Dok se Amerikanci okreću protiv “rata protiv droga” i posebno kaznenih kazni za korištenje marihuane, alternativni pristup mogao bi biti kombinacija dekriminalizirane trave i strogih pravila protiv oglašavanja, kao što predlaže William John Cox.
William John Cox
Rat protiv droga pokazao se kao monstruozna pogreška koja je rezultirala bacanjem trilijuna dolara i sramotnim kaznenim osudama i zatvaranjem tisuća Amerikanaca. Iako kraj zabrani droga možda nije u potpunosti moguć, ograničeniji pokret za dekriminalizaciju uporabe i posjedovanja marihuane dobiva na zamahu. Oni koji podupiru ukidanje zabrane droga, ali i dalje vjeruju da je uporaba droga štetna, imaju odgovornost pronaći načine za izbjegavanje reklamiranja i promoviranja legalizirane marihuane.
S obzirom na načine kapitalizma i pohlepu korporativne Amerike, koliko će vremena proći prije nego što oglasni panoi na autocestama, radijske i televizijske reklame i internetski skočni oglasi počnu promovirati najnovije i najbolje proizvode od marihuane? "Ovaj pupoljak je za tebe" poprimit će potpuno novo značenje.
Biljka marihuane.
Amerikanci su naučili da je zabrana opojnih pića samo dovela do veličanja pijenja i kriminala. Iskustvo je također pokazalo da su obrazovanje i razumna regulativa doveli do znatnog smanjenja uporabe duhanskih proizvoda. Obje ove supstance i dalje su lako dostupne i naširoko se reklamiraju (unatoč ograničenjima prodaje duhanskih proizvoda putem televizije i radija). Što nije u redu s ovom slikom?
Iako društvo može vjerovati da zabrana i kriminalizacija proizvoda nije najbolji način da se suoči s problemima koje uzrokuje, to ne znači da se treba odreći i dopustiti da se proizvod promovira. Samo zato što ljudi mogu legalno kupiti nešto ne znači da je to nužno dobro za njih. Proizvodi kao što su alkohol, duhan i marihuana mogu stvoriti naviku i ovisnost, uzrokujući štetu pojedincima koje oglašavanje navodi da žude za njima.
Može biti da jedna mala čaša crnog vina dnevno može pomoći u smanjenju rizika od srčanih bolesti, ili da nekoliko toca marihuane može ublažiti bolove kod nekih bolesti, potaknuti apetit kod nekoga tko boluje od raka ili možda čak spriječiti Rak.
Neobuzdana rekreacijska uporaba ovih tvari će, međutim, dovesti do štetnih posljedica kod mnogih ljudi koji ih konzumiraju. Dok oznake upozorenja na kutijama cigareta i upozorenja da se pije odgovorno mogu donijeti neke koristi, upozorenja nisu tako učinkovita kao izbjegavanje oglašavanja proizvoda na prvom mjestu.
Članovi industrije alkohola troše milijarde dolara svake godine u pokušaju da osiguraju svoj tržišni udio u unosnom poslu. Izdaci izlažu mlade ljude tisućama televizijskih i časopisnih oglasa svake godine, od kojih su mnogi usmjereni na ovu dojmljivu publiku.
Oglašavanje duhanske industrije premašuje oglašavanje industrije alkoholnih pića, iznoseći više od 15 milijardi dolara godišnje. Novac se navodno troši kako bi se osigurala lojalnost marki i kupaca, ali također privlači nove korisnike, budući da stariji umiru ili uče prestati zlostavljati svoje tijelo duhanom. S obzirom da uporaba duhana svake godine ubije gotovo šest milijuna ljudi, Svjetska zdravstvena organizacija pozvala je sve zemlje da zabrane sve oblike reklamiranja, promoviranja i sponzoriranja duhana.
Prvi amandman daje pravo na slobodu govora, a to je pravo prošireno na korporacije koje zarađuju isporučujući te legalne, iako rizične i inherentno opasne proizvode. Javnost također zahtijeva istinite i činjenične informacije pri donošenju odluka o kupnji i korištenju proizvoda. Oglašavanje nije osmišljeno da zadovolji tu potrebu.
Može li se javnost zaštititi od dovođenja u zabludu promidžbom i oglašavanjem inherentno štetnih proizvoda koje odluči ne kriminalizirati? Odgovor na to pitanje zahtijeva razumijevanje razlike između ideološkog i komercijalnog govora.
Postoji razlika između dobro istraženog i uravnoteženog članka koji raspravlja o dobrobitima čaše vina svake večeri ili medicinskoj upotrebi marihuane i plaćenog komercijalnog oglašavanja koje prikazuje glamur ispijanja ili reklamiranja proizvoda od marihuane koji s ove strane pruža najveće zadovoljstvo iz Kolorada. Zahtijevati da se proizvodi od marihuane prodaju u običnim smeđim papirnatim vrećicama nije isto što i dopustiti da se marihuana prodaje u psihodeličnom pakiranju.
Još 1942. Vrhovni sud jednoglasno je presudio da Prvi amandman ne predstavlja "ograničenje za vladu u pogledu čisto komercijalnog oglašavanja". Pritom je Sud rekao da postoji razlika između ideološkog (šteta naspram koristi) i komercijalnog (reklamnog) govora.
Sud je ponovno razmotrio to pitanje 1976. u vezi sa statutom Virginije koji je ljekarnama zabranio oglašavanje svojih cijena, kao neprofesionalno ponašanje. Odbacujući statut, Sud je rekao: "Ako postoji pravo na oglašavanje, postoji i recipročno pravo na primanje takvog oglašavanja." Međutim, mišljenje je dopuštalo neke okolnosti, kao što je lažno i prijevarno oglašavanje, u kojima se komercijalni govor može ograničiti.
Četiri godine kasnije, Sud je proširio svoju presudu utvrdivši da se komercijalni govor može zaštititi "od neopravdanih državnih propisa" ako "štiti ne samo govornika, već i pomaže potrošačima i potiče društveni interes u najpotpunijem mogućem širenju informacija".
Vrhovni sud je zatim odlučio da Rhode Island ne može u potpunosti zabraniti oglašavanje cijena alkoholnih pića, niti je Federalna komisija za komunikacije mogla zabraniti oglašavanje kasina u državama u kojima je kockanje legalno. Sud je prepustio govorniku i publici da "procijene vrijednost točnih i neobmanjujućih informacija o zakonitom ponašanju".
Vrhovni sud gleda na zakonodavnu namjeru Kongresa kad god preispituje ustavnost zakona. Čineći to, Sud počinje s "snažnom pretpostavkom valjanosti" u korist političkih prosudbi koje su dovele do zakona. Stoga je ključno da kongresna razmatranja opravdaju svoj izbor političkih alternativa, na temelju dokaza koje je razmotrio.
S obzirom na nekoliko strana problema, može li Kongres smatrati boljom politikom zabraniti reklamiranje inherentno štetnih proizvoda, umjesto stavljanja izvan zakona stvarnog proizvoda? Činjenica da je donesena namjerna odluka da se društvenim problemom pozabavi sredstvima koja nisu kaznenopravni sustav mogla bi opravdati politiku zabrane njegovog reklamiranja i promicanja.
Pretpostavimo da je Kongres odlučio da nije u najboljem interesu društva da se kaznenopravni sustav bavi prodajom, kupnjom, posjedovanjem ili uporabom alkohola, duhana i proizvoda od marihuane. Kongres je također mogao utvrditi da je jednako u javnom interesu da se manipulativnom oglašavanju ne smije dopustiti da navede ljude da kupe proizvode.
Pri donošenju ovih odluka, Kongres bi mogao održati saslušanja i razmotriti činjenične dokaze koji prevagnu o pitanjima. Ne bi bilo nerazumno da Kongres zaključi da je konzumacija ovih proizvoda sama po sebi više štetna nego korisna za pojedinačne korisnike i društvo općenito. Učinkovita prevencija uporabe u uravnoteženom pravosudnom sustavu može se oslanjati na zabranu reklamiranja proizvoda, a ne na zabranu njegove prodaje i posjedovanja.
Iako je teško zamisliti, Kongres bi mogao smoći političke hrabrosti da zapravo zastupa birače i odupre se neizbježnoj kampanji lobiranja uključenih industrija, uključujući masovne medije koji profitiraju od oglašavanja. Moglo bi se donijeti ustavno zakonodavstvo kojim bi se zabranilo reklamiranje i promocija inherentno opasnih proizvoda.
Bi li takav zakon koristio američkom društvu? Vlada ne bi kažnjavala ljude zbog njihovog osobnog izbora da uživaju u potencijalno štetnim proizvodima, samo bi spriječila proizvođače proizvoda da ih na to navedu. Vino bi i dalje bilo dostupno za one koji bi htjeli ispijati svoju čašu dnevno kako bi doktora držali podalje, ali mladi ljudi ne bi bili namamljeni da grcaju najnovije zašećerene hladnjake za vino.
U suštini, oglašavanje i promidžba rizičnih proizvoda su sami po sebi lažni i obmanjujući, čak i ako istinito navode razlike u cijenama i promiču logotipe robnih marki. Potrošači mogu misliti da su proizvodi sigurni ako vlada dopusti njihovo reklamiranje. Zašto bi trebalo oglašavati sve što zahtijeva oznaku upozorenja?
Nakon što se uspostavi koncept da je bolje zabraniti reklamiranje alkohola, duhana i proizvoda od marihuane nego kriminalizirati njihovu prodaju, kupnju, posjedovanje ili konzumaciju, postoje drugi slični proizvodi koje bi Kongres mogao razmotriti za uključivanje.
Treba li se kockanje, uključujući lutrije koje sponzorira država, oglašavati kompulzivnim kockarima i siromašnima koji si najmanje mogu priuštiti rizik? Trebaju li se lijekovi na recept izravno stavljati na tržište pacijentima, posebno za nenavedenu upotrebu? Trebaju li se videoigre, filmovi i glazba koji sadrže nasilje na razini odraslih reklamirati djeci? Treba li uopće reklamirati hardcore, posebno nasilnu pornografiju?
Ostaje za vidjeti trebaju li korporacije imati ikakva ustavna prava, posebice prava iz Prvog amandmana na slobodu govora i komercijalno oglašavanje. Ali za sada bi dobar prvi korak bio zabraniti inherentno štetno oglašavanje iz svih izvora.
Najbolje vrijeme za ograničavanje ili uklanjanje reklamiranja marihuane je kada se donese početna odluka o legalizaciji proizvoda, prije nego što postigne pravni status i ukorijeni se na tržištu.
William John Cox je umirovljeni tužitelj i odvjetnik od javnog interesa koji piše o političkim, političkim i društvenim temama.
Pretpostavka da je marihuana štetna proizlazi iz gotovo 100 godina reklamne kampanje koja je proglašavala zlo marihuane. Sviđa mi se ideja o ograničavanju oglašavanja, bilo da se radi o duhanu, alkoholu ili marihuani. Samu reklamu smatram štetnom tvari koja potiče atmosferu prijevare. U oglašavanju se ne može odgovorno uživati. To je srž neodgovornosti, ali naš ekonomski sustav to treba da bi se održao. Stoga bih želio vidjeti ograničenja oglašavanja, tečajeve za obuku građana o opasnostima oglašavanja i možda porez na oglašivače koji bi mogao ići na javno financiranje izbornih kampanja.
Strah od legalizacije marihuane u cijeloj zemlji je neutemeljen. Nije utemeljeno ni na kakvoj znanosti ili činjenicama. Dakle, molimo prohibicioniste, molimo vas da pustite svoje taktike zastrašivanja, "Teorije zavjere" i "Scenariji sudnjeg dana" oko neizbježne legalizacije marihuane širom zemlje. Danas ih više nitko ne kupuje. U redu?
Nadalje, ako su svi prohibicionisti kada pogledaju u tu njihovu lijepu, veliku i sjajnu kristalnu kuglu, dok se pitaju o budućnosti legalizacije marihuane, užas, propast i očaj, onda predlažem da tu stvar vrate što prije moguće i zatražiti povrat novca koji su izdvojili za njega, budući da je očito neispravan.
Zabrana marihuane nije nimalo smanjila ponudu niti potražnju za marihuanom. Niti jednu jedinu jotu, i nikad neće. Samo ogroman i potpuni gubitak naših poreznih dolara da nastavimo kriminalizirati građane zbog odabira prirodne, netoksične, relativno benigne biljke za koju se pokazalo da je mnogo sigurnija od alkohola.
Ako će prohibicionisti preuzeti na sebe brigu o tome da nas “sve spase” od nas samih, onda moraju početi s drogom koja uzrokuje više smrti i razaranja nego bilo koja druga droga na svijetu ZAJEDNO, a to je alkohol!
Zašto prohibicionisti osjećaju stalnu potrebu ocrnjivati i demonizirati marihuanu kada bi mogli mudrije usmjeriti svoje napore na pravog, dokazanog ubojicu, alkohol, koji opet uzrokuje više razaranja, nasilja i smrti od svih drugih droga, ZAJEDNO?
Prohibicionisti bi stvarno trebali posložiti svoje prioritete i/ili malo vježbati živjeti i pustiti živjeti. Živjet će dulje, sretnije i zdravije, s puno manje stresa ako se suzdrže od pokušaja kontroliranja drugih putem drakonskih zakona o marihuani.
Trenutno se procjenjuje da 87.6% odraslih Amerikanaca koristi alkohol – to je oko 230 milijuna ljudi koji se izlažu riziku od bolesti jetre, srca, oštećenja mozga, ovisnosti i smrti. A ti rizici nisu beznačajni jer prema CDC-u alkohol trenutno ubija 80,000 XNUMX ljudi godišnje samo u SAD-u, a nasilje i bolesti koje uzrokuje izazivaju pustoš diljem Amerike.
Konzumente alkohola treba zaštititi od ove pošasti! Konzumenti alkohola trebaju od savezne vlade da zakonski zahtijeva od svih prodajnih mjesta alkoholnih pića da svojim kupcima pruže mogućnost odabira marihuane umjesto alkohola!
Marihuana je savršeno prikladna alternativa alkoholu u svrhu opuštanja i druženja, a ima dodatnu prednost jer *ne* uzrokuje bolesti jetre, srca, oštećenja mozga, emfizem ili rak. A budući da marihuana nije otrovna, nema sposobnost da ikoga ubije, a njezin potencijal ovisnosti odnosi se samo na kavu.
Svaka ljekarna, svaka benzinska postaja, svaki supermarket koji prodaje alkohol mora biti zakonski obvezan prodavati i marihuanu. Više nije dovoljno dobro da vlada prisiljava ljude da se udalje od najmanje štetnih tvari prema štetnijim tvarima! Više nije dovoljno dobro da vlada štiti zakon koji POVEĆAVA štetu u društvu!!
Dobro je rekla Jillian! Slažem se. Hvala vam.
Nadalje,
U svijetu prohibicionista, svatko tko konzumira i najmanju količinu marihuane na odgovoran način u privatnosti vlastitog doma je “stoner” i “doper” koji treba biti u zatvoru kako bi zaštitio društvo.
U njihovom svijetu, svaka uporaba marihuane izjednačava se sa zlouporabom marihuane, a njihova je dužnost koju je Bog dao brinuti se o tome da nas "sve spase" od "zla" upotrebe marihuane.
Tko su oni da nam kažu da ne možemo odabrati marihuanu, sigurniji izbor umjesto alkohola za opuštanje, nakon dugog, napornog dana, u privatnosti vlastitog doma?
Ljudi koji koriste marihuanu su pametni, pošteni, marljivi, obrazovani i uspješni ljudi također, koji također "slijede zakon". (osim njihove konzumacije marihuane pod trenutnom zabranom, naravno).
Ne stereotipni luzeri uživo kod kuće kakvima nas prohibicionisti predstavljaju. Mi smo liječnici, odvjetnici, profesori, filmske zvijezde, ali i političari.
Nekoliko predsjednika Sjedinjenih Država, zajedno s Justinom Trudeauom, Billom Gatesom i Carlom Saganom, svi su priznali da koriste marihuanu. Kao što ima dugačak i opsežan popis uspješnih ljudi kroz povijest u jednom ili drugom trenutku njihovih života.
Iako to ne znači ništa ljudima koji će komentirati poput "dopers" i "stoners" o svakome tko koristi i najmanju količinu marihuane, iako je ona daleko sigurnija od alkohola.
Tim ljudima je svaka upotreba jednaka zlostavljanju, a to je stvarno ignorantsko i licemjerno. Dok naše društvo promiče, reklamira, pa čak i veliča konzumaciju alkohola kao da je to sveamerička zabava.
Nema ništa gore u opuštanju uz malo marihuane nakon dugog napornog dana nego popiti piće ili dva alkohola.
Pa siđi s tih svojih visokih konja. Tko ste vi da diktirate ostatku društva da ne možemo uživati u marihuani, sigurnijem izboru od alkohola, u privatnosti vlastitih domova?
Cijeli život smo naporno radili kako bismo zbrinuli svoje voljene. Ne cijenimo prohibicioniste koji nam svima pokušavaju nametnuti svoju volju i moral.
Je li vas korisnik marihuane ikada prisilio da je koristite? Vjerojatno ne. Tako da nas nitko nema pravo tjerati ni na to.
Ne pokušavajte svima nama nametnuti svoju moralnost i “čisti život” drakonskim zakonima o marihuani i nećemo misliti da ste takvi licemjeri prohibicionisti.
Legalizirajte diljem zemlje! Podržite svaku inicijativu za legalizaciju marihuane!