New York Times je dao sve od sebe da dvoličnost izraelskog premijera Netanyahua o rješenju s dvije države pretvori u napad na predsjednika Obamu s glavna priča rekavši da su Obamini prijekori otišli predaleko i riskirali "ohrabrivanje Netanyahua". Ali šteta od izraelskih izbora je stvarna i trajna, kaže Alon Ben-Meir.
Autor Alon Ben-Meir
Oni od nas koji redovito promatraju i pokušavaju shvatiti ludilo koje hara Bliskim istokom često se zateknu, možda iz očaja, upuštajući se u puste želje, nadajući se da će na kraju razum prevladati nad ludošću.
Analiziramo događaje koji se odvijaju, seciramo očite činjenice, preispitujemo svoje pretpostavke i pokušavamo razlučiti gdje smo bili u pravu, a gdje griješimo, ali često se nađemo točno tamo gdje smo počeli. Unatoč tome, ova samo-agonizirana potraga za razumom i razumijevanjem još uvijek otkriva drugu dimenziju naše ljudske slabosti.
Predsjednik Obama razgovara s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom ispred Bijele kuće 20. svibnja 2011. (fotografija Bijele kuće Pete Souza)
Odabiremo živjeti u čahuri na koju smo navikli iz straha ili samozadovoljstva, koliko god to bilo zagušljivo ili čak smrtonosno, umjesto da izbijemo i tražimo nove horizonte, bez obzira koliko oni bili potrebni i obećavajući.
Žalim zbog rezultata izraelskih izbora, ne zato što ne poštujem i ne vjerujem Netanyahuu, već zato što relativna većina Izraelaca odlučuje nastaviti živjeti u mjehuru, bojeći se promjene statusa quo iako će on neizbježno puknuti.
Opasne posljedice koje će Netanyahuova nova vlada nanijeti zemlji izvjesne su kao noć za danom. Izrael, koji je Netanyahu tako dugo vodio krivim putem, brzo se približava novoj provaliji za razliku od bilo koje druge s kojom se suočavao proteklih godina.
Nakon bijesa koji je navukao na svoju glavu zbog svoje ranije izjave da neće biti palestinske države pod njegovom paskom, Netanyahu se još jednom predomislio samo dva dana nakon izbora, izjavivši u intervjuu za MSNBC da želi “održivu, mirnu dvodržavno rješenje.”
Ovo preokretanje njegove prave pozicije je taktičko, osmišljeno kako bi se iskoristilo vrijeme i samo je još jedan jeftin politički trik. Europljani, Amerikanci i Palestinci, koji su imali veliko iskustvo s njim tijekom mirovnog procesa, u potpunosti prepoznaju njegovu dvoličnost. Izgubio je svako zrnce vjerodostojnosti i nitko mu neće vjerovati da će ubuduće pregovarati u dobroj vjeri.
Štoviše, njegova koalicijska vlada, koja je u nastajanju, svakako će uključivati njegovog prirodnog partnera, političke stranke desnog centra, koje se protive uspostavi palestinske države ni pod kojim uvjetima i neće ući u njegovu vladu ni jednog dana ako vjerujem da je njegov preokret pravi.
Što Netanyahu misli da će Palestinci učiniti sada kada je otkrio svoju netrpeljivost? Kakav im je izbor ostavio osim da se obrate Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC), tražeći priznanje palestinske države dok traže odmazdu protiv Izraela na Međunarodnom kaznenom sudu?
Budući da ga je Netanyahu zaveo, lagao i ponizio, predsjedniku Obami, koji je potrošio dragocjeno vrijeme, resurse i politički kapital u mirovnom procesu, nije preostalo ništa drugo nego tražiti rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a koja poziva na dvodržavno rješenje temeljeno na granice iz 1967.
Iako je takva mjera najpozitivnija mjera koju SAD može poduzeti kako bi zaštitio budućnost Izraela kao demokratske i židovske države, to je porazan poraz za Netanyahua, koji je očajnički nastojao spriječiti uspon palestinske države oslanjajući se na SAD da zaštiti svoje izopačena shema.
Europska unija, koja je dugo gledala na izraelska naselja kao na ilegalna, sada će biti potpuno uvjerena da Netanyahu nema namjeru okončati okupaciju. Ohrabreni Obaminom promjenom stajališta, oni će pokrenuti bojkot, oduzimanje i sankcije (BDS) protiv izraelskih proizvoda proizvedenih na palestinskim teritorijima.
Nadalje, mnoge će europske zemlje slijediti Švedsku i priznati palestinsku državu, označavajući Izrael kao okupacijsku silu suverene nacije i podvrgavajući ga sve većem političkom pritisku i, potencijalno, ekonomskim sankcijama.
Arapske države, posebno Egipat, Jordan i Saudijska Arabija, koje su se našle u regionalnim preokretima nakon građanskog rata u Siriji, uspona ISIS-a i iranske prijetnje, smatraju da je izraelsko-palestinski mirovni sporazum središnji za regionalni stabilnost. Oni su radili iza kulisa kako bi obuzdali Palestince od nasilnog ustanka protiv Izraela. Sada se osjećaju izgubljeno, nesposobni kontrolirati potencijalnu erupciju treće Intifade, jer su Palestinci sada odlučniji nego ikad da se oslobode ropstva okupacije.
Konačno, tijekom proteklih šest godina, a posebno tijekom predizborne kampanje, Netanyahu je više puta prešao granicu političke uljuđenosti. Pokazao je svoj rasizam kada je preklinjao svoje sljedbenike da izađu i glasaju kako bi neutralizirali priljev izraelskih arapskih birača. Iako se nedavno ispričao za svoju šovinističku izjavu, njegova se isprika ne može prihvatiti jer je točno znao što govori i to misli.
Netanyahu me podsjeća na Aristofana: "Nećete me uvjeriti čak i ako me uvjerite." Štoviše, polarizirao je izraelsku javnost dok je otuđio velik dio američkih Židova i Demokratsku stranku ismijavajući američko-izraelske odnose.
Kamo će sve ovo dovesti? Hoće li Netanyahu, u dobi od 65 godina, početi razmišljati o svojoj ostavštini? Kakav Izrael želi ostaviti iza sebe?
Vjerujem da će Netanyahu ostati vjeran svom ideološkom odgoju i spriječiti stvaranje palestinske države, vjerujući da će to Židovima oduzeti njihovo povijesno/biblijsko pravo na “cijelu zemlju Izrael”, koja se proteže od Mediterana do rijeke Jordan . On će eksproprirati još više palestinske zemlje, proširiti naselja i igrati na vrijeme vjerujući da će nadživjeti Obamu i nadajući se da će sljedeći predsjednik biti konzervativni republikanac koji će mu dopustiti da divlja po onome što je ostalo od Zapadne obale.
Deseci tisuća Izraelaca koji su prosvjedovali nekoliko dana prije izbora, predvođeni Meirom Daganom i drugim najvišim bivšim sigurnosnim dužnosnicima, ne mogu dopustiti da se to dogodi dajući Netanyahuu slobodu vladavine. Oni i još stotine tisuća Izraelaca sada moraju ustrajno sudjelovati u demonstracijama i građanskom neposluhu, prisiljavajući ga da ili promijeni svoju politiku i traži istinski mir, ili odstupi.
Samo masovna javnost u kombinaciji s vanjskim (posebno američkim) pritiskom može natjerati Netanyahua da shvati da je sudbina Izraela isprepletena s neovisnom palestinskom državom i da niti jedan ne može živjeti u miru i sigurnosti jedan bez drugoga. Ali kao duboki ideolog, on odbacuje činjenice i odlučuje se držati svojih želja, posebno zato što je Izrael bio uspješan u nadmašivanju izgleda, vjerojatno opravdavajući njegov odabrani put.
Netanyahu, međutim, ignorira dokaze da su se vremena promijenila, i bez obzira na to koliko je bio uspješan, to ga ne bi trebalo zaslijepiti da shvati da buduća dobrobit Izraela ovisi o rješenju s dvije države.
Ali kao što je TS Eliot jednom primijetio, "ljudska vrsta ne može podnijeti mnogo stvarnosti." A za Netanyahua je palestinska država jednostavno prevelika stvarnost za podnijeti.
Nakon što je u prošlosti posrnuo, možda će ga uskoro pogoditi grč lucidnosti, ponovno se predomisliti i priznati da mir s Palestincem daje Izraelu krajnju sigurnost. Ako je Netanyahuu doista stalo do buduće sigurnosti Izraela, mir bi trebao biti nasljeđe koje bi želio ostaviti iza sebe.
Dr. Alon Ben-Meir profesor je međunarodnih odnosa u Centru za globalne poslove Sveučilišta u New Yorku. Predaje kolegije o međunarodnom pregovaranju i bliskoistočnim studijama. alon@alonben-meir.com. Web: www.alonben-meir.com
Put koji je pred Izraelom zacrtao je "Zapadno carstvo" grada i ulice, u kasnim četrdesetima, nakon ukorjenjivanja FDR-ovih utjecajnih obavještajnih agenata unutar starog OSS-a i organiziranja CIA-e (svježe opskrbljene s WallStreeters, u interesu Imperija). Znam da je velika moda vidjeti cionističke zavjere posvuda, da su svemoćni i svevideći, itd… Mislim da je to smeće. Carstvo ima svoje korijene u staroj rimskoj povijesti, a obitelji koje su bile uključene u taj carski "reket za pljačku" sežu do Venecije, "Svetog Rimskog Carstva" (uglavnom njemačko područje), emigracije u Amsterdam, a odatle u London (u tvrtka starog Billyja Orangea). Ima li nekih židovskih obitelji uključenih u ovaj DUGOGODIŠNJI "Sindikat financijskog kriminala"...da, neke, ali nipošto većina ovih starih "Kriminalačkih obitelji". U svakom slučaju, njihova je sociopatska odanost Dugom Zelenom i Moći koja dolazi s ogromnim bogatstvom. Kad se to kaže, cionizam i Izrael nisu ništa drugo nego "bodež" usmjeren u srce muslimanskog svijeta (Rimljani su uvijek imali Perzijance, Parte, opet Perzijance, Otomanske Turke...sada moderni muslimanski svijet). Jedina funkcija Izraela je poslužiti kao okidač za Svjetski rat…jedan od MNOGIH mogućih okidača, SVE samo kako bi se zadržao bilo kakav oblik Suparničke moći koji bi mogao mirisati na modernu, sekulariziranu (radi MIRA), demokratsku Republiku, koja bi krala bogatstvo dalje od Carstva. STVARNO bogatstvo Carstva? (i bilo koja nacija, što se toga tiče?). Organizirana i visoko obučena RADNA SNAGA. Novac je samo reket koji omogućava "hvatanje i kontrolu" RADNE SNAGE. To je ono što je Hamilton znao. To je Lincoln znao. To je ono što je FDR znao. To je također ono što su Oligarsi UVIJEK znali.
Ovo je ažuriranje nečega što sam ranije objavio. Čini se prikladnim ovdje, budući da izgleda kao "put pred nama", osim ako elektroničko glasovanje nije zabranjeno.
U većini "civiliziranih" nacija u ranom 21. stoljeću glasački listići zbrajaju se elektronički, au sve više slučajeva glasaju se elektronički. Glasovi birača odlaze u “crne kutije”, nestaju iz računovodstva i odgovornosti. Ono što se događa unutar crne kutije, odnosno mreže crnih kutija proizvod je elektronike i programiranja u crnoj kutiji. Rezultati izlaze iz crnih kutija. Što se moglo dogoditi u crnim kutijama mogu znati samo operateri kutija, a možda čak i ne znaju.
Poznato je da je sva kompjuterizirana elektronika nesigurna, da su sve iznutra crne kutije, svima se lako može manipulirati i hakirati.
U situacijama u kojima se programiranjem glasačkog stroja može manipulirati i ili se može hakirati, izborni ishod može biti proizvod manipulatora, ili hakera, ili "rata" između manipulatora (vlasnika i operatera opreme ili njihovih političkih suradnika) i hakeri (bilo koje vrste), koji mogu, iz bilo kojih razloga, od prekida izbora do protumanipulacije, željeti promijeniti glasove, a nitko ne može sa sigurnošću znati što je ušlo, što se dogodilo ili što je trebalo biti.
Glasovi postaju nebitni. Birači postaju nebitni, osim što su glasali. Birači i glasovanje mogu postati potpuno nevažni tamo gdje manipulatori elektroničkim sustavima imaju kontrolu nad cijelim procesom. Tada se onoliko "dodatnih" "glasača" koliko je potrebno za manipulaciju može izvući iz dostupne baze podataka registriranih birača.
Potencijalne “mušice” koje bi mogle pomutiti mast za manipulaciju glasovima bit će anketari, posebice anketari “exit pol” koji pitaju birače na biralištima, gdje ankete nisu zamijenjene internetom ili poštom. Oni mogu prikriti čak i potencijal "provjere činjenica" izlazne ankete.
Prekršaj kojim se probija obrana anketara od manipulacije, budući da anketa prije crne kutije i izlazna anketa i rezultati zbrajanja pokazuju da većina glasača iskreno odgovara anketarima, bit će, prvo, zadavanje glasačima da lažu anketarima, i drugo, uvođenje posljednjeg -minutno izdanje-blitses, lansiranje prekasno da bi anketari mogli ispitati. Nije cilj utjecati na birače, već opravdati izmanipulirane rezultate.
Na izraelskim izborima u ožujku 2015., gdje je anketa pokazala da 'Bibi' ne ide tako dobro, 'Bibi' je u posljednjem trenutku proizvela bljesak žestoko desničarske, netrpeljive i ratoborne retorike, a rezultati zbroja ukazivali su na blic †œučinkovito†, dok su ankete imale tendenciju da budu znatno pogrešne. Nisu krivi anketari, naravno, glasači su "moralo da su lagali ili promijenili mišljenje."
Od blic-a i 'pobijeđenih' izbora 'Bibi' se 'povlači' retorikom koja mu je navodno donijela izbore.
Sumnjam da su “Bibiju” vlasnici izbornog sustava označili kao pobjedu i da je njegova “pobjeda” bila “elektronička”. Kazalište u zadnji čas uvedeno da se pokrije i "objasni" "neočekivana" prilagodba brojača rezultata izbora.
Ako su moje sumnje točne, manipulatori, a ne izraelsko biračko tijelo izabralo je “Bibi†, a izraelsko biračko tijelo možda je zapravo manje desno orijentirano, tvrdokorno, netrpeljivo i krvoločno nego što je blic u posljednjem trenutku bio “učinkovit" , i manipulirani izborni rezultati, priskrbili su im ugled na međunarodnoj razini.
Pretpostavljam da ćemo u budućnosti vidjeti mnogo manipulacija glasovima crne kutije i više igranja kako bi se zamaglile prakse i razlike između anketa i rezultata.
Osim kada se glasovi prebrojavaju ručno i to više puta, ne postoji razuman način na koji birač može biti siguran u način na koji je njegov glas dat. Niti tamo gdje su birački popisi dostupni elektronskim manipulatorima, postoji li način na koji bi bilo koja upisana osoba mogla znati je li glasovala ili nije, ako nije osobno glasovala. Što god manipulatori žele ili trebaju, danas mogu "začarati" u svojim čarobnim kutijama, bez brige da će biti uhvaćeni, osim ako glasaju više birača nego što ih ima.
Eminentni politolog doktorirao je pokazujući da su izlazne ankete točnije od elektroničkih strojeva za glasovanje. Vaše zapažanje vjerojatno je dosad najbolje objašnjenje za Bibino bizarno struganje po dnu bačve u zadnji čas.
Kazalište u zadnji čas uvedeno da pokrije i "objasni" "neočekivano" prilagođavanje brojača rezultata izbora.
Izvrsna točka u dobrom postu. Ljudi koji kontroliraju neprovjerljive magične uređaje za glasovanje mogu proizvesti rezultate koje god žele, ali im je stvarno potrebno to "objašnjenje" za neočekivane rezultate. Inače bi ljudi počeli govoriti o provjerljivom glasovanju, a to bi bila katastrofa za moćnike.
Hvala vam na ovom članku!
Ovaj opasni alat potencijalne kontrole ishoda bilo kojih izbora.
To je jasna nit najosnovnijeg demokratskog prava.
to je pravo naroda..da biraju glasanjem za : vladu/zastupnika/referendum
I njegovo korištenje, po mom mišljenju, mora biti zabranjeno međunarodnim pravom.
Bivši veleposlanik i službenik vanjske službe Dan Simpson objavio je potresan članak u jučerašnjem Pittsburgh Post-Gazetteu koji zaslužuje veliku cirkulaciju.
(Vidjeti: http://www.post-gazette.com/opinion/2015/03/25/Dan-Simpson-Retaliate-against-Israel-for-sucker-punching-us/stories/201503240047 )
Kvetching u okrugu Squirrel Hill mora biti na granici apopleksije!
Nadajmo se da su svi zauzeti gledanjem 'Pepeljuge' u kazalištu Manor na Murray Ave.
Odlučivači Europske unije u posljednje su vrijeme vodili groznu politiku prema Grčkoj, kao i prije. Također prema Rusiji s trenutnim neopravdanim sankcijama, prilično cinično zanemarujući vlastite ekonomske interese, kako bi se dodvorili američkoj vladi koja je kao provokaciju organizirala puč u Ukrajini, želeći Rusiju uvući u rat.
Dakle, iako pojedine europske vlade mogu slijediti Švedsku u većoj otvorenosti prema palestinskim težnjama, bio bih vrlo iznenađen da vlasti EU-a pokažu bilo kakav interes.
Mnogi vrlo inteligentni promatrači više od 20 godina ističu da je izraelska površna predanost mirovnom procesu bila laž. Vrijeme je uvijek iznova pokazalo da su bili u pravu. Pogledajte samo brojke ilegalaca koji se naseljavaju na okupiranim područjima. Nije li vrijeme da svaka pristojna osoba prestane gajiti fantaziju dobre vjere od strane Izraelaca.
Drugo, prevladavanje dokaza podupire zaključak da je trenutni sukob na Bliskom istoku namjerna strategija podjele i kontrole od strane zapadnih interesa. Pitam se koliko dugo ovo mora trajati prije nego ljudi dobre volje priznaju da je vrijeme dokazalo točnost tog stava. Naš dugogodišnji saveznik (vazalska država) Saudijska Arabija najveći je zagovornik terorizma u svijetu. Saudijska Arabija je diktatura koja oštro kažnjava svaku opoziciju. Nezamislivo je da bi bogati Saudijci financirali terorizam bez prešutnog odobrenja vlade. Odrubljuju glave ljudima koji osporavaju autoritet režima i zatvaraju blogere. Zar stvarno mislite da će saudijski milijarderi riskirati svoje živote i bogatstvo financiranjem terorista bez odobrenja vlade? Samo bi beznadno lakovjerni povjerovali u to.
Ne bih polagao puno nade u VSUN:
http://thehill.com/blogs/floor-action/senate/236999-senators-pass-israel-budget-amendment
Rješenje temeljeno na granicama iz 1967. nije ništa, teško da je "najbolje što SAD može učiniti". Te su granice stvorile nepovezane bantustane ili koncentracijske logore za Palestince, a ne državu.
Najbolje rješenje za obje strane je preraspodjela svih resursa Izraela i Palestine u dvije održive države s velikom UN DMZ. I jedni i drugi moraju imati obalu, luke, poljoprivredno zemljište, gradove, komunalnu infrastrukturu, itd. Zamijenite dionice ili imovinu DMZ-a za imovinu onih koji se moraju preseliti i prenamijenite DMZ nakon dvije ili tri generacije.
Cionisti koji su zahtijevali postojanje židovske države bili su fašisti, koji su nepravedno promicali svoju skupinu na račun drugih, i trebalo ih je ignorirati: trebalo ih je izolirati i obraniti kako bi se osigurao mir i obeshrabrilo formiranje ekstremne desnice kao odgovor na trenje. Sada je cionizam izmakao kontroli i postao je najveća prijetnja SAD-u i miru. Ako ne mogu prihvatiti paritet i redistribuciju, a očito neće, onda ih je SAD dužan prisiliti ili, ako je potrebno, poraziti.
Da Obama ima ikakvu namjeru ostvariti pravdu, zahtijevao bi rješenje sada, započeo bi procese UN-a, implementirao masivne sankcije i počeo okupljati NATO snage koje okružuju Izrael i Palestinu. Neće, a neće ni Hillary ni ostali zaposlenici AIPAC-a. Cionistička oligarhija sama je sebi iskopala grob i nitko pametan neće oplakivati njihov pokop.
Sada smo pred kratkim vremenskim okvirom s predsjednikom Obamom. Jedinstvena prilika od vremena JFK-a. Nada za novi set odnosa s državom Izrael. Tek tada bi se SAD mogao osloboditi stiska cionista i vratiti u ruke američkog naroda, a Izrael bi mogao živjeti u miru nakon što se odrekao ideje o nekom 'odabranom narodu'.
Da bismo bolje razumjeli, potrebno je imati malo bliskosti s njihovim vjerovanjem i s definicijom određenih značenja.
Kao ove dvije suprotnosti, na primjer:
Biti kršćanin znači poštivati jednakost. Biti cionist znači samo poštovati Snagu.
Dok je razlika između prva dva jasna, suptilnija je ona između Židova i cionista.
Demonstracija značajne promjene unutar cionističke države svakako bi mogla postati vidljiva gestom prema jednakosti koju je pokrenuo isti Izrael: koncepcijom države za Palestinu.
Što se tiče te suptilne razlike?
Židov bi prihvatio. Cionist ne bi.
http://www.wavevolution.org/en/humanwaves.html
Odvajanje vjere da je Bog odabran od rabinskog judaizma (temeljenog prvenstveno na usmenoj Tori i Talmudu) gotovo je nemoguće. Tijekom zapadne povijesti, razni mislioci su sve više shvaćali da religija i država trebaju biti odvojene, iz vrlo dobrih razloga, ne samo zato što je to arogantan i opasan pogled koji nema nikakvu osnovu ni u kršćanskoj doktrini, ni u logici sekularnog i/ili ljudskog/egzistencijalnog gledišta.
Iako mislim da je vjerojatno da će Amerikanci odbaciti svoju ideju da su "iznimni" i "nezamjenjivi", sumnjam da rabinski judaizam i njegovi ogranci ikada mogu odvojiti svoje promicanje odabranosti od svoje kulture ili religijskih učenja, jer je to sastavni dio njihove talmudske doktrine i usmene tradicije, kojih se pridržava većina religioznih Židova, a to se stajalište čak ustalilo u uvjerenjima mnogih sekularnih Židova – stoga nije nužno vezano samo za vjeru, već je također kompatibilno sa Židovima kao kulturna skupina, svjetovna i vjerska.
Moja premisa je da je svaka ideja koja tvrdi da skup naroda vrijedi više od bilo kojeg drugog ljudskog bića, bilo na vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi, sama po sebi vrlo opasna i svi je ljudi trebaju snažno odbaciti.
Budući da ga je Netanyahu zaveo, lagao i ponizio, predsjedniku Obami, koji je potrošio dragocjeno vrijeme, resurse i politički kapital u mirovnom procesu, nije preostalo ništa drugo nego tražiti rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a koja poziva na dvodržavno rješenje temeljeno na granice iz 1967.
Zaista se nadam da će se to dogoditi, ali imam otprilike isto toliko vjere u predsjednika BHO koliko i u izraelskog Netanyahua.
Morat ću vidjeti pravu akciju; ne samo hrpa hifalutinskih riječi. Do sada znam da je postojala jedna aktivnost (od izraelskih izbora) u kojoj su SAD mogle početi nešto činiti. Kad sam tražio poveznicu, iznenadio sam se kad sam vidio da se priča o Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda bjesomučno vrti u suprotnim smjerovima.
Izraelu je laknulo jer SAD nastavljaju bojkotirati antiizraelsku agendu UN-a
To je američka desničarska stranica koja objavljuje dobre vijesti da SAD još uvijek stoji rame uz rame s usranom malom nacijom apartheida.
Sjedinjene Države neće uzeti riječ na glavnom UN-ovom forumu o ljudskim pravima u ponedjeljak tijekom godišnje rasprave o kršenjima počinjenim na palestinskim teritorijima, rekao je američki glasnogovornik za Reuters.
Korak je bez presedana. UNHRC je notorni anti-izraelski forum gdje je Washington uvijek branio Izrael.
Upitan za objašnjenje, glasnogovornik je rekao samo da je američki veleposlanik u Vijeću Keith Harper u Washingtonu.
To je mjesto Arutz Sheva – nazvano “glasnogovornik doseljenika” – zvuči pomalo zabrinuto.
Pa što je to? Prvi korak prema nekim stvarnim promjenama u američkoj politici ili najmanja moguća gesta kako bi se Bijela kuća osjećala bolje?
Nadam se da je prvo, ali kao što sam rekao, s BHO-om razgovor je jeftin. Samo ću pričekati i vidjeti…..