Čini se da američki mediji uvijek imaju izgovor za postupke Saudijsko-izraelski savez, sada trivijalizirajući otvorenu agresiju Saudijske Arabije protiv Jemena kao jednostavno jednu stranu "proxy rata" s Iranom, što je pogrešan prikaz, kaže Gareth Porter.
Gareth Porter
Izraz “proxy rat” doživio je novu popularnost u pričama o Bliskom istoku. Različiti izvori vijesti počeli su koristiti taj izraz za opisivanje sukoba u Jemenu odmah, kao na mig, nakon što je Saudijska Arabija pokrenula svoju kampanju bombardiranja ciljeva Houthia u Jemenu 25. ožujka.
"Sukob u Jemenu prerastao je u proxy rat", The Wall Street Journal pod naslovom sljedeći dan. "Tko se protiv koga bori u jemenskom posredničkom ratu?" bloger za Reuters Na pitanje 27. ožujka. Istoga dana Journal je Jemen proglasio proxy ratom, NBC News proglašen da je cijeli Bliski istok sada zahvaćen posredničkim ratom između Irana i Saudijske Arabije.
Kralj Salman od Saudijske Arabije i njegova pratnja stigli su pozdraviti predsjednika Baracka Obamu i prvu damu Michelle Obamu u međunarodnu zračnu luku King Khalid u Rijadu, Saudijska Arabija, 27. siječnja 2015. (Službena fotografija Bijele kuće, Pete Souza)
Svakako je vrijeme za raspravu o problemu proxy rata na Bliskom istoku, jer je niz takvih ratova srce destabilizacije i kaosa koji guta regiju. Problem s nedavnim pričama koje sadrže taj pojam je taj što se koristi na način koji zamagljuje neke osnovne stvarnosti koje neki mediji očito ne žele priznati.
Pravi problem proxy rata mora započeti s činjenicom da su Sjedinjene Države i njihovi NATO saveznici otvorili vrata za regionalne proxy ratove dvama velikim ratovima za promjenu režima u Iraku i Libiji. Ta dva duboko destabilizirajuća rata pružila su očite prilike i motive sunitskim državama diljem Bliskog istoka da slijede svoje vlastite sektaške i političke ciljeve moći kroz proxy rat.
Istaknuti politolog dvadesetog stoljeća Karl Deutsch definiran "proxy rat" kao „međunarodni sukob između dviju stranih sila, koji se vodi na tlu treće zemlje, prerušen u sukob oko unutarnjeg pitanja zemlje i korištenje dijela ljudstva, resursa i teritorija te zemlje kao sredstva za postizanje pretežno stranih ciljeva i strane strategije”.
Deutschova definicija jasno pokazuje da posrednički rat uključuje korištenje boraca druge zemlje, a ne izravnu upotrebu sile od strane strane sile ili sila. Dakle, očito je da je Saudijsko bombardiranje Jemena u kojem su ubijeni uglavnom civili i iskorišteno kazetne bombe koje je veliki dio svijeta zabranio, nije posredni rat, već izravna vanjska vojna agresija.
Činjenica da su mediji kao odgovor na saudijsko bombardiranje počeli nazivati Jemen posrednim ratom snažno sugerira da je taj izraz bio način da se ublaži surova stvarnost saudijske agresije.
Pretpostavka na kojoj se temelji ta primjena "proxy rata" je, naravno, da je Iran već pretvorio Jemen u takav rat svojom potporom Hutijima. Ali zanemaruje ključno pitanje jesu li Huti provodili "pretežno strane ciljeve i strane strategije". Iako je Iran sigurno imao veze s Hutijima, saudijska propagandna linija da su Hutiji dugo bili iranski opunomoćenici nije potkrijepljena dokazima.
Daleko od dokazivanja iranskog posredničkog argumenta, prošlogodišnje preuzimanje Sane od strane Hutija zapravo je pružilo konačan dokaz suprotnom. Američki obavještajni izvori nedavno rekao je za Huffington Post prije nego što su Huti ušli u glavni grad, Iranci su savjetovali protiv takvog poteza, ali da su Huti ignorirao taj savjet.
Gabriele vom Bruck, vodeći akademski stručnjak za Jemen na Školi za orijentalne i afričke studije, rekla je u e-mailu ovoj spisateljici da su joj visoki jemenski dužnosnici povezani s obavještajnom službom rekli istu stvar tjednima prije nego što je priča procurila.
Hutiji su odbili iranski oprez, smatra vom Bruck, jer su im bivši predsjednik Ali Abdullah Saleh i njegov sin Ahmed Ali Saleh (bivši zapovjednik Republikanske garde) dali do znanja da im se trupe koje su im još uvijek lojalne neće oduprijeti jedinicama Hutija napreduju prema glavnom gradu osim ako ih Huti ne napadnu.
Dakle, Huti očito ne namjeravaju služiti iranskoj strategiji za Jemen. “Hutiji sigurno ne žele Saudijce zamijeniti Irancima”, kaže vom Bruck, iako i dalje koriste slogane posuđene iz Irana.
Regionalni posrednički rat?
NBC priča o "regionalnom posredničkom ratu" potpuno promašuje ozbiljnost problema. Svoj koncept proxy rata pretvara u apstraktan i gotovo antiseptički problem ograničavanja iranskog utjecaja u regiji kroz američko bombardiranje Iraka. Zanemaruje činjenicu da regionalni akteri koji stoje iza ratova u Siriji, Iraku i Libiji vuku regiju u novu eru neobuzdanog sektaškog nasilja i nestabilnosti.
Zločini koje je počinio sirijski režim u ratu su nesavjesni, ali politike vanjskih zemalja koje provode posrednički rat za svrgavanje postojećeg režima stvorile su daleko zlokobniju prijetnju cijeloj regiji.
Kolumnist Washington Posta David Ignatius je detaljno opisao proces kojim su se Turska, Saudijska Arabija i Katar međusobno natjecali u stvaranju posredničkih snaga s kojima bi srušili Assadov režim.
Takvo neobuzdano natjecanje u stvaranju vojski za promjenu režima bilo je u samoj svojoj biti nepromišljeno i cinično korištenje moći koje je nosilo očiti rizik još goreg kaosa i nasilja rata u Siriji. Ali oni su troškove posredničkog rata učinili daleko većim ciljajući najagresivnije oružane skupine koje su mogli pronaći kao svoje klijente, a njihovo je oružje ubrzo “dospjelo do terorističkih skupina”, napisao je Ignatius, kojemu su se Turci i Katarci “okrenuli slijepo oko«.
Nakon što je postalo jasno da sunitske države stvaraju posrednički rat u Siriji koji bi mogao preokrenuti ravnotežu protiv sirijskog režima, Iran i Hezbollah intervenirali su u potporu režimu.
Ali ono što konvencionalni pogled na sirijski posrednički rat izostavlja je veza između Sirije i iranske strategije odvraćanja. Iran je vojno slab u odnosu na Izrael i vojnu moć SAD-a na Bliskom istoku, te je bio meta američkih i izraelskih vojnih prijetnji još od 1990-ih.
Iranovo odvraćanje od takvih napada ovisilo je o prijetnji osvetničkih raketnih napada na Izrael od strane Hezbollaha iz južnog Libanona – uništavanje sposobnosti Hezbollaha da uzvrati na napad bilo je glavni cilj jedini najveći razlog za izraelski rat protiv Hezbollaha 2006.
Assadov režim je također bio dio iranskog odvraćanja. Ne samo da je Sirija imala snage nekoliko stotina projektila to bi Izrael morao uzeti u obzir, ali također, sirijski teritorij je najkraći put za iransku opskrbu Hezbollaha.
Čini se da saudijska fiksacija rušenjem današnjeg iračkog šiitskog režima odražava osjećaj da je princ Bandar bin Sultan izrazio Richardu Dearloveu, tadašnjem šefu MI6, prije 9. rujna. “Nije daleko vrijeme na Bliskom istoku, Richarde,” rekao je Bandar, “kada će biti doslovno 'Bog pomogao šiitima'. Više od milijardu sunita jednostavno ih je dosta.”
Saudijci se nikada nisu pomirili s uspostavom šijitskog režima u Iraku otkako su Sjedinjene Države okupirale zemlju i uspostavile vladu kojom dominiraju šijiti. Počeli su olakšavati slanje sunitskih ekstremista u Irak da svrgnu šijitski režim početkom američkog rata.
Nakon američkog povlačenja iz Iraka, financiranje sunitskih boraca u Iraku i oružje od strane Saudijaca i drugih zaljevskih šeika prešlo je prema najbolje organiziranim snagama, što je u konačnici značilo ISIS, također poznat kao Islamska država.
Rat NATO-a za promjenu režima u Libiji, kao i američka okupacija Iraka, otvorio je put za regionalni proxy rat koji je uslijedio. Taj je rat imao oblik konkurentska intervencija regionalnih aktera što dovodi do pogoršanja nasilja. Ovaj put su se Katar i UAE natjecali za moć kroz podršku libijskim iseljenicima u svojim zemljama.
Katarci su usmjerili svoju potporu Libijskoj islamskoj borbenoj skupini, koju je imao američki State Department identificiran kao teroristička organizacija već 2004. Sisijev režim u Egiptu uključio se u proxy rat kao glavni pokrovitelj protuterorizma. Ujedinjeni Arapski Emirati pristali su uz taj stav, dok je Katar ostao u oporbi. Regionalni posrednički rat doveo je do dugoročnije strukture sukoba.
Nedavne medijske priče ponudile su samo nepoželjne reference na problem proxy rata. Ono što je potrebno u medijskom izvještavanju je fokus na gadnu stvarnost proxy rata i njihovo podrijetlo.
Gareth Porter nezavisni je istraživački novinar i dobitnik nagrade Gellhorn za novinarstvo 2012. Autor je novoobjavljenih Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu od Irana. [Ovaj priča prvi put se pojavio na Middle East Eyeu.]