Saudijska Arabija i Izrael nastavljaju pojačavati pritisak da se prekine sporazum o ograničavanju iranskog nuklearnog programa najnovijim gambitom obnovljena saudijska prijetnja da će dobiti vlastitu nuklearnu sposobnost ako se iranski sporazum ne poništi, upozorenje koje bi moglo biti više hvalisanje nego uvjerljivo , piše Jonathan Marshall.
Autor Jonathan Marshall
Kao da Bliski istok nije dovoljno uznemiren, mi sada naučiti od Ruperta Murdocha Sunday Times da je Saudijska Arabija očito "donijela 'stratešku odluku' nabaviti 'gotovo' atomsko oružje od Pakistana."
Ova i mnoge nedavne slične priče za pojavu navodnih nuklearnih ambicija Saudijske Arabije okrivljuju to što predsjednik Barack Obama nije uspio spriječiti Iran. "Saudijska Arabija je toliko ljuta na novi nuklearni sporazum između Irana i velikih sila da prijeti da će razviti vlastitu nuklearnu sposobnost, što je još jedan pokazatelj dubokih razlika između Sjedinjenih Država i arapskih država Perzijskog zaljeva oko sporazuma", komentirao The New York Times u urednički svibnja 15.
Međutim, Saudijska Arabija već godinama igra na nuklearnu kartu. Saudijci su 2003. procurili u javnost "strateški pregled" koji je uključivao opciju stjecanja "nuklearne sposobnosti" kao mjere odvraćanja. The Čuvar, koji je razbio priča, nazvao je to "zabrinjavajućim razvojem događaja" koji odražava "udaljavanje Rijada od Washingtona" i "zabrinutost oko iranskog nuklearnog programa".
Godine 2006. Saudijska Arabija je objavila svoj interes za razvoj nuklearnog energetskog programa s drugim članicama Vijeća za suradnju u Zaljevu. Kao novinari izvijestio u to vrijeme, “Malo promatrača sumnja da je promicanje ideje o zajedničkom programu atomske energije između većinski sunitskih arapskih država način da Saudijska Arabija pošalje poruku Sjedinjenim Državama da će arapska država parirati nuklearnoj moći Teheranu ako zatreba do."
Prošle su godine a da Saudijci nisu ostvarili ove prijetnje. I sada postoje jaki razlozi da se sumnja u istinitost curenja informacija o nuklearnim namjerama Rijada. Mnogi stručnjaci ozbiljno sumnjaju namjeravaju li Saudijci doista prekršiti svoje ugovorne obveze i riskirati međunarodne sankcije pokušavajući nabaviti nuklearno oružje, osobito kad su godinama živjeli s nuklearno naoružanim Izraelom.
Saudijskoj Arabiji trebat će mnogo godina da izgradi nuklearno oružje od nule; zemlja ima samo vrlo skroman program istraživanja atomske energije, niti jedan nuklearni reaktor, niti poznata postrojenja za obogaćivanje. Stoga nuklearne ambicije Rijada imaju smisla samo ako se Saudijska Arabija, kao što se često tvrdi, dogovorila s Islamabadom da dobije potpuno naoružano nuklearno oružje u zamjenu za financiranje pakistanskog nuklearnog programa.
Takve tvrdnje, iako nisu potpuno nevjerojatne, ostaju "spekulacije", prema Nuclear Threat Initiative, vodeća nevladina organizacija posvećena pitanjima proliferacije. Priče o vezi s Pakistanom potječu od bivšeg saudijskog diplomata koji je prebjegao u Sjedinjene Države 1990-ih. Također je ustvrdio da je Saudijska Arabija dala skoro 5 milijardi dolara Saddamu Husseinu za financiranje iračkog programa nuklearnog oružja.
“Rijad je zanijekao vjerodostojnost Khilewijevih izjava, a većina stručnjaka odbacuje njihovu vjerodostojnost”, navodi NTI. "Većina analitičara vjeruje da je vrlo malo vjerojatno da bi Pakistan ikada ispoštovao takav sporazum, da on uopće postoji, s obzirom na mnoštvo odvraćajućih faktora."
Priča se godinama održavala na životu zbog curenja izraelskih obavještajnih podataka. Kao vijesti BBC-ja izvijestio u 2013., “izraelske informacije – da je Saudijska Arabija sada spremna preuzeti isporuku gotovih bojevih glava za svoje projektile dugog dometa – su ono što govori o nekim nedavnim američkim i NATO-ovim obavještajnim izvješćima. Izrael naravno dijeli motiv Saudijske Arabije u želji da zabrine SAD da obuzda Iran.”
Pakistan je tvrdnju o nuklearnom sporazumu sa Saudijskom Arabijom nazvao "spekulativnom, zločestom i neutemeljenom". Naravno, Islamabad bi to rekao čak i da je posao stvaran. Ali Pakistan bi se suočio s "velikim destimulansima" protiv prijenosa nuklearnog oružja, uključujući prijetnju međunarodnim sankcijama i gubitak vojne pomoći iz Washingtona, bilješke Philipp Bleek, stručnjak za proliferaciju na Institutu za međunarodne studije Monterey.
“Štoviše,” piše Bleek, “Pakistan je zarobljen u utrci u naoružanju s glavnim rivalom Indijom, a dugoročne mogućnosti proizvodnje nuklearnog oružja u New Delhiju znatno premašuju one u Islamabadu, tako da si potonji teško može priuštiti poštedu značajnog broja nuklearnog oružja. .” Nedavno odbijanje Pakistana da pošalje trupe da podrže napade Saudijske Arabije na Jemen još je jedan dokaz da to nije marioneta Rijada.
Bleek primjećuje da sama učestalost curenja informacija o nuklearnim namjerama Saudijske Arabije preteže ozbiljnost te prijetnje:
“Povijest sugerira da, dok su neke države trubile o svojoj potencijalnoj želji za nuklearnim oružjem, primjerice Njemačka u prvim godinama Hladnog rata ili Japan u novije vrijeme, one nisu bile te koje su ga kasnije stvarno nabavile. I to s dobrim razlogom: privlačenje pozornosti na namjere širenja je kontraproduktivno ako netko namjerava stvarno proliferirati. Umjesto toga, države imaju tendenciju skrenuti pozornost na svoje potencijalno širenje u službi drugog cilja: okupljanja drugih da se pozabave sigurnosnim problemima koji motiviraju potencijalno širenje, a posebno osiguravanja zaštite od moćnih saveznika.”
Najnovije nuklearne informacije Saudijske Arabije možda imaju namjeravani učinak jačanja pregovaračke poluge arapske monarhije s Washingtonom. Iako predsjednik Obama nije obećao službeni vojni savez na nedavnom summitu s članovima Vijeća za suradnju u Zaljevu, potvrdio Američka “oklopna predanost sigurnosti naših partnera u Zaljevu” i obećana vojna pomoć šireg opsega, uključujući stvaranje “sposobnosti ranog upozoravanja za regionalni sustav raketne obrane”.
Obamina administracija trebala bi prestati s takvim ustupcima suočena sa sumnjivim saudijskim upozorenjima o širenju oružja. Trebala bi se jednostavno držati svog kursa traženja sveobuhvatnog nuklearnog sporazuma s Iranom. Takav sporazum ostaje najbolje jamstvo dugoročne sigurnosti Saudijske Arabije. A kratkoročno, Saudijci nemaju opravdanog razloga bojati se iranskog nuklearnog programa, koji je jedan od najpomnije pregledanih na Zemlji.
Iran nema poznatu sposobnost nuklearnog oružja i obogatio je uran samo do razina korisnih za medicinske ili miroljubive primjene atomske energije. Međunarodna agencija za atomsku energiju nije otkrila nikakve potkrijepljene dokaze o pokušaju Irana da izađe iz Ugovora o neširenju oružja (NPT), čiji je potpisnik i Saudijska Arabija.
Ako Saudijci ignoriraju takve dokaze i stvarno traže nuklearno oružje od Pakistana, Bijela kuća bi trebala zauzeti tvrd stav i slijedi primjer postavila je Fordova administracija 1976., koja je upozorila Južnu Koreju da će "preispitati cijeli spektar svojih odnosa" ako Seul krene razvijati nuklearno oružje.
U idealnom slučaju, Sjedinjene Države također bi trebale početi istraživati produktivniju strategiju za uvjeravanje i Saudijske Arabije i Irana bez pravljenja ustupaka ijednom od njih. Umjesto prodaje više oružja, sklapanja novih obrambenih paktova ili daljnjeg slamanja Irana, zašto ne stati iza dugotrajne podrške Saudijske Arabije zoni bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku?
Taj je cilj bio odobrila Opća skupština UN-a u 2012. Možda za sada nije politički pokretač u Washingtonu, ali najsigurniji način da se smanji rizik od širenja nuklearnog naoružanja na Bliskom istoku bio bi pregledati, kontrolirati i na kraju eliminirati jedan postojeći nuklearni arsenal u regiji, u Izraelu.
Jonathan Marshall nezavisni je istraživač koji živi u San Anselmu u Kaliforniji. Neki od njegovih prethodnih članaka za Consortiumnews bili su "Riskantni udarac ruskim sankcijama„; "Neokonzervativci žele promjenu režima u Iranu„; "Saudijska gotovina osvaja Francusku”; i "Povrijeđeni osjećaji Saudijaca."
Neka si kuća Saud kupi nuklearne bombe… još uvijek mali krumpir u velikoj slici.
Bi li riskirali svoja masna 'prijestolja' – što je jedino do čega je ovim bivšim manjim plemenskim poglavicama, prije nego što ih je carstvo Ujedinjenog Kraljevstva učinilo “kraljevima”, zapravo stalo — koristeći ih? Sumnjam.
Jedini akteri koje trenutačno vidim, a koji bi mogli ići tako daleko, jesu Modi kult u Indiji i obmanuti odabrani kult u Izraelu koji su postali preveliki za svoje britke zahvaljujući naklonosti SAD-a i misle da su moćniji nego što jesu.
http://fas.org/issues/nuclear-weapons/status-world-nuclear-forces
Status svjetskih nuklearnih snaga
Više od dva desetljeća nakon završetka Hladnog rata, ukupni svjetski inventar nuklearnih bojevih glava i dalje je na vrlo visokoj razini: približno 15,700. Od toga se oko 4,100 bojnih glava smatra operativnim, od čega je oko 1,800 američkih i ruskih bojevih glava u visokoj pripravnosti, spremno za uporabu u kratkom roku.
Unatoč značajnom smanjenju američkih, ruskih, francuskih i britanskih nuklearnih snaga u usporedbi s razinama iz Hladnog rata, sve države s nuklearnim oružjem nastavljaju modernizirati svoje preostale nuklearne snage i čini se da su predane zadržavanju nuklearnog oružja na neodređenu budućnost. Za pregled globalnih programa modernizacije pogledajte ovaj članak iz 2014.
Točan broj nuklearnog oružja u posjedu svake zemlje strogo je čuvana nacionalna tajna. Međutim, usprkos ovom ograničenju, javno dostupne informacije, pažljiva analiza povijesnih zapisa i povremena curenja podataka omogućuju najbolju procjenu veličine i sastava nacionalnih zaliha nuklearnog oružja:
Status svjetskih nuklearnih snaga 2015*
Država raspoređena
Strateški raspoređen
Nestrateška rezerva/
Neraspoređena vojska
Ukupna zaliha zaliha
Russia 1,780a 0b 2,720c 4,500 7,500d
United States 1,900e 180f 2,620g 4,700h 7,200i
Francuska 290j na 10j 300 300
Kina 0k ?k 250 250 250k
Velika Britanija 150l na 65 215 215l
Izrael 0 na 80 80 80m
Pakistan 0 n.a. 100-120 100-120 100-120n
India 0 n.a. 90-110 90-110 90-110o
Sjeverna Koreja 0 na <10 <10 <10p
Total:q ~4,120 ~180 ~6,000 ~10,300 ~15,700
* Svi brojevi su približne procjene i dalje su opisani u Nuclear Notebook u Bulletin of the Atomic Scientists, i nuklearnom dodatku u SIPRI Yearbooku. Vidi također status i 10-godišnju projekciju američkih i ruskih snaga. Dodatna izvješća objavljuju se na FAS-ovom blogu o strateškoj sigurnosti. Za razliku od tih publikacija, ova se tablica kontinuirano ažurira kako nove informacije postanu dostupne. Trenutno ažuriranje: 28. travnja 2015
Mogli bismo riješiti cijeli niz svjetskih problema tako da Rusiju učinimo našim Numero Uno saveznikom i suradnikom svijeta. Najveća greška koju je SAD napravio je što to nije učinila nakon Drugog svjetskog rata.
Ništa od ovoga mi nema smisla. Zašto bi Saudijska Arabija prihvatila obećava u zamjenu za težak novac? Uostalom, buduća vlada u Pakistanu mogla bi jednostavno reći da se oglušuje na dogovor. Čini mi se da bi Saudijci dobili svoje uzorke oružja rano u proizvodnom ciklusu, i s opcijom da ih zamijene za nove i poboljšane modele.
Godine 1987. Saudijci su od Kine kupili nekoliko projektila dugog dometa. Kupili su noviji model 2007. Čini mi se da su bili potpuno beskorisni bez nuklearnih bojevih glava.
Što nas dovodi do Izraela – nacije koja je trebala potpuno poludjeti na mogućnost da Saudijci imaju takvo oružje. Ali možda im to ipak nije bio problem. Tim starim modelima na tekuće gorivo trebali su sati da se pripreme za lansiranje.
S obzirom na to kako je Izrael već surađivao s Južnoafričkom Republikom kako bi toj zemlji osigurao zalihe potpuno funkcionalnih atomskih bombi, čovjek ne mora izvitoperiti mozak da zamisli kako toleriraju saudijsku nuklearnu silu sve dok oni držao ključeve. Naravno, čista spekulacija, ali zašto ne stalne snage izraelskih promatrača u raketnoj bazi kako bi se osiguralo da nijedno lansiranje nije u NJIHOVOM smjeru?
S pojavom novijeg DF-21 s krutim gorivom, vrijeme upozorenja bi bilo mnogo kraće, ali s druge strane Izrael sada ima raketnu obranu koja bi mogla izazvati jednostavan saudijski napad. I naravno, tu je i aspekt odmazde. Najvažnije od svega, Saudijska Arabija se pokazala pouzdanim partnerom usrane male države apartheida. Iz nekog čudnog razloga, niti jedna od mnogih terorističkih snaga koje financira Saudijska Arabija nikad nije napala Izrael. Rojevi terorista u Siriji ne samo da su dopušteni, već također dobivaju izraelsku zračnu i medicinsku podršku.
Ako uopće postoji nešto u vezi s ovim problemom, to bi moglo biti jednostavno kao Saudijska Arabija da suptilno javno objavi da je već nuklearna sila.
Nema šanse da će Cionisti dopustiti svojim dječacima da igraju Saudijci imaju nuklearne bombe. Nema šanse.
Baš kao što nikada neće odustati od svojih nuklearnih bombi, što je najveća pogreška u modernoj povijesti, dopustiti ovim otkačenim čudovištima da ih imaju.