovali ili ne Sotona igra važnu ulogu u svemu ovome (iako se koristi)
Čini mi se da su Izraelci fantasti, potpuno vjerujući u svoju superiornost i nadmoć, opovrgnuti očitom ljudskom slabošću koje imaju u izobilju.
Ljubitelji mitova, kojima treba naknada.
I sve to na temelju povijesnog mita!