Uz najmanju marginu, izraelski premijer Netanyahu sastavio je koalicijsku vladu koja je najdesnija u povijesti Izraela, s ključnim mjestima danim ekstremistima koji nisu skrivali svoj prezir prema Palestincima, piše Alon Ben-Meir.
Autor Alon Ben-Meir
Politička trgovina konjima u Izraelu viđena u proteklih osam tjedana, koja se svela na žicu kako bi se formirala nova vlada, bila je, uglavnom, borba oko toga tko će dobiti koju poziciju, bez obzira na njihove kvalifikacije i bez obzira na to što je najbolje za državu.
S obzirom da je nova vlada sastavljena isključivo od desničarskih i vjerskih političkih stranaka, bit će nemoguće ozbiljno nastaviti mirovne pregovore, što nužno zahtijeva značajne ustupke na koje premijer Benjamin Netanyahu i njegovi koalicijski partneri, posebice Židovski dom stranka predvođena Naftalijem Bennettom, oštro prigovara.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu pokazuje fotografije za koje tvrdi da opravdavaju bombardiranje Gaze. (fotografija izraelske vlade)
Sastav nove koalicije ne daje Palestinskim vlastima (PA) razloga da vjeruju da će Netanyahu unaprijediti mirovni proces; dapače, dodatno će ugušiti sve napore da se ožive pregovori. Štoviše, Obamina administracija je u osnovi odustala od svojih napora da nastavi takve razgovore jer ne vidi izglede za bilo kakav napredak.
Prema riječima glasnogovornika predsjednika Palestinske samouprave Mahmouda Abbasa Nabila Abu Rudeineha, stvarnost ove nove vlade natjerat će Palestince da “žustro prouče njezine aktivnosti na međunarodnoj pozornici i [nacrte] novih predloženih rezolucija za Vijeće sigurnosti UN-a” kako bi tražili priznanje palestinske države i tužiti Izrael Međunarodnom kaznenom sudu da zabrani širenje naselja, dok je neke od izraelskih političkih čelnika optužio za ratne zločine.
Osim toga, nova izraelska vlada stvara neizvjesno okruženje koje je mnogo pogodnije za obnovu nasilja s Palestincima, budući da ni PA ni palestinska javnost nemaju mnogo nade da je mogućnost mira održiva. Izraelci bi trebali imati na umu ono što je John F. Kennedy jednom artikulirao, da će "oni koji čine mirnu revoluciju nemogućom učiniti nasilnu revoluciju neizbježnom."
Da budemo sigurni, nova vlada pod vodstvom Netanyahua stvorena je da služi vlastitoj političkoj agendi, koja je daleko od izraelskih nacionalnih interesa. Doista, u Izraelu je osobni interes političara na prvom mjestu, interes političke stranke na drugom, favoriziranje na trećem, a zemlja može čekati.
Iako je Bennettov Židovski dom izgubio četiri mjesta na prethodnim izborima, on je iskoristio svoju poziciju tvorca kralja (bez svoje stranke, Netanyahu ne bi mogao formirati novu vladu) da od Netanyahua iznudi željeno Ministarstvo pravosuđa, kao i poljoprivrede i obrazovanja. Netanyahu je popustio na sve Bennettove zahtjeve iz čistog očaja da ostane na vlasti.
Ima li išta apsurdnije od imenovanja Ayelet Shaked za ministricu pravosuđa i članicu sigurnosnog kabineta? To je isti krvoločni Shaked koji je pozivao na uništenje svakog palestinskog muškarca, žene i djeteta. Ovo je poziv na genocid o kojem je Netanyahu sramotno šutio, dok je namjerno ignorirao poruku koju njeno imenovanje šalje međunarodnoj zajednici.
Nadalje, Netanyahu je podnio prijedlog zakona Knessetu koji mu dopušta da imenuje više od 18 ministara (što je ograničenje propisano zakonom) kako bi stvorio više ministarskih pozicija kako bi zadovoljio nekoliko moći željnih članova Likuda po cijeni od desetaka milijuna dolara porezni obveznici.
Čini se da je Netanyahuovo licemjerje neograničeno; on sada pokušava namamiti Isaaca Herzoga, iz oporbene Cionističke unije, da se pridruži vladi samo kako bi stavio umjereno lice na najdesniju vladu u povijesti Izraela.
Iako u Izraelu politika i politike počivaju na osobnim ambicijama onih koji su na vlasti (ili to žele biti), Herzog bi se mogao pokazati kao jedini vođa koji interese nacije stavlja na prvo mjesto. Mogao bi ostati pri svome stajalištu i odbiti pridružiti se vladi koja Netanyahuu pruža politički štit koji mu je potreban i sudjelovati u potpunom uništenju mirovnog procesa.
Ni u jednom trenutku u svojoj povijesti Izraelu nije bilo potrebnije snažno, vizionarsko i hrabro vodstvo nego danas. Međutim, ono s čime je izraelska javnost završila je vlada koja ne nudi ništa osim više nesigurnosti, neizvjesnosti, većih izgleda za nasilne sukobe i sumornu budućnost. Polu utjeha je da ova nova vlada ima kao žilet većinu u Knesetu i da vjerojatno neće izdržati puni četverogodišnji mandat.
Strahujući od gubitka neke potpore javnosti, međutim, svaka politička stranka koja se nada dobiti relativnu većinu glasova izbjegava postaviti mir s Palestincima u središte svoje platforme i posvetiti se postizanju mirovnog sporazuma. Međutim, izraelska javnost mora se suočiti sa stvarnošću okupacije i njezinim razornim posljedicama. Nijedan zdrav Izraelac ne bi trebao vjerovati da vrijeme ide u korist Izraela.
Svaki novoizabrani vođa mora imati jasnu viziju gdje će Izrael biti 10 ili 15 godina niz liniju; tek će na temelju toga razviti strategiju koja bi tu viziju ostvarila. Svakako postoje pitanja i razvoj događaja koji su izvan kontrole bilo kojeg izraelskog vođe.
Bez obzira na to jesu li Palestinci voljni ili sposobni izaći u susret Izraelu na pola puta ili ne, ili čak ako i dalje traže uništenje Izraela, Izrael i samo Izrael ima moć odrediti vlastitu sudbinu. Izrael ima vojnu moć, logističke i tehničke sposobnosti te financijska sredstva da poduzme jednostranu akciju, ako mora, sustavnim povlačenjem s palestinskih teritorija.
Neće biti palestinskog vođe koji će se usprotiviti djelomičnom teritorijalnom povlačenju i odbiti suradnju s Izraelom po svim sigurnosnim pitanjima. Čak i pod sadašnjim okolnostima, postoji puna sigurnosna suradnja između Izraela i palestinskih vlasti. Ova razina suradnje može se povećati samo ako se više teritorija evakuira i aktivnost naselja se obustavi dok su pregovori u tijeku.
S obzirom na sastav vlade, izraelska javnost bi se trebala probuditi i shvatiti koliko je Netanyahuova vlada korumpirana i kako on i njegova družina potkopavaju samo postojanje Izraela držeći se dogmatskog ideološkog/religijskog uvjerenja da mogu imati sve.
Došlo je vrijeme za uspon novog vodstva koje snažno teži miru, traži društvenu pravdu i jednakost i živi u skladu s obećanjima iza stvaranja Izraela: kao ponosne, pravedne i progresivne židovske države u miru sama sa sobom i sa svojim susjedima.
Dr. Alon Ben-Meir je profesor međunarodnih odnosa u Centru za globalna pitanja na NYU. Predaje tečajeve o međunarodnom pregovaranju i bliskoistočnim studijama. [e-pošta zaštićena], web: www.alonben-meir.com. Za pitanja medija kontaktirajte Kim Hurley na 212.600.4267 ili na [e-pošta zaštićena].
Pročitaj Protol sionskih mudraca i onda istrijebi parazita kukavica koji ubija jednom zauvijek konačno rješenje nitko tko skuplja novac za krivnju nema krivnje nema Židova