Informativni rat u pregovorima Iran-nuklearka

Informacijski rat - ili "info-rat" - je u modi unutar Obamine administracije, koja uživa u iskrivljavanju ili krivom predstavljanju činjenica kao oružju "meke moći" za postizanje svojih međunarodnih ciljeva. Te su igre dospjele iu iranske nuklearne pregovore, izvještava Gareth Porter.

Gareth Porter

Kampanja javne diplomacije Obamine administracije da uvjeri svjetsko mnijenje da se Iran oglušio o okvirni sporazum iz Lausanne u travnju ozbiljno je krivo predstavila stvarnu diplomaciju iranskih nuklearnih pregovora, kao što jasno pokazuju moji intervjui s iranskim dužnosnicima u Beču.

Prijetnja predsjednika Baracka Obame u utorak da će izaći iz nuklearnih pregovora ako se iranski pregovarači ne vrate na okvir iz Lausanne, posebno po pitanju pristupa Međunarodne agencije za atomsku energiju iranskim lokacijama — bila je vrhunac te kampanje.

Iranske žene nazočne govoru iranskog vrhovnog vođe Alija Khameneija. (fotografija iranske vlade)

Ali ono što se stvarno događalo u nuklearnim pregovorima nije da je Iran odustao od tog sporazuma, već da su Sjedinjene Države i Iran vodili teške pregovore, posebno u danima prije početka bečke runde pregovora o detaljima o tome kako su osnovni okvirni sporazum će se implementirati.

Američka kampanja započela je odmah po sporazumu u Lausannei 2. travnja. Obamina administracija je u svom činjeničnom listu rekla da će se od Irana "tražiti" da inspektorima IAEA-e omogući pristup "sumnjivim mjestima". Zatim je zamjenik savjetnika za sigurnost Ben Rhodes izjavio da ako Sjedinjene Države žele pristup iranskoj vojnoj bazi koju SAD smatraju "sumnjivom", mogu "otići do IAEA-e i dobiti tu inspekciju" zbog Dodatnog protokola i drugih "inspekcijskih mjera koje su u dogovoru.”

Ta je izjava dirnula grubi živac u iranskoj politici. Nekoliko dana kasnije vrhovni vođa Ali Khamenei inzistirao je na tome da Iran neće dopustiti posjete svojim vojnim bazama kao znak da će Iran povući ustupke koje je dao u Lausannei. Ta je reakcija u zapadnim medijima prikazana kao dokaz da su iranski pregovarači bili prisiljeni povući se iz sporazuma iz Lausanne.

Zapravo nije bilo ništa od toga. Ideja da inspektori IAEA-e mogu ulaziti u iranske vojne objekte po volji, kao što je sugerirao Rhodes, bila je grubo pretjerano pojednostavljenje koje je moralo uzrujati Irance. Razlog je bio više politički nego strateški. “To je pitanje nacionalnog dostojanstva”, objasnio mi je jedan iranski dužnosnik u Beču.

Iranski pregovarači još uvijek su se javno protivili Rhodesovoj retorici dok je Bečka runda počela. Čini se da je zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Abbas Aragchi zaprijetio ponovnim otvaranjem odredbi okvira iz Lausanne koje se odnose na pitanje pristupa u intervjuu za AFP prošle nedjelje. "Sada neka od rješenja pronađena u Lausannei više ne funkcioniraju", rekao je Araghchi, "jer su nakon Lausanne određene zemlje unutar P5+1 dale deklaracije."

Ali unatoč Araghchijevom oštrom govoru, Iran nije promijenio smjer u vezi s kompromisom postignutim u Lausannei o pitanju pristupa, a ono što je uključeno bio je proces rješavanja sporova po pitanju zahtjeva IAEA-e za inspekcijama. U intervjuima sa mnom, dva iranska dužnosnika priznala su da će konačni sporazum uključivati ​​proceduru koja bi mogla nadjačati iransko odbijanje zahtjeva IAEA-e da posjeti lokaciju.

Postupak bi omogućio Zajedničkoj komisiji, koja je prvi put spomenuta u Zajedničkom planu djelovanja iz studenog 2013., da preispita odluku Irana da odbije zahtjev IAEA-e za inspekcijski posjet. Zajedničku komisiju čine Iran, P5+1 (pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda plus Njemačka) i Europska unija.

Ako bi ovo Zajedničko povjerenstvo odlučilo protiv iranskog odbijanja, IAEA bi mogla tražiti pravo pristupa čak i vojnoj lokaciji, unatoč protivljenju Irana.

Takav postupak predstavlja veliki ustupak Irana, koji je pretpostavio da bi Dodatni protokol iranskog sporazuma o “zaštitnim mjerama” s IAEA-om regulirao pristup IAEA-e lokacijama u Iranu. Suprotno većini medijskih opisa, taj sporazum ograničava inspekcijske posjete IAEA-e neprijavljenim lokacijama na provođenje "lokacijskog uzorkovanja okoliša". Također dopušta Iranu da odbije zahtjev za pristup stranici, pod uvjetom da uloži "sve napore da udovolji zahtjevima Agencije bez odgode na susjednim lokacijama ili na druge načine."

Proces rješavanja sporova očito daleko nadilazi Dodatni protokol. Ali izjave Obamine administracije koje sugeriraju da će IAEA imati ovlasti posjetiti bilo koje mjesto koje smatraju "sumnjivim" su politički pogodno pretjerano pojednostavljivanje.

Prema tehničkom aneksu sporazuma iz Lausanne o kojem se sada pregovara, Iran bi imao pravo primiti dokaze na kojima IAEA temelji svoj zahtjev, prema iranskim dužnosnicima. A budući da Iran nema namjeru učiniti ništa kako bi IAEA-i dao valjan razlog za tvrdnju o sumnjivim aktivnostima, iranski dužnosnici vjeruju da će moći iznijeti jak argument da dotični dokazi nisu vjerodostojni.

Iran je predložio da razdoblje između izvornog zahtjeva IAEA-e i svake inspekcije koja proizlazi iz odluke Zajedničkog odbora treba biti 24 dana. Ali taj je broj razbjesnio kritičare iranskog nuklearnog sporazuma. Senator Bob Corker, R-Tennessee, predsjednik Senatskog odbora za vanjske poslove, koji nije zadovoljan cijelom idejom da se odluke o inspekcijama prepuste multilateralnoj skupini koja uključuje protivnike Sjedinjenih Država, kritizirao je ideju dodjele 24 dana do postupka rješavanja spora.

Pod pritiskom Corkera i republikanskih protivnika nuklearnog sporazuma iz Senata, američki pregovarački tim zahtijevao je kraće razdoblje, kažu iranski dužnosnici.

Međutim, odlučujući čimbenik u tome kako će sustav verifikacije o kojem se pregovara zapravo funkcionirati bit će političko-diplomatski interesi država i EU-a koji bi glasovali o zahtjevima. Ti interesi su džok u pregovorima, jer je dobro poznato među ovdašnjim pregovaračima da postoje duboke podjele unutar skupine država P5+1 po pitanju pristupa.

Postoje podjele unutar P5+1, posebno oko aspekata onoga što bi Vijeće sigurnosti trebalo raditi, o tome kako će sankcije biti ukinute i o pristupu [režim provjere]. "Možemo s autoritetom reći da oni moraju provesti više vremena pregovarajući međusobno nego pregovarajući s nama", rekao je jedan iranski dužnosnik.

Čak i dok je Obama javno optuživao Iran da želi revidirati sam temeljni okvir iz Lausanne, američki pregovarači su očito pokušavali revidirati sam taj isti okvirni sporazum. Američki dužnosnik "odbio je reći mogu li Sjedinjene Države pristati prilagoditi neke elemente okvira iz Lausanne u zamjenu za nove iranske ustupke", navodi se u izvješću New York Timesa.

Amerikanci su možda radili upravo ono za što su optuživali Irance.

Gareth Porter nezavisni je istraživački novinar i dobitnik nagrade Gellhorn za novinarstvo 2012. Autor je novoobjavljenih Proizvedena kriza: neispričana priča o iranskom nuklearnom strahu. [Ovaj se članak izvorno pojavio na Middle East Eye na http://www.middleeasteye.net/columns/us-spin-access-iranian-sites-has-distorted-issue-1989199085#sthash.9VfPAZnk.dpuf]