Ekskluzivno: Saudijsko-izraelski apologeti rade preokrete kako bi opravdali zašto američki interes za miroljubivim odnosima s Iranom treba staviti u drugi plan u odnosu na sektaške i regionalne želje Rijada i Tel Aviva, uključujući da će mir s Iranom uzrokovati da se Saudijci još više loše ponašaju, napominje Daniel Lazare.
Autor Daniel Lazare
Kao bivši izdavač časopisa Wall Street Journal, Kuća Karen Elliott najbliža je novinarskim plemićima. Ali to je ne čini potpuno lošom. Njena knjiga iz 2012. O Saudijskoj Arabiji: njen narod, prošlost, religija, granice rasjeda i budućnost, zapravo je vrijedno čitanja. Proizvod godina izvještavanja iza kulisa, čitateljima je pružio fascinantan obilazak kraljevstva koje se utapa u ljigavosti, dekadenciji i licemjerju.
"Islam kakav se propovijeda ne prakticira se", napisao je House. “Poslovi su obećani, ali nisu isporučeni. Korupcija je raširena, hvatajući gotovo svakog Saudijca u mrežu usluga i podmićivanja, velikih i malih, ostavljajući čak i primatelje da se osjećaju uprljano i ogorčeno. Moćni i nemoćni podjednako nastoje zgrabiti sve što mogu, pretvarajući društvo kojim upravlja navodno strogi šerijatski zakon u sve bezakonije, gdje je zakon ono što kralj ili jedan od njegovih sudaca kaže da jest ili ljudi osjećaju da se mogu izvući s .”
Saudijski kralj Salman oprašta se od predsjednika Baracka Obame u palači Erga nakon državnog posjeta Saudijskoj Arabiji 27. siječnja 2015. (Službena fotografija Bijele kuće, Pete Souza)
Rezultat je groteskna kombinacija ugnjetavanja, regulacije i anarhije na razini ulice. U drugim zemljama, na primjer, mladi ljudi mogu slobodno piti pivo, gledati filmove, ići na cjelonoćne raveove ili raditi bilo koju drugu glupost koju mladi diljem svijeta vole raditi. Ali u Saudijskoj Arabiji, gdje su sve takve aktivnosti zabranjene, mladići imaju samo jednu opciju: kradu auta.
Kao što House kaže: “Gotovo 80 posto svih automobila ukradu Saudijci u dobi od osamnaest do dvadeset četiri godine. Većina koristi automobile za tafheet, ili predenje, omiljena zabava nakon ponoći mladih Saudijaca željnih uzbuđenja. Grupe mladića okupljaju se na izoliranim cestama i ubrzavaju svoje automobile, okreću ih bočno, ponekad ih prevrću, ili češće zabijaju u parkirana vozila mnoštva drugih mladića koji se okupljaju da gledaju. Nije iznenađujuće da oni koji se bave tafheet radije poštede vlastita vozila korištenjem ukradenih automobila. Otprilike 90 posto ukradenih automobila lopovi pronađu napuštene nakon joyridinga ili spinninga.”
YouTube je tako prepun nevjerojatnih videa koji prikazuju mlade Saudijce splavarenja, pad or mijenjanje guma dok jurite na dva kotača umjesto na četiri.
Korupcija također dovodi do velike ekonomske disfunkcionalnosti. Kako House piše, “mnoge mreže pokroviteljstva i višestruki slojevi birokracije u kraljevstvu razvili su se tijekom godina kako bi postigli neku svrhu, ali umjesto da omoguće, oni sve više onemogućuju saudijske građane u njihovim svakodnevnim životima.”
Paradoksalno, to također dovodi do netrpeljivosti i fanatizma. Iako bi netko mogao pomisliti da ništa ne može biti ugodnije od trošenja milijuna dolara nezarađenog prihoda od nafte, zapravo to ostavlja sve veći broj petro-šeika koji se osjećaju krivima i zbunjenima, osobito u kraljevstvu koje beskrajno odaje počast islamskim borilačkim vrlinama.
Tako je kralj Fahd, koji je vladao od 1982. do 2005., uzeo odmor od svog sjajnog načina života, prema Na Saudijskoj Arabiji, izgraditi 200 islamskih koledža, 210 islamskih centara, 1,500 džamija i 2,000 medresa diljem svijeta po ukupnoj cijeni od 75 milijardi dolara, a sve u svrhu širenja ultra-netolerantnog oblika islama u kraljevstvu u što je moguće više zemalja.
Dekadencija i nezarađeno naftno bogatstvo stoga dovode do žudnje za strogošću džihada. U sljedećem posjetu prošlog studenog, House rekao saudijskog imama koji ju je obavijestio “da njegov sin moli da ide u Siriju da se pridruži ISIS-u. Dok imam kaže da obeshrabruje tinejdžera, priznao je da smatra da je poziv ISIS-a na kalifat 'uzbudljiv'. Kao i previše Saudijaca, on vidi Al Saud kao previše svjetski."
Klanjanje saudijskim željama
O Saudijskoj Arabiji je stoga snažna optužnica protiv a rentijerska država čiji je jedini neenergetski izvoz u ovom trenutku džihad. Sada kada je ista država uznemirena jer su SAD postigle nuklearni sporazum s Iranom, netko bi pomislio da bi Houseov odgovor, s obzirom na zajedljiv portret koji je nacrtala, bio otprilike isti kao Rhett Butler u “Prohujalo s vihorom”: “Iskreno, dragi moj, nije me briga".
Ali, ne, House je izvan sebe od indignacije što bi Barack Obama učinio tako strašnu stvar starom prijatelju. Obama kaže da on donosi mir, ona piše u Wall Street Journalu, ali "kratkoročna posljedica bit će sve više i još krvavije sektaško nasilje na Bliskom istoku."
“Prema dogovoru objavljenom u utorak”, dodaje ona, “Iran će imati odmrznutu imovinu u iznosu od 100 milijardi dolara do kraja ove godine. To, zajedno s bizarnom odlukom SAD-a da odmrzne zabranu prodaje Iranu konvencionalnog oružja i balističkih projektila u budućnosti, znači da Teheran može iskoristiti te milijarde svježe raspoložive imovine ne za jačanje svoje ekonomije, kao što su Iranci obećali pregovaračima, već za kupiti smrtonosno novo oružje za svoje opake partnere diljem regije. To uključuje šijitske milicije u Iraku, sirijskog Bashara Assada, Hezbollah u Libanonu i Siriji i pobunjenike Huti u Jemenu.”
Rezultat je “noćna mora” koja “stavlja Saudijsku Arabiju pred očima Irana, ali i Islamske države u Iraku i Siriji (ISIS). Dok šijiti koje podupire Iran u cijeloj regiji pojačavaju napore da iskoriste previranja u propalim državama Bliskog istoka za dobrobit Teherana, isto će učiniti i njihovi sunitski protivnici u ISIS-u, koji nisu prijatelji Saudijaca.”
Sporazum će, dodaje ona, također destabilizirati Saudijsku Arabiju iznutra poticanjem džihada: “Oko 60% saudijskog stanovništva je mlađe od 30 godina, a nezaposlenost među tim mladim Saudijcima je oko 30%. Saudijska Arabija je za svoje građane proglasila zločinom pridruživanje ISIS-u, ali je saudijsko ministarstvo unutarnjih poslova priznalo da je posljednjih godina oko 2,200 mladih Saudijaca otišlo u Siriju boriti se. Dok saudijski suniti gledaju kako njihove sunitske istovjernike ubijaju šijiti koje podržava Iran diljem regije uz malo protivljenja bilo koje druge sile osim ISIS-a, privlačnost te terorističke organizacije raste, posebno među duboko religioznim mladim Saudijcima.”
Iako su Iran i ISIS najveći neprijatelji, mir s jednim će potaknuti širenje drugog. Nezaposlenost će porasti, mladi Saudijci će u većem broju hrliti u Islamsku državu, dok će krvoprolića i terorizma biti sve više, no, prema Houseu, za sve će biti krivi Obama i Iran.
Koliko god se Rijad trudio uzvratiti, štoviše, malo toga može učiniti. Do sada nije uspjela otjerati sirijskog Bashara al-Assada s vlasti, njezin zračni rat u Jemenu pretvara se u močvaru, i dok je nedvojbeno naštetila Iranu dopuštajući pad cijena nafte, šteti vlastitim gospodarskim izgledima kao dobro.
“Dakle,” zaključuje House, “dok se u Teheranu kliče nuklearnom sporazumu, dok Obamini pomoćnici udaraju rukama u Bijeloj kući, dok Europljani sline na mogućnost poslovanja u Iranu, i dok Izraelci pokušavaju lobiraju u američkom Kongresu protiv sporazuma, Saudijci ostaju škrgutati zubima u Rijadu, razmišljajući o tmurnoj budućnosti i bez dobrih opcija da je promijene.”
Omogućavanje ponašanja 'Vuka s Wall Streeta'
Sve je ovo jako čudno, pogotovo otkad je House ušao Na Saudijskoj Arabiji, opisuje kraljevstvo kao "u osnovi obiteljsku korporaciju" i ne baš vrijednu divljenja:
“Nazovite to Islam Inc. Upravni odbor, dvadesetak starijih vjerskih učenjaka koji teoretski postavljaju pravila za korporativno ponašanje, biraju vlasnici Al Sauda, mogu biti otpušteni po kraljevskoj želji i nemaju što reći o tome tko upravlja tvrtkom. Članovi obitelji Al Saud drže sve ključne poslove, ne samo na vrhu nego sve do srednjeg menadžmenta, čak do regionalnih menadžera. (Guverneri svih trinaest saudijskih provincija su prinčevi.) Na dnu tvrtke, obični zaposlenici su slabo plaćeni i još lošije obučeni jer menadžment ne želi inicijativu koja bi mogla ugroziti njegovu kontrolu.”
Da je tako, onda bi se moglo pomisliti da bi Žurnal navijao za svoju propast. Uostalom, svaka tvrtka koja maltretira svoje zaposlenike, a dopušta rukovoditeljima da varaju, kradu i organiziraju divlje zabave u sali za sastanke à la “Vuk s Wall Streeta zaslužuje otići niz vodu ili tako bezbroj Vol Strit novine uvjeravali su nas urednici.
Ali budući da je Saudijska Arabija "saveznik" SAD-a, vrijede drugačija pravila. Možda se ljulja na rubu, ali Washington, sada piše House, trebao bi učiniti sve što je u njegovoj moći da ga spriječi da ode preko provalije. Mora tolerirati svoje ratove, svoje sektaštvo i svoj disfunkcionalni ekonomski sustav jer bi suprotno značilo narušiti sveto povjerenje, iako je ostalo neobjašnjeno zašto je to povjerenje tako sveto.
Najnoviji Houseov komentarski napad dovoljno govori o tome kako se ne samo konzervativci nego i gotovo cijeli vanjskopolitički establišment stjerao u kut zbog potrebe da udovolji Saudijskoj Arabiji.
Dok osuđuju vjersko sektaštvo, SAD su se vezale rukama i nogama za dva najsektaškija režima na Bliskom istoku, Izrael i Saudijsku Arabiju. Washington tvrdi da vjeruje u demokraciju i redovito kudi Siriju, Iran i druge zemlje zbog njihove kršenja ljudskih prava. Ipak, Izrael je rasno-supremacistička država koja daje superioran status 48 posto stanovništva pod svojom kontrolom koje su Židovi, dok je Saudijska Arabija pojedinačno najneliberalnije društvo na svijetu, ono koje zabranjuje sve religije osim vahabističkog islama, nalaže kapitalu kažnjavanje za nenasilne prijestupe (uključujući čarobnjaštvo), tretira žene kao imovinu i podvrgava procijenjenih devet milijuna stranih radnika “zlostavljanja i iskorištavanja, ponekad sve do uvjeta prisilnog rada".
Dok su SAD navodno glavna super-sila, u ovom su trenutku toliko pretjerane, a njihova predanost takvim zemljama toliko otvorena da je teško reći tko je na vrhu, a tko ne. Tel Aviv i Rijad očito nisu zadovoljni iranskim sporazumom. Ipak, umjesto da pokažu iritaciju, SAD su odgovorile s većom pokornošću nego ikad.
Kada je Obama nazvao izraelskog premijera Benjamina Netanyahua 14. srpnja kako bi ga obavijestio o sporazumu s Iranom, ponudio je što The New York Times zvan “utješna nagrada: povećanje ionako velikodušnog paketa vojne pomoći koji Sjedinjene Države daju Izraelu.” Kako ne bi mrsio perje izraelskog premijera, Times primijetio da bi Obamina administracija "mogla oklijevati izvršiti bilo kakav dodatni pritisak na Izrael" da uđe u mirovne pregovore s Palestincima.
Što se tiče Saudijske Arabije, Times je primijetio da će "Sjedinjene Države, Britanija i Francuska vjerojatno htjeti umiriti strahove kraljevstva i zauzvrat se suzdržati od vršenja velikog pritiska na Saudijce koji sakaćuju zračne napade na Jemen."
SAD se stoga na vrhovima prstiju okreće svojim takozvanim klijentima delikatnije nego ikad iz straha da ih ne potkopa. Zbog toga je manje vjerojatno da će se Washington suprotstaviti zračnom ratu Saudijske Arabije protiv Jemena unatoč sve strašnijim posljedicama: dvadeset milijuna ljudi kojima je potrebna humanitarna pomoć, 15.2 milijuna kojima je potrebna osnovna zdravstvena skrb i više od milijun interno raseljenih, da ne spominjemo broj umrlih koji sada prelazi 1,670.
Također je manje vjerojatno da će se dizati galama oko činjenice da su jemenske milicije koje podupiru Saudijci i druge arapske zaljevske države sada se bori uz Al Qaidu na Arabijskom poluotoku, skupina koja je preuzela odgovornost za masakr u Charlie Hebdou u siječnju.
Opasna ovisnost o nafti
Naravno, pravi razlog zašto SAD šuti, razlog koji stoji iza svih ostalih, jest činjenica da Zaljevsko vijeće za suradnju kojim dominira Saudijska Arabija nalazi se na vrhu 40 ili više posto dokazanih svjetskih rezervi nafte i 23 posto dokazanih rezervi plina.
Iako se američka strateška politika na Bliskom istoku prije svega temelji na očuvanje pristupa zalihama energije u Perzijskom zaljevu, zapravo je sva ta energija manje vitalna nego što SAD shvaća budući da se može odviknuti od fosilnih goriva kroz kombinaciju poreza na ugljik i strateških industrijskih ulaganja. Ipak, globalni kapitalizam je u ovom trenutku preslab da bi poduzeo bilo što tako usklađeno iako bi to bilo za njegovo dobro.
Dakle, kontradikcija ostaje. Budući da SAD nije u stanju učiniti racionalnu stvar odviknuvši se od nafte, nalazi se u situaciji da izvršava naloge Saudijske Arabije i drugih zemalja koje su jednako reakcionarne. Postavlja stvarnost na glavu optužujući Iran za destabilizaciju Bliskog istoka dok su krivci očito u njegovom vlastitom taboru. [Pogledajte Consortiumnews.com“Američki/izraelski/saudijski problemi 'ponašanja'„.]
Washington također optužuje Iran za širenje otrova vjerskog sektaštva kada, kao The New York Times je priznao, Saudijci su ti koji su zapravo opsjednuti navodnom šijitskom prijetnjom. SAD osuđuje rat, ali se pridružuje Rijadu u ničim izazvanim napadima na zemlje poput Sirije i Jemena. Ostajući ovisni o energiji iz Perzijskog zaljeva, SAD iscrpljuje vlastitu političku, moralnu i intelektualnu energiju.
Kuća Karen Elliott napravila je dobra izvješća tijekom godina. Ali noćna mora koju opisuje iz saudijske reakcije na iranski nuklearni sporazum nije ona koju SAD nameće Saudijskoj Arabiji, već ona koju petrokapitalizam nameće svijetu.
Daniel Lazare je autor nekoliko knjiga uključujući Zamrznuta republika: Kako ustav paralizira demokraciju (Harcourt Brace).
Ovo je vrlo dobrodošao članak i rasprava.
Licemjerje SAD-a i previđanje zločina koje pomažemo, izravno ili neizravno, "našim omiljenim" srednjoistočnim nacijama koje počine protiv vlastitih sunarodnjaka i susjeda velik je dio sveukupne problematične stvarnosti u ME — koju zapadni mediji često zanemaruju iz očitih razloga.
Osobito mi je zanimljivo čuti od bilo koga tko intimno ili iz prve ruke zna kakav bi bio pogled prosječne osobe iz različitih perspektiva Srednjeg istoka.
Hvala svima…!
Saudijski barbarizam aktivno, namjerno omogućen od strane Zapada
Čini se da barbarska autokracija odsiječe glave vlastitim građanima dok stvara kolonije terorizma diljem svijeta putem izravne potpore marširajućim terorističkim vojskama i globalnoj mreži medresa koji promoviraju državni kult Saudijske Arabije, vahabizam, pod krinkom sunitskog islama kao jedna od najvećih prijetnji Zapada.
Ipak, u većini slučajeva, osobito kada su te medrese koje sponzorira Saudijska Arabija osnovane u Europi ili Sjevernoj Americi, nacionalne obavještajne službe i agencije za provođenje zakona, uključujući FBI, CIA, MI5 i MI6, aktivno sudjeluju u uzgoju, iskorištavanju i hvatanju radikala u zamku stvoren unutar. Nikada se ne pokušava razotkriti i razotkriti te mreže, već se umjesto toga stvara namjerna strategija napetosti oko ovih štakorskih gnijezda ekstremizma kako bi se promicala histerija, podjela i dodatno potpirivao plamen straha kod kuće, dok se opravdavao neprestani rat u inozemstvu.
S obzirom na to, jasno je zašto je Saudijskoj Arabiji ne samo oproštena nehumanost i kriminalitet, već potaknuta i omogućena posebnim interesima Zapada. Ti interesi mogu manipulirati i terorizirati svoje stanovništvo kod kuće, opravdati stvaranje i širenje domaćih mreža nadzora i opravdati upotrebu vojne sile u inozemstvu u kampanjama hegemonijskog osvajanja utemeljenim na "nacionalnoj obrani" od "terorizma" oni i njihovi su saveznici sami stvorili za početak.
Kada je Saudijska Arabija započela zračne napade na susjedni Jemen, još jednom smo vidjeli ne samo da Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Europska unija nisu uspjeli prosvjedovati protiv ekstrateritorijalne agresije, već ni sami Ujedinjeni narodi nisu uspjeli osuditi niti djelovati kao odgovor. Nadalje, zapadna potpora saudijskoj vojnoj agresiji nastavila se nesmanjenom brzinom bez obzira na zločine i smrtne slučajeve koji se događaju u Jemenu.
I dok se sa sigurnošću može reći da je Al Qaeda odraz Saudijske Arabije, također se sa sigurnošću može reći da je Saudijska Arabija, njezino barbarstvo i regionalni zločini protiv čovječnosti, njezino državno sponzorstvo globalnog terorizma, pa čak i ideologija koju aktivno promiče u cijelom svijetu, koji služi kao temelj iz kojeg je nadahnut globalni terorizam, odraz je pak izopačenosti posebnih interesa koji vladaju Wall Streetom, Washingtonom i njihovim transatlantskim kolegama u Londonu i Bruxellesu.
Razumijevanje posebne prilagodbe koju je Zapad napravio za možda najbarbarskiju naciju na Zemlji, usred neiskrenog blejanja o “Iranu,” “Sjevernoj Koreji,” “Rusiji,” “Kini,” i drugim neprijateljima Zapadna hegemonija, razotkriva prazninu zapadnih principa – ili točnije – prazninu onih koji se iza njih skrivaju.
US NED ignorira saudijski barbarizam
Autor: Tony Cartalucci
http://landdestroyer.blogspot.com/2015/07/us-ned-ignores-saudi-barbarism.html
Kakav je doprinos Zapada u oblikovanju sadašnjeg ponašanja Saudijske Arabije? Godine 1973., tijekom 3. konferencije islamskih zemalja održane u Lahoreu u Pakistanu, tadašnji kralj Saudijske Arabije, Shah Faisal zajedno s drugim bliskoistočnim igračima uključujući libijskog Gadafija i pakistanskog Bhuttoa, odlučio je iskoristiti prihode od nafte za razvoj regije. Sva trojica gore umrla su neprirodnom smrću. Šaha Faisala iz Saudijske Arabije ubio je njegov 'mentalno poremećeni' nećak koji je cijeli život studirao u SAD-u. Bhuttoova izabrana vlada je svrgnuta, a sam Bhutto je zatvoren i kasnije obješen od strane svog ručno odabranog zapovjednika vojske za kojeg se u Pakistanu naširoko smatra da djeluje u hir CIA-e. Gaddafi je bio napadnut, ali je preživio samo da bi izgubio svoju kćer u tom napadu, zatim je njegova zemlja pogrešno upletena u bombaški napad na Lockerbie, i na kraju ubijen od strane terorista koje su pustile NATO snage. Nakon gledanja sudbina onih koji su pokušali skrenuti s linije, tko će se usuditi ponoviti eksperiment?
Od tada su uzastopne saudijske vlade svele Saudijsku Arabiju na državu klijenta SAD-a za ilegalne tajne aktivnosti i osiguravanje plaćenika za stvaranje kaosa u zemljama koje SAD smatra svojim protivnicima. SAD zauzvrat pruža podršku i zaštitu vladarima da zadrže svoj željezni stisak na saudijskom društvu. Nezarađeni novac od nafte koristi se za kupnju zapadnih proizvoda, među kojima su najveći obrambeni proizvodi, iako je unatoč trošenju milijardi na obranu, saudijska obrana i dalje najslabija u regiji, a čak i za to im je potrebno strano osoblje.
Sada kada Saudijci dobro znaju tko je glavni u Washingtonu, razvili su nesveti savez s usranom malom državom kako bi očuvali status koji su toliko dugo uživali nauštrb držanja svoje nacije i ostatka regije u mračnom dobu .
Faisal je bio jedini saudijski kralj koji je pokazao ikakvu predanost arapskoj solidarnosti, neovisnost o politici zavadi pa vladaj anglo-američkog imperijalizma ili sekularnih/progresivnih tendencija. To je postalo očito nakon listopada 1973. kada je Faisal predvodio arapski naftni embargo, što je bio jedini pokušaj da se nafta iskoristi kao sredstvo mirnog otpora zapadnom sponzoriranju cionizma.
Nakon njegova ubojstva šeik Zaki Yamani postao je moć iza prijestolja. Prijetnju embargom iskoristio je za povećanje prihoda Kraljevstva, ali nikada više za arapske antiimperijalne ciljeve. Druga Faisalova upletenost u pan-arapsku politiku koja je izazvala veliku zabrinutost u DC-u, Tel Avivu i drugdje bio je njegov plan da Iraku osigura sredstva za premošćivanje kako bi se olakšala unija Sirije i Iraka o kojoj su pregovarali predsjednici Asad i al Bakr. Neposredno prije njegove smrti, dva saudijska dužnosnika koja su bila najbliže uključena u iračko-sirijsku uniju, Umar all Saqqaf i Anwar Ali poginuli su u privatnoj zrakoplovnoj nesreći.
Slučajno, ta se nesreća dogodila u SAD-u.
Danas, zbog ogromnih petro dolara, devijantnog ibn Taymiyyaha nazivaju "šeikom islama".
Tako mi je drago da se vehabistički islam nije nazvao, puritanski islam je gornji članak. Uvreda je za islam nazivati vehabistički islam puritanskim islamom. U vehabizmu nema ničeg puritanskog. To je devijantni oblik islama koji je propovijedao devijantna osoba po imenu ibn Taymiyyah 600 godina nakon smrti proroka Muhameda oko 13. stoljeća. Ibn Taymiyyah je bio toliko devijantan, da su ga sunitski muslimani bacili u zatvor i doslovno bacili ključeve zatvora u more.
600 godina kasnije u 19. stoljeću, naši gospodari, Britansko carstvo, poduprli su Abdula Wahhaba, koji je uzeo devijantni islam ibn Taymiyyaha i od njega napravio vahabistički islam. Ostalo je povijest.
Ljudska prava u Saudijskoj Arabiji, uključujući potiskivanje žena
http://www.esohr.org/en/human-rights-situation-in-saudi-arabia-in-2014/
Broj odrubljivanja glava u Saudijskoj Arabiji do svibnja ove godine (više od ISIS-a)
http://www.esohr.org/en/human-rights-situation-in-saudi-arabia-in-2014/
Oprosti-
stranica za informacije o odrubljivanju glava
https://www.opposingviews.com/i/world/saudi-arabia-hiring-8-more-executioners-85-beheadings-so-far-2015
Iz nekog razloga, izvorni komentar na gornji odgovor je izbrisan. Očigledno se komentari sada ponovno moderiraju ili sam možda samo ja moderiran.
U svakom slučaju, ova stranica je izbrisana, o kršenju ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji. Pokušavao sam ukazati na uvjete posebno za žene.
http://www.esohr.org/en/human-rights-situation-in-saudi-arabia-in-2014/
Čini se da je Saudijska monarhija zabrinuta samo za jednu stvar - očuvanje Saudijske monarhije. Čak pokušava natjerati ljude da vjeruju da ima ispravnu verziju islama i da je saudijska monarhija manifestacija Božje volje.
Što se tiče mogućnosti da se SAD odvikne od saudijske nafte putem alternativne energije - koliko sam pročitao, to se događa brže nego što mnogi ljudi shvaćaju.
Izvrstan post!
Mary, potpuno si u pravu da zbog sunitskog vjerovanja o predestinaciji, “sve korumpirane monarhije su manifestacija Božje volje.
Mi šiiti vjerujemo u slobodnu volju, stoga odbacujemo ove korumpirane monarhije i iz tog razloga šiite se nazivaju "Rafidi", što znači "Odbijači/Odbijači". Budući da mi šiiti navodno odbacujemo Božju volju, stoga nismo muslimani.