Kako ljudska prava mogu izgraditi Haiti

Dijeljenja

Američke intervencije na Haitiju često se prodaju kao paternalistička dobrotvorna pomoć za državu koja nije u pravu, ali uplitanje SAD-a često je činilo više štete nego koristi za osiromašenu naciju u kojoj su dva odvjetnika pokušala primijeniti drugačiji pristup izgradnji ljudskih prava, piše Marjorie Cohn.

Od Marjorie Cohn

Haiti je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Pretrpio je razorni potres nakon kojeg je uslijedila smrtonosna epidemija kolere, a oba su smještena u pozadinu povijesti ugnjetavanja od strane korumpiranih vladara i stranog izrabljivanja. Unatoč nevjerojatnim izazovima, dva neustrašiva odvjetnika za ljudska prava, jedan Haićanin i jedan Amerikanac, marljivo su radili na obrani prava naroda Haitija, uz neke zapažene uspjehe.

Važna knjiga Fran Quigley, Kako ljudska prava mogu izgraditi Haiti, govori o Mariu Josephu i Brianu Concannonu, čiji je Bureau des Advocats Internationaux (BAI) dao nadu nebrojenim Haićanima. Oni se odlučuju za pristup "odozdo prema gore", a ne za pristup "odozgo prema dolje".

Bivši predsjednik Haitija Jean-Bertrand Aristide.

Bivši predsjednik Haitija Jean-Bertrand Aristide.

Želja im je pomoći da se osnaži narod Haitija da sam napravi promjenu, umjesto da se oslanjaju na vanjske skupine, posebice Sjedinjene Države i nevladine organizacije (NVO) koje uspostavljaju "programe vladavine prava" i pružaju dobrotvorne svrhe, općenito uz određene uvjete.

Često nazivan vodećim odvjetnikom za ljudska prava na Haitiju, Mario Joseph je predsjednik BAI-a. “Imali smo potres, da, ali previše je ljudi umrlo u ovom potresu. A to je zato što mi na Haitiju ne poštujemo vladavinu zakona,” kaže on, pripisujući smrti loše izgrađenim kućama zbijenim na strmim obroncima. Procjenjuje se da je više od 200,000 poginulo, 300,000 ozlijeđeno, a dva milijuna ostalo je bez krova nad glavom u potresu.

Joseph je na Haitiju stekao reputaciju neustrašivog zagovornika, suočen s brojnim prijetnjama smrću. Dok se sudski postupci odvijaju na francuskom, Joseph govori kreolski kako bi njegovi klijenti mogli razumjeti postupak. “Pravosudni sustav je nepriuštiv za ljude na Haitiju,” primjećuje Joseph, “ali ako ste bogati ili važni, a vaša se prava ne poštuju, možete pronaći pravdu. Suprotno tome, ako ste moćni i kršite ljudska prava, možete pronaći načine da izbjegnete posljedice svojih postupaka.”

Brian Concannon

Josephov pandan u Sjedinjenim Državama je Brian Concannon, koji vodi Institut za pravdu i demokraciju na Haitiju (IJDH) u Bostonu. Concannon, također tečno govori kreolski, radio je na Haitiju devet godina, uključujući uspješan slučaj koji su on i Joseph pokrenuli nakon masakra u Raboteauu. Concannon se vratio u Sjedinjene Države i 2004. osnovao IJDH, BAI-jevu sestrinsku organizaciju. Poznat kao "neumorni radnik koji čini prijelaz od odvjetnika za ljudska prava preko političkog stratega do organizatora pokreta prema potrebama haićanskog diktata", Concannon je stekao reputaciju s kongresmenima, koji "jasno gledaju na njega kao na definitivnog glasa o pitanjima pravde na Haitiju", prema Nicole Lee, bivšoj odvjetnici BAI-ja, sada izvršnoj direktorici TransAfrica Foruma.

Naslijeđe izrabljivanja

Quigley ocrtava tragičnu povijest Haitija, počevši s okupacijom Sjedinjenih Država 1915. Nakon okupacije Kube i Portorika, Sjedinjene Države poslale su marince da napadnu Haiti, jedinu naciju koja je nastala nakon uspješne pobune robova. Sjedinjene Države proglasile su izvanredno stanje, preuzele kontrolu nad riznicom i uhitile urednike novina koje su kritizirale akcije SAD-a. Haićansko protivljenje američkoj okupaciji raslo je sljedećih 20 godina, a 1934. marinci su napustili Haiti.

Haićanski predsjednik Francois “Papa Doc” Duvalier iskoristio je gorčinu naroda Haitija zbog američke dominacije. Ali njegov antikomunizam zavolio ga je Sjedinjenim Državama i doveo do američke podrške njegovoj predsjedničkoj kampanji i uspješnom izboru 1956. Sljedećih 30 godina, Papa Doc je predsjedao terorističkom vladavinom na Haitiju, uz potporu Sjedinjenih Država. Potpora SAD-a nastavila se tijekom opresivnog mandata Papa Docovog sina, Jean-Claudea Duvaliera ("Baby Doc").

Krhko gospodarstvo Haitija dodatno je oslabljeno neoliberalnim programom "strukturne prilagodbe" koji su mu nametnuli međunarodni vjerovnici, uključujući Međunarodnu monetarnu banku. Plaće i socijalne usluge držane su na minimalnoj razini dok su porezi i carine ukidani. Do 1986. na Haitiju je bilo smješteno 300 američkih korporacija. Ljudi su migrirali sa sela u potrazi za niskoplaćenim poslovima u gradu.

Godine 1990. Jean-Bertrand Aristide postao je prvi demokratski izabrani predsjednik Haitija, osvojivši više od 67 posto glasova i porazivši neoliberalnog bivšeg dužnosnika Svjetske banke. Kada je Aristid pokušao preokrenuti neoliberalnu politiku nametnutu Haitiju, Sjedinjene Države su se tome snažno odupirale. Manje od godinu dana kasnije, Aristidea su svrgnuli časnici haićanske vojske koji su prošli obuku u američkoj školi Amerike i/ili bili na platnom popisu CIA-e.

Predsjednik Bill Clinton pomogao je vratiti Aristidea na vlast tek nakon što je haićanski predsjednik obećao smanjiti vladine programe za siromašne i smanjiti carine na hranu. Clinton i dan danas žali zbog tog stanja. Sjedinjene Države također su blokirale zajam Haitiju od 146 milijuna dolara od Međuameričke razvojne banke, novac namijenjen poboljšanju sustava vodne infrastrukture. Pokazalo bi se da će taj potez imati razorne posljedice u izbijanju kolere 2010.

Godine 2004. Aristide je bio prisiljen napustiti Haiti u, kako su mnogi mislili, otmici koju su izvršile specijalne snage američke vojske u sklopu državnog udara koji su poduprle SAD. Busheva administracija tada se pobrinula da se Aristideova progresivna politika preokrene.

Iste godine stigla je misija Ujedinjenih naroda na Haiti (MINUSTAH), ali mirovne trupe UN-a učinile su malo da zaštite civile na meti nove vlade državnog udara. Zapravo, trupe MINUSTAH-a pomogle su u olakšavanju političkog nasilja, što je izazvalo ogorčenje među haićanskim narodom. Depeše do kojih je došao WikiLeaks potvrđuju da je MINUSTAH štitio američke interese i globalni kapital.

Nakon puča 2004. Haiti je utonuo u bezakonje jer je pučistička vlada uvela sustav represije s mučenjem, nestancima, hitnim uhićenjima i pogubljenjima, silovanjem i trgovinom drogom. Samo mali dio onih u zatvoru bio je osuđen za zločin, a zatvorski uvjeti bili su žalosni.

Kad je Quigley posjetio jedan od zatvora, “[s]vi zatvorenici bili su bez majica i bosi, vrlo mršavi i na sebi imali što manje odjeće”, kaže on. “Zapanjujući prizor gotovo golih tamnoputih muškaraca naguranih jedan uz drugog i čučećih na golom podu prizvao je slike Afrikanaca okovanih lancima u skladištu broda za robove.”

Haiti je "pretrpio puna trideset i dva državna udara i gotovo stalno stanje vojne dominacije nad civilima", piše Quigley. “Vlada Haitija napravila je katastrofalne izbore u zajmovima i savezima, i nikada nije bila u stanju razviti gospodarstvo koje je neovisno o stranim silama, posebice Sjedinjenim Državama.”

Potres 2010. izazvao je ogromnu globalnu reakciju. Ali budući da su pomoć upravljale nevladine organizacije umjesto vlade Haitija, velik dio obećanog novca nikada nije stigao do naroda Haitija. A budući da su, piše Quigley, "vojska i mediji pogrešno okarakterizirali Port-au-Prince nakon potresa kao sigurnosnu krizu, a ne kao humanitarnu krizu, narod Haitija je skupo platio."

Sjedinjene Američke Države poslale su vojnike umjesto humanitarnih radnika, a mnogo hrane i potrepština nije podijeljeno žrtvama. “Većina dolara USAID-a potrošenih za Haiti otišla je vrhunskim američkim izvođačima, većinom u području Washingtona, DC. Manje od jedan posto rashoda američke vlade otišlo je u haićanske tvrtke ili organizacije.”

Ubrzo nakon potresa izbila je kolera koja je odnijela više od 8,600 života, a 684,000 XNUMX ih je oboljelo. Svjetska zdravstvena organizacija opisuje koleru kao "bolest koja se lako liječi". Dr. Paul Farmer, osnivač organizacije Partners in Health sa sjedištem na Haitiju, primjećuje da su kronično siromaštvo i nedostaci u infrastrukturi učinili Haiti osjetljivim na katastrofe poput potresa i zaraznih bolesti. Infekcija kolerom povezana je s ispuštanjem otpadnih voda u blizini rijeke od strane trupa u kampu u kojem se nalazio MINUSTAH. Bill Clinton je priznao da su mirovne snage UN-a bile "neposredni uzrok" epidemije kolere.

Pristup temeljen na ljudskim pravima 

U 2011. odvjetnici BAI-ja podnijeli su više od 5,000 tužbi protiv UN-a i peticiju za pomoć u ime žrtava kolere, tražeći odštetu. UN je 2004. zaključio sporazum o statusu snaga (SOFA) s vladom Haitija, dajući vojnicima UN-a imunitet od građanskih i kaznenih tužbi.

Ali Concannon je rekao Quigleyju da je UN izgubio svoj imunitet time što nije osnovao komisiju koja će saslušati tvrdnje žrtava kolere, kako to zahtijeva SOFA. Godine 2013. glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon odbio je primiti tvrdnje BAI-ja. BAI je potom podnio tužbu protiv UN-a na saveznom sudu u New Yorku. Ta je tužba sada u tijeku.

Joseph i Concannon dobili su najvažniju sudsku presudu za ljudska prava u povijesti Haitija 2000. Kao rezultat njihovog rada, 53 vojna i paravojna časnika i vojnika osuđena su za kršenja ljudskih prava tijekom masakra u Raboteauu 1994. godine. Naređeno im je da žrtvama isplate 140 milijuna dolara.

U drugim tužbama, Joseph i Concannon zagovaraju kazneni progon Baby Docovih suradnika za financijske zločine i političku represiju tijekom brutalnog Duvalierovog režima. A rad BAI-a i IJDH-a u odgovoru na epidemiju silovanja u kampovima za interno raseljene osobe nakon potresa bio je uzoran.

Pomogli su u osnaživanju žrtava, izazvali su provedbu zakona, uspostavili sigurnosne patrole i obuku za upoznavanje svojih prava, potaknuli kaznene progone i razvili međunarodnu kampanju putem medija. Kao rezultat toga, seksualni napadi su se dramatično smanjili, a žene su sada voljne podnijeti žalbe. Joseph kaže: "Tamo gdje vladavina prava ne postoji, morate je izgraditi."

Quigley opisuje kako ova dva hrabra odvjetnika stvaraju obrazac za učinkovitu strategiju usmjerenu na ljudska prava za okončanje globalnog siromaštva i propalih država. On piše: “[N]ihov popis uključuje programe zasnovane na zajednici o odgovornosti i prevenciji silovanja, stambenim pravima i pravima zatvorenika, zajedno s međunarodnim zagovaranjem poštenih izbora na Haitiju, reakcijom na potres i imigracijskim pravima za haićansku dijasporu. BAI pomaže organizirati prosvjede blokiranja ulica od strane stanovnika kampova koji se suočavaju s deložacijom, te glasne, agresivne prosvjede u znak prosvjeda protiv UN-ovog odgovora na koleru.”

Joseph i Concannon neumorno rade kako bi dali glas onima koji nemaju glasa i obranili njihova ljudska prava. Pravdu traže i unutar i izvan sudnice.

Ova izvrsna knjiga kombinira pažljivo istraživanje s osobnim zapažanjima i intervjuima kako bi oslikala slikovit portret stvarnosti na Haitiju i kritičkog rada Josepha i Concannona. Daleko od suhoparne povijesti, ovo je uzbudljiva priča o dvojici hrabrih odvjetnika koji rade na prevladavanju naizgled nepremostivih prepreka kako bi poboljšali živote Haićana. Ovo je obavezno štivo za sve one koji su zabrinuti za ljudska prava na Haitiju i drugdje.

Marjorie Cohn je profesorica na Pravnom fakultetu Thomas Jefferson, bivša predsjednica Nacionalnog ceha odvjetnika i zamjenica glavnog tajnika Međunarodne udruge demokratskih odvjetnika. Njezina najnovija knjiga je Dronovi i ciljano ubijanje: pravna, moralna i geopolitička pitanja.

3 komentara za “Kako ljudska prava mogu izgraditi Haiti"

  1. Ispravan članak
    Veljače 6, 2015 na 18: 19

    Ovo je izvrstan komad i vrlo točan.
    Ako želite pročitati vrlo detaljnu studiju o tome kako su lokalne i strane elite sponzorirale nasilne paravojne skupine bivše vojske da dovedu do puča 2004. I kako su te paravojne skupine sada potpuno nekažnjene na Haitiju. Trebali biste pročitati ovu knjigu Jeba Spraguea “Paramilitarizam i napad na demokraciju na Haitiju” (Monthly Review Press, 2012.).

  2. DickVanstone
    Veljače 3, 2015 na 08: 40

    Imamo li još uvijek iluziju da nevladine organizacije nisu vladine organizacije? Što misliš koliko smo glupi?

  3. Zachary Smith
    Veljače 2, 2015 na 23: 43

    Kako ljudska prava mogu izgraditi Haiti

    Iskreno, sumnjam. Da budemo sigurni, Haitiju su potrebna ljudska prava, ali ono što mu još više treba je da SAD izađe i ostane vani. Velikog sjevernog susjeda nije briga za crnce koji pate tamo dolje – nikada nije i vjerojatno nikada neće. Svaka jebena stvar koju napravimo na taj način pogoršava stvari za najnižih 99% stanovništva.

    Haiti je vjerojatno najgori moderni primjer u svijetu bankrota vatikanske propovijedi o nekontracepciji i papa Franjo bi trebao začepiti jezik o tom izopačenom učenju. Ali neće zbog pretjeranog poštovanja gluposti o “nepogrešivoj tradiciji” na koje je zapeo.

    Siguran sam da postoje i neke društvene promjene koje također treba napraviti, ali s obzirom da SAD štiti sićušnih 1% najboljih na Haitiju, ni one se neće dogoditi.

    IMO Haiti je SOL i tako će i ostati.

Komentari su zatvoreni.