Predsjednik Obama uvijek se priklanja konvencionalnoj mudrosti službenog Washingtona, koliko god ona bila pogrešna, a onda ili stane iza nekog nepromišljenog recepta politike neokonzervativaca ili se okrene neposredno prije pada s neke geopolitičke litice. Njegov kontinuirani napad na Iran primjer je toga, kaže Gareth Porter iz Middle East Eyea.
Gareth Porter
Ako i kada iranski nuklearni sporazum prođe kroz Kongres, mnogi se ljudi u Washingtonu nadaju da će predsjednik Barack Obama artikulirati realističniju strategiju za Bliski istok od onoga što smo čuli od njegove administracije u prošlosti. Ali Obama je očito odlučio da nije vrijeme za artikuliranje bilo čega o budućnosti regije što ne vidi kao pomoć u prodaji sporazuma na Capitol Hillu. Pravo je pitanje postoji li jasna ideja koja čeka da bude objavljena kada za to dođe pravi trenutak.
Ako je ikada postojao odgovarajući trenutak da Obama artikulira sveobuhvatnu viziju politike nakon sporazuma koja je integrirala iranski nuklearni sporazum u širu strategiju za suočavanje s Bliskim istokom u ratu, bio je to njegov govor na Američkom sveučilištu 5. kolovoza. Vrijeme i mjesto za govor odabrani su kao eksplicitna potvrda govora predsjednika Johna F. Kennedyja na tom istom sveučilištu 52 godine ranije.
Predsjednik Barack Obama stoji s izraelskim predsjednikom Shimonom Peresom i premijerom Benjaminom Netanyahuom tijekom ceremonije službenog dolaska predsjednika u Tel Aviv, Izrael, 2013. (Službena fotografija Bijele kuće, Pete Souza)
U svom govoru, JFK je ponudio viziju transformacije američke politike prema Sovjetskom Savezu i Hladnom ratu iz politike konfrontacije u pregovore. Ali umjesto da iskoristi tu priliku da objasni kako bi američka diplomacija mogla odigrati transformacijsku ulogu na Bliskom istoku, Obama je ograničio govor na obranu Bečkog sporazuma u najužem smislu.
Tri dana kasnije, u intervju s Fareedom Zakarijom iz CNN-aObama se doduše bavio širim regionalnim problemima, ali njegov jedini čvrsti argument bio je odgovor na napade na Bečki sporazum jer je navodno omogućio Iranu da poveća pomoć regionalnim saveznicima. Priznao je da će Iran moći nastaviti s tim aktivnostima i čak "financirati neke dodatne aktivnosti" kako nuklearni sporazum stupi na snagu. No ustvrdio je da bi Iran, ako bi mogao dobiti nuklearno oružje, bio "ohrabren uključiti se u više aktivnosti o kojima se raspravljalo".
Stoga je Obama odlučio ne isticati da uloga Irana u regiji od 2013. nije bila podrška terorizmu, već podrška primarnim snagama koje se bore protiv Islamske države u Iraku i Siriji. Niti je ispravio neistinu da je Iran bio taj koji je destabilizirao Jemen, a ne bezobzirni zračni rat Saudijske Arabije i podrška tamošnjim sektaškim snagama. Umjesto toga, Obama se oslonio na argument da bi situacija navodne iranske destabilizacije bila gora ako bi sporazum bio poražen.
Zakaria ga je pozvao da ispravi lažnu sliku koju prikazuju kritičari Bečkog sporazuma, pitajući bi li “preklapanje interesa” između Irana i Sjedinjenih Država u vezi s ISIS-om i Afganistanom “moglo omogućiti produktivniji i konstruktivniji odnos između Sjedinjenih Država i Irana. ”
Ali Obama je očito oklijevao priznati da se sprema bilo kakva stvarna promjena u vezi s budućim odnosima s Iranom. “Mislim da je to zamislivo,” odgovorio je, “ali premisa ovog dogovora nije da se Iran zagrijava prema Sjedinjenim Državama ili da se mi bavimo bilo kakvom strateškom procjenom odnosa.”
Zatim je, kao da je izrazio naknadnu misao, dodao izjavu koja je bila toliko neizravna da je teško proniknuti: “Postoji li mogućnost da započnete razgovore oko ove uske teme da počnete dobivati neke šire rasprave o Siriji, na primjer, i sposobnost svih uključenih strana da pokušaju postići političku tranziciju koja održava zemlju netaknutom i ne potiče dalje rast ISIL-a i drugih terorističkih organizacija – mislim da je to moguće.”
Okriviti Iran
U intervju za Nacionalni javni radio dva dana kasnije, Obama je sugerirao da bi se stvari mogle poboljšati ako Iran promijeni svoj način ponašanja: “[N]ije moguće da kao posljedica ovog angažmana, da kao posljedica toga što je Iran mogao prepoznati da je ono što se događa u Siriji, na primjer, vodeće ekstremizmu koji prijeti vlastitoj državi, a ne samo Sjedinjenim Državama; da neka konvergencija interesa počinje voditi razgovorima između, primjerice, Saudijske Arabije i Irana; da Iran počne donositi drugačije odluke koje su manje uvredljive za njegove susjede; da ublažava retoriku u smislu žestokog protivljenja Izraelu. I, znate, to je nešto što bismo trebali pozdraviti.”
Potom se Obama obratio ostatku regije: “Postoji mogućnost da, ako pogledate što se trenutno događa na Bliskom istoku, sve više i više država počinje prepoznavati da su njihovi neprijatelji kaos i ISIL i nezadovoljni mladi ljudi, šiiti i suniti , koje privlače, znate, ideologije koje su u suprotnosti sa svim ovdašnjim režimima. I to je nešto što mislim da bismo trebali biti voljni promovirati ako doista mogu doći do toga."
Oba intervjua obilježena su namjernim izbjegavanjem bilo kakvog eksplicitnog priznanja da bi Sjedinjene Države možda željele napraviti bilo kakve političko-diplomatske poteze prema suradnji s Iranom. Kao što je Obama predstavio, najviše što bi njegova administracija učinila jest držati predavanja Iranu o tome što treba učiniti da ispravi svoje loše ponašanje. Mogući pozitivni pomaci iskazani su u smislu radnji koje bi drugi mogli poduzeti i naknadne potpore SAD-a takvim akcijama.
Otporan pritisku AIPAC-a
Naravno, ta se karakterizacija američke politike ne može uzeti zdravo za gotovo. Njegovi odgovori predstavljaju ono što on i njegovi savjetnici smatraju najvjerojatnijim načinom obrane od napada na Bečki sporazum od strane kampanje lobiranja bez presedana koju vode AIPAC i njegovi saveznici.
Optimistično čitanje njegovih primjedbi moglo bi ih protumačiti kao prikrivene aluzije na diplomatske ciljeve kojima Obama namjerava težiti: suradnju s Iranom, kao i s Rusijom na sirijskom rješenju, napore da se Iran i Saudijska Arabija spoje i da se natjeraju da postignu dogovor. Ali takvo bi tumačenje preuveličalo spremnost Obamine administracije da raskine politički konsenzus u Washingtonu o Iranu i regiji.
Očito postoje neke razlike između administracije i njezinih proizraelskih i saudijskih kritičara u pogledu regionalne uloge Irana. Inače Obama ne bi ni priznao mogućnost razgovora s Iranom u budućnosti. Ali bilo bi pogrešno zanemariti stupanj do kojeg Obamina slabost u odnosu na argumente lobija o regionalnoj dimenziji sporazuma odražava njegovo prihvaćanje osnovnih premisa tih argumenata baš kao što je prihvatio premisu lobija da je Iran pokušava doći do nuklearnog oružja.
Obama i visoki dužnosnici administracije mnogo su puta u posljednje dvije godine ponovili mantru da je Iran državni sponzor terorizma i da je njegova regionalna uloga destabilizirajuća. Ključne američke institucije za nacionalnu sigurnost također nastavljaju jačati tu sijedu političku liniju prema Iranu.
Uhodane navike viših dužnosnika i institucionalni interes sigurno će nastaviti nametati ozbiljna ograničenja diplomatskoj fleksibilnosti administracije u odnosu na Iran i Saudijsku Arabiju do kraja Obamine administracije.
Gareth Porter nezavisni je istraživački novinar i dobitnik nagrade Gellhorn za novinarstvo 2012. Autor je novoobjavljenih Proizvedena kriza: neispričana priča o iranskom nuklearnom strahu. [Ovaj se članak prvi put pojavio na Middle East Eye.]
Ono što me ljuti u cijeloj dilemi Iran-nuklearna energija je ovo; Kina ima komercijalnu nuklearnu elektranu na torij 232 koja je u pogonu, Indija ima sav torij 232 koji Iranu može zatrebati, dok i Kina i Indija trebaju iransku naftu. Zašto iransko vodstvo nije poduzelo korake da prenamijeni Bushehr iz postrojenja za ciklus uran/plutonij u daleko bezopasnije postrojenje za torij? Opet kažem, rekao sam to dovoljno često, torij 232 nema potencijal za stvaranje bombi, daleko je lakše zaštititi jezgru od okoline i manje je osjetljiv na terorističku prijetnju. Otpad je jeftiniji za obradu i sigurniji za zakopavanje. Svo tehničko znanje o izgradnji tvornice torija moglo se dogovoriti između Kineza i Iranaca. Svakako je mogao biti dogovoren modus vivendi (i to prije mnogo vremena) između Izraela, kuće Saud i Irana kako bi se dopustila ova razmjena - bez ikakvih razgovora o prijetnjama ili regionalnom ratu. Jesu li GCC i sile Zapada stvarno zainteresirani za nepristranu diplomaciju ili ne?
Carolyn, samo sam znatiželjna. Jeste li Carlu morali dati "puni Monty" ili ste mislili na Monte Carlo? I, može li ružan starac bez web kamere zaraditi toliko novca?
Ne samo da Obama i ostali ne dovode u pitanje 'pravo' Izraela da bude nuklearna država; čak ni ne pominju očitu poantu da bi, sve dok je tako, svijet mogao biti sigurniji da postoji iransko sredstvo odvraćanja koje obuzdava izraelsku agresiju prema susjednim državama i okupiranoj Palestini.
Zbog toga, čak i ako AIPAC izgubi ovu bitku, što vjerojatno hoće, nipošto neće izgubiti rat – barem ne odmah.
Ipak, što god da se dogodi dok se preispituje iranski sporazum, Izrael neće izaći neozlijeđen. Izraelski lobi bit će i dalje na putu da postane oštećena roba.
Za pristaše cionističkog cilja ovo je loša vijest. Ali, u mjeri u kojoj nisu zaslijepljeni cionističkim žarom, čak bi i oni trebali shvatiti da to nije razlog zašto su smicalice lobija loše za Židove.
Razlog tome je što lobiji samoproglašene "nacionalne države židovskog naroda", posebice oni u Sjedinjenim Državama, snažno rade na ponovnom uvođenju klasičnog antisemitizma.
To možda nije njihova izričita namjera. Doista, vjerojatno je da su više glupi i nepromišljeni nego đavolski. Ipak, objektivno (kako bi marksisti rekli), oživljavanje antisemitizma je ono što oni pokušavaju učiniti.
Mnogi, vjerojatno većina, američkih Židova malo razmišljaju o Izraelu; ali, osim onih koji su prvi u Izraelu, oni koji to rade, zajedno sa svojim kolegama diljem svijeta, općenito razumiju kakva je to opasna igra.
Neki izraelski Židovi također. […]
Postoje poznati antisemitski stereotipi. Vlada Izraela – sama i preko svojih lobija – u zadnje vrijeme ih je konkretizirala.
Glavni među njima je društveno neproduktivan novčar koji se hrani poštenim radom drugih i koji lukavstvom i lukavstvom navodi moćnike zemlje da izvršavaju njegove naredbe i napreduju u njegovim ciljevima.
Kasino mogul Sheldon Adelson jednostavan je primjer kakav bi itko mogao zamisliti; lik ravno iz središnjeg uloga. Kada bi Hollywood snimio film temeljen na Protokolima sionskih mudraca, on bi bio kandidat za glavnu ulogu. On svakog vodećeg republikanca mota oko malog prsta.
Tu su i podređeni – Schumer i drugi slični njemu – koji ispunjavaju Izraelove naredbe jer je njihova prva odanost cionističkoj stvari.
AIPAC: Ide prema porazu (ali to nije razlog zašto je to loše za Židove)
Autor Andrew Levine
http://www.counterpunch.org/2015/08/14/aipac-headed-for-defeat-but-thats-not-why-its-bad-for-the-jews/
58 članova Kongresa bit će u Izraelu sljedećih dana na turneji koju sponzorira America Israel Education Foundation, ogranak proizraelske lobističke organizacije, AIPAC. Iako AIPAC tvrdi da je putovanje godišnji ritual bez veze sa sve žešćom raspravom o iranskom nuklearnom sporazumu, putovanje nudi izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu ključnu priliku za licem u lice izazivanja straha s nekim od zastupnika koji kontroliraju dogovorova sudbina.
Nakon što republikansko izaslanstvo posjeti Izrael, 22 demokrata — uključujući nekoliko onih koji predstavljaju ključnu ulogu u sporazumu — kroz turneju AIPAC-a vodit će Steny Hoyer, miljenik izraelskog lobija, zastupnik manjine u Zastupničkom domu. Brucoši zakonodavci posjetit će sva potrebna odredišta, od Memorijalnog muzeja holokausta Yad Vashem, u kojem su izloženi eksponati koji optužuju Palestince za središnju ulogu u židovskom genocidu u Europi, do ureda premijera Benjamina Netanyahua, koji voli darivati utjecajne posjetitelje s posebnim prstenom koji je kupio u lokalnoj zalagaonici koji navodno ozakonjuje izraelsku kontrolu nad Jeruzalemom.
[…] dopustiti novopridošlicama iz Kongresa da prošire svoje razumijevanje Izraela izvan strogih ograničenja koja nameću njihovi vodiči koje je odobrio AIPAC. Trebali bi se baviti realnošću Izraela, ne samo unutar iluzornog carstva "pravog Izraela", već iu naseljima samo za Židove i palestinskim getima koja čine okupirana područja. I trebali bi se susresti s ljudima koji su izabrali Netanyahua i najdesniju vladajuću koaliciju u povijesti Izraela.
Dakle, ovdje je popis nekoliko mjesta koja bi svaki član Kongresa — i svaki Amerikanac — trebao razmisliti o posjetu na putovanju u Svetu zemlju.
1. Dimona
Izrael je jedina zemlja na Bliskom istoku koja posjeduje nuklearno oružje. Ipak, prema svojoj politici nuklearne dvosmislenosti, koju je američka vlada vjerno poštovala, samoproglašena židovska država odbija priznati svoj arsenal i neće dopustiti službenicima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) da ga pregledaju. Za razliku od Irana, Izrael je odbio potpisati Sporazum o zabrani nuklearnog širenja. Daleko od nadzora međunarodnih inspektora, Izrael je proizveo mnoštvo nuklearnih bojevih glava zajedno sa sustavom za isporuku projektila Jericho koji stavlja velik dio Europe u domet napada. Prema novinaru Seymouru Hershu, Izrael je primio hitan paket vojne pomoći od SAD-a tijekom rata 1973. putem 'nuklearne ucjene' ili prijetnje da će Bliski istok prekriti kišom nuklearnog uništenja ako Washington ne udovolji njegovim zahtjevima .
Za one zakonodavce koji nisu previše mamurni od pijanih mršavih izleta koje je AIPAC sponzorirao na Galilejskom jezeru, skretanje do Dimone je obavezno. U ovom ekonomski depresivnom južnom izraelskom gradu, članovi Kongresa će pronaći lokaciju tvornice nuklearnog oružja koju izraelska vlada službeno naziva 'tvornicom tekstila'.
Ali riječ opreza: kada je bivši izraelski član Knesseta Issam Makhoul javno osudio nuklearni program svoje zemlje, na meti je bio sofisticirani automobil bomba. Mordechai Vanunu još nije izbjegao noćnu moru koja je počela kada je odsvirao Dimonu. Nakon što su ga oteli agenti Mossada u Velikoj Britaniji, Vanunu je proveo 12 godina u mučnoj samici u izraelskom zatvoru. I dalje mu je zabranjeno putovati izvan zemlje i razgovarati s novinarima.
10 mjesta koja AIPAC nikada ne bi pokazao članovima Kongresa na njihovom nadolazećem propagandnom putovanju
Autor Max Blumenthal
http://www.alternet.org/world/10-places-aipac-would-never-show-members-congress-their-upcoming-propaganda-trip
Mi Eternal Flamers (aka “baby” 'boomers', ako inzistirate) ZNALI smo Jacka Kennedyja. Zer0bama NIJE crni Kennedy!
On je crni Gumby.
Pravi "slon u sobi" je CIA-ino rušenje Mossadeghovog režima i postavljanje šaha, lakovjerno po nalogu Britanaca koji su bili uvjereni da Iran želi pošteno plaćanje za naftu koju je ispumpavao iz iranskih naftnih polja. Iran je uvijek bio žrtva u neredu koji je uslijedio, a ipak je Iran kriv.
Pretpostavljam da ćemo (oni) čuti kako istina izlazi na vidjelo za nekoliko stoljeća, što bi trebalo biti vrlo zanimljivo, otvarajući pravi dijalog o CIA-inim "promjenama režima" nestašlucima po cijelom svijetu od Drugog svjetskog rata. Razmišljam o ovome svaki put kad čujem medije kako kude još jednog japanskog političara jer nije priznao izazivanje rata na Pacifiku.
Ohrabren sam činjenicom da će jednog od ovih dana svi ovi seronje biti mrtvi!
Oni treniraju zamjenu za A$$ $OUL$ i svoje DingleBarryje CIJELO vrijeme! :
http://www.politico.com/politico44/2012/01/obama-hosts-george-hw-and-jeb-bush-at-white-house-112638.html
Zapravo ne! Upravo je cionistički terorizam 1947.-48. bio "legitimiziran" kada je Zapad priznao samoproglašenu državnost Izraela 1948. nakon masakra i protjerivanja 750,000 palestinskih Arapa iz zemalja na kojima su živjeli više od tisućljeća.
To, kao i kontinuirana potpora Zapada - uglavnom SAD-a izraelskim ratnim zločinima tijekom sljedećih desetljeća, bili su glavni razlog zbog kojeg su SAD napadnute 9. rujna.
Uz 9. rujna kao ispriku, Izrael je tada pokrenuo svoj plan PNAC-a iz 11-ih da američki posrednik napadne Irak 1990. s namjerom da ukloni Al-Assada iz Sirije i također izazove raspad Irana — pri čemu posljednja dva još nisu dovršena.
Traži ((( PNAC, Nova strategija za osiguranje kraljevstva ))) i ((( Yinon plan )))
Ako niste upoznati, pretražite ((( The.New Pentagon Papers ))) da biste vidjeli (djelomično) koliko je duboko Izrael prodro u naše nacionalne obrambene i sigurnosne agencije kako bi pružio lažne informacije i propagirao američku javnost, manipulirajući njome da podrži izraelsku pre- planiranih ratnih zločina.
Slon u sobi je Zion. Je li ijedna nacija u povijesti svijeta, drevna i moderna, ikada bila na milosti i nemilosti stranog utjecaja kao što smo mi sada, s predstavnicima američkih glasača koji klevetaju Ameriku za Izrael?
Povratni udar se formira, i neće biti lijepo.
Ljudi, slon u sobi i dalje je nesrazmjerna moć američkih {i britanskih i francuskih...} Židova.
Negdje usput, netko je uvjerio novinare da je "mržnja" raspravljati o nerazmjernoj moći visoko etnocentrične skupine pa se, zapravo, lojalni stranoj državi više američkih Židova pridružuje IDF-u nego američkoj vojsci.
Ne pomaže stalno pričanje o tome.
Moramo govoriti o židovskoj moći i privilegirati 'qua' moć Židova kao grupe koja se sastoji od samo 2.5% stanovništva – ali pogledajte Federalne rezerve, Ministarstvo financija, Trgovinu, državu itd. itd.
Apsurdno je pretvarati se da ovo nema nikakve veze s američkim puzanjem pred svim stvarima oko Izraela!!!
Nije *mržnja* raspravljati o neproporcionalnoj moći skupine koja je, nemalim dijelom, lojalna malenoj stranoj državi.
....
Slon u sobi i dalje je nesrazmjerna moć američkih {i britanskih i francuskih...} Židova.
Negdje usput, netko je uvjerio novinare da je "mržnja" raspravljati o nerazmjernoj moći visoko etnocentrične skupine pa se, zapravo, lojalni stranoj državi više američkih Židova pridružuje IDF-u nego američkoj vojsci.
Ne pomaže stalno pričanje o tome.
Moramo govoriti o židovskoj moći i privilegirati 'qua' moć Židova kao grupe koja se sastoji od samo 2.5% stanovništva – ali pogledajte Federalne rezerve, Ministarstvo financija, Trgovinu, državu itd. itd.
Apsurdno je pretvarati se da ovo nema nikakve veze s američkim puzanjem pred svim stvarima koje se tiču Izraela.
Ljudi bi morali živjeti ispod stijene da ne znaju da se Netanyahuu i američkim desničarskim zagovornicima Likuda ne sviđa ovaj dogovor. Nakon godina i godina najgore vrste zapaljivog širenja straha oko Irana, potpunog ponavljanja onoga što smo, kao zemlja, pretrpjeli oko Iraka, Netanyahu i izraelski lobi sada žestoko odbacuju ono što ja i usput predsjednik Obama također vidimo kao jedina alternativa još jednom ratu. Pa, stavili su se na nišan svađe. Nismo ih dovukli tamo. Mnogi Amerikanci ne vole i zamjeraju pristup Izraela utjecaju na našu vanjsku politiku; Ja znam. I ne daj Bože da nakon desetljeća dođemo do dugo potrebnog približavanja Iranu—što bi moglo smanjiti moć Izraela u regiji. Mnogi Amerikanci to žele, lobi ne.
Ništa od ovoga nije tajna, niti bi trebalo biti. Stoga ne očekujte da ćete ušutkati bilo koga tko govori istinu o tome. Nazvati to mamljenjem Židova […] je oblik ucjene.
[...]
Optuživanje senatora Schumera za lojalnost Izraelu je izvan granica? Riječ je o senatoru koji se uvijek iznova hvali kako njegovo ime na hebrejskom, shomer, znači da je on čuvar židovske države. Ovo je senator koji je uzviknuo “Am Yisrael Chai†— narod Izraela živi! — na skupovima vodeće izraelske lobističke skupine, American Israel Public Affairs Committee. Dakle, on može govoriti o svojoj motivaciji o bliskoistočnoj politici, ali nama to nije dopušteno? Oprostite, ovo nema nikakve veze s netrpeljivošću, to je slučaj cenzure koja igra na kartu žrtve kao sredstvo da nas zastraši i ušutka.
Svi možemo sami odlučiti što predstavlja rasizam i netrpeljivost, ne trebaju nam nadzornici iz časopisa Tablet koji izoliraju riječi koje ne smijemo koristiti zbog 'drevnih tropa'. Ako to ne učinite Želimo da ljudi optužuju političare da prodaju svoje glasove lobijima, pa onda zaustavite lobije da našim političarima daju novac, zaustavite ih da preplave mrežne eter zastrašujućim oglasima o Iranu. Zaustavite ministra vanjskih poslova da od naših političara pravi 'marionete'
Nije velikodušno prozivati izraelski lobi zbog sporazuma s Iranom
Annie Robbins
http://mondoweiss.net/2015/08/semitic-israel-lobby
U prvoj polovici 2015. AIPAC je potrošio približno 1.7 milijuna dolara lobirajući Kongres da se usprotivi dogovoru. Ipak, ovo je puka promjena u usporedbi s onim što je od tada pretočeno u reklame i lobiranje.
AIPAC je u srpnju osnovao novu lobističku skupinu oslobođenu poreza pod nazivom Građani za Iran bez nuklearnog oružja. Jedina svrha organizacije je suprotstaviti se iranskom dogovoru—koji će, usprkos nazivu skupine, zapravo spriječiti Iran da razvije nuklearno oružje (oružje koje iranska vlada poriče da je uopće tražila, a za za što nema ni trunke dokaza) u zamjenu za ukidanje zapadnih sankcija zemlji.
Građani za Iran bez nuklearnog oružja troše do 40 milijuna dolara za postavljanje oglasa protiv Irana u 35 država, prema Timesu, u odnosu na prethodnu procjenu od 20 milijuna dolara. Ova bi se brojka mogla još više povećati kako se bliži kraj razdoblja od 60 dana u kojem Kongres može pregledati dogovor.
Procjenjuje se da je AIPAC potrošio 40 milijuna dolara za suprotstavljanje Iranskom sporazumu
Od Bena Nortona
http://mondoweiss.net/2015/08/spending-estimated-million
“I zato se ovaj dogovor u konačnici mora ocjenjivati prema onome što postiže u središnjem cilju sprječavanja Irana da nabavi nuklearno oružje. Ovaj dogovor čini upravo to. Ovo govorim kao netko tko je učinio više od bilo kojeg drugog predsjednika za jačanje sigurnosti Izraela. Jasno sam dao do znanja izraelskoj vladi da smo spremni razgovarati o tome kako tu suradnju možemo još više produbiti. Već smo vodili razgovore s Izraelom o sklapanju još jednog 10-godišnjeg plana američke sigurnosne pomoći Izraelu. Možemo poboljšati podršku za područja kao što su obrana od projektila, razmjena informacija, zabrana — sve kako bismo zadovoljili hitne sigurnosne potrebe Izraela i osigurali zaštitu od bilo kakvih dodatnih aktivnosti u koje bi se Iran mogao uključiti kao posljedicu ublažavanja sankcija.” ….. Govor predsjednika Obsme na američkom sveučilištu
……………………………………………………………………..
Postoji mnogo različitih stavova koje je predsjednik Obama iznio u svom govoru na Američkom sveučilištu. Dok je osuđivao "mentalitet" koji je Ameriku uvukao u rat u Iraku, Izraelu nudi američku potporu ako Iran želi nastaviti s programom nuklearne bombe. Priznat ću da se s jedne strane čini da Obama traži mirno rješenje, s druge strane otvoreno obećava da će se s Iranom pozabaviti drugim sredstvima ako bude potrebno. Iako je ovo možda jedini način da se održi ovakav govor. Mrkva i batina, valjda. Ako ću na trenutak biti potpuno ciničan, reći ću vam što sam čuo uz njegov govor. Ono što sam čuo glasno i jasno je da ćemo Izrael naoružati do balčaka. Sada, sa svježe naoružanim Izraelom, ovo bi trebao biti naš najveći strah od svih. Hoće li Izrael konačno moći prevladati nedostatak zračne moći i uspjeti prvim napadom na Teheran? Dodajmo ovome, bi li Izrael sam potaknuo Ameriku da im se pridruži u takvom napadu? Na kraju, mogu li si SAD sve ovo priuštiti?
Obama je previše lijen da bi se potrudio definirati politiku.
To omogućuje neokonzervativcima da dignu nerede.
dođi opet?
Ne mislim da je "lijen" riječ za Obamu.
Vjerujem da on sada vidi stvarnost u pogledu neokonzervativaca/cionističke strategije kao da je učinio samo poticanje sukoba, i priznaje da bi napad na Iran bio riskantniji od Iraka i ostalih do sada — također vjerujem da osjeća da je učinio više nego dovoljno za neokonzervativce /Cionistički cilj i prepustit će napad na Iran nekom drugom.
Ako se Obama nije slagao s neokonzervativnom/cionističkom politikom, koju je vodio od samog početka svog predsjedničkog mandata, onda je već dokazano da je kukavica — iako se čini da mu se kralježnica u posljednje vrijeme ukočila.
A da je imao dovoljno hrabrosti i želio učiniti najbolju stvar za SAD, izazvao bi izravno neokonzervativce/cioniste izjavom da je glavni problem to što SAD vodi izraelske unaprijed planirane ratove koristeći 9. rujna kao izgovor. u ME, i veliki problem za SAD, od 11. rujna.
Gdje je hrabrost onih u “američkom” Senatu i Kongresu da ustanu i podrže svog predsjednika radeći ono što je najbolje za SAD tako da se ne uključujemo u više izraelskih ilegalnih ratova po izboru?