Unatoč obeshrabrujućim naslovima o problemima u posljednjem trenutku s kojima se suočava nuklearni sporazum s Iranom, pregovarači su smislili pametan način da zaobiđu osjetljivo pitanje kada će Iran dobiti olakšanje sankcija - odgađanjem stvarnog potpisivanja dok se ne poduzmu prvi koraci, izvještava Trita Parsi.
Autor: Trita Parsi
Suprotno javnom stavu o vremenu i tempu ukidanja sankcija, okvir za rješavanje ovog kritičnog pitanja nuklearnog sporazuma je riješen, prema iranskim izvorima.
Iranski dužnosnici u brojnim su prilikama inzistirali na tome da ukidanje sankcija mora uslijediti odmah po potpisivanju sporazuma. To je bilo u izravnoj suprotnosti sa stajalištem američke vlade i njezinih saveznika, koji inzistiraju na tome da olakšanje može doći tek nakon što Iran poduzme brojne korake ograničavajući svoje nuklearne aktivnosti.
Iranski vrhovni vođa Ali Khamenei sjedi pored predsjednika Hassana Rouhanija i obraća se kabinetu.
Kako to često biva u diplomaciji, rješenje je pronađeno u kombinaciji igre riječima i praktičnih mjera. To je upravo ono što su diplomati učinili kako bi pomirili iransko inzistiranje na ukidanju sankcija unaprijed i zapadno stajalište da se olakšice daju tek nakon što Međunarodna agencija za atomsku energiju potvrdi korake Irana da ograniči svoj nuklearni program.
Prema iranskim izvorima, sporazum je podijeljen u tri faze. Početna faza koja se naziva "usvajanje sporazuma" odvija se dok se dvije strane slažu oko konačnog dogovora. Ova faza će započeti tijekom sljedećih nekoliko dana ako se postigne dogovor.
Sljedeća faza operacionalizacije sporazuma započet će nakon što domaći politički procesi različitih stranaka konačno odobre sporazum. Ova je faza dodana prvenstveno kao rezultat donošenja Corkerovog zakona u Kongresu SAD-a, kojim je američko zakonodavno tijelo sebi dalo pravo pregleda i glasovanja o nuklearnom sporazumu.
Vrijeme druge faze izravno je povezano s trajanjem procesa revizije u Kongresu. Ako dvije strane postignu dogovor prije 10. srpnja, postupak pregleda traje 30 kalendarskih dana, uz 22 kalendarska dana da Kongres donese rezoluciju o prihvaćanju ili odbijanju dogovora i da predsjednik upotrijebi svoj veto, ako je potrebno. Ako dvije strane ne uspiju postići dogovor do 10. srpnja, proces revizije u Kongresu povećava se na 60 kalendarskih dana.
Dok druge države u pregovorima također mogu pokrenuti neki oblik internog pregleda i procesa odobravanja, ne očekuje se da će bilo koja od njih trajati tako dugo kao Kongresni pregled. Kao takav, američki Kongres značajno je odgodio provedbu pretpostavljenog dogovora.
Nakon što sporazum preživi kongresnu reviziju, bilo putem rezolucije o potvrđivanju ili neuspjehom usvajanja rezolucije o odbijanju, Iranci će početi provoditi prve korake svojih obveza. Ovo je faza III.
Pokretanje provedbe njihovog kraja dogovora tada mora potvrditi IAEA, nakon čega će SAD i njegovi saveznici početi ublažavati sankcije. U ovoj će točki sporazum biti "potpisan", što će omogućiti da se iranski zahtjev za ukidanjem sankcija dogodi nakon potpisivanja sporazuma.
Točno vrijeme ovog rasporeda ovisi o datumu usvajanja sporazuma, trajanju kongresnog pregleda i vremenu koje je potrebno Iranu da provede prve korake sporazuma. No, u najboljem će slučaju započeti nekoliko mjeseci nakon usvajanja ugovora. To odražava predsjednik Hassan Rouhani izjavu ranije u lipnju da očekuje oslobađanje od sankcija u roku od "nekoliko mjeseci" nakon postizanja sporazuma.
Iako je dogovor o ovim načelima procesa vrlo važan korak naprijed, neki znakovi pitanja ostaju. Kakvu će vrstu obvezujuće obveze preuzeti SAD i njegovi saveznici da uzvrate Iranu na provedbu sporazuma, budući da će prvi poduzeti koraci biti iranski? U kojem trenutku će Vijeće sigurnosti UN-a usvojiti rezoluciju kojom se potvrđuje dogovor?
Iako se radi o važnim detaljima koji se moraju dogovoriti, važnije je da je dogovoren okvir za proces.
Trita Parsi je predsjednica Nacionalnog iransko-američkog vijeća i autorica knjige Jedno bacanje kocke, Obamina diplomacija s Iranom (Yale University Press, 2012.). [Ovaj se članak prvi put pojavio na HuffingtonPostu.]
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.eddy.infotech.Ninja_Hero&hl=en
UVOD:-
Ninja Hero je igra puna avanture i zanimljivosti koju je dizajnirao i predstavio Eddy Infotech, a koju svatko može igrati na dohvat ruke... Korisnik treba dodirnuti zaslon i čarobni štap će se automatski povećati od minimalne do potrebne duljine.. Duljina čarobnog štapa ne smije prijeći širinu sljedeće platforme i Ninja će prijeći razmak između platformi preko palice..
možete je igrati dok putujete ili čekate nekoga
POLITIKE IDENTITETA I “KULTURA ŽRTVOVANJA”
“..Svaki identitet bio je utemeljen u određenoj povijesti
ugnjetavanje. Židovi su u holokaustu tražili vlastiti identitet...
među skupinama [Crnci, Latinoamerikanci, Indijanci, žene,
gejevi i lezbijke] Židovi nisu bili u nepovoljnom položaju u
američko američko društvo. ..[I]identitetska politika i The
Holokaust je zavladao među američkim Židovima ne zato što
statusa žrtve, ali zato što NISU žrtve…”
Norman G. Finkelstein, INDUSTRIJA HOLOKAUSTA,
u mekom uvezu, str.32
Ova je knjiga toliko poticajna u toliko područja da je neodoljiva.
to je nužnost za sve koji slijede politike i akcije
Izraela i SAD-a.
— Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Peter Loeb:
"Ova je knjiga toliko poticajna u toliko područja da je neodoljiva."
Mislite li huškački or pronicav? Pitam samo zato što se riječ "huškački" ne nalazi ni u jednom od mojih rječnika. Ako je ovo kovanica, ima svrhu čak i ako riječ još nije općeprihvaćena. Uvidi iz knjige mogu biti poticajni, na primjer, u smislu da potiču čitatelja da poduzme akciju
Mediji već počinju izvještavati o tome kako Iran želi ukidanje sankcija odmah po postizanju dogovora. Možete se kladiti u svoju plaću, naš MSM će istrošiti temu iranskog otpora protiv 'pokazivanja dobrog lica' ovim pregovorima P5+1. To je ono što ćete dobiti od našeg uspostavljenog stroja za korporativne vijesti. Dodajte tome, sada kada imate 'Corkerov amandman' zajedno s predsjedničkom kampanjom 2016., pa kako bi išta moglo poći po zlu? Da i ne spominjem kako SAD sve na Bliskom istoku naoružava oružjem do zuba. Ozbiljno, kako išta može poći po zlu? Dok se sve ovo razvija, mi Amerikanci ćemo dobiti veliku dozu koliko je Iran užasan s ovim pregovorima. Neće biti nikakvih ozbiljnih komentara o tome kako bi Iranci mogli vidjeti ovaj proces nuklearnog ograničenja. Zašto bi odjednom naši mediji postali objektivni? To je možda neamerički! Na kraju, kakvo bi uzbuđenje Iranac trebao očekivati. Ne bi li prosječni Iranac trebao cvjetati u nadi da će američka suradnja proći kroz novoizabranog američkog predsjednika?
U biografiji na svojoj web stranici, Parsi ponosno napominje da je radio kao pomoćni znanstvenik na uglednom Middle East Institute (MEI), izdavaču Middle East Journala.
Institut za Bliski istok ugostio je Parsija na raspravi o izgledima za diplomatsko rješenje iranske nuklearne krize nakon sankcija UN-a i SAD-a.
Parsi se očito slaže s Grahamom E. Fullerom, bivšim dužnosnikom CIA-e i urednikom savjetnikom Middle East Journala, da je iranska regionalna moć "pretjerana" https://www.facebook.com/TitraParsi/posts/969277043105254
Institut za Bliski istok nedavno je primio bivšeg američkog veleposlanika u Siriji Roberta Forda kao višeg suradnika.
Na web stranici MEI-ja u lipnju, Ford opisuje različite scenarije "iranske potpore" sirijskoj vladi u sukobima.
Ford nas uvjerava da možemo prestati "mutiti ruke oko malo vjerojatnih scenarija poput preuzimanja Islamske države ili Nusre" i početi koristiti "dodatne političke alate poput ozbiljne materijalne pomoći umjerenijoj opoziciji" - znate, ono što je prije tako dobro funkcioniralo - “a možda čak i zonu zabrane leta”.
Ptice od perja definitivno rade finese zajedno.
Kaos bi mogla izazvati jedva skrivena tajna da Sjedinjene Države ne samo da će obnoviti svoj sporazum o obrambenoj pomoći s Izraelom kada on istekne 2017., nego da će se vjerojatno POVEĆATI znatno iznad sadašnje tri milijarde USD. Poziranje i poricanje koje se vrti oko ove loše skrivene tajne gotovo je hrana za tragičnu komediju: nitko nije voljan priznati da je ovo zamišljen kao obrambeni dogovor 'ljubakanja i šminkanja' kako bi se Izrael lakše nosio s Amerikanci angažiraju Iran. Sam Netanyahu nepokolebljivo izjavljuje da, čak i ako se postigne novi dogovor i za znatno više novca, to još uvijek neće promijeniti cjelokupno protivljenje Izraela američkom angažmanu s Iranom. Drugim riječima, SAD će dati više novca i oružja razdraženom Izraelu kako bi ga zadržao 'mirnim' u vezi s dopuštanjem Iranu šanse da se petlja s nuklearnom energijom. Iran, naravno, neće biti slijep na ovaj razvoj događaja. Sa svoje strane će nedvojbeno vidjeti vlastiti međunarodni sporazum kao pokušaj ograničavanja svog 'suvereniteta nacionalne obrane' dok će zatim gledati kako ga Amerikanci slijede s drugim s Izraelom koji će ga potom naoružati do zuba
Čekić i čavao: Izmjenjivanje rata iz mira u iranskom nuklearnom sporazumu
Autor Matthew Crosston
http://journal-neo.org/2015/06/04/hammer-and-nail-spinning-war-from-peace-in-iran-s-nuke-deal/
Iskreno govoreći, ne mogu pratiti što se događa u vezi s pregovorima s Iranom i razumijem jako malo onoga što čitam. Nadamo se da će se cijeli problem riješiti i da će svi živjeti sretno do kraja života. Ali ne bih stavio puno svog novca na taj ishod. Na primjer, ovdje je bloger koji ističe da je jedno izdanje Neocon News Networka – New York Times – već predvidjelo neuspjeh.
NYT unaprijed najavljuje neuspjeh sporazuma s Iranom
Izrael stvarno ne želi da se ovo dogodi, a usrani mali apartheid doslovno posjeduje američki Kongres – oba doma.
Kladio bih se da ni Iran nije baš samouvjeren; svjedočite ovoj nedavnoj objavi. Ta je nacija dala do znanja da je izbjegla zapadne sankcije i nabavila tehnologiju za filtriranje EMP učinaka.
xxxx://www.wnd.com/2015/06/iran-evades-sanctions-to-defend-against-emp/
Čini se da oni sumnjaju da bi jedan način na koji bi Izrael mogao učiniti neku ozbiljnu štetu bio da eksplodira specijalizirano oružje visoko iznad te nacije.
EMP je jedna od onih tema za koju smatram da je nemoguće istražiti s imalo povjerenja. Vlade koriste ljepilo za usne, a internetska nagađanja jednostavno nisu pouzdana.
No čini se da je Izraelu nedavno sinulo da je također prilično osjetljiv – čitao sam izvješća da su počeli poduzimati mjere opreza i postavljati zaštitne “stvari”. Uostalom, to je neobično oružje koje se ne može usmjeriti u dva smjera, a Iran možda ima nekoliko sićušnih A-oružja kupljenih od raspadajućeg SSSR-a. Ako se to ne dogodi, tu je uvijek Sjeverna Koreja. Kao multiplikator snage, visokokvalitetne EMP bombe bile bi izuzetno korisne za NK. Unatoč svim kuknjavama o njihovim ICBM-ovima, proći će puno, puno vremena prije nego što NK dobije precizne projektile. Ako vaša bomba ima CEP od nekoliko stotina milja, u osnovi je beskorisna – osim ako nije optimizirana za EMP učinak.
S obzirom na iranske izjave o nuklearnim bombama, mogu li upotrijebiti takvo oružje? Pretpostavljam da je odgovor 'da'. Vatikan odbija sankcionirati kondome za seks, ali sumnjam da bi se bunio da se te stvari koriste na krajevima puščanih cijevi u “pravednom ratu”. Dakle, kao oružje odmazde koje nije izravno ubilo ili ozlijedilo nikoga, rekao bih da bi ih ajatolasi mogli dopustiti. Bilo bi vrlo glupo da se Izrael ne pripremi na takvu odmazdu.
ZAŠTO BI IRAN TREBAO „POGOVORITI” ZA… DŽABA?
Iran želi ukidanje zapadnih sankcija. Zapad — prije svega
SAD— želi napasti, osvojiti i eliminirati Siriju i hoće
ne obvezuju se na ukidanje sankcija sve dok ne bude sve više i više uvjeta
ispunjavaju (nazivaju se raznim tehničkim nazivima itd.).
Kao što sam već napisao u ovim prostorima, ne očekujem dogovor.
Da sam konzultant Iranu, savjetovao bih im da potpišu apsolutno
ništa—NIŠTA—do čvrste predanosti ukidanju sankcija
uključujući datum itd. napravio je Zapad.
Zašto bi uopće bilo dogovora kada Zapad samo pokušava
doći do nečvrstih i neodgonetljivih takozvanih formula kao
preduvjeti su izvan mene. Sheme Zapada (gotovo
sve uključuje da Zapad dobije što želi, a da Iran ne dobije ništa
želi,
Gest izgradnje povjerenja od strane SAD-a prema sirijskom režimu (B.
Assad) bilo bi ih odmah poslati isti broj
“nesmrtonosnog” oružja. Izraz "nesmrtonosni" mora značiti da ovi
oružje ne daje nikakvu prednost primatelju.
Moraju biti bezopasni u svakom sukobu. Koje su i koje
Američki obrambeni izvođači ih proizvode i stavljaju zaradu u džep?
Budući da ova "nesmrtonosna" pomoć mora biti ..."nesmrtonosna"—
može se samo pretpostaviti da to mora značiti da nitko
pomaže u ubojstvu bilo koga drugog. U protivnom, bi li tako
“nesmrtonosna” pomoć ne smije biti čin rata i prkosa
gotovo cjelokupnog međunarodnog prava?
Što se tiče takozvanih "sigurnih utočišta", možda bi Sirija mogla
kontrolirati neka slična "sigurna utočišta" u SAD-u.
Možda bi veliko pustinjsko područje bilo prikladno.
Tamo su mogli graditi baze i imati vlastite "trupe".
tlo". Nije li sve za “mir”?
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD