Budućnost svjetske pravde s moćnim nacijama koje će se smatrati odgovornima jednako kao i slabe može se odlučiti prema tome kako će Međunarodni kazneni sud postupati s optužbama za izraelske zločine u prošlogodišnjem ratu protiv Gaze. Hoće li se isti standardi primjenjivati na utjecajni Izrael koji se provode protiv prekršitelja iz Trećeg svijeta, pita Lawrence Davidson.
Autor Lawrence Davidson
Međunarodni kazneni sud (ICC) osmišljen je kao sredstvo za procesuiranje najgnusnijih zločina koje su počinili pojedinci na položajima državne vlasti – oni vojni časnici i političari na vrhu nacionalnog lanca zapovijedanja. Sve do nedavno kazneni progoni ICC-a bili su ograničeni na čelnike malih i slabih država. To nije zato što čelnici moćnih nacija ponekad nisu krivi, već zato što niti jedna država članica ICC-a još nije podnijela relevantnu žalbu.
Ova situacija će se promijeniti. U studenom 2012. Palestina je postigla službeni status promatrača u Ujedinjenim narodima i taj joj je položaj omogućio da se pridruži ICC-u. Palestinska nacionalna uprava (PNA) oklijevala je poduzeti ovaj sljedeći korak sve dok su trajali "mirovni pregovori" s Izraelom. Ali do proljeća 2014. posljednja runda takvih razgovora pokazala se jednako besplodnom kao i njihovi brojni prethodnici.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu zagovara vojnu ofenzivu na Gazu na sastanku s glavnim tajnikom UN-a Ban Ki-moonom 2014. (fotografija izraelske vlade)
I tako su Palestinci krenuli naprijed i potpisali ugovor koji bi ih učinio državom članicom Suda – status koji postaje službeni u travnju 2015. Palestina je već zatražila od Suda da započne preliminarnu istragu izraelskih postupaka unutar palestinskog teritorija (okupirano Teritorije) tijekom invazije na Gazu 2014. Traže optužnice protiv izraelskih čelnika za ratne zločine.
To je jako razljutilo izraelsku vladu i njenog pokrovitelja u Washingtonu. Američki Kongres se zakleo da će uskratiti financiranje PNA, a Izraelci su se zakleli da će "raspustiti ICC". Razlog za ljutnju leži u činjenici da su dokazi za počinjenje ratnih zločina od strane Izraela neodoljivi.
Treba napomenuti da iako ICC započinje vlastitu službenu istragu izraelskog ponašanja, Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda imenovalo je tročlano neovisno istražno povjerenstvo o mogućim kršenjima međunarodnog prava i ljudskih prava tijekom invazije 2014. godine. Njegovo izvješće treba podnijeti ovog ožujka. U međuvremenu su Amnesty International, Human Rights Watch i izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem objavili vlastita neovisna izvješća.
Otprilike, evo ih činjenice kako su trenutno poznati:
– Oko 2,200 Palestinaca, većinom civila, ubijeno je u razdoblju od 8. srpnja do 26. kolovoza 2014. Prema procjenama Ujedinjenih naroda 1,473 su bili civili, uključujući 527 djece i 299 žena. Prema palestinskom ministarstvu zdravstva, 11,100 je ozlijeđeno, uključujući 3,374 djece, 2,088 žena i 410 starijih osoba. Ova visoka stopa žrtava pripisuje se izraelskom “nepromišljena i nerazmjerna uporaba smrtonosne sile u gusto naseljenim urbanim područjima."
– Za usporedbu, ubijen je 71 Izraelac, od čega četiri civila; Ranjeno je 469 izraelskih vojnika, kao i 261 civil.
– UN procjenjuje da je izraelska akcija uništila 18,000 stambenih jedinica, trajno raselivši oko 108,000 stanovnika Gaze. U tom procesu Izrael je posebno ciljao na civilne domove palestinskih političkih i vojnih vođa.
– Izraelci su također ciljali na električnu mrežu Gaze, na neodređeno vrijeme onesposobivši jedinu elektranu u Pojasu Gaze u cijeloj zajednici.
– Uništavanje elektrane uzrokovalo je gašenje postrojenja za pročišćavanje vode. Tako je 450,000 ljudi isključeno iz gradskog vodovodnog sustava. Izraelska tenkovska vatra također je gađala rezervoare i pojedinačne bunare.
Usput, nije potreban rat da Izraelci uskrate vodu palestinskim zajednicama. Dana 11. veljače god. prijavljeno je da su izraelski vojnici uništili cjevovod dug tisuću metara koji je opskrbljivao vodom palestinske zajednice u sjevernoj Jordanskoj dolini.
– Izraelska tenkovska vatra uništila je najveće postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda u Gazi.
– UN izvješćuje da su 22 škole uništene, a 118 oštećeno, uključujući UN-ove škole koje su pružale utočište raseljenim civilima. Ovome treba dodati činjenicu da je procijenjeno da je oko 373,000 XNUMX djece traumatizirano do te mjere da im je potrebna profesionalna "psihosocijalna podrška".
– Izrael je gađao bolnice i medicinske klinike: 24 medicinske ustanove su oštećene kao rezultat.
Ugrađeni neprijateljski argument
Izraelci tvrde da su se borci Hamasa ugradili među civilno stanovništvo i da je to razlog velikog broja civilnih žrtava. Ova isprika ne objašnjava njihovo široko rasprostranjeno i očito svrhovito uništavanje civilne infrastrukture.
Čak i ako ima istine u tvrdnji o miješanju boraca i opće populacije, može se postaviti pitanje zašto bi borci otpora to učinili? Je li to dobrovoljan, a time i bešćutan i bezbrižan čin? Ili stvarno nemaju izbora? Ovo drugo je zapravo vjerojatnije jer su Izraelci od Gaze napravili jedno od najnapučenijih mjesta na planetu.
Ponavljana protjerivanja Palestinaca iz Izraela u Pojas Gaze kao i izraelsko-egipatska blokada, koja sprječava ljude da odu, rezultirala je 1.8 milijuna Palestinaca naguranih na području od 139 četvornih milja. Mjesto se često naziva zatvorom na otvorenom ili getom. Može se tvrditi da je izraelska politika ta koja je borce otpora u Gazi natjerala na civilna područja.
Još je veća osuda činjenica da postoji povijesni obrazac izraelskih napada na civile, kao i na civilnu infrastrukturu. Drugim riječima, postoji svjesna, svrhovita strategija osmišljena da proizvede velike civilne žrtve kroz praksu kolektivnog kažnjavanja. Ova strategija stara je koliko i sama država Izrael i temelji se na tvrdolinijaškom, zapravo ekstremističkom tumačenju koncepta Željezni zid - prvi iznio neofašistički cionistički vođa Vladimir Jabotinsky.
Svrha strategije željeznog zida bila je, i još uvijek jest, učiniti cijenu otpora toliko visokom da će Palestinci jednostavno odustati. Ova je taktika zapravo upalila kada su u pitanju neke arapske vlade, poput onih u Jordanu i Egiptu nakon Nassera. Možda je također utjecalo na stav Mahmouda Abbasa i PNA-e. Međutim, nikada nije djelovao na palestinsko stanovništvo općenito ili na skupine otpora poput Hamasa.
Hoće li strategija Željeznog zida funkcionirati ili ne, nije pitanje za UN ili ICC. Kolektivno kažnjavanje i namjerno uništavanje civilne infrastrukture djela su u suprotnosti s međunarodnim pravom. Oni su ratni zločini.
Argument samoobrane
Izraelci su uvijek govorili da su njihovi ratovi obrambeni i da, naravno, imaju pravo braniti svoju zemlju i narod. Upravo u tom kontekstu oni tumače odluku Palestinaca da odu pred ICC. Kao izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Lieberman tvrdi, ovaj potez "samo ima za cilj pokušati utjecati na sposobnost Izraela da se obrani."
Ostavljajući po strani pitanje legitimnosti Izraela unutar granica prije 1967., konsenzus velike većine svjetskih vlada je da su Zapadna obala i pojas Gaze okupirani teritoriji i da Izrael ima određene obveze prema međunarodnom pravu prema ljudima tih zemalja. Smještanje naselja izraelskih građana na te teritorije i namjerno osiromašenje njihovog autohtonog stanovništva nezakoniti su činovi prema međunarodnom pravu.
Također, kao točka čiste logike, izraelske nasilne i kaznene reakcije na ono što je zapravo palestinski otpor okupaciji kojom se nezakonito upravlja, ne mogu se točno nazvati "samoobranom". Drugim riječima, ako upadnete u susjedovu kuću i on vam pruži otpor, nakon čega ga upucate, ne možete tvrditi da ste to učinili u samoobrani.
Većina cionista će prosvjedovati da Zapadna obala i Pojas Gaze nisu okupirani teritoriji, već da su biblijski dijelovi pravog Izraela ili, možda, "sporna područja". Međutim, izvan ideološkog kruga cionista, nitko drugi ne vjeruje da su to vjerodostojni argumenti i malo je vjerojatno da će ih ICC uzeti za ozbiljno.
ICC radnje: potencijal i problemi
Vrlo je ohrabrujuća mogućnost da se konačno probije fasada cionističkih opravdanja i američkih zamagljivanja, te da se kreatori izraelske politike zapravo žigošu kao agresori. A s obzirom na dokaze treba vratiti stvarne optužnice. Ovaj bi ishod dao veliki poticaj pokretu bojkota protiv Izraela i, moglo bi se nadati, potkopao cionistički utjecaj u američkom Kongresu i drugim zapadnim vladama.
Međutim, ostaje dvojbeno da će bilo koji Izraelac biti uspješno izveden pred sud. Doista, dilema koju će takve optužnice izazvati zapadnim vladama koje su države članice Suda bit će akutna. Što se događa ako optuženi Izraelac otputuje u Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo ili Njemačku?
Uostalom, moglo bi se dogoditi da premijer Benjamin Netanyahu bude optužen. Hoće li te vlade poštovati svoje ugovorne obveze i poštivati neispunjene naloge koje je izdao ICC? Ili će ih prevladavajući cionistički utjecaj u tim zemljama navesti da prkose Sudu i time potkopaju vladavinu prava? Nikako nije zajamčeno da će se netko od njih odlučiti za pravo.
Zahtjev Palestine da ICC razmotri ponašanje Izraela tijekom njegove invazije na Gazu u ljeto 2014. je temeljni vapaj za pravdom. Također je temeljni izazov za Sud i sve njegove države članice da vide da se međunarodno pravo primjenjuje na jake i utjecajne. Kako ide presuda Izraelu, tako ide i međunarodno pravo u naše vrijeme.
Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa;　Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam.
U Gazi je zima, kao iu ostatku sjeverne hemisfere. Postoje stotine tisuća ljudi koji pokušavaju preživjeti s malo hrane, vode ili struje. Život u srušenim zgradama. U zimi. Možete li zamisliti tako 'živjeti'?
“Posljednjih šest mjeseci obitelji žive u domovima bez krovova, zidova i prozora. Mnogi imaju samo šest sati struje dnevno i nemaju tekuću vodu. Svaki dan koji ljudi ne mogu graditi dovodi sve više života u opasnost. Krajnje je žalosno što međunarodna zajednica ponovno iznevjerava narod Gaze kada im je to najpotrebnije”, rekao je Essoyan.
http://www.commondreams.org/news/2015/02/27/gaza-rebuild-effort-could-take-100-years-oxfam
Izrael će nastaviti uništavati infrastrukturu Gaze i ubijati njezine stanovnike sve dok ne bude mogao ukrasti te milijarde dolara prirodnog plina u moru. Da bi se to dogodilo, Gaza mora biti ispražnjena od podljudskih stvorenja koja tamo žive.
Još uvijek rade na tom projektu.
AGRESIJA NE MOŽE BITI PROBLEM U ICC-u
Pomno ispitivanje podneska Palestinskog pododbora NACIONALNIH PRAVNIKA
CEH (10. veljače 2015. napisao James Marc Leas i predao ICC-u, 28 stranica)
jasno napominje da iako agresija jasno postoji, praktički ne postoji mogućnost da se ovo pitanje pokrene na ICC-u do 2017. zbog prethodnih odluka ICC-a. Ostala pitanja su na redu
i dobro su detaljizirani u ovom izvješću.
(Izvješće je učinila dostupnim Electronic Intifada i nesumnjivo je također dostupno
u samom UN-u. Naslovljen je: "Prvo napad, ubijte tisuće, zahtijevajte samoobranu, a zatim kampanju
diskreditirati ICC”)
—- Peter Loeb, Boston, MA, SAD
Ovaj kengurski sud je sramota. Zauzima političke strane. Rat je rat. Ljudi će umrijeti. Palestinci i Izraelci se neće slagati, nastavit će sve dok jedan ili drugi ne budu izbrisani. Naravno, političari žele rješenje s dvije države jer niti jedna zemlja, čak i ako ima višak područja, ne želi Palestince. Mnoge muslimanske zemlje imaju mnogo zemlje. I da svijet stvarno želi, mogla bi se donijeti financijska pomoć za plaćanje pretovara. IMO svijet želi da ovaj sukob bude prisutan.
Moderni softver omogućuje jednoj osobi da 'upravlja' s desetak ili više identiteta, tako da je nemoguće reći je li Consortium News privukao jednog ili više hasbara propagandista.
Henry Ford je bio prilično točan kada su on i njegovi urednici napisali članak pod naslovom: "Hoće li židovski cionizam dovesti do Armagedona?" početkom 1920-ih koji je zaključio:
“Stražari na kulama svijeta uznemireni su onim što se čini da se sprema u Judinom geografskom kotlu.”
Ovdje smo skoro 100 godina kasnije na rubu nuklearnog Drugog svjetskog rata.
Pravi naslov:
Hoće li židovski cionizam donijeti Armagedon?
Ovaj esej dokazuje staru izreku da i slijepa vjeverica s vremena na vrijeme nađe orah. Unatoč tome što su bili prepuni “mržnje-židova”, autori su uspjeli iznijeti neke činjenice.
Rasna situacija u Palestini upravo je vrlo delikatna. Amerikanci to ne razumiju. Cionistička propaganda uvijek je bila prihvaćana pod pretpostavkom da je Palestina židovska zemlja i da im samo treba pomoć da se vrate. Povijesna je i politička činjenica da Palestina više od 2,000 godina nije bila židovska zemlja. U Palestini živi 500,000 muslimana, 105,000 kršćana i 65,000 Židova. Industrija zemlje je poljoprivreda. Time se bavi 69 posto muslimana, 46 posto kršćana i 19 posto Židova. Ni brojčano ni industrijski nisu držali zemlju. Ipak, kao rezultat ratne pogodbe, predan im je bez obzira na domorodačke stanovnike kao da je Belgija predana Meksiku.
.
.
General Allenby je obećao domorodačkim rasama Palestine da će se njihova prava poštovati. Kao i Balfourova deklaracija. Kao i konferencija u San Remu. Isto je učinio i predsjednik Wilson u dvanaestoj od svojih četrnaest točaka.
Ali Juda kaže: "Neka izađu!" “Posljednje odredbe su dodane kako bi se umirio određeni dio stidljivog anticionističkog mišljenja.”
"Neka izađu!" kaže Israel Zangwill. “Moramo ih nježno nagovoriti na 'pješačenje'. Uostalom, oni imaju cijelu Arabiju sa svojih milijun četvornih milja, a Izrael nema ni četvornog inča. Nema posebnog razloga da se Arapi drže tih nekoliko kilometara. Sklopiti svoje šatore i tiho se krasti njihova je poslovična navika; neka sada daju primjer." Osim lažnosti korištenja izraza "Arap", tu je i njegova divna židovskost - neka nam ga daju, mi to želimo! Amerikanci su u svojoj zemlji manje od 150 godina, a tu su i Kina, Arabija ili Sibir u koje možemo otići ako želimo, ali mi više volimo vlastitu zemlju, kao i domorodačke rase Palestine, koje su tamo živjele za 2,000 godina.
Sve je to istina. Ali tih 337 riječi "stvarnosti" bilo je ugrađeno u 4,634 riječi "mržnja-židova".
Postojao je dobar razlog što je u “Mein Kampfu” Adolfa Hitlera spomenut samo jedan Amerikanac po imenu – Henry Ford. U nekom trenutku (u knjizi?) Hitler je napisao ovo:
"Možete reći Herr Fordu da sam njegov veliki obožavatelj", rekao je Hitler. “Dat ću sve od sebe da njegove teorije provedem u praksi u Njemačkoj. … Henryja Forda smatram svojom inspiracijom.â€
Problem neizraelskih Židova u cijelom svijetu je taj što ih se opterećuje povezanosti. Neizrecivo gadne “zvijeri koje hodaju na dvije noge” koje zagovaraju “otimanje-zemlje” i “ubijanje stanovnika” su te koje uzrokuju probleme. Ta je pasmina ispravno označena kao "cionist". Nažalost, Izrael je bio magnet za tu vrstu, baš kao što je ISIS privukao lude rubne elemente islama.
Nema poveznica – u tom dugačkom eseju (osim 337 riječi koje sam izrezao) zapravo nema ničega vrijednog čitanja.
Profesorica međunarodnog prava Noura Erakat ima izvrsnu opovrgavanje prava na samoobranu unutar okupiranih teritorija koje su tvrdili Izraelci. http://www.jadaliyya.com/pages/index/8799/no-israel-does-not-have-the-right-to-self-defense-
Odmah od “otmice/ubojstva troje tinejdžera” u Izraelu/OPT-u prošle godine, Izrael je mijenjao izgovore za okrivljavanje Gaze i Hamasa, dok je napadao Palestince u Zapadnom Balkanu, a zatim u Gazi, dok je trebalo mjesec dana prije nego što je Hamas napokon odgovorio. Šest mjeseci nakon masakra u Gazi, krivci za “otmicu/ubojstvo troje tinejdžera” su pronađeni i ubijeni, ali cijela izraelska vježba bila je potpuno neopravdana činjenicama, a “teroristi tunela” koji su ubili naoružane vojnike IDF-a su navodi kao neka vrsta nedopustivog odgovora na nasilne, ničim izazvane napade na zarobljeno, civilno stanovništvo.
“Povijesni obrazac izraelskih napada na civile” seže do uspostave Izraela. Godine 1947. američki državni tajnik George C. Marshall i ministar obrane James Forrestal upozorili su da će posljedica američke potpore cionističkoj invaziji na Palestinu biti dugotrajni sukob na Bliskom istoku, a muslimanski svijet okrenut protiv SAD-a, BAŠ ono što mi viđaju danas. Povezane povijesne činjenice pokazuju da su ovaj sukob financirali ratni profiterski bankari s punim znanjem da će to izazvati i održavati (profitabilan) vjerski rat.
http://warprofiteerstory.blogspot.com
“Mogućnost da se konačno probije fasada cionističkih opravdanja i američkih zamagljivanja, i da se kreatori izraelske politike zapravo žigosaju kao agresori kakvi jesu, vrlo je ohrabrujuća.” Amen!
Godine 1947. američki državni tajnik George C. Marshall i ministar obrane James Forrestal upozorili su da će posljedica američke potpore cionističkoj invaziji na Palestinu biti dugotrajni sukob na Bliskom istoku, a muslimanski svijet okrenut protiv SAD-a, BAŠ ono što mi viđaju danas.
Nažalost, ovo je još jedan primjer Harryja Trumana koji je odabrao biti hakirani političar umjesto da gleda dugoročno. Želim da mi se sviđa taj čovjek, ali kao i svi ostali, on je mješanac, a ovo je bila jedna od njegovih većih grešaka.
JWalters, lijepo od tebe što si spomenuo Marshalla. Vjerujem da bi ovaj razgovor trebao voditi prisjećanje na našu prošlost. Truman nam nije učinio nikakvu uslugu priznavši Izrael kao što je učinio. Na Trumanovu odluku utjecale su donacije cionističke kampanje.
Forrestal je bio dio antisemitizma State Dept-a koji je prevladavao tih godina.
Forrestal nije bio "dio State Dept-a". Ovaj me otrov natjerao da odem na njegovu WIKI gdje sam pronašao ovo:
Tijekom privatnih sastanaka kabineta s predsjednikom Trumanom 1946. i 1947., Forrestal se zalagao protiv podjele Palestine s obrazloženjem da bi to razbjesnilo arapske zemlje koje su isporučivale naftu potrebnu za američko gospodarstvo i nacionalnu obranu. Umjesto toga, Forrestal je favorizirao plan federalizacije Palestine. Izvan Bijele kuće reakcija na Trumanovu kontinuiranu šutnju o tom pitanju bila je trenutna. Predsjednik Truman primio je prijetnje da će prekinuti doprinose kampanji od bogatih donatora, kao i poštu mržnje, uključujući pismo u kojem ga se optužuje da “daje prednost fašističkim i arapskim elementima židovskom narodu Palestine koji voli demokraciju.” [11] Zgrožen intenzitetom i impliciranih prijetnji oko pitanja podjele, Forrestal je na dva odvojena sastanka kabineta apelirao na Trumana da svoju odluku o podjeli, bez obzira na ishod, ne temelji na političkom pritisku.[12] U svom jedinom poznatom javnom komentaru o tom pitanju, Forrestal je izjavio J. Howardu McGrathu, senatoru s Rhode Islanda:
“…ni jednoj skupini u ovoj zemlji ne bi smjelo biti dopušteno utjecati na našu politiku do te mjere da bi to moglo ugroziti našu nacionalnu sigurnost.”[13]
Je li taj čovjek bio mrzitelj Židova? Nemam pojma, ali to što je bio za savezni plan objasnilo bi mržnju cionista prema njemu.
A možda i njegovu smrt. Kad sam pred kraj čitao o njegovom buncanju, prva mi je pomisao bio LSD. Tko su bili njegovi liječnici? Tko je imao pristup njegovim lijekovima?
Izrael je već ubijao britanske vojnike u Palestini, pa zašto ne proširiti kampanju na SAD?
Izrael nije želio djelić akcije u Palestini – želio je cijeli komplet i kaboodle. Gaza ima jako puno prirodnog plina u moru. Sve dok se ljudi iz Gaze ne otjeraju praveći im od života pakao na zemlji, s periodičnim "košenjem trave" ubojstvima i uništavanjem infrastrukture, Izrael neće moći lako ukrasti taj prirodni plin.
Nedavno sam gledao video na UTubeu iz 1943. godine, vjerujem, u kojem je Kongres odbio zahtjev da pusti brod sa židovskom djecom u SAD – i naravno da smo znali što se događa.
Zašto je tada bilo toliko antisemitizma? Je li sve došlo iz ničega? Naravno da su tada na jugu linčovali crnce pa tko zna.
Pokušavajući zauzeti neutralan stav o svemu ovome, lakše mi je razumjeti ovu prastaru priču o antisemizmu nakon gledanja ubojstava i ratnih zločina koje je Izrael počinio protiv Palestinaca prošle godine. Ako je to oduvijek bio njihov modus operandi, osvetoljubivost i zloća, pa, onda to djelomično objašnjava.
Esej je uistinu depresivan, ali s druge strane prvi je koji sam vidio o patnji Palestinaca nakon dugo vremena. Zapadni korporativni mediji ignorirali su cijelu priču otkako je ubojstvo završilo.
Iz hira sam upravo guglao "Egipat" "Gaza" "Pomoć" i našao ono što sam očekivao - novi izraelski pas Sisi s entuzijazmom pomaže u sporom gušenju Palestinaca. Da je izraelski faraon marioneta imao trunke pristojnosti, postavljao bi dalekovode i postavljao vodovode do Gaze.
Ali pretpostavljam da bi, da je učinio tako nešto, Izrael postavio još jednu ljupku osobu u Kairu.