Branitelji torture ponovno su krenuli u ofenzivu izdavanjem knjige bivših čelnika CIA-e u kojoj se opovrgava izvješće Senata u kojem se brutalna taktika osuđuje kao nezakonita, nehumana i neučinkovita. Sada, u memorandumu predsjedniku Obami, drugi veterani američkih obavještajnih službi pristaju uz nalaze Senata i odbacuju apologete mučenja.
MEMORANDUM ZA: Predsjednika
OD: Veteranski obavještajci za zdrav razum (VIPS)
PREDMET: Obavještajni veterani osporavaju CIA-ino “pobijanje” mučenja
Bivši čelnici CIA-e odgovorni za dopuštanje da mučenje postane dio 21st Stoljetna ostavština CIA-e pokušava rehabilitirati svoj ukaljani ugled izdavanjem nove knjige, Opovrgavanje: CIA odgovara na studiju Senatskog odbora za obavještajne poslove o svom programu pritvaranja i ispitivanja. Oni guraju laž da su jedine optužbe protiv njih iz stranačkog izvješća koje su izdali demokrati iz Senatskog odbora za obavještajne poslove.
Predsjednik George W. Bush i potpredsjednik Dick Cheney primili su kratki opis Ovalnog ureda od direktora CIA-e George Teneta. Prisutan je i načelnik Glavnog stožera Andy Card (desno). (Fotografija Bijele kuće)
Podsjećamo na odgovor generala Johna Kimmonsa, bivšeg zamjenika direktora operacija Združenog stožera, koji je upitan mogu li se dobri obavještajni podaci dobiti iz zlouporabe. On je odgovorio: “Apsolutno sam uvjeren da je odgovor na vaše prvo pitanje ne. Nikakva dobra inteligencija neće proizaći iz zlostavljanja. Mislim da nam povijest to govori. Mislim da nam to govore empirijski dokazi iz posljednjih pet godina, teških godina.”
Ali tvrdnja da su čelnici CIA-e bili nemarni i krivi nije djelo izolirane skupine stranačkih demokratskih senatora. Izvješće obavještajne službe Senata o mučenju uživalo je dvostranačku podršku. Na primjer, senator John McCain, čiji je vlastiti susret s mučenjem u sjevernovijetnamskim zatvorima fizički i emocionalno povrijedio, prigrlio je i podržao rad senatora Feinsteina. Bila je to samo mala skupina nepopustljivih republikanaca, predvođenih Saxbyjem Chamblissom, koja je opstruirala rad Senatskog odbora za inteligenciju.
Doista, neki od nas svjedočili su iz prve ruke tijekom administracije predsjednika Georgea W. Busha da su Senatski odbor za obavještajne poslove i Stalni odabrani odbor za obavještajne poslove Predstavničkog doma bili praktički paralizirani u provođenju bilo kakvog smislenog nadzora CIA-e i američke obavještajne zajednice od strane republikanaca članovi ovih odbora. Umjesto toga, slijedili su jasan cilj zaštite Busheve administracije od bilo kakve kritike zbog sudjelovanja u mučenju tijekom “rata protiv terorizma”.
Zanimljivo je da naši bivši kolege oštro osuđuju rad obavještajnog odbora Senata, ali šute o jednako osuđujućem izvješću glavnog inspektora CIA-e, Johna Helgersona, iz 2004. godine.
Helgersonov izvještaj, “Protuterorističke aktivnosti pritvaranja i ispitivanja (rujan 2001. - listopad 2003.),” objavljena je 7. svibnja 2004. i klasificirana kao Strogo povjerljivo. Samo to izvješće osuđuje vodstvo CIA-e i važno je podsjetiti sve na specifičnosti tih zaključaka. Prema riječima glavnog inspektora CIA-e:
– Pritvaranjem i ispitivanjem terorista Agencija je pružila obavještajne podatke koji su omogućili identifikaciju i uhićenje drugih terorista i upozorili na planirane terorističke zavjere u Sjedinjenim Državama i diljem svijeta. . . . Učinkovitost pojedinih tehnika ispitivanja u izvlačenju informacija koje se inače ne bi mogle dobiti ne može se, međutim, tako lako izmjeriti.
– Osim toga, neki službenici Agencije svjesni su aktivnosti ispitivanja koje su bile izvan ili izvan opsega pisanog mišljenja DOJ-a. Službenici su zabrinuti da je buduće javno otkrivanje programa CTC neizbježno i da će ozbiljno naštetiti osobnom ugledu službenika Agencije, kao i ugledu i učinkovitosti same Agencije.
– Za razliku od Agencije – osobito u prvim mjesecima Programa – nije osigurala odgovarajuće osoblje, smjernice i podršku onima koji su bili uključeni u pritvaranje i ispitivanje pritvorenika. . .
– Agencija je propustila na vrijeme izdati sveobuhvatne pisane smjernice za radnje pritvora i ispitivanja. . . .Takve pisane upute koje postoje . . . je neadekvatan.
– Tijekom ispitivanja dvojice pritvorenika, vodena ploča je korištena na način koji nije u skladu s pisanim pravnim mišljenjem DOJ-a od 1. kolovoza 2002.
– Službenici Agencije izvješćuju da je oslanjanje na analitičke procjene koje nisu potkrijepljene vjerodostojnim obavještajnim podacima moglo rezultirati primjenom EIT-a bez opravdanja.
Glavni inspektor CIA-e jasno daje do znanja da je došlo do neuspjeha čelnika CIA-e, među kojima su direktor Središnje obavještajne službe George Tenet, zamjenik direktora Središnje obavještajne službe John McLaughlin, šef Centra za borbu protiv terorizma Cofer Black, šef Centra za borbu protiv terorizma Jose Rodriguez i Direktor Uprave za operacije James L. Pavitt. Nedostatak odgovarajućeg vodstva i nadzora stvorio je plodno tlo za kasnija zlostavljanja i ti su ljudi bili krivi što nisu dobro obavljali svoj posao.
Ne moramo se oslanjati samo na izvješće glavnog inspektora CIA-e. Osim toga, izvješće Odbora za oružane snage Senata o postupanju sa zatočenicima došlo je do istih zaključaka o podrijetlu, zlu, šteti američkoj politici i prikupljanju obavještajnih podataka "pojačanog ispitivanja", eufemizma za "mučenje" koji je prva upotrijebila nacistička Njemačka tijekom Svjetskog rata II.
Doista, svi neovisne analize pojačanog programa ispitivanja zaključile su da je predstavljao mučenje, da je neučinkovit i protivan svim američkim zakonima, idealima i obavještajnim praksama. Također imamo svjedočenje i zapisnik Alija Soufana, agenta FBI-a koji govori arapski, koji je bio uključen u nekoliko ispitivanja prije nego što je korišteno mučenje i koji je postigao značajne rezultate bez kršenja međunarodnog prava.
Svjedočenje pod zakletvom agenta FBI-a Alija Soufana, koji je jedini zaposlenik američke vlade koji je svjedočio pod prisegom o ovim stvarima, potpuno je u suprotnosti s autorima Pobijanje:
“Usred mog ispitivanja visokorangiranog terorista Abu Zubaydaha u crnom zatvoru prije 12 godina, moj obavještajni rad nije samo prekinut kako bi započele takozvane poboljšane tehnike ispitivanja. Nakon što sam ja napustio crno mjesto, otišli su i oni koji su ga preuzeli na 47 dana. Za osobno vrijeme i za 'savjetovanje sa stožerom'.
“Gotovo cijelo ljeto 2002. Abu Zubaydah je držan u izolaciji. To je bilo dragocjeno izgubljeno vrijeme, a to se ne slaže s tvrdnjama o 'scenarijima otkucavajuće bombe' koji su bili temelj američkog pojačanog programa ispitivanja, ili s obvezom da se od vrijednih zatočenika dobiju obavještajni podaci koji mogu spasiti živote. Tehnike su opravdali oni koji su rekli da je Zubaydah 'prekinuo svaku suradnju' otprilike u vrijeme kad smo moj kolega agent FBI-a i ja otišli. Ako je Zubejda cijelo vrijeme bio u izolaciji, to i nije iznenađenje.
“Jedna od najtežih stvari za koju smo se tada borili da shvatimo bilo je zašto su američki dužnosnici odobravali oštre tehnike dok su naša ispitivanja funkcionirala, a njihove grube tehnike nisu. Odgovor, kao što sada jasno pokazuje dugo očekivano izvješće Senatskog odbora za obavještajna pitanja, jest da su arhitekti programa pripisivali zasluge za naš uspjeh, od razotkrivanja Khalida Sheikha Mohammeda kao glavnog uma 9. rujna do otkrivanja ' prljavi bombarder' Jose Padilla. Tvrdnje vladinih dužnosnika o učinkovitosti 'pojačanog ispitivanja', u tajnim dopisima iu javnosti, godinama su lažne. 'Pojačano ispitivanje' ne radi.”
Bivši službenici CIA-e koji su surađivali u ovom najnovijem pokušaju pranja povijesnog zapisa da su prihvatili i omogućili mučenje od strane Amerikanaca, računaju na lijenost tiska i američke javnosti. Sve dok nitko ne uzme vremena da zapravo pročita opsežno i dokumentirano izvješće Senatskog odbora za obavještajna pitanja, lako je povjerovati fantaziji da su službenici CIA-e jednostavno žrtve političke osvete.
Ovi policajci također računaju na dio američkog naroda koji je opetovano identificiran u rezultatima anketa koji i dalje vjeruje da mučenje djeluje. Takvi ljudi nemaju dokaza da to djeluje (jer ne postoji nijedan da djeluje dosljedno i učinkovito), oni jednostavno vjeruju u to instinktivno ili zbog ljudi kao što su argumenti autora ove knjige u tom smislu.
Zato je toliko važno da se kaže istina i da se ova knjiga i njezini argumenti razotkriju. Amerikanci moraju naučiti realnost mučenja da ono rijetko, ako uopće djeluje, da dehumanizira mučitelja kao i mučene, da povećava brojnost i neprijateljstvo naših protivnika, a ne donosi nikakvu korist, te da ozbiljno umanjuje ugled Amerike u svijetu, a time i njezinu moć. Mučenje je pogrešno i ljudi koji su napisali ovu knjigu nisu u pravu.
Knjiga, Pobijanje, nova je inkarnacija laži koja veliča učinkovitost mučenja. Neposredno nakon napada 11. rujna 2001., u vrijeme percipirane krize i opipljivog straha, čelnici CIA-e odlučili su ignorirati međunarodno i domaće pravo. Odlučili su odbaciti moralne temelje naše Republike i, koristeći ista opravdanja koja su autoritarni režimi koristili za napade na neprijatelje, i dobrovoljno krenuli u smjer akcije koji je prihvatio prakse koje su u ranijim vremenima Sjedinjene Države osuđivale i kažnjavale kao kršenje američkih zakona i temeljnih ljudskih prava.
Kao bivši obavještajci, savjest nas tjera da osudimo postupke i riječi naših bivših kolega. U svojim su umovima pronašli način da racionaliziraju i opravdaju mučenje. Kažemo da nema isprike; nema opravdanja. Srž dobrog obavještajnog rada, bilo prikupljanja ili analize, temelji se na potrazi za istinom, a ne na izmišljanju laži.
U tu svrhu ponavljamo da niti jedna prijetnja, bez obzira koliko ozbiljna bila, ne bi trebala služiti kao opravdanje za neljudsko ponašanje i nemoralno ponašanje ili mučenje koje provode Amerikanci.
Za upravljačku skupinu, Veteran Intelligence Professionals for Sanity (VIPS)
Fulton Armstrong, nacionalni obavještajni časnik za Latinsku Ameriku (u mirovini)
William Binney, bivši tehnički direktor, Svjetska geopolitička i vojna analiza, NSA; suosnivač, SIGINT Automation Research Center (ret.)
Tony Camerino, bivše ratno zrakoplovstvo i rezervni zrakoplovstvo, viši istražitelj u Iraku i autor knjige Kako slomiti terorista pod pseudonimom Matthew Alexander
Glenn L. Carle, zamjenik nacionalnog obavještajnog časnika za transnacionalne prijetnje, CIA (u mirovini)
Thomas Drake, bivši viši izvršni direktor, NSA
Daniel Ellsberg, bivši dužnosnik State Departmenta i Ministarstva obrane (suradnik VIPS-a)
Philip Giraldi, CIA, službenik za operacije (ret.)
Matthew Hoh, bivši kapetan, USMC, Irak i časnik vanjske službe, Afganistan (suradnik VIPS)
Larry C Johnson, CIA & State Department (u mirovini)
Michael S. Kearns, kapetan, Obavještajna agencija USAF-a (u mirovini), bivši glavni SERE instruktor
John Kiriakou, bivši CIA službenik za borbu protiv terorizma
Karen Kwiatkowski, potpukovnik američkog ratnog zrakoplovstva (ret.)
Edward Loomis, NSA, kriptološki informatičar (u mirovini)
David MacMichael, Nacionalno obavještajno vijeće (ret.)
James Marcinkowski, odvjetnik, bivši CIA-in operativni časnik
Ray McGovern, bivši pješački / obavještajni časnik američke vojske i analitičar CIA-e (povučen)
Elizabeth Murray, zamjenica nacionalnog obavještajnog časnika za Bliski istok, CIA (u mirovini)
Todd Pierce, MAJ, odvjetnik suca američke vojske (u mirovini)
Scott Ritter, bivši bojnik, USMC, bivši UN-ov inspektor za oružje, Irak
Diane Roark, bivše stručno osoblje, Stalna odabrana komisija za obavještajne poslove
Coleen Rowley, savjetnik za odjel i specijalni agent, FBI (povlačenje)
Ali Soufan, bivši specijalni agent FBI-a
Robert David Steele, bivši CIA-in operativni časnik
Greg Thielmann, časnik američke službe vanjskih poslova (u mirovini) i bivši obavještajni odbor Senata
Peter Van Buren, američki Stejt department, službenik za vanjske poslove (povučen) (suradnik VIPS)
Lawrence Wilkerson, pukovnik (SAD, u mirovini), uvaženi gostujući profesor, College of William and Mary
Valerie Plame Wilson, časnica za operacije CIA-e (u mirovini)
Ann Wright, pukovnik američke vojske i bivši američki diplomat
Nemojmo zaboraviti Clintonove godine. Saga se nastavlja. Ali, pošteno govoreći,..nemojmo suditi “Vragu” samo na temelju njihovih zasluga. Tko je stvarno odgovoran za Moć koja je dana "Divljim zvijerima" na zemlji (to je vlada)? Nisu li isti ljudi ti koji koriste ilegalne droge? Ili se ponašaju sumnjivo? Isti ih izglasava? …..
CIA vjerojatno nije previše zabrinuta zbog bilo kakve kritike ili lošeg publiciteta sve dok ima Hollywood na svojoj strani. Film Zero Dark Thirty, koji je zaradio više od 130 milijuna dolara od prodaje ulaznica diljem svijeta, pokazao je pozitivne rezultate torture CIA-e.
Vice News je otkrio kako je film nastao u bliskoj suradnji s CIA-om. Prema internim dokumentima CIA-e objavljenim putem Zakona o slobodi informacija, tvorci filma posjetili su sjedište CIA-e, susreli su se s tadašnjim direktorom CIA-e Leonom Panettom i razvili su blizak odnos s dužnosnicima CIA-e.
“Zaplet iza zapleta Zero Dark Thirty postaje sve bolji i bolji.
Od trenutka kada je premijerno prikazan 2012., film Kathryn Bigelow i Marka Boala o lovu na Osamu bin Ladena kritiziran je kao propaganda za mučenje. Prema mnogim klevetnicima, film je prihvatio diskreditiranu ideju da je mučenje od strane CIA-inih istražitelja natjeralo članove Al Qaide da govore o tome gdje se nalazi njihov vođa.
...
najmanje 10 službenika CIA-e susrelo se s Bigelowom i Boalom u sjedištu agencije u Langleyu u Virginiji, kao i u hotelima i restoranima u Washingtonu DC i Los Angelesu. Osim toga, tadašnji direktor CIA-e, Leon Panetta, upoznao je Bigelow na večeri u Washingtonu i ubrzo nakon toga s njom i Boalom dijelio stol na večeri Udruženja dopisnika Bijele kuće. Također se pokazalo da je Boal pročitao svoj scenarij preko telefona dužnosnicima CIA-e za odnose s javnošću četiri različita dana u jesen 2011..”
https://theintercept.com/2015/09/09/makers-zero-dark-thirty-seduced-cia-tequila-fake-earrings/
Izvorni članak u Viceu: https://news.vice.com/article/tequila-painted-pearls-and-prada-how-the-cia-helped-produce-zero-dark-thirty
Jednom ste mogli biti podvrgnuti torturi CIA-e, samo zbog sumnje da ste povezani s Al Qaidom. Sada već bivši šef CIA-e, David Petraeus, smatra da pripadnike službene Al Qaida grupe Al Nusra treba regrutirati kao saveznike.
Ali samo ako su 'umjereni', naravno!
(Upozorenje- zahtijeva veliku propusnost) http://edition.cnn.com/2015/09/01/politics/david-petraeus-al-qaeda-isis-nusra/index.html
Nekoliko bivših visokih dužnosnika CIA-e, uključujući bivše direktore CIA-e, branili su upotrebu mučenja u knjizi pod nazivom 'Rebuttal', koja će biti objavljena ovog tjedna.
Čak ni Washington Post ne može ignorirati stvarnost mučenja CIA-e, od koje knjiga zazire:
“No, dok se napadaju kritičari, većina eseja izbjegava bilo kakvo spominjanje vodenog davanja, rektalnog hranjenja ili drugih taktika koje su korištene na zatvorenicima CIA-e, i ne brani izričito učinkovitost metoda koje Obama i skupine za ljudska prava označavaju kao mučenje.”
https://www.washingtonpost.com/world/national-security/former-cia-officials-release-book-defending-agency-interrogations/2015/09/08/c1d7f830-5641-11e5-8bb1-b488d231bba2_story.html
Nekoliko bivših visokih dužnosnika CIA-e, uključujući bivše direktore CIA-e, branili su upotrebu mučenja u knjizi pod nazivom 'Rebuttal', koja će biti objavljena ovog tjedna. Čak ni Washington Post ne može zanemariti stvarnost CIA-inog mučenja od kojeg knjiga zazire.
“No, dok se napadaju kritičari, većina eseja izbjegava bilo kakvo spominjanje vodenog davanja, rektalnog hranjenja ili drugih taktika koje su korištene na zatvorenicima CIA-e, i ne brani izričito učinkovitost metoda koje Obama i skupine za ljudska prava označavaju kao mučenje.”
https://www.washingtonpost.com/world/national-security/former-cia-officials-release-book-defending-agency-interrogations/2015/09/08/c1d7f830-5641-11e5-8bb1-b488d231bba2_story.html
Neki iz sadašnje generacije američkih obavještajnih analitičara također se bune, ovaj put zbog navodnog lažiranja njihovih izvješća o IS/ISIL-u.
“50 špijuna kaže da su obavještajni podaci ISIS-a bili skuhani”
http://www.thedailybeast.com/articles/2015/09/09/exclusive-50-spies-say-isis-intelligence-was-cooked.html
“Više od 50 obavještajnih analitičara koji rade u Središnjem zapovjedništvu američke vojske službeno se žalilo da su njihova izvješća o ISIS-u i Al Qaidinom ogranku u Siriji neprikladno mijenjali visoki dužnosnici
...
Neki od tih analitičara CENTCOM-a opisali su značajan broj prosvjednih analitičara kao "pobunu" obavještajnih profesionalaca koji su plaćeni da daju svoju poštenu procjenu, utemeljenu na činjenicama, a ne da budu pod utjecajem politike na nacionalnoj razini.
Analitičari su optužili čelnike više razine, uključujući direktora obavještajne službe i njegovog zamjenika u CENTCOM-u, da su promijenili svoje analize kako bi bile više u skladu s javnom tvrdnjom Obamine administracije da borba protiv ISIS-a i Al Qaide napreduje. Analitičari imaju pesimističniji stav o tome kako napreduju vojni napori da se unište skupine.”
Nikada ne razumijem kako ljudi mogu vjerovati da mučenje proizvodi pouzdane informacije. Zar nisu čuli za lov na vještice? Optuženi su priznali da su uništavali usjeve, zarađivali susjedovu stoku bolestima, pa čak i letjeli pomoću metli. Pod pretpostavkom da mučenje djeluje, ne bismo li barem trebali imati zračne kurirske službe kao u klasičnoj "Kikinoj dostavnoj službi" Hayaoa Miyzakija?
Citiram Marka Twaina: ”U našoj zemlji imamo te 3 neizrecivo dragocjene stvari: slobodu govora, slobodu savjesti i razboritost da nikada ne prakticiramo nijednu” A također i veliki američki predsjednik Abraham Lincoln nakon bitke kod Gettysburga 1863. godine” da je ovo nacija, pod Bogom, imat će novo rođenje slobode – i da vlada naroda, od naroda, za narod, neće nestati sa zemlje” Također je predvidio da Amerika neće biti uništena izvana, već uništava sebe iznutra. Kakva mudrost prije više od 100 godina. Kada danas pogledamo Washington koji ne samo da zlostavlja i laže svoje građane, već i šalje svoje mlade ljude u inozemstvo da vode beskorisne bitke u Vijetnamu, Iraku, Siriji, a sada izaziva Rusiju i Kinu u nadi da će SAD moći održati svoje 'SAN' o globalnoj dominaciji. Washington je postao središte neokonzervativaca i ratnih huškača koje obrambena industrija plaća da im posao bude profitabilan, a mrtvi/ozlijeđeni američki veterani su za te neokonzervativtere 'SAMO' kolateralna šteta.
To pokazuje da fašizam živi u Washingtonu, a nade Abrahama Lincolna u demokraciju i američke zakone gaze Bijela kuća i Kongres.
Ovaj članak i većina komentara vrijedni su čitanja. Međutim, nema gotovo nikakve rasprave o suučesništvu Georgea Busha i Dicka Cheneya i visokih časnika Bushove administracije u naređivanju, ili barem povinovanju ovom jezivom blaćenju imena Sjedinjenih Američkih Država i, time impliciranih, imena svih Amerikanaca. Obamina administracija je također suzavjerenik u ovoj tragičnoj tragediji kakvu svijet još nije vidio. Sve dok mi, građani SAD-a, ne zahtijevamo i ne prouzročimo podizanje optužnica i opravdano kazneno gonjenje svih ovih izabranih i imenovanih dužnosnika u određenim vremenskim razdobljima, mi ćemo kao narod zauvijek živjeti u sramoti. Pod našim sustavom vlasti ti ljudi nisu kraljevske obitelji. Oni su samo naši podanici i podložni našem i međunarodnom pravu; ne ono što bi se željeli pretvarati da je njihovo pogrešno, samoispunjavajuće, sramotno služenje vojnog roka. Da bismo bili cijeli, moramo ih sve staviti na optuženičku klupu. Čemu inače služi demokracija?
Slažem se Skip Edwards, čini se da bi se mogao osmisliti projekt pomirenja koji bi javno raspravljao o našim vrlo dubokim problemima, posebno u međunarodnim odnosima, uglavnom mislim na razdoblje nakon Drugog svjetskog rata i uspostavu CIA-e, te kasniju izgradnju nacije na Bliskom istoku i Južnoj Americi. Čini mi se da u tom razdoblju naša nacija nije djelovala u najboljem javnom interesu, već u interesu velikog i dobro povezanog biznisa. Ovaj pristup opstaje i postao je institucionaliziran kao što svjedoči naš sadašnji bizantski pristup koji se zove iznimnost.
Posebno bih želio vidjeti Georgea W. Busha kako svjedoči pod prisegom bez svog alter ega Dicka Cheneya.
To što čak moramo raspravljati o mučenju dovoljan je pokazatelj da je forum neophodan. Hvala svima.
Oprostite, trebao sam uključiti ovo iz eseja:
“Bivši službenici CIA-e koji su surađivali u ovom najnovijem pokušaju pranja povijesnog zapisa da su prihvatili i omogućili mučenje od strane Amerikanaca, računaju na lijenost tiska i američke javnosti. Sve dok nitko ne uzme vremena da zapravo pročita opsežno i dokumentirano izvješće Senatskog odbora za obavještajne poslove s fusnotama, tada je lako povjerovati fantaziji da su službenici CIA-e jednostavno žrtve političke osvete.«
@ Paul – Divim se vašoj vjernosti Ustavu i u potpunosti se slažem s vašim gledištem. No zapravo, zaštita 5. amandmana sada je u potpunosti podložna hirovima vlasti dok novi zakoni ne budu osporeni Ustavom. SAD zapravo više ne priznaje ni Ženevske konvencije. To je bio cijeli razlog za izmišljanje statusa “nezakonitih boraca” i novijeg “nepovlaštenog ratnika”. Nekako su ustanovili da se ustavna zaštita ne odnosi ni na koga izvan CONUS-a, pa otuda i motiv da se pritvorenici drže u offshore pritvorskim objektima. Tema "mučenja" nije dopušteno uvoditi u bilo koji vojni postupak bez obzira na činjenicu da Ustav navodi "Niti jedna osoba", a ne "Nijedna osoba iz Sjedinjenih Država koja se fizički nalazi unutar Sjedinjenih Država". Novi priručnik "Zakon o ratu" učinkovito odbacuje Ženevske konvencije i poziva se na doktrinu vojnog prava o "vojnoj potrebi". Kao što je Elizabeth Beavers jezgrovito rekla: "Nedostatak odgovornosti za mučenje nije greška u sustavu, to je značajka". Nedavna pomisao oko članka o Williamu Bradfordu proizlazi iz činjenice da je on zapravo na čistom engleskom jeziku izjavio ono što je administracija prikrila pravnim jezikom: da nove odredbe “Zakona rata” suspendiraju ustavnu zaštitu za američke civile na temelju “vojne nužde”. Tu dolazi do izražaja doktrina Carla Schmitta o “razlici prijatelj-neprijatelj”. Domaći neprijatelji mogu biti lišeni svojih prava na temelju intrinzično prohibitivne prirode izvanrednog stanja. S pritvorom na neodređeno vrijeme – za koji tvrde da je sada savršeno legalan – možda nikada nećete moći iznijeti svoj slučaj, tako da je ustavnost sporna. U Nürnbergu bi novo opovrgavanje CIA-e bilo predstavljeno kao priznanje. Ali ovi tipovi zapravo guraju nosove, plaze jezike, ispuštaju "trou" i rugaju se pravosudnom sustavu: Nanny Nanny Boo Boo, Nothin' You Can Doody Doo! Chris Hedges je pokušao osporiti te zakone, i koliko ja znam, njegov je slučaj vraćen zbog neutemeljenosti. Oni ne žele priznati na otvorenom sudu da se ti zakoni odnose na civile na američkom tlu.
U cijeloj raspravi o mučenju izostalo je jedno pozitivno pitanje: pravo američkih zatvorenika na šutnju. Od ratnih zarobljenika traži se da otkriju samo svoje "prezime, imena i čin, datum rođenja i broj vojske, pukovnije, osobni ili serijski broj ili, ako to nije moguće, ekvivalentne podatke". Ženevska konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima, 75 UNTS 135, stupila na snagu 21. listopada 1950., članak 17.
Svi ostali zaštićeni su pravom na šutnju iz petog amandmana američkog ustava. Mučiteljevo pribjegavanje scenariju "tempirane bombe koja otkucava" nije im od pravne pomoći; ne postoji takva iznimka u odnosu na peti amandman. Primjena bilo kojeg oblika prisile u ispitivanjima vrlo je jednostavno protuzakonita, neovisno o tome tko se ispituje.
Izgovaranje laži na sudu također je bilo protuzakonito...sve dok doktrina "alternativne obrane" nije laganje na sudu učinila odvjetničkom normom.
Postoje najmanje dvije učinkovite upotrebe mučenja...
1. Dobar je u stvaranju lažnih priznanja, a time i potrebnih žrtvenih jaraca.
2. Potiče potrebnog neprijatelja.
Bilo je vremena kad god bih gledao dokumentarac o usponu Adolpha Hitlera, gledao bih to s čuđenjem koliko je njemački narod mogao biti glup da izabere tako nasilnog diktatora. Sada znam kako se to može dogoditi, jer se čini da se događa ovdje u Americi. Sve obrambene mjere koje se poduzimaju u prilog ovakvom zlostavljanju zatvorenika, dokaz su da je tortura nad zatočenicima potaknuta s vrha. Međutim, nakon Abu Ghraiba, samo su pripadnici niže klase proglašeni krivima. Čini se da ljudi na vrhu nikad ne dobivaju batine. Ne, umjesto toga ti takozvani vođe dobivaju medalju za hrabrost.
Ako vas zanima, pročitajte o Hannsu Schraffu i Sherwoodu F. Moranu. Između njemačkog časnika iz Drugog svjetskog rata i starijeg Amerikanca koji je ušao u Marinski korpus tijekom Drugog svjetskog rata, vidjet ćete kako se ispitivanje može provesti učinkovito i na human način. Mučenje nikada ne donosi najbolje informacije, ali vlada strah nad neprijateljem. Ako brinete o tome 'što se dogodi, dođe', tu je i to. Dakle, molite se da vas ne uhvate, ako ste u ratnoj zoni.
Hvala na referencama Hannsa Schraffa i Sherwooda F. Morana.
Slažem se s tobom, Joe, mislio sam da sam europski aspekt Drugog svjetskog rata prilično dobro shvatio na temelju svih onih sjajnih filmova koje sam gledao 50-ih, ali kasnije, kad su me više zanimale nedosljednosti, posebno u istraživanju JFK-a, naučio sam doista zapanjujuće stvari poput "spašavanja" i rekonstitucije Gehlenove organizacije. Špijun protiv špijuna baš kao Mad Magazine, osim Reala. Postao sam svjestan manjinskog mišljenja o Dresdenu i Tokiju. Svako prevrednovanje zamagljuje moj pogled na "Najveću generaciju". Danas sam pročitao Opinion u New York Timesu za koji jednostavno ne mogu vjerovati da dolazi iz američkog izvora vijesti. Ovo su loša vremena…
Da, sjećam se da sam gledao Sgt. John M. Stryker umire na pijesku Iwo Jime, glumeći 'vojvodu' Johna Waynea u poslijepodnevnom filmu lokalne televizije nakon škole. Često bismo mi djeca nosili naše vojne kacige i pucali jedni na druge zračnim puškama, pretvarajući se da smo nekakvi ratni heroji poput Strykera. Bilo je raznih dokumentarnih filmova koji su pokazivali koliko je naša strana bila pobjednička nad Silama Osovine. Zatim je došao atentat na JFK-a, a kasnije još više atentata. Kao što se sjećate, Vijetnam se tako polako uspinjao u naše večernje vijesti, sve dok brojevi mrtvih koji su se objavljivali svake večeri nisu postali rutina. Smiješno, kako pogled unatrag daje jasniji pogled i na to kako smo stigli tu gdje smo sada. Sjećate se Mad's Spy vs Spy, ali nemojte nikada zaboraviti Borisa i Natashu. Pitam se koliko bi moderni život bio drugačiji da je FDR odabrao Henryja Wallacea za svog potpredsjednika, umjesto starog 'Buck Stoppera' Harryja.
Kao što možda znate, u operaciji Spajalica, uvezli smo stotine nacističkih znanstvenika….sada živimo s posljedicama…
U roku od nekoliko godina, vođen silama profita, kult "ja-izma" gotovo je nadjačao naš osjećaj zajedničkog djelovanja, naš osjećaj socijalne pravde i internacionalizma.
Naš cijeli javni život danas je poput staklenika za seksualne ideje i stimulacije. Pogledajte samo račune u našim kinima, ... i kinima, i teško ćete moći poreći da ovo nije prava hrana, pogotovo za mlade. U izlozima i reklamnim panoima koriste se najpodliji načini da se privuče pozornost gomile. Ova senzualna, sparna atmosfera dovodi do ideja i poticaja u vrijeme kada dječak ne bi trebao imati razumijevanja za takve stvari.
Ovo zvuči poput propovijedi koje se može čuti u bilo kojoj desničarskoj crkvi, ali 'propovjednik' je bio Adolph Hitler koji je kritizirao neobuzdani nemoral Weimarske Republike.1 Mnogi profesionalni njemački teolozi i crkva općenito su pozdravili Hitlerovo stajalište o moralu, ali iza fasade moralne brige za osobni moral Hitler je gradio ratni stroj za dominaciju Europom, implementirajući 'židovsko rješenje', i gubeći Stasi ili tajnu policiju da špijunira svoje građane. Njemački su kršćani bili zavedeni, a kršćanska je desnica nasjela na istu glupost kad je Nixon igrao na njihovim strahovima od Amerike nepokolebljive moralnim kolapsom. Moja braća i sestre su jednostavno i jednostavno prevareni. Nismo više moralni nakon 40 godina neokonske vladavine. Kršćanska desnica misli da ih se proganja, ali ono što doživljavaju je povratni udarac od pokušaja nametanja svojih stavova općoj populaciji (kršćanstvo glasačke kutije). Što se tiče zašto mase prihvaćaju torturu, ne tražite dalje od TV serija, “24” i sličnih.
-
1 Hitler, Adolph, Mein Kampf. trans. Ralph Manhiem. Boston: Houghton Mifflin, 1971, 257. Citirano u Derber, Charles s Yaleom Magrassom. Ratovi morala: kako carstva, ponovno rođeni i politički korektni čine zlo u ime dobra. Boulder: Paradigm Publishers, 2008., 89.
bobzz, imaš jaku poentu to je sigurno. Prije mnogo godina borio sam se s ovom stvari. Jednog dana, davno, prisjetio sam se onoga što sam naučio kao dijete, kako je Bog posvuda. Tada sam shvatio da ne trebam nositi svoju vjeru u rukavu i činiti da se drugi osjećaju neprikladnima. Nije mi trebala crkva, jer sam bio okružen Bogom. Nije mi trebao propovjednik od vatre i sumpora koji mi je propovijedao. Trebao sam samo zahvaliti Bogu, a zatim nastaviti svojim putem. Nikome ne preporučujem ništa od onoga što sam ja radio, ali meni je ovo uspjelo. Slučajno imam nekoliko prijatelja koji su ateisti, a čini se da ti nevjernici imaju bolji moral od mnogih od ovih takozvanih desničarskih kršćana. Najbolji dio je što vjerujem da ne bismo trebali suditi Božjoj djeci…to je lako, pa ja ne osuđujem. Oprostite zbog moje propovijedi ovdje.
U redu je, Joe. Još uvijek sam u crkvi i ne smeta mi čuti istinu. Čak i u mojoj crkvi, koja je prilično prosvijećena, velika većina nema pojma o tome što se događa u širem svijetu. Sinoć sam slušao svjetski poznatog učenjaka, crkvenog povjesničara, kako govori o kršćanstvu i vjerskoj slobodi. Govorio je o odnosu crkve i države, ali nijednom nije spomenuo našu bezdanu vanjsku politiku, niti je spomenuo primarni problem crkve - sedamnaest stoljeća sprezanja s raznim državama sve do danas. Nekršćani su ti koji to govore onakvima kakvi jest, koji imaju uvide koje crkva očajnički treba čuti - to je ako želimo biti autentični Kristovi sljedbenici. Cijenim ovu i slične stranice.
bobzz, hvala na razumijevanju. Samo da bude jasno, ja se zapravo divim posjetiteljima crkve. Mislim, tko će suditi što je nekome u srcu. Svakako sam uvjerenja da je Isus dopirao do svih. Zapravo, zar ne postoji neki stih u Svetom pismu koji kaže kako će Isus kada se vrati uništiti sve lažne proroke? Možda nisam u pravu što se tiče onoga što Sveto pismo kaže, ali Isus mora biti nezadovoljan onim što neke crkve rade. Kad bi pastori bili više usklađeni s potrebama svoje pastve, ne bi bilo mržnje za propovijedanje. Postoji ta stvar s prosuđivanjem o kojoj sam govorio u svom drugom postu komentara. Umjesto toga, danas se često čini kao da su vjernici ti koji trče okolo s rašljama i osuđuju svakoga tko im nije sličan. Sviđa mi se izreka kako 'prvi će biti zadnji, a posljednji prvi'. Za mene to sve govori. Uostalom, svi smo mi Božja djeca, a Bog je posvuda. Čini se da imaš pravo i sretan sam zbog tebe. Uvijek volim čitati tvoje komentare bobzz, pa polako.
Kao što se i očekivalo od autora, ovo pismo predstavlja čvrst argument protiv mučenja, ali ima li smisla upućivati ga Bijeloj kući u kojoj stanovnici i njihovi savjetnici “znaju što rade”?
Nedavno smo vidjeli objavljivanje novog priručnika "Zakon rata", koji u kombinaciji s drugim zakonima nakon 911. u biti predstavlja "trajne naredbe". Ti su zakoni djelomično racionalizirani pozivanjem na bjesomučno varljivo pravno razmišljanje zloglasnog Carla Schmitta – vjerodostojnog nacista kojeg su u Njemačkoj popularno nazivali “Hitlerovim odvjetnikom”. Zavedeni 'domoljubi' mašu poslovičnom zastavom u znak podrške ovim drakonskim mjerama, dok u isto vrijeme vjeruju da "podržavaju trupe". Politika je ostala dosljedna kroz Bushovu i sadašnju administraciju, dok je svjetsko mnijenje postojano nagrizalo svaku američku tvrdnju o moralnom autoritetu. Ratna propaganda kojoj se nekoć mogla suprotstaviti takozvana "doktrina poštenja" sada je legalna. Prema novim zakonima, vladina propaganda je savršeno legalna i porezni dolari mogu se dodijeliti za financiranje njezinog širenja. Neka od razloga za ovu podmuklu degradaciju američkih demokratskih načela pružio je “Car informacija” sadašnje administracije, Cass Sunstein. Tipičan neokonzervativac, njegova ideologija izdanak je škole mišljenja Lea Straussa. Strauss je bio štićenik Carla Schmitta prije nego što je emigrirao na Sveučilište u Chicagu iz nacističke Njemačke. Važno je napomenuti da je, u sadašnjem "Carstvu kaosa", glavni ishod demontiranje "nacionalnih država". Tijekom Drugog svjetskog rata, najnečuveniji zločini počinjeni su na mjestima gdje su legitimne vlade i 'vladavina prava' prvi put raskomadani. Trenutne politike su u suprotnosti s međunarodnim pravom, postojećim ugovorima i pravnim presedanima. Poštivanje "trajnih naredbi" nije bila obrana u Nürnbergu. Schmittovo je pravno obrazloženje u potpunosti odbačeno na tim suđenjima. Daleko od toga da "podržavamo trupe", mi ih izlažemo opasnostima koje promiče naša vlastita politika: proizvoljno pritvaranje, mučenje, suđenje bez odgovarajućeg postupka i pogubljenje po kratkom postupku. Sve dok Amerika drži hegemoniju, "pravda pobjednika" može prevladati. Stalna erozija "američkog sna" kroz neuspješno domaće vodstvo i nepromišljenu vanjsku politiku obećava konačnu degradaciju te hegemonije. Naši "vođe" se ponašaju kao da su njihov i naš svijet dva potpuno različita mjesta: za nas stalna žrtva, a za njih nezamislivo bogatstvo. Ta se dihotomija može očuvati samo planiranjem i provođenjem stanja neprestanog rata... "Vrhovnog međunarodnog zločina".
Potpuno korektan u svim detaljima. Moje pohvale.