Otpor sunita američkoj invaziji na Irak 2003. doveo je do onoga što je sada ISIS ili Islamska država, a mnogi američki jastrebovi sada žele da predsjednik Obama "potjera" trupe natrag u Irak kako bi se borili protiv te brutalne sile. Ali koja je prava kalibracija za angažman SAD-a, pita bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Eric Schmitt izvješća u New York Times da se američka vojska suzdržava od napada na neka mjesta za koja zna da su objekti ISIS-a, uključujući glavni stožer skupine u Raqqi, u Siriji, kako bi se izbjegle značajne civilne žrtve koje bi takvi napadi sigurno povlačili za sobom.
Čini se da je grupa smjestila neke od svojih objekata, vjerojatno namjerno, neposredno uz civilne koncentracije ili zatvore u kojima drži neke od svojih nevinih zarobljenika. Ovo je vrsta suzdržanosti od strane Sjedinjenih Država koja će vjerojatno još više pokrenuti domaće protivnike Obamine administracije koji tvrde da je administracija bila previše plašljiva kad je krenula na ISIS ili ušla u mnoge druge strane sukobe, što se toga tiče .
Predsjednik Barack Obama u svom tjednom obraćanju 13. rujna 2014. obećava da će degradirati i na kraju poraziti Islamsku državu Iraka i Sirije. (Fotografija Bijele kuće)
senator John McCain kaže da bismo trebali zapaliti kosu zbog nedavnih osvajanja ISIS-a. Čini se da je silogizam u podlozi takvog alarmizma: (1) ISIS je prezira vrijedna, brutalna organizacija (što je istina); (2) vojska Sjedinjenih Država ima fizičku sposobnost da nanese značajnu štetu ISIS-u (također točno); stoga bi Sjedinjene Države trebale koristiti tu sposobnost potpunije nego do sada (što ne slijedi nužno).
Pristup spaljivanja kose obilježio je veći dio popularnog i političkog američkog stava prema ISIS-u otkad je skupina prošle godine postigla dramatične teritorijalne dobitke u zapadnom Iraku i razmetala se svojom brutalnošću odrubljivanja glava zarobljenicima.
Prevladavajući stav usko se fokusira na sada-i-ovdje teritorijalne dobitke i gubitke i na to kako bi se vojna sila mogla primijeniti da bi se utjecalo na taktičku situaciju na terenu. Ali takav fokus ne treba poistovjećivati s onim što je u najboljem sveukupnom interesu Sjedinjenih Država, posebno u tako složenom sukobu kao što je onaj u Siriji.
U jednom smislu, teritorijalne oseke i oseke doista su važne za te interese: vidljivi dobici ISIS-a bili su važan čimbenik u povećanju privlačnosti brenda ISIS u očima radikalnih pojedinaca, uključujući one sa Zapada, koji su pohrlili u njegove transparent. Moć i uspjeh više od ideologije poslužili su kao glavna karta grupe.
Ali to zapažanje nameće pitanje što bi takvi radikali uopće radili da nisu postali factotum u ISIS-ovoj minidržavi ili topovsko meso u sirijskom i iračkom građanskom ratu. Zapažanje također zanemaruje sve druge aspekte, osim ovog jednog aspekta regrutiranja, u kojem problem ISIS-a ima ili ne utječe na interese SAD-a.
Suzdržanost koju pokazuje američka vojska u interesu izbjegavanja kolateralnih žrtava je zdrava politika ciljanja na nekoliko razina. Jedna je opetovano demonstrirana dinamika kako napadi koji nanose štetu značajnom broju nedužnih civila imaju tendenciju razljutiti i radikalizirati stanovništvo na način koji ide u korist ekstremističkih skupina, jedan je od najučinkovitijih alata za regrutiranje takvih skupina, i više nego neutralizira štete koje napadi izravno nanose skupinama.
Ova dinamika je dugo bila vidljiva kod drugih skupina čak i prije nego što je ISIS postao glavna briga. Nitko drugi nego Donald Rumsfeld razmišljao je, s obzirom na druge američke vojne akcije, stvaramo li više terorista nego što ih ubijamo.
Druga razina tiče se toga kako su ili nisu uključeni interesi SAD-a i kako se ti interesi razlikuju od interesa navodnih saveznika ili klijenata. Borba protiv ISIS-a, u više pogleda, nije borba Amerike. Sjedinjene Države nisu glavna izvorna meta skupine, a pogotovo ne na način na koji su služile kao "daleki neprijatelj" kojeg je Al-Qaeda htjela napasti kao dio svoje strategije za napad na bliskog neprijatelja.
Borba nije ona koju Sjedinjene Države mogu dobiti; pobjeda će u konačnici ovisiti o lokalnoj volji takve vrste koja je, kao što je primijetio američki ministar obrane Ashton Carter u svom nedavnom neugodnom, ali istinitom komentaru, nedostajala u nedavnoj borbi kod Ramadija.
Ne manje važno, Sjedinjene Države su te koje se izlažu opasnosti od dodatnih radikalnih odgovora na dodatnu uporabu američke vojne sile. Pozivi navodnih saveznika na veću uporabu takve sile predstavljaju jeftinu priču kada bi Sjedinjene Države, a ne one, nosile dodatni rizik od radikalne odmazde. Sjedinjene Države nisu bile izvorna meta ISIS-a, ali same sebe čine metom (bilo za sam ISIS ili za druge radikale istomišljenika) što više postaju izravno uključene u sukob ISIS-a.
Postoji više pogrešnih razloga za takvo uključivanje. Jedna je emocija i poriv da se uzvrati udarac koji proizlazi iz dramatičnih dobitaka ili zločina grupe. Druga je opća američka tendencija da misle da ako negdje u svijetu postoji problem vrijedan rješavanja, onda ga Sjedinjene Države mogu i trebaju riješiti.
Još jedna, primjenjiva na iračku stranu kazališta, jest oslobađanje od kognitivne disonance za one koji su promicali ili podržavali pokretanje rata u Iraku i željeli bi misliti, i željeli bi da mi ostali mislimo, da je nemir koji Invazija je pokrenuta umjesto toga zbog kasnijeg lošeg upravljanja američkom moći.
Tom Friedman ima pravo kada primjećuje, s posebnim osvrtom na borbu protiv ISIS-a, "Ne možemo učinkovito intervenirati u regiji u kojoj tako malo dijeli naše ciljeve."
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
AŽURIRANJE: CENTCOM je gledao 30 ISIS-ovih kamiona bombi kako se kotrljaju na Ramadi i nije ništa poduzeo. 14. svibnja? Krvoproliće
Ako je to istina, to je još jedan dokaz da ljudi koji kontroliraju američku vanjsku politiku žele da ISIS pobijedi. Sklon sam vjerovati da je to istina.
SAD želi da se Irak i Sirija razbiju na komade.
IS je hammer du jour.
POUZDANI IZVORI
Zacharyju Smithu:
“Daily Kos” može ponekad biti od pomoći. ja bih
upozoriti da ga ne koristite kao pouzdan izvor
sebe. Ovaj citat je pun psovki. The
“Daily Kos” je prečesto funkcionirao kao
glasnogovornik Demokratske stranke ili
dio toga. Možete li pružiti druge
izvori za iste informacije??
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Rat protiv ISIS-a, borba Amerike? Ne ne ne ! Amerika i ISIS zapravo su jedan te isti (ali vrlo ogorčen i stalno posvađani) par koji je trenutno potpuno odgovoran za ugrožavanje svjetskog mira i svjetske sreće. Osim prolijevanja ogromnih rijeka ljudske krvi.
Dokaz je u tome da su američki Pentagon i CIA bili vrlo užurbani u dosluhu s turskim Erdoganom da isporuče oružje ISIS-u u Siriji. Najnovije izvješće o ovoj zloj smicalici detaljno je opisano u http://www.dailymail.co.uk/wires/reuters/article-3102833/Video...
“Je li rat s ISIS-om borba Amerike”? To bi vjerojatno ovisilo o tome za čije se interese Amerika bori. Postoje vijesti o momku po imenu Sidney Blumenthal, koji je radio za Zakladu Clinton. Možete pročitati ovaj članak;
http://www.zerohedge.com/news/2015-05-28/clinton-foundation-paid-sidney-blumenthal-10kmonth-he-gave-horrible-libya-advice-sta
Očito je Hillary Clinton vrlo ozbiljno shvatila Sidneyjev savjet kada su u pitanju pitanja koja se tiču Libije. Blumenthal je bio sav uzbuđen oko toga koliko će se 'novca za pomoć' zaraditi nakon pada Libije u kaos. Ovaj novac američke pomoći isti je novac poreznih obveznika koji se opljačka od američke javnosti kako bi se dodatno obogatili ratni huškači koji uspijevaju zahvaljujući ovim ratovima. Iz toga se može zaključiti da se ne može ostvariti tolika zarada radeći na infrastrukturnim projektima koji se raspadaju, niti dovoljno da se nadomjesti novac ukraden iz programa socijalnog osiguranja. Šteta za američku javnost, jer ovo je način na koji se keks mrvi, kao i sve ostalo.
Dakle, da odgovorimo na pitanje je li rat s ISIS-om borba Amerike, kratak odgovor je NE! Pravo bi pitanje trebalo biti tko sve profitira od ovih avantura? Stvarno, ima li tamo istraživačkog novinara koji bi mogao skupiti brojke i imena tko se sve bogati vodeći te besmislene bitke. Ako ste ikada primijetili, ne vodimo ove ratove da bismo pobijedili. Umjesto toga, čini se da uvijek zaglavimo. "Zaglavljeni" neke ljude čini bogatima. Ovi ratni profiteri na vijetnamske dane gledaju kao na "Good Ole Days". Ono što ruši Ameriku nije religija, niti je bilo kakva ideologija, to je novac. Možete li reći 'Citizens United'? Što kažete na 'Bez licitacijskih ugovora'?
Hoće li izraelski pravi marionetski režim priznati da je njihova marioneta? Američki političari nemaju muda suprotstaviti se zahtjevima Izraela dok se klone AIPAC-ovih prijetnji da će financirati svoje političke protivnike — dok se zapravo zajednički američki političari obrušavaju jedni na druge poput gomile učenica iz 1950-ih koje pokušavaju biti zapažene na Koncert Elvisa Presleya jer je najviše podržavao izraelsku ciničnu politiku koju provode te iste učenice na račun američkih poreznih obveznika i našeg vojnog osoblja.
Invazija na Irak 2003., a sada Sirija i Iran dio su izraelskog PNAC plana iz 1996. 'Nove strategije za osiguranje kraljevstva' u kombinaciji s njihovim đavolskim planom Yinon kako bi se susjedi međusobno sukobljavali kako bi Izrael mogao pokupiti slomljene dijelove. Neki Izraelci otvoreno govore da se Ersatz Yisrael proteže od Bagdada do Mediterana i od dijelova Sirije do dijelova Egipta.
Tko kaže da Izrael nema dovoljno psihopatije da izigrava svoje američke marionete za budale kakve su se dokazale — na račun samih budala i svih ostalih na planetu koji su pogođeni previranjima u ME, zajedno s onima koji imate udjela u ciljanom području?
Od 9. rujna američka politika Bliskog istoka skrojena je tako da više odgovara Izraelu nego bilo kome drugome, uključujući SAD. Svatko tko to ne vidi je loše informiran, ili poriče ili jednostavno ne može zbrojiti 11+2, a možda i sve navedeno.
Američki političari prodali su zemlju i građane na brojne načine, posebno nakon Drugog svjetskog rata. Svaki objektivan pogled na naš odnos s cionizmom prije i nakon 1948. pruža nepobitan dokaz o tome koliko smo žrtvovali za Izrael. I što su SAD dobile iz odnosa s Izraelom osim što su bile napadnute 9. rujna jer su bile glavni pokretač Izraela tijekom desetljeća? I pomisliti da nismo učinili ništa osim što smo nastavili s istim od 11. rujna. Neki ljudi nikad ne nauče - sramotni političari bez kičme i neupućeni Amerikanci - kakva je kombinacija. Pozovite prave marince i neka ovaj put ispraše prave guzice!
Sada kada ISIS nema više američkih talaca kojima bi trebalo odrubiti glave, američka javnost nije toliko opsjednuta ISIS-om.
IsUS, alnUSrA i AlCIAda. Trebate li elektrošokove?
Kako nekoga tamo bombardirati, a tamo ga podržavati? Ne računa se.
Poštovani gospodine Pilar,
Hvala vam na još jednom izvrsnom članku.
Nakon što sam pročitao izvještaje Petera Van Burena o golemim prijevarama i gubicima koji su se događali tijekom "herojske" obnove Iraka nakon našeg "herojskog" uništenja te zemlje, došla mi je spoznaja.
Čini se da je većina, ako ne i svi, (dobro povezanih) izvođača koji su bili uključeni u "izgradnju nacije" poslijeratnog Iraka, spremili velik dio, ako ne i većinu, novca namijenjenog za to, i zapravo nikada nisu "rekonstruirani ” Mnogo…uopće!
Zašto ne ?
Nisam to mogao shvatiti….Sve dok jednog dana nisam zamislio da sam……Benjamin Netanyahu…a onda je sve postalo jasno!…..Jako jasno!
Bih li ja, da sam na njegovom mjestu, doista želio živahni, muževni, blistavi novi "demokratski" Irak? sa snažnom poveljom o pravima, ovjerenim izborima i moćnom, "najsuvremenijom" vojskom?
Bih li ?
Nema šanse !
Zašto ne ?
Zato što "ogromna" većina Iračana (bilo da su suniti, šiiti ili bilo što drugo) nije baš "voljela" Izrael... i sigurno im se nije sviđalo što Izrael radi Palestini i Palestincima... i to je li Irak bio "diktatura" ili "demokracija" nije bilo važno ..svi su IPAK osjećali isto!
Pa mi je pala na pamet ideja da je poanta, zapravo, "PROPALA DRŽAVA" ovih ljudi i njihove zemlje...i "namjerno" ostaviti je uništenu i tinjajuću ljusku!
možda je to bio NJEGOV plan… cijelo vrijeme!
"Zašto ponovno graditi ono što me još mrzi?"
Ista bi "filozofija" slijedila primjer sa SVIM nacijama koje smo napali ili destabilizirali, preko posrednika, tijekom proteklih dvanaest godina!
Irak, Afganistan, Libija, Sirija, Jemen,….a sada možda Libanon i Iran….
Sve ove zemlje bi mogle "ne voljeti Izrael" u različitim stupnjevima, ali jedno je sigurno. Nijedna od njih nije glasala za stvaranje države Izrael 1948., a većina njih, ili ono što je od njih ostalo, glasa danas ne priznaju Izrael!
pa “sporo kuhanje”. kalibriranje "uravnoteženja" destruktivnih snaga u Siriji...ovjekovječiti sukob u usitnjavanje Sirije...dio je velikog plana ..kao umjetničko djelo,
i g. Pillar...to nema gotovo nikakve veze s "američkim interesima"!
ništa !
Smanjenje Sirije... Iraka i možda na kraju Libanona i Irana u rascjepkane i propale države s razbijenim živčanim sustavima i NULTIM zapovjedništvom i kontrolom, .... uništeni "Max Max" poput krajolika bombardiranih zgrada, "lutajućih terorističkih bandi i vječnih međuplemenskih sukoba... nije neuspjeh nego... CILJ !
Koliko god grozno moglo izgledati, nema rasprave o tome da je učinkovita "udarna" snaga svake od ovih kolektivnih nacija ovim procesom postala nemoćna!
A Izrael može stajati visok, snažan i ujedinjen među njima desetljećima i desetljećima koja dolaze!
Islamističke terorističke skupine na Bliskom istoku nisu greška američke vanjske politike, to je dobro osmišljena značajka.
Odbacivanje gore navedenog nije početak u raspravi o tome kako se nositi s problemom.
Ovo se zapravo pretvara u sunitski protiv šijitskog građanskog rata. Nije slučajno da gradovi koje ISIS može držati i kontrolirati imaju sunitsku većinu, dok oni gradovi koje ISIS ne može držati su u kojima dominiraju Šiti.
Ne slažem se.
Pretvara se u pro-američko-izraelske vehabijske sunite (putem terorističkih posrednika)
vs
Šiiti i suniti opovrgavaju regionalni kaos i promjenu režima koji su organizirali SAD i Izrael
Jako različito.
Svjestan sam da je razliku između gore navedenog vrlo teško razumjeti Amerikancima, ali ja sam živio u regiji, govorim tečno arapski, ono što čujete u medijima je samo propaganda za pridobijanje podrške javnosti i mijenjanje raspoloženja. Svaki dan imate novog samoproglašenog stručnjaka u regiji, koji u stvarnosti, najčešće, zna jako malo – ali se predstavlja kao autoritet i “stručnjak”.
Sjećate li se “stručnjaka! O'Bagy radi za Institut za proučavanje rata (obitelj Nuland – Kagan uber Neocon Think Tank koji promiče rat i promjenu režima, posebno u Siriji)
Kada je O'Bagyin lažni doktorat razotkriven, otpuštena je, a zatim ju je senator John McCain angažirao kao svog stručnjaka.
Očigledno je da postoji veliki rascjep Shitte protiv sunita, koliko god to mnogi u arapskom svijetu željeli poreći, a vjerski fanatici to iskorištavaju do kraja.
Ova podjela je vrlo moderna u smislu da je nasilje norma, jer prije 1948. nismo čuli ništa od ovoga, ME je bila povijesna zabit, i nije nas bilo briga za stanovnike osim filmskih negativaca. Od 48., Izrael i CIA je napravila paklenu rupu od regije, a nasilje i razdor potaknuti su našom politikom i Yinonovim planom. Drugo objašnjenje je poopie cockie, i blistavost neolibkona krvavih lica i slobodne i prazne savjesti, dokazi njihovo zlo.
ISIS je američki rat protiv Sirije i Iraka, bez velikog rasporeda američkih trupa na zemlji (oni su uglavnom u zraku).
Moje neupućeno mišljenje je da New York Times pršti besmislice. SAD do sada nisu bile nimalo zabrinute zbog “značajnih civilnih žrtava” i teško mi je vjerovati da se išta promijenilo po pitanju te politike. Na kraju krajeva, američka vlada koju kontroliraju američki neokonzervativci još uvijek pravi pakao od života u Siriji i nije pokazala ni najmanju brigu za pohod ubojstava u Gazi od strane usrane male nacije apartheida koja kontrolira našu vanjsku politiku.
Prema Moonu iz Alabame, ovaj iznenadni humanitarni niz brzo je izmišljena tema za objašnjenje zašto je Irak prepušten ISIS-u.
http://www.moonofalabama.org/2015/05/lack-of-us-air-support-in-ramadi-points-to-disguised-darker-aim.html
SAD posredno opskrbljuje ISIS oružjem i ljudima. Hrpa oružja ide "provjerenim" borcima koji ga odmah predaju pravom odredištu - ISIS-u. Posvjedočite nedavnom prebjegu "šefa Tadžikistanskih specijalnih snaga obučenog u SAD-u Gulmuroda Khalimova" ISIS-u.
IMO Neokoni žele uništenje šiitskog Iraka. Vlada ISIS-a postat će rana na strani Irana, a ne saveznik kao što je sada situacija. Uništenje Sirije omogućit će ISIS-u da preuzme kontrolu nad izraelskim granicama. U to vrijeme Izrael će morati ponovno otimati zemlju i vodu zbog "nepodnošljive" situacije koju je stvorio.
Možda griješim, ali osjećam da g. Pillar laje na krivo drvo po ovom pitanju.
Izvrsna analiza! Postoji refleksivan odgovor u javnosti i manipulativan, sebičan odgovor među elitom koji kaže – trebali bismo to popraviti. Srećom, javnosti je dosta toga. To nije važno kreatorima rata koji će pomuzti sve do zadnjeg unca svake “prijetnje” kako bi nahranili svoje prihode.
Također, učinili ste gotovo nemoguće, pronašli ste slučaj u kojem je Friedman apsolutno u pravu. Čak je i pokvareni sat dva puta dnevno točan i ovo je jedan od Friedmanovih trenutaka. Sigurna sam da je prolazno.
Da je ratna frakcija ozbiljna, točno bi identificirala izvore financiranja ISIS-a, zaustavila to u apsolutnom smislu i tu bi bio kraj. Činjenica da ovaj pristup nije predstavljen pokazuje kakva je prijevara cijela politika.
Tko financira ISIS? Kako? Kako to zaustaviti? Ne moramo ni prstom maknuti da bismo to učinili i nismo. pričanje.
Isti John McCain viđen da se druži s tim istim teroristima prije nekog vremena?
To je kabuki kazalište koje usrećuje isprane mozgove, a zbunjene one koji nisu sigurni, dok dalje tonemo u ludilo promjene režima i njezinih posljedica.
Dakle, ako sam dobro razumio sofisticiranog g. Pillara, užas statusa quo je otprilike najbolje čemu se možemo nadati s obzirom na potrebu zaštite američkih interesa u podjeli Iraka, u promjeni režima u Siriji, u promjeni režima u Iran, u stabilnosti saudijske tiranije, u profitabilnosti američkih korporativnih interesa u bliskoistočnoj nafti i u mobilizaciji sunitskog salifističkog terorizma za destabilizaciju južnih graničnih regija Rusije.
A ti što? Mislim da g. Pillar ima pravo što se tiče novca. Život s Daeshom je u najboljem interesu američkog carstva.
Ali ne od vas i mene koji volimo mir i žudimo za pravdom, niti od ljudi Bliskog istoka. Za sve nas, užas statusa quo je užasan.
Moje pitanje ponekad je bi li postojao ISIS da nije bilo SAD-a koji je srušio Husseina u Iraku? Samo mi se čini da je svaka akcija koju je zapad poduzeo da svrgne zemlje na Bliskom istoku samo otvorila vrata Al Qaidi da se proširi i proširi u njih – gdje postaju sve veće i jače. ISIS je izdanak Al Qaide iz Iraka gdje nije bilo Al Qaide sve do svrgavanja Husseina.
Ponekad me čak zbunjuje tko je "loš momak". Navodno bombardiramo ISIS u Iraku i Siriji, oni su "loši momci", ali onda podržavamo Saudijce da bombardiraju Hute u Jemenu koji se bore protiv ISIS-a i Al Qaide. Zatim sam također saznao da su SAD, Britanija i Francuska naoružavale i obučavale navodne "umjerene" pobunjenike u Jordanu 2012. da se bore u Siriji protiv Assada, ali također se čini da su mnogi od njih postali Front Al Nusra (povezan s Al Qaidom) i ISIS (mislim da je ovo orvelovski budući da je SAD naoružao i obučavao mudžahedine u Afganistanu da se bore protiv Sovjeta koji su potom postali Al Qaeda i Talibani).
Sve u svemu, svaka akcija koju poduzmemo na Bliskom istoku samo jača Al Qaidu, ISIS itd. i omogućila im je da postanu veći i jači.