Odluka Ministarstva pravosuđa da bivšeg direktora CIA-e Petraeusa pusti šamarom jer je svojoj ljubavnici odao vrlo osjetljive tajne postavlja pitanja o oštrim kaznama izrečenim onima koji objavljuju informacije/istinonosnicima na nižoj razini — i prijetnji dugom zatvorskom kaznom za NSA zviždač Edward Snowden, piše Trevor Timm.
Autor: Trevor Timm
Ljubavni dogovor koji je Ministarstvo pravosuđa dalo bivšem direktoru CIA-e David Petraeus za odavanje strogo povjerljivih informacija u usporedbi sa strogim zatvorskim kaznama koje su drugi razotkrivači podataka na nižoj razini dobili pod Obaminom administracijom dovela je do ponovnih poziva na popustljivost prema NSA zviždaču Edwardu Snowdenu. I nitko ne rješava slučaj bolje od slavnog zviždača Daniela Ellsberga.
Ellsberg, prva osoba ikada optužena prema Zakonu o špijunaži ili bilo kojem drugom zakonu za odavanje Pentagonovih dokumenata Kongresu i 17 novina, rekao mi je u četvrtak: “Činjenične optužbe protiv [Edwarda Snowdena] nisu ozbiljnije, jer su kršenja klasifikacije propisa i ugovora o tajnosti podataka, od onih koje je Petraeus priznao, a koji su zapravo prilično spektakularni.”
NSA zviždač Edward Snowden govori u Moskvi 9. listopada 2013. (Iz videa koji je objavio WikiLeaks)
Teško je prenaglasiti šokantnu prirodu vladinog slučaja protiv Petraeusa. Informacije koje je dao Pauli Broadwell, svojoj prijateljskoj biografkinji s kojom je tada bio u izvanbračnoj aferi, bile su među najosjetljivijima u američkoj vladi.
Prema optužnici, Petraeus je Broadwellu dao osam crnih knjiga koje sadrže “klasificirane informacije o identitetu tajnih časnika, ratnoj strategiji, obavještajnim sposobnostima i mehanizmima, diplomatskim raspravama, citatima i deliberativnim raspravama sa sastanaka Vijeća za nacionalnu sigurnost na visokoj razini i [njegovom osobnom] razgovori s predsjednikom Sjedinjenih Država.”
Velik dio toga je bio Strogo povjerljivo, a nešto je bilo SCI (Sensitive Compartmented Information) više od Strogo povjerljivo i on je priznao da je lagao FBI-u o svojim curenjima, znajući da je to samo po sebi zločin.
Unatoč težini Petreausovih postupaka, pristao je na samo jedno priznanje krivnje za prekršaj za nepropisno "zadržavanje" povjerljivih podataka, a tužitelji su pristali preporučiti kaznu od dvije godine kušnje i bez zatvorske kazne.
Usporedite to s postupcima Chelsea Manning, koja služi 35 godina zbog odavanja povjerljivih podataka. Kao što je Ellsberg primijetio: “Chelsea Manning imala je pristup SCI-ju svaki dan dok je radila u Iraku. Odlučila je ne otkriti ništa od toga, ništa više od Tajne”.
Ili tu je John Kiriakou, bivši službenik CIA-e, koji je istražitelju prenio imena dvojice tajnih agenata čija imena također nikada nisu objavljena. Dobio je trideset mjeseci zatvora i osuđen za kazneno djelo 2013. (As CIA direktora, Petreaus je hvalio Kiriakouovu osudu samo nekoliko dana prije nego što je lagao FBI-u o vlastitom curenju podataka.) I sam Ellsberg se suočio sa 115 godina zatvora zbog svojih curenja informacija: “Pentagonovi dokumenti koje sam otkrio bili su strogo povjerljivi. I ja sam dobio odobrenje za SCI, ali ništa od toga nisam otkrio, za razliku od Petraeusa.”
Jeffrey Sterling, bivši časnik CIA-e, također je upravo osuđen za odavanje povjerljivih informacija novinaru New York Timesa Jamesu Risenu prošlog mjeseca, “nakon što je to prvo otkrio Kongresu, kao što sam i ja”, prema Ellsbergu. Sterling je osuđen za kaznena djela prema Zakonu o špijunaži i suočava se s kaznom krajem travnja.
Ellsberg kaže da Sterlingova “kršenja sigurnosnih propisa ni na koji način nisu bila ozbiljnija od onoga što je Petraeus sada priznao,” i da bi, iako je prekasno učiniti bilo što po pitanju njegove osude, sudac trebao uzeti u obzir Petraeusovu nagodbu o priznanju krivnje prilikom izricanja presude .
"Ako otkrivanje identiteta tajnih agenata neovlaštenoj osobi i njihovo pohranjivanje na nekoliko neovlaštenih lokacija zaslužuje optužbu s maksimalnom kaznom od jedne godine", rekao je Ellsberg, "onda Edward Snowden ne bi se trebao suočiti s više od te iste točke."
Snowdenov američki odvjetnik Ben Wizner iznio je slično mišljenje u četvrtak za US News and World Report. “Ako Petraeus zaslužuje izniman tretman zbog svoje službe naciji,” rekao je, “onda bi svakako ista iznimka trebala biti ponuđena Edwardu Snowdenu, čiji su postupci doveli do povijesne globalne rasprave koja će ojačati slobodna društva.”
Ellsberg mi je rekao: “Iako ni na koji način nisam ovlašten pregovarati u njegovo ime, to mogu učiniti samo njegovi odvjetnici, uvjeren sam da bi se Snowden vratio sutra ako bi dobio isti dogovor kao Petraeus. Ono što mi je rekao kad sam ga posjetio u Rusiji prije nekoliko mjeseci je da želi godinu ili dvije najviše.”
Snowdenova glavna briga? "On ne želi obeshrabriti druge zviždače prihvaćanjem više vremena u zatvoru od toga, u usporedbi s opcijom egzila", prema Ellsbergu.
Kritičari već dugo tvrde da postoji dvoslojni sustav pravde za one koji otkrivaju informacije: dužnosnici niže razine bivaju procesuirani poput špijuna prema Zakonu o špijunaži, dok moćnici poput Petraeusa mogu bezbrižno odavati informacije i ne moraju se brinuti ni o kakvim optužbama. Kad je uopće uhvaćen, Petraeus je iznimka od prakse nepodizanja optužnica protiv onih koji su odavali informacije na visokoj razini - samo zato što su FBI-u nenamjerno skrenule pozornost na njegova odavanja, a uključivala su veliku količinu iznimno osjetljivih informacija.
Direktori CIA-e koji su neposredno prethodili i slijedili Petraeusa odali su strogo povjerljive informacije novinarima: Leon Panetta odao je tajne detalje napada na Osamu bin Ladena filmašima “Zero Dark Thirty”; i John Brennan ispričali su novinarima o dvostrukom agentu koji je spriječio bombašku zavjeru u Jemenu. Dok je još jedan dužnosnik niže razine otišao u zatvor zbog te priče, John Brennan ne samo da je pošteđen kazne, već je na kraju nagrađen i unapređenjem.
Treći direktor CIA-e pruža još izravniji presedan za slučaj Petraeus: nakon što je dao ostavku na mjesto direktora 1996., John M. Deutch je otkriveno da je pohranio na svom neočišćenom osobnom kućnom računalu koje je koristio za podatke o pristupu internetu osjetljive poput Petraeusovih, uključujući identitete tajnih agenata. Dobio je nagodbu o priznanju prekršaja točno nalik Petraeusovoj, koju je upravo trebao potpisati kad ga je predsjednik Clinton preventivno pomilovao.
Vlada je imala priliku držati Petreausa kao primjer za iste optužbe za kazneno djelo Zakona o špijunaži koje su (nepravedno) iznijeli protiv svakog savjesnog zviždača kojeg su optužili. Njihov odgovor? Curenje više ne bi trebalo biti kazneno djelo. Pobrinimo se da ih držimo toga, i to ne samo za direktore CIA-e.
Napomena: Daniel Ellsberg sjedi u upravnom odboru Freedom of the Press Foundation zajedno s Edwardom Snowdenom, gdje autor radi.
Trevor Timm američki je kolumnist Guardiana i izvršni direktor The Zaklada za slobodu tiska, neprofitna organizacija koja podržava i brani novinarstvo posvećeno transparentnosti i odgovornosti. Pratite ga na Twitteru:@TrevorTimm. [Ova je priča izvorno objavljena kao mišljenje u Guardianu.]
Ako je itko ikada zaslužio Predsjedničku medalju slobode to je Edward Snowden!
Namjera curenja je faktor. Namjera uključivanja u ratni čin (izdaja) potpuno je različita od namjere reforme (sloboda govora). Oni se mogu lako razlikovati čak i ako izdajica tvrdi da je namjera reforme.
Ima li bilo koja vlada koja tvrdi da ovisi o narodnom mandatu apsolutno pravo na tajnost bez obzira na namjeru onoga koji je objavio ili ima samo pravo uvjetovano moralnošću tajnosti? Tvrdio bih da pravo na tajnost ovisi o pravu vlade na politiku koju promiče tajna.
Američka vlada nema ovlasti za sudjelovanje u stranim ratovima, osim prema ugovoru. Ustav jasno kaže da su sve ovlasti koje nisu u njemu navedene pridržane državi i narodu, a jedine vojne ovlasti su u odbijanju invazija i suzbijanju pobuna. Jedina iznimka su pisma o marki (koja dopuštaju uhićenje osoba drugdje za zločine u SAD-u) i pisma o odmazdi (koja odobravaju napade na imenovane naoružane entitete, obično piratske brodove koji inače nisu odgovorni). Dakle, strani ratovi nisu unutar saveznih ovlasti osim na temelju ugovora (poput NATO-a), koji je namijenjen da bude ugovor o uzajamnoj obrani (ne dogovoreni napad kao s NATO-om u Iraku). Dakle, sve tajne o stranim ratovima su nezakonite kao i ratovi, a sama tajna može biti izdaja.
Imaju li SAD pravo na tajne o prikupljanju privatnih komunikacija bez "vjerojatnog razloga"? Ne, i Kongres nema ovlasti odobriti ili izdati opće "naloge" koji samo potvrđuju zahtjeve tajnih agencija. Dakle, otkrivanje takvih nezakonitih tajni nije protuzakonito.
Teško je shvatiti zašto bi Snowden pristao na bilo kakvo suđenje, znajući da će biti prepušten na milost i nemilost istim tiranima koji su Manningovu u nekoliko mjeseci pretvorili u ženu. Čini se da ga je Rusija izgurala kako bi izbjegla sankcije ili dobila ustupke u Ukrajini ili Siriji. Ako ima takvu vrijednost za američku desnicu, to je samo zato što ga namjeravaju pretvoriti u Chelsea Snowden kao prijetnju drugim zviždačima. Vjerojatno će otkriti vrijednost odanosti svojim bivšim poslodavcima, osim ako ne namjerava puhati u zvižduke o Putinu.
Snowden nikada nije sudjelovao u bilo kakvim nezakonitim, protuustavnim invazijama stranih zemalja bez odgovarajuće objave rata od strane Kongresa, kako to zahtijeva Ustav. Petraeus je sudjelovao u kontinuiranim kršenjima Ustava prije i nakon vremena u kojem je Snowden štitio Ustav i posebno Bill of Rights od stalnih kršenja od strane američkih obavještajnih agencija.
Manning je sam odlučio promijeniti spol zbog dugogodišnje zabune oko spola. Bradley je postao Chelsea po vlastitom izboru, a to još nije uspjelo kirurški jer će o tome trubiti homoseksualna zajednica kada se dogodi.