Gledanje Stasija kroz oči NSA

U siječnju kada su bivši zapadni obavještajni dužnosnici, uključujući i iz američke Nacionalne sigurnosne agencije, turneji starim uredima istočnonjemačkog Stasija, bio je to pogled unatrag u distopijsku prošlost, ali i jeziv podsjetnik na to koliko je daleko napredovao moderni nadzor u proteklih četvrt stoljeća, piše Silkie Carlo.

Autor Silkie Carlo

Uredi Stasija u Berlinu bili su zamrznuti u vremenu otkako su u njih upali aktivisti 15. siječnja 1990., nedugo nakon pada Berlinskog zida tri mjeseca ranije. Dok turisti puze uokolo, sobu po sobu, kroz ovaj spomenik fašizmu, čini se kao da su milijuni tajni još uvijek ukorijenjeni u tkanini stolaca i vlaknima sveprisutnog hrastovog namještaja.

Muzej koji sada zauzima zgradu neobično je svjetovni podsjetnik na jedno drugo doba: nerazlučive sobe sa stolovima, telefonima i ormarima za dokumente, ograđene zastarjelim mrežastim zastorima koji filtriraju sunčevu svjetlost. Upravo zidovi ukrašeni nadzornim fotografijama tobožnjih državnih neprijatelja i eksponati kućanskih naprava podmetnutih s uređajima za audio snimanje, banalnost ureda obojaju nijansom tame.

Ali avet Big Brothera ostaje, na što me podsjetio čovjek koji me prati kroz izložbe: William Binney, bivši tehnički direktor američke Agencije za nacionalnu sigurnost koji je pomogao dizajnirati sustave masovnog nadzora za NSA prije nego što je proveo desetljeće upozoravajući svijet na rizike tih sustava.

Dok prolazimo pored identičnih stolova, retro telefona s rotirajućim biranjem i elektromehaničkih pisaćih strojeva, Stasijeva neobična špijunska tehnologija podsjeća ga na njegov NSA ured iz 1980-ih, kaže on. Osim što NSA danas jest procijenjen imati milijardu puta više podataka nego što ih ima Stasi.

"Namjera NSA-e je kontrolirati vladu i kontrolirati stanovništvo", kaže Binney.

Došao sam u “Stasijev muzej sa skupinom američkih i britanskih obavještajnih zviždača, koji su se okupili u Berlinu kako bi Binneyju dodijelili nagradu za 2015. Nagrada Sam Adams za integritet u obavještajnoj djelatnosti. Prva nagrada, dodijeljena 2002., otišla je bivšoj agentici FBI-a Coleen Rowley, koja je svjedočila Kongresu o propustima obavještajnih službi prije 9. rujna; prošlogodišnja nagrada otišao Edwardu Snowdenu.

U godinama prije 11. rujna, Binney, tada tehnički direktor svjetske geopolitičke i vojne analize u NSA-i, razvio je program nadzora poznat kao ThinThread. Špijunski alat za XNUMX. stoljeće, dizajniran je za filtriranje globalnih digitalnih signala i pribavljanje važnih obavještajnih podataka na način na koji NSA nikada nije imala.

Budući da je skenirao pozamašnu količinu međunarodnog komunikacijskog prometa, u procesu je počistio podatke Amerikanaca; kako bi riješio taj problem, Binney je instalirao značajke privatnosti koje su anonimizirale američke podatke, dok je skenirao uzorke koji su sugerirali da će za daljnje istraživanje podataka biti potreban nalog za pretragu.

Zaštita privatnosti Amerikanaca sadržana je u Ustavu SAD-a iu temeljnim smjernicama agencije. "Davao sam privatnost svima na svijetu", kaže.

Nakon što je njegovo stvaranje bilo testiran u divljini 2000. i 2001. Binney je predložio da ThinThread, za koji kaže da je NSA koštala samo 3.2 milijuna dolara za izgradnju, zahtijeva dodatnih 9.5 milijuna dolara za praćenje ciljeva nadzora koje je program identificirao.

Ali tadašnji direktor NSA-e Michael Hayden bio je odlučan odbaciti program u korist drugog programa za analizu podataka pod nazivom Trailblazer. Predložen otprilike u isto vrijeme kad je rođen ThinThread, a razvio ga je obrambeni izvođač tzv Međunarodna korporacija za znanstvene aplikacije s â€‹bliske veze s NSA, program je prikupio puno širi opseg informacija, ali nedostajale su kontrole privatnosti ThinThreada. Također je bio daleko skuplji, s cijenom koja bi u konačnici dosegla procijenjenih 1.3 milijarde dolara. Unatoč tome, mjesec dana prije napada 11. rujna, ThinThread je tiho ostavljen po strani.

Binney je upozorio da ne samo da je ova vrsta programa neustavna, prizivajući "Stasi na steroidima", već bi dovela do "neuspjeha skupnih podataka", pri čemu bi stvarne sigurnosne prijetnje izgubili bi se u globalnom plastu sijena informacija. Preopterećenost informacijama učinila bi terorističke napade, poput onih koji bi se dogodili u Bostonu i Parizu, težim za sprječavanje.

Ubrzo nakon toga sve se promijenilo. Kako su se tri nebodera Svjetske trgovine 11. rujna pretvorila u prah, tako je pao i osjećaj sigurnosti Amerikanaca. U danima nakon napada, Bush je ovlastio NSA i druge vladine agencije da počnu prikupljati sve podatke koje mogu, pod tajnim ratnim uvjetima dekret koje su izgleda nadjačale Ustav.

U posljednjem tjednu rujna 2001. Binney je gledao kako se hrpe hardvera unose u agencijski SIGINT Automation Research Center u Marylandu. Bili su to instrumenti novog špijunskog sustava usmjerenog na domaće komunikacije, izgrađenog na inovativnoj arhitekturi ThinThreada, saznat će Binney.

Novi nadzorni sustav, kodnog naziva "Stellar Wind", prikupljao bi podatke i izvan i unutar SAD-a, skupljajući e-poštu Amerikanaca, podatke o pregledavanju interneta, telefonske komunikacije i financijske transakcije. Tijekom godina, sustav će rasti, razvijati se i nadzirat će ga, službeno, tajni sud, koji je sada zadužen za odobravanje domaćih nadzornih pretraga. (Od tisuća zahtjeva za nadzor upućenih FISA sudu posljednjih godina, gotovo nijedan nije odbijen.)

Dok smo hodali kroz Stasijeve zidove ojačanih ormara za spise, bilo je teško zamisliti ovu modernu zbirku podataka. Po jedna procjena, bilo bi potrebno procijenjenih 42 trilijuna Stasijevih ormara za arhiviranje u tiskanim kopijama svih NSA-inih virtualnih datoteka.

Binney, koji je podnio ostavku u NSA-i u listopadu 2001., govori o tajnim ovlastima države iz osobnog iskustva. Godine 2002. on i još dva veterana NSA-e službeno su se žalili Ministarstvu obrane na ono što su smatrali prijevarom, rasipanjem i zlostavljanjem u NSA-i. 2005. god. a New York Times izvještaj o NSA-inom programu nadzora naveli su Ministarstvo pravosuđa da otvori istragu curenja informacija. Binney i njegovi kolege zviždači postali su glavni osumnjičenici.

Iako je Binney oslobođen svake krivnje, u srpnju 2007. FBI je pokrenuo osmosatnu raciju u njegovom domu, zaplijenivši računalo, diskove te osobne i poslovne zapise; dok je izlazio iz tuša, kaže da mu je jedan agent uperio pištolj u glavu. Binney, kao najviši obavještajni zviždač, siguran je da ga američka vlada još uvijek pomno drži na oku.

Binney sugerira da je napadima 9. rujna “dopušteno da se dogode”. Objasnio je: “Postoji plan koji traži novac, a ne rješavanje problema. Ako riješite problem, nemate problem dobiti više novca. Dao im je sav novac koji su mogli poželjeti.” Binney inzistira na tome da NSA nije bila samo nemarna u sprječavanju 11. rujna, već je kriva za “namjerno zataškavanje”.

Ono što mi je sljedeće rekao bilo je alarmantno: da je NSA nastojala obmanuti Komisiju za 9. rujna u njezinoj istrazi obavještajnih propusta. Binney je rekao da je Tom Drake, bivši kolega iz NSA-e koji je također postao zviždač, “uzeo naš program, ThinThread, i pokrenuo ga na podacima NSA-e nakon 11. rujna. Pokazao je obrazac raspršivanja ljudi koji zapravo nisu oteli zrakoplove,” poput osumnjičenika i suučesnika u mreži podrške otmičarima, i “pokazao je raspršivanje njihovog povratka i izlaska iz zemlje. Također je pokazao sve te ljude i gdje su bili i što su radili davno prije 9. rujna. Svi podaci su bili tamo.”

Binney i njegovi bivši kolege bi detaljno opisati ovaj neuspjeh u svom povjerljivom izvješću glavnom inspektoru Pentagona.

"Ali NSA je zatajila sve te podatke", kaže on. “Prvo što su učinili bilo je ubiti program koji je Tom koristio, jer bi pokazao sve bradavice. Kongresni istražni odbori nisu dobili istinu od obavještajnih agencija.”

Drake, koji je s nama također obilazio Stasijev muzej, rekao mi je da NSA ima "ogromnu krivnju za neuspjeh u zaštiti SAD-a od napadača 9. rujna i da je uložila velike napore u suzbijanju istine." Tijekom svoje istrage o ThinThreadu i podacima koje je NSA imala, kaže on, otkrio je “sve vrste kritičnih, djelotvornih obavještajnih podataka, koji su oslikavali tragičnu sliku onoga što je NSA mogla znati, trebala znati, a nije podijelila da je znala .”

Godinama nakon što je upozorio istražitelje Kongresa na zlodjela NSA-e, Drake također â€‹postao je meta vladine istrage curenja informacija; izvršena mu je racija u domu i optužen je za kršenje Zakona o špijunaži, te mu prijeti kazna od 35 godina zatvora.

Nakon duge pravne bitke, vladin slučaj protiv njega je propao, ali je glavni inspektor agencije utvrdio da su njegovi navodi o odmazdi NSA-e neutemeljeni, iako je, kako je McClatchy nedavno izvijestio, inspektori su pregledali samo dvije godine od deset godina detaljno u svojoj tužbi.

Kao odgovor na Binneyjeve optužbe za namjernu prijevaru i zataškavanje, glasnogovornik NSA-e rekao je da su njegove zabrinutosti "javna stvar" i predložio da "pregledam sve povezane informacije koje su bile u javnoj domeni nekoliko dana godine." Međutim, Drakeovo svjedočenje istražiteljima Komisije za 9. rujna ostaje povjerljivo.

Nakon ispitivanja Binneyjevih tvrdnji o NSA-ovom izboru Trailblazera umjesto ThinThreada, Ministarstvo obrane složilo se s njim. U Izvješće iz 2004, zaključio je da je Trailblazer "zanemario važna rješenja za hitne sigurnosne potrebe", da je "loše izveden" i "preskup". I utvrdio je da je ThinThreadova sposobnost sortiranja podataka 2001. bila daleko bolja od one koju je imao Trailblazer 2004. (Veliki dio izvješća, uključujući odgovor NSA-e, ostaje povjerljiv.)

Sam Hayden priznao je 2005. da je Trailblazer premašio proračun stotine milijuna dolara. Pet godina i više od milijardu dolara kasnije, program je ukinut, samo da bi bio zamijenjen snažnijim sustavima masovnog nadzora, o čemu svjedoče dokumenti koje je dostavio Edward Snowden.

Refren da NSA sada prikuplja "samo metapodatke"? "To je laž", kaže Binney. “Stavio sam ovo â€‹u izjavi pod zakletvom koje sam predao sudu. Prikupljaju se svi e-mailovi i bilježi sadržaj oko 80 posto svih telefonskih poziva. Trenutačno mislim da se telefonski pozivi pohranjuju oko 20 do 30 dana. Iako, ako ste ciljani za nadzor, sjebani ste. Sve skupljeno, sve pohranjeno.”

Binney aludira na još ekstremnije obavještajne prakse koje još nisu poznate javnosti, uključujući prikupljanje medicinskih podataka Amerikanaca, prikupljanje i korištenje razgovora klijenta i odvjetnika i "izravni pristup" agencija za provođenje zakona, bez nadzora, bazama podataka NSA-e .

Vanee Vines, glasnogovornica NSA-e, nije htjela izravno komentirati Binneyjeve tvrdnje, ali mi je predložila da "kontaktiram druge američke institucije u vezi s provođenjem zakona i drugim domaćim stvarima."

Dodala je da Sjedinjene Države "ne špijuniraju obične ljude koji ne prijete našoj nacionalnoj sigurnosti i da njihovu zabrinutost u vezi s privatnošću uzimamo u obzir u našim politikama i postupcima."

Obavještajni signali, rekla je, provode se samo "tamo gdje za to postoji strana obavještajna ili protuobavještajna svrha", uključujući "terorističke zavjere al-Qaide, ISIL-a i drugih; širenje oružja za masovno uništenje; strana agresija na nas same i naše saveznike; i međunarodne zločinačke organizacije.”

Zašto bi NSA, pitao sam Binneyja, željela prikupiti telefonski razgovor koji Prosječni Joe vodi sa svojom majkom, na primjer? “Zato što se Prosječni Joe može pretvoriti u nekoga tko prigovara, a ti ne želiš nikakvo protivljenje. Ne možete dopustiti tim ljudima da se organiziraju”, rekao je.

Dakle, kakvu tehnologiju šifriranja Binney sada koristi za komunikaciju? "Ništa", kaže on. Iako se Binney općenito slaže sa Snowdenom da "kripto funkcionira", on zna da NSA zaobilazi enkripciju ciljajući računalne sustave primatelja šifrirane pošte, a ponekad čak i razbija enkripciju, kao otkrila u Snowdenovim dokumentima.

U svom govoru zahvale, Binney je zahvalio Snowdenu na njegovim otkrićima o široko rasprostranjenom nadzoru, jer sada on i drugi zviždači "mogu lakše razgovarati o tome". Bez obzira na â€‹pokušaj vlade da začepi usta zviždačima, dodao je, "Neću se odreći svog prava iz Prvog amandmana na slobodu govora, osobito da govorim o informacijama koje su već u javnoj domeni, ni za koga."

Uređaji za prisluškivanje koje smo promatrali u Stasijevom muzeju izgledali su gotovo komično pored alata o kojima je Binney govorio. Stasijeve čudne male kante za zalijevanje sa skrivenim kamerama, utičnicama s uređajima za prisluškivanje i parnim strojevima za otvaranje presretnute pošte, izgledale su grubo u usporedbi sa svevidećim aparatom za nadzor koji su konstruirali današnji vladini špijuni.

Mislio sam da posjećujemo sjedište Stasija kako bismo zavirili u distopijsku prošlost, ali što sam više razgovarao s kolegama posjetiteljima muzeja, činilo mi se kao da se osvrćemo na početak nečega.

Silkie Carlo je londonska novinarka, glazbenica i koautorica knjige, Informacijska sigurnost za novinare. [Ova se priča izvorno pojavila na matična ploča.]