Osjetljiva točka u kritiziranju Izraela zbog njegovog progona Palestinaca je potreba da se odvoje postupci te vlade od židovskog naroda, od kojih se mnogi također protive toj represivnoj politici. Jedan zeznuti slučaj na UCLA-i izazvao je optužbe za antisemitizam, kako opisuje Lawrence Davidson.
Autor Lawrence Davidson
Dana ožujka 5 New York Times nosio a priča s naslovne strane o studentici druge godine Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu (UCLA) po imenu Rachel Beyda, koja je Židovka i tražila je imenovanje za članicu sveučilišnog Sudskog odbora, studentskog odbora koji razmatra pravosudna pitanja u vezi s aktivnostima učenička vlada.
Kako priča ide, prijava gđe Beyda prvotno je odbijena jer je većina članova odbora smatrala da njezina povezanost s organizacijama poput Hillel, grupe koja nekritički podržava Izraelska kultura u stilu apartheida i održava se antidemokratski vlastitim pravilima i procedurama predstavljalo bi sukob interesa i rezultiralo mogućom pristranošću s njezine strane.
Izraelska zastava
S obzirom na napetost na mnogim kampusima, uključujući UCLA, između onih koji podržavaju i protive se izraelskoj politici i ponašanju – napetosti koje povremeno rezultiraju discipliniranjem studentskih organizacija – to nije bila nerazumna pretpostavka. Nažalost, članovi studentskog odbora koji su ispitivali pripadnost gđi Beydi dali su dojam da njihova zabrinutost proizlazi iz njezine vjere i etničke pripadnosti.
Tada su “na poticaj fakultetskog savjetnika koji je istaknuo da pripadnost židovskim organizacijama nije sukob interesa, studenti [u odboru] ponovno razmotrili to pitanje i jednoglasno stavili nju [Beydu] u odbor.”
Naravno, priča tu ne završava. Prema New York Times, epizoda je "pokrenula mučnu raspravu o tome kako se postupa sa Židovima" i poslužila je za "ukazivanje na ono što se čini kao val neprijateljskih osjećaja usmjerenih protiv Židova u mnogim kampusima u zemlji, često nusprodukt neprijateljstva prema politici Izraela. ”
Cionisti iz područja Los Angelesa imali su dan na terenu razpuhujući incident iz svih razmjera. Na primjer, rabin Aaron Lerner, "dolazeći izvršni direktor ogranka Hillel na UCLA" rekao je Times, “ne volimo mahati zastavom antisemitizma, ali ovo je drugačije. Ovo je netrpeljivost. Ovo je diskriminacija nekoga zbog njegovog identiteta.”
Barem u jednom Lerner nije u pravu. Hillel doista "maše zastavom antisemitizma". Nakon svega, drži Hillel da je "Izrael ključni element židovskog života i ulaz u židovski identitet." Organizacija slijedi cionističku liniju da se oni koji se snažno protive Izraelu suprotstavljaju Židovima i židovstvu per se.
Lernerovu optužbu za "netrpeljivost" teže je procijeniti bez gledanja snimljenog videa sastanka odbora (koji je uklonjen s YouTubea). Međutim, u pismu novinama na kampusu, studenti koji su prvotno glasali protiv gđe Beyde ispričali su se zbog načina na koji su je zauzeli u ispitivanju.
The Times dalje prenosi mišljenja rabina Johna L. Rosovea, višeg rabina Temple Israel u Hollywoodu, koji je incident s pločom nazvao "podmuklim"; Avinoam Baral, predsjednik studentskog vijeća, koji je rekao da je odbor nepravedno sugerirao da je Beyda možda "podijeljena lojalnost"; i Natalie Charney, studentska predsjednica Hillelovog ogranka UCLA-e, koja se požalila da je sve to rezultat "sveukupne klime ciljanja na Izrael" koja je dovela do "gađanja židovskih studenata".
Pa, nitko ne može optužiti New York Times iznošenja uravnotežene interpretacije događaja.
Što je pravi problem?
Svakako postoji nešto uznemirujuće u vezi s ovim incidentom. Vrlo je moguće da je nedavna oštra borba koja je rezultirala podrškom pokreta za bojkot, oduzimanje i sankcije protiv Izraela od strane studentske vlade UCLA-e postavila scenu za manje osjetljiv pristup prijavi gospođe Beyda Sudskom odboru.
Unatoč tome, incident i njegove reperkusije nam govore da oni koji se protive izraelskom ponašanju moraju paziti da ne upadnu u cionističku zamku pretpostavke, ili čak zaključivanja, da je Izrael identičan židovskom narodu i da pojedinačni Židovi ne mogu učiniti ništa drugo nego podržavati cionistička država. To jednostavno nije točno.
Čini mi se da je pogreška koju su članovi odbora napravili bila što su se usredotočili na članstvo gospođe Beyda u “židovskim” organizacijama. To možemo zaključiti iz gore opisane intervencije nastavnog savjetnika. Da su oni koji se protive njezinoj prijavi dobro razmislili o tome, shvatili bi da pravi problem nije članstvo u organizacijama koje su židovske, već članstvo u organizacijama koje podržavaju institucionalni rasizam i ugnjetavanje.
Usredotočenost na potonje točke omogućuje prevazilaženje pitanja Židovstva. Uostalom, trebao bi postojati problem ako je podnositelj zahtjeva pripadao bilo kojoj takvoj organizaciji, bila ona židovska, kršćanska, muslimanska, hinduistička, budistička, komunistička ili čak pseudodemokratska.
U Sjedinjenim Državama možda se približavamo prekretnici u borbi protiv cionističkog rasizma i izraelskog ugnjetavanja. Kao takvo, izuzetno je važno da oni koji su uključeni u ovu borbu izraze svoje osjećaje na način koji jasno održava razdvajanje između onoga čemu se prigovara i Židova općenito.
Borba je protiv rasizma, diskriminacije, ugnjetavanja, okupacije i ilegalne kolonizacije jer su oni zla bez obzira tko ih počinio. Izraelski slučaj mora biti prioritet jer su Izrael i njegovi cionistički saveznici kupili i maltretirali našu vlastitu vladu i političke stranke na korumpirajući način.
Izraženo na ovaj način, svatko tko se prijavio za pravosudni odbor UCLA-e, bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost, mogao bi biti ispravno upitan o svom stavu prema takvim pitanjima.
Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa;　Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam.
Neke točke;
1) ako bi se prihvatilo rješenje s dvije države, Hamas, ISIS, Hezbollah bi pronašli načine da ispaljuju rakete ne iz Gaze, 2 milja od TA, već sa Zapadnog Balkana, 30 milja od TA, izravne linije vidljivosti. Mogao bi tamo staviti topništvo i SP topove, čak i Gradove...
2) Hamas bi se prvo spasio boriti protiv Fataha i preuzeti PA. nema problema jer je Abbas krajnje nenaseljen. Država Pal koju vodi Hamas? Tko želi Pal kalifat nad Palestinom? Rekli su to bezbroj puta.
3) Pod pretpostavkom da se ovo dogodi i da se svi Pal prognanici vrate i preuzmu Izrael, što bi se dogodilo sa 6 milijuna Židova? Džihadist mrzi nevjernika. ISIS mrzi čak i druge muslimane, što bi učinili Židovima i kršćanima u Palestini? Sanme kao u Iraku i Siriji ili kao što su Egipćani učinili Koptima?
4) Oni izraelski Arapi kojima je ponuđeno da se dobrovoljno presele u buduću državu Pal ili da ostanu u Izraelu, velikom su većinom odlučili ostati u Izraelu, pod izraelskom vlašću. Pogledaj ako mi ne vjeruješ.
5) Dakle, unutarislamski sukobi su nastali kao rezultat već postojećih društvenih rascjepa prije i poslije Osmanskog carstva (prije 1918.) koji nemaju nikakve veze s Izraelom per se. Suniti i šijiti se mrze još od 7. stoljeća nove ere. Prestanite kriviti Izrael za sukobe utvrda koji nemaju nikakve veze s njim, ali su povijesno unutarmuslimanski.
6) Irak je u biti uništen kao država koju su Britanci uspostavili nakon Prvog svjetskog rata 1+. Sirija je u procesu samouništenja. Egipat je tu samo zbog svoje snažne i popularne vojske. Međutim, prijeti mu Etiopija i pregrađivanje Nila, te prenaseljenost (1918 milijuna +) i ponovna dezertifikacija. Jordan je između Isrsaela, ISIS-a, koji dezintegrira Irak/Siriju. Saudijci su u sukobu s Iranom. Sviđalo se to nama ili ne, ovo nisu sukobi koji nisu povezani s Izraelom. Svi su postojali prije Izraela. oni bi nastavili da je Izrael tamo ili ne.
7) Izrael je nuklearni da. Takav je i Pakistan. Tako bi mogla biti i Indija. Isto tako i Kina i Rusija. Iran ima potencijal. Postoji luda ravnoteža. Ako SAD napadnu Iran, Iran će zatvoriti ili ometati Hormuiz. Europa će se samouništiti. Neokonzervativci će otići u gaga zemlju velike neokonske videoigre zvane PNAC, dok će uništavati svijet boreći se protiv svih. Isrsael nije izravno pozvan. SAD će sve ovo učiniti sa ili bez Izraela.
8) Razmislite o svemu gore navedenom... Molim vas... SAD i Izrael VIŠE nisu zajedno. Izraelu je dosta moralizirajućih saveznika i krenuo je na istok prema Kini, Indiji, Rusiji. Izraelski vojni establišment, poput ostalih u ME, ima jake veze sa SAD-om. Ali izraelski posao ide na istok. Sve se mijenja. Samo ludi zadrugari i stalni protivnici žele vjerovati u suprotno. Svijet se mijenja dok govorimo. molim te, ne zaglavi sa starim perspektivama...
Teško mi je razumjeti koje su lekcije iz holokausta naučili toliki Izraelci, posebno oni koji brutalno progone Palestince koji su izgubili svoje domove i pravo da žive slobodno u vlastitoj zemlji. I gorko zamjeram oholost cionista poput Netanyahua koji pretpostavljaju da ima pravo vrijeđati našeg predsjednika i govoriti SAD-u što da rade. Vrijeme je da se prekinu milijarde američke pomoći Izraelu! Arogantan stav i zahtjev za privilegijama nije simpatičan, ali bi mogao objasniti stoljeća neprijateljstva i odbacivanja od velikog dijela svijeta? Eskalacija antisemitizma je tragična i mora se riješiti s realnim, ali suosjećajnim stavom.
Pa, nitko ne može optužiti New York Times da je iznio uravnoteženu interpretaciju događaja.
NYT i WP dvije su stranice koje za mene više nisu pouzdane. Post je vjerojatno najgori; danas pretpostavljam da priča koju tamo vidim nije točna osim ako se ne može provjeriti drugdje.
Odrastao sam uz to na Beverly Hillsu, a sada vidim da je to zapisano u zakonu ovdje u Europi. Židovi su postali gospodarska rasa. Protuzakonito je da kažem bilo što što bi moglo biti kontroverzno,
ali su me u životu prečesto zvali "goi" na nimalo prijateljski način (uglavnom Izraelci).
Kada ćemo stati na kraj tim posebnim pravima, posebnom statusu Židova. Više Rusa i drugih pravih etničkih skupina umrlo je u ratu nego Židova, ali to je posao od milijardu dolara plus za Židove.. oni vole novac od holokausta!
Samo kažem, nastavi bockati medvjeda, nemoj se iznenaditi kad se konačno okrene protiv tebe punom snagom.
Vrlo istinito. Oko 20 milijuna Rusa, preko 12 milijuna Kineza, šest milijuna Nijemaca (većinom protivnika nacizma) i šest milijuna ostalih Europljana. Drugim žrtvama nisu davane nikakve koristi, niti se o njima raspravljalo, osim Marshallova plana koji je koristio cijeloj Europi. Pogodnosti pripadaju samo žrtvama i preživjelima dok su potrebne, a ne etničkoj skupini dugo nakon toga, a samo bi se fašisti (oni koji promoviraju svoju skupinu nepravedno u odnosu na druge) dugo nakon toga zalagali za povlastice.
MARSHALLOV PLAN JE KORISTIO SAD-U I DESNICI….
Vaš pogled na Marshallov plan i njegove "prednosti" je uobičajen, udoban
Zapada i posebno SAD-a. Neću ovdje pokušavati u frazama reći što
Značajno djelo Joycea i Gabriela Kolka GRANICE MOĆI…rečeno u stotinama
stranice. Niste vi krivi. Dobro ste se “prodali”!! I kao rezultat toga jesi
tragično dovesti u zabludu.
Da budemo konkretni, Marshallov plan NIKAD NIJE "dobrio cijeloj Europi".
—-Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Zašto Consortium razlikuje antisemitizam u odnosu na državu Izrael i antirasne, antikulturne i antimanjinske prakse Kongresa Sjedinjenih Država i Vrhovnog suda? Dokazi su jasni da ekonomska nejednakost ostaje religija američke vlade bez obzira na činjenicu da prosperitet svake nacije proizlazi iz slobodnog protoka ideja i trgovine.
Kada se etika i moral određuju od strane bilo koje vlade, ta vlada postaje diktatura. Sigurnost i sigurnost demokracije ovisi o neovisnosti pojedinca da shvati da njegova uvjerenja prestaju kada se nametnu bilo kome drugome.
U članku se oštro i korektno ukazuje na problem, a studentima je potrebna informacija.
Razlikovanje treba biti pažljivo kad god se kritizira element unutar skupine, kako bi se izbjeglo poticanje predrasuda ili otuđenje onih koji prepoznaju da su desničarski demagozi svake etničke/vjerske/nacionalne skupine problem, a ne same skupine. Mora se naglasiti da ne morate imati negativne predrasude da biste odbacili pozitivne predrasude.
Članstvo u političkoj skupini koja je nepokolebljivo i sebično promovirala interese jedne etničke/vjerske/nacionalne skupine u odnosu na sve ostale (koju ću nazvati fašističkom skupinom) ne dokazuje slaganje s grupom, ali to se svakako čini vjerojatnim. Hillel je djelovao na koledžima ne samo da bi dao glas nego i da bi proveo stranačku liniju Izraela, žestoko napadajući studente i nastavno osoblje, iako neki tvrde da je to iskrivljavanje njegove svrhe ili slučajnost okolnosti. Nije vjerojatno da će ispitivanje podnositelja zahtjeva dovesti do uvjerljivih objašnjenja.
Može postojati razlog za pretpostavku da takvo članstvo ukazuje na iskrivljenu odanost, iako će fanatik vjerojatno poricati ili izbjegavati takva članstva kako bi ionako stekao kredibilitet. Protiv fašizma se teško boriti kad je ukorijenjen obukom, u grupama nekoć žrtava fašizma. S ograničenim istražnim resursima, činilo bi se glupim dati članu takve skupine diskrecijsku moć nad grupom koja donosi odluke o pravdi. Nacizam je sada protuzakonit u Njemačkoj, pretjerana mjera bilo gdje drugdje zbog potrebe zaštite slobode govora, ali povjerenje cionističkim fašistima u diskrecijsku moć također se čini pretjeranim.
Davidu: Koja "premisa"?
Kao osoba židovskog podrijetla (ali ne židovske vjere, a još manje "pro-Izrael") smatram da mi je zabranjena otvorena rasprava o Izraelu i njegovoj politici.
— Peter Loeb, Boston, MA SAD
nikako se ne slažem s vašom premisom
Uopće se ne slažem s vašom premisom.