Vrlo malo promicatelja rata u Iraku suočilo se s bilo kakvom odgovornošću za svoj agresivni rat, niti se čini da su mnoge lekcije naučene. Ovaj neuspjeh ponovno je na kušnji jer brat predsjednika Georgea W. Busha Jeb traži Bijelu kuću bez ozbiljne kritike ove krvave katastrofe, primjećuje bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Vanjskopolitički govor Jeba Busha na čikaškom Vijeću za globalna pitanja dobio je općenito loše kritike, a nije teško shvatiti zašto. Lapsusi u jeziku i činjenice nisu pomogli, ali bitnija je bila supstanca, ili njezin nedostatak, koja je ljudima dala pravo da se pitaju: "Gdje je govedina?"
James Antle okarakterizirao točno većinu sadržaja kao "intervencionističke klišeje". Bush je nastojao kritizirati Obaminu administraciju, naravno, zbog njezine politike prema turbulentnom Bliskom istoku, ali slušatelju je bilo teško iz govora razaznati što bi Bush tamo radio drugačije.

Predsjednika Georgea W. Busha predstavlja njegov brat, guverner Floride Jeb Bush prije govora u Sun City Centeru, Florida, 9. svibnja 2006. (Fotografiju Bijele kuće Eric Draper)
Ta neizvjesnost čini još važnijim Bushevo bavljenje temom koja se pojavila u dijelu njegovog nastupa koji se odnosio na pitanja i odgovore: rat u Iraku. Netko bi mogao biti sklon tome da Bush malo popusti u interesu bratske ljubavi, ne očekujući od njega da odbaci, izravno i eksplicitno, ono što je bio daleko najveći pothvat predsjedničkog mandata njegovog starijeg brata.
No, što je s predsjednikovanjem njegova oca, prema kojem je Jeb Bush također izrazio ljubav u svom govoru? Pokretanje rata u Iraku od strane Georgea W. Busha bilo je odbacivanje mudrosti Georgea HW Busha i njegovih savjetnika da nakon američke pobjede u Kuvajtu 1991. nisu slijedili pokušaj promjene režima u Iraku. Kasniji događaji su, dakako, potvrdili da je odluka iz 1991. doista bila mudar izbor.
Sveukupna vanjska politika HW-a također je bila daleko uspješnija (uključujući vješto upravljanje američkom stranom kraja hladnog rata) od politike W-a. Čini se da je dosljedna obiteljskoj ljubavi i dobroj politici, kao i imajući dobar vanjskopolitički smisao, da se Jeb Bush identificira više s ocem nego sa starijim bratom.
Jeb Bushovo djelomično i zaobilazno priznanje nekih stvari povezanih s ratom u Iraku koje su pošle po zlu nije odražavalo nikakav dobar razum i samo je služilo održavanju nekih pogrešnih predodžbi koje promotori rata guraju od tada.
"U Iraku su napravljene pogreške", rekao je Bush koristeći jedno od najhrapavijih semantičkih sredstava priznati u pasivu da svi shvaćaju da je nešto katastrofa, ali pokušati izbjeći poistovjećivanje sebe s tom katastrofom.
Naravno, u Bushovom je odgovoru bilo uobičajeno spominjanje loših obavještajnih podataka o oružju za masovno uništenje, čime se održavala pogrešna predodžba da je to ono što je dovelo do odluke da se ide u rat, a ne zgodno i zastrašujuće prodajno mjesto prikupiti javnu potporu za rat pokrenut iz drugih (uglavnom neokonskih) razloga.
Ako Bush imalo sumnja u to, mogao bi pitati jednog od najvatrenijih promicatelja rata, Paula Wolfowitza, koji je to priznao u nesmotrenom komentaru u intervjuu i koji, zapanjujuće, nije protjeran u političku divljinu zato što je tako blisko poistovjećen s golemom greškom koja je bila rat u Iraku, ali je umjesto toga sada na popisu savjetnika Jeba Busha za vanjsku politiku.
Jedna od pogrešaka koje su učinjene u Iraku, rekao je Bush, bila je "nestvaranje sigurnosnog okruženja nakon uspješnog uklanjanja Husseina". Time se održava mit, drag mnogim promicateljima rata, da ako stvari nisu išle dobro, sve je to bila samo stvar pogrešne izvedbe. Time se u potpunosti izbjegava velika, temeljna pogreška pokretanja rata uopće.
Također se postavlja pitanje koliki bi i skupi napor Bush mislio uložiti da bi se "stvorilo sigurnosno okruženje". Možda bi se mogao pozvati na prosudbu tadašnjeg načelnika Glavnog stožera Erica Shinsekija, zbog čije je procjene o ovom pitanju bio izbjegavan i izbačen iz administracije Georgea W. Busha.
Jeb Bush pohvalio je ponovnu eskalaciju američkog rata u Iraku od strane svog brata, "navalu" iz 2007., kao jedan od "politički najherojskijih čina hrabrosti koje je bilo koji predsjednik učinio." Nalet je dovoljno ublažio nasilje iračkog građanskog rata da je George W. Bush, kada je napustio ured, mogao reći da plamen u Iraku nije tako visok kao prije nekoliko godina, te je mogao ostaviti preostali nered svome nasljedniku, a da pritom ne mora reći da se Irak potpuno raspao na njegovu satnicu.
Taj preostali nered uključivao je građanski rat koji se još uvijek vodio znatnom, iako smanjenom brzinom, neuspjeh naglog porasta da se olakša politička prilagodba i kompromis među iračkim frakcijama, te operacije ekstremističkih skupina, uključujući skupinu koja sada sebe naziva Islamska država i nastala je kao rezultat američke invazije na Irak. Guranje takvih nereda u stranu (po cijenu dodatne američke krvi i blaga) tek toliko da možete izaći kroz vrata i zalupiti ih dok napuštate dužnost teško da je čin hrabrosti, političke ili druge.
Rat u Iraku nije bio samo najveći pothvat predsjedničkog mandata Georgea W. Busha; bio je to jedan od najvećih i najskupljih pothvata američke vanjske politike u posljednjih nekoliko desetljeća, kao i jedini veliki ofenzivni rat koji su Sjedinjene Države pokrenule u više od jednog stoljeća.
Američki glasači s pravom očekuju od kandidata za najvišu državnu dužnost da se u potpunosti pomire sa stvarnošću tog dijela nedavne povijesti. Jeb Bush nije jedini koji mora (Hillary Clinton još mora odgovarati za glas koji je kao senatorica dala za ratnu rezoluciju 2002.). Ali Bushovo postupanje s tom temom u svom pojavljivanju prošlog tjedna ostavlja nekoliko ozbiljnih i mučnih pitanja.
Bi li on, ako bude predsjednik, doveo naciju u opasnost da uđe u bilo što poput iračke zbrke s još jednim ratom po izboru? Što njegovo bavljenje ovom temom govori o njegovim stavovima o upotrebi vojne sile i njegovim uvjerenjima o tome što se njome može, a što ne može postići? Cijeni li on ozbiljne i raširene posljedice koje je rat izazvao i odnos rata prema nekim od najozbiljnijih problema na Bliskom istoku danas?
Bratska ljubav nije dovoljan razlog da se takva pitanja pometu pod tepih.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Predivno. Šef tajne policije postao je predsjednik, a nakon njega dva sina... Sigurno Sjeverna Koreja? Da – i SAD….
Jeb Bush potpisao je Projekt za novo američko stoljeće. Zapisan je kao NeoCon. Kao guverner unajmio je tvrtku da identificira birače koji su vjerojatno bili demokrati da bi bili izbrisani s biračkog popisa Floride prije predsjedničkih izbora 2000. godine. Čudno je da je kasnije tu istu tvrtku koristila administracija predsjednika GW Busha da poništi rezultate izbora u Venezueli u pokušaju da natjera Chaveza da ode. Preddržavni udar. Bilo je nesretno što je Chavez dobio ponovno glasovanje na transparentnim izborima s 59%.. U svakom slučaju, ta tvrtka više ne postoji. Netko je upao u probleme zbog drugih 'stvari'. Istražite to i izbore pod Bushem na Floridi 2000. Što se mene tiče, Jeb je bio najvažniji igrač u izborima svog brata osim suca Scalie koji je zapravo učinio djelo. . . Jeb je također bio pravi pristaša No Child Left Behind. Ima još mnogo toga. Ima puno stvari za koje neće morati odgovarati. On i Hillary će se dogovoriti. Nema pitanja o prošlosti, nema napada na rođake ili supružnike, nema razotkrivanja prljavih političkih trikova, OK. . Uglavnom nema nikakvog sadržaja i neka najbolji pobijedi.
A PNAC sa svojim članovima Jebom Bushom, Rumsfeldom, Wolfowitzom i Cheneyem posebno je planirao okupaciju Iraka prije inauguracije GW-a
http://www.informationclearinghouse.info/article1221.htm
Bush 1 = Irak 1
Bush 2 = Irak 2
Grm 3 = WW3
Kad bi itko u vodstvu naše vlade ikada bio odgovoran za svoje odluke, kakav bi ovo divan svijet bio. Suočimo se s tim, naši su korporativni gospodari prejaki da bi bili razbijeni. Veliki donatorski novac je taj koji odlučuje, i sve dok ne promijenimo naše zakone o financiranju kampanja, svi smo ... jednostavno sjebani. Bojim se da bi mogla biti potrebna velika katastrofa da se svi probude. Nadam se da sam u krivu.
"Bilo je pogrešaka učinjenih u Iraku," rekao je Bush, koristeći jedno od najpromljelijih semantičkih sredstava da u pasivu prizna da svi shvaćaju da je nešto katastrofa. ali pokušati izbjeći poistovjećivanje sebe s tom nesrećom.
Ovdje nema spomena o izravnom doprinosu koji je Jeb Bush dao katastrofi u Iraku: bio je ključan u krađi/suzbijanju dovoljnog broja glasova građana na Floridi da se izbori prebace na Vrhovni sud, gdje je održano konačno prebrojavanje glasova na izborima 2000. godine. Bilo je 5:4 da se u Bijelu kuću instalira kaša za mozak, stariji brat Bush.
Jeb je jebena katastrofa, ali ostaje moje mišljenje da bi pobijedio Hillary. Ako su njih dvoje na vrhu svojih ulaznica, ja sam potpuno SOL. A takva je i nacija.
Da.
Teško je izabrati između njih dvoje, ali Jeb je najljepši!
:<(