Američka vlada zasnovala je svoj slučaj curenja informacija protiv bivšeg službenika CIA-e Jeffreyja Sterlinga na malo više od posrednih dokaza da je razgovarao s novinarom Jamesom Risenom iako nije bilo jasno o čemu i na mnogo širenja straha o Iranu i nuklearnim bombama, piše John Hanrahan.
Autor: John Hanrahan
Kako bi čuo tužiteljsku stranu kako to govori u tekućem suđenju Jeffreyju Sterlingu, bivšem službeniku CIA-e koji je optužen za curenje podataka o nacionalnoj sigurnosti koji uključuju Iran, Sterling je potencijalno (naglasak na potencijalno): izložio CIA-inu "imovinu" riziku; povrijeđeno regrutiranje drugih prebjega, doušnika i prevrtljivaca; uplašio drugu trenutnu "imovinu" da se predomisli o tome da ostane kao imovina; dojavio je Irancima, Rusima i drugim nacijama da CIA provodi tajne planove za ometanje programa nuklearnog oružja drugih zemalja; i vjerojatno natjerao SAD da modificira svoje vlastite planove za nuklearno oružje, i, dobro, shvaćate.
Sterlingove navodne radnje, optužen je da je izvjestitelju New York Timesa Jamesu Risenu dao povjerljive informacije o supertajnoj CIA-inoj prijevari, Operaciji Merlin, koja uključuje isporuku pogrešnih planova nuklearnog oružja Irancima u Beču, u Austriji, također bi “mogle doprinijeti smrti milijuna nevinih žrtava.”
Skica sudnice bivšeg službenika CIA-e Jeffreya Sterlinga od Debre Van Poolen (http://www.debvanpoolen.com/)
Ili je barem tako rekla CIA u razgovorima pripremljenim za tadašnju savjetnicu za nacionalnu sigurnost i glavnu hiperbolisticu Condoleezzu Rice za sastanak s osobljem New York Timesa u travnju 2003. u uspješnom pokušaju da se uništi Risenova priča o Merlinu. Risen je naknadno izvijestio o neuspješnom iranskom nuklearnom planu u svojoj knjizi iz 2006. godine Ratno stanje, na veliku neugodnost CIA-e (i urednika New York Timesa koji su ubili njegov izvorni članak).
Sva ova grozna upozorenja savezno su tužitelji zlobno uputili u uvodnim i završnim riječima, sadašnjeg i bivšeg službenika CIA-e, bivšeg kontra obavještajnog službenika FBI-a i drugih službenika nacionalne sigurnosti. O slučaju sada raspravlja porota.
Postoji samo jedna stvar koja nije u redu s pričom tužiteljstva o strašnim posljedicama koje je izazvala knjiga Jamesa Risena i Sterlingovim navodnim curenjem informacija, gotovo je potpuno bez dokaza.
Pod pritiskom odvjetnika obrane tijekom posljednja dva tjedna, razni zaposlenici državne sigurnosti nisu mogli navesti nikoga tko je ubijen ili ozlijeđen kao rezultat otkrića u Risenovoj knjizi, koja je izašla prije devet godina, više nego dovoljno vremena za predviđena kataklizma koja će se dogoditi.
Nema primjera perspektivne „imovine“ koja je rekla ne hvala zbog otkrića Uskrsli. Nijedan primjer ni jednog trenutnog sredstva koji je prekinuo s objavama. Nema izmjena američkih planova za nuklearno oružje. I, ne, Condi Rice, nitko još nije ubijen iranskim nuklearnim oružjem ili u onom zastrašujućem oblaku gljiva na koji ste nas lažno upozorili u jeku 2003 invazije na Irak bez oružja.
Tipično za ovaj tjedan bilo je svjedočenje bivšeg dužnosnika CIA-e Davida Shedda, trenutačno vršitelja dužnosti direktora Obavještajne agencije obrane, koji je ukazao na mnoge strašne potencijalne rezultate zastarjelih otkrića knjige Uskrsnuli. Nazvao je curenje "kršenjem sigurnosti koje bi potencijalno moglo utjecati na slične operacije" i upozorio da bi takvo curenje "moglo zahtijevati modifikaciju" američkih nuklearnih planova, očito zato što su lažni planovi u sebi sadržavali dobre stvari koje, bradavice i sve, pružaju savjete o američkom programu.
Što samo naglašava ludost: ako ima dobrih stvari u pogrešnim planovima, zašto biste ih htjeli prodati Iranu ili bilo kojoj drugoj zemlji koju smatrate protivnikom?
Za slučaj vlade, naravno, dovoljno je govoriti o potencijalnoj šteti, a ne o stvarnoj šteti nacionalnoj sigurnosti, nešto što je tužitelj Eric Olshan tako vješto učinio u svojoj završnoj riječi. Dodajte tome čimbenik mnogih ljudi iz obavještajne zajednice koji govore poroti da bismo svi trebali biti više nego malo uplašeni jer je razotkrivena opasna zavjera CIA-e.
To pomaže zasladiti lonac i moglo bi biti dovoljno da uvjeri neke porotnike unatoč nedostatku činjenica. I neka superzvijezda Bushove administracije poput Condi Rice ispriča još mnogo priča o OMU, ovaj put u Iranu. Kad nemate dokaze u slučaju zviždanja u slučaju nacionalne sigurnosti, preplašite ih.
A dokaza, izvan eksplicitne i impresivne (ako je nepotpuna) kronologija koja pokazuje da su Uskrsli i Sterling međusobno često komunicirali u telefonskim pozivima tijekom ključnih razdoblja, vrlo je nedostajalo.
S obzirom da je odvjetnik obrane Edward MacMahon majstorski odabrao neka od ključnih iskaza svjedoka optužbe ovog tjedna, ti su svjedoci bili prisiljeni priznati da nisu našli dokaze da je Sterling dao Risen dokument za njegovu knjigu; ili da je Sterling dao Risenu bilo kakve podatke o bilo čemu u njegovoj knjizi; ili da je itko ikad zajedno vidio Risen i Sterling; ili da je Sterling ponio kući ili na neki drugi način pripisane dokumente koji se odnose na operaciju Merlin.
A MacMahon i njegov kolega branitelj Barry Pollack također su pokazali da postoji više drugih mogućih izvora za curenje materijala o Merlinu, ali nijedan nije istražen. To uključuje ruskog znanstvenika koji je zapravo predao pogrešne nuklearne planove kako bi ih pokupio iranski dužnosnik u Veneciji, druge dužnosnike CIA-e i razne djelatnike Senatskog odbora za obavještajne poslove (kome je Sterling legalno otišao 2003. kao zviždač izraziti svoju zabrinutost zbog Merlina).
Pollack je u završnim riječima pokazao da je postojao značajan broj ljudi koji su mogli biti izvori za Risen, uključujući 90 zaposlenika CIA-e za koje je vladino svjedočenje pokazalo da su imali pristup programu Merlin
FBI-eva specijalna agentica Ashley Hunt, koja je više od desetljeća vodila FBI-evu istragu curenja podataka o Merlinu, iznijela je najjače posredne dokaze protiv Sterlinga, gore navedenu kronologiju. MacMahon ju je natjerao da prizna da nije nastavila, ili je bila blokirana u nastavku, određenim stazama istrage koje su mogle otkriti druge osumnjičene kao izvor informacija o Merlinu koje je Risen primio.
Hunt je pod strogim pitanjem priznala da je jednom ranije u istrazi napisala memorandume u kojima je pisalo da Sterling vjerojatno nije mršav i da je vjerovatni izvor netko iz Senatskog odabranog obavještajnog odbora (SSIC). Također je priznala da je napisala dopis u ranom 2006-u, citirajući "jedinstveno protivljenje" istrazi u odboru, koja je trebala pratiti Merlina. Svjedočila je da joj je tadašnji predsjednik odbora, senat Pat Roberts (R-Kansas) rekao da ne namjerava surađivati s FBI-om, a direktor osoblja odbora, republikanac William Duhnke, odbio uopće razgovarati s njom.
Dva bivša djelatnika SSIC-a koji su se sastali sa Sterlingom u ožujku 2003., kada je iznio ono što su oni i drugi svjedoci tužiteljstva opisali kao pritužbu na zviždanje o Merlinovoj shemi, svjedočili su kao svjedoci tužiteljstva na Sterlingovom suđenju. Tijekom ispitivanja, dali su svjedočanstva koja su bila korisna Sterlingu koja su pokazala da je Risen doista očito imao izvore u odboru, odboru koji je već bio upoznat s operacijom Merlin čak i prije nego što im je Sterling došao sa svojim problemima.
Jedan bivši službenik, Donald Stone, čak je i u svom svjedočenju priznao da je nazvao Risen negdje nakon tog sastanka sa Sterlingom, ali da mu je rekao da ne može razgovarati s novinarima. Stone je rekao da Risenu nikada nije pružio nikakve podatke o bilo kojoj temi.
Druga bivša djelatnica, Vicki Divoll, otpuštena je iz odbora nakon što je službeniku Odbora za pravosuđe dala informacije koje nisu povjerljive u vezi sa spornim nacrtom zakona o autorizaciji obavještajnih službi, samo da bi vidjela da se ta informacija (koja je bila neugodna za republikance) objavila sljedeći dan u priču na naslovnoj stranici New York Timesa koju je napisao James Risen. Svjedočila je da nikada nije razgovarala s Risenom o bilo kojoj stvari, ali da su drugi u odboru s vremena na vrijeme razgovarali s Risenom.
Divoll je priznao da je FBI-u u jednom trenutku rekao da je Alfred Cumming, demokratski direktor odbora, povremeno razgovarao s Risenom. Također je posvjedočila da je čula tijekom svog mandata u odboru, ali nije imala izravnih saznanja, da su i demokratski i republikanski direktori osoblja u odboru razgovarali s novinarima o raznim stvarima, te da su oba dužnosnika ponekad novinarima davala informacije koje su željeli u quid-pro -quo dogovor u kojem bi izvjestitelj također pristao napisati priču koju je dužnosnik odbora želio. Rekla je da su to informacije u velikoj mjeri iz "treće ruke", možda čak i iz "pete ruke".
Odvjetnici obrane naveli su to svjedočenjem ovih svjedoka optužbe da unatoč Risenovim izvorima i potencijalnim izvorima u CIA-i i na Capitol Hillu (uključujući i SSCI), nikome nije pretraženo prebivalište, analiziran sadržaj računala, telefonski poziv pregledani su dnevnici, pretraženi podaci o njihovim bankama i kreditnim karticama, kao što je bio slučaj sa Sterlingom.
Kao dio protuustavne obrane, Pollack je u završnoj riječi rekao: "Oni imaju teoriju, ja imam teoriju." Ali, dodao je, porota ne bi trebala osuditi ili osloboditi nekoga na temelju teorija tako ozbiljno slučaj. Umjesto toga, rekao je, odgovornost je vlade iznijeti dokaze koji pokazuju krivnju izvan razumne sumnje, a "to nisu učinili."
Veći dio ovog suđenja sudnica je bila preplavljena razumnom sumnjom. Naravno, porotnici su mogli odlučiti zaključiti na temelju kronologije posrednih dokaza tužiteljstva da je Sterling zapravo bio jedan od Risenovih izvora. A neki od njih mogli bi biti dovoljno uplašeni vladinim narativom da povjeruju Ratno stanje otkrivanja su nas učinila manje sigurnima.
U vladinom opovrgavanju Pollackove završne riječi, tužitelj James Trump igrao je na karte terorizma i izdaje, u slučaju da je porotnicima ranije promakla poruka. Sterling je "izdao svoju zemlju, izdao CIA-u", za razliku od zaposlenika CIA-e koji "služe i lakše se odmaramo kao rezultat toga".
S obzirom na neozbiljnost slučaja koji je predstavljen protiv Sterlinga, bilo bi tragično neostvarenje pravde ako bi on bio osuđen i suočen s dugom zatvorskom kaznom samo na temelju zaključaka i strahova od nuklearnih noćnih mora za koje vlada kaže da mogu uslijediti zbog razotkrivanja operacije Merlin.
John Hanrahan bivši je izvršni direktor Fonda za istraživačko novinarstvo i novinar za Washington Post, Washington zvijezda, UPI i ostale novinske organizacije. Također ima veliko iskustvo kao pravni istražitelj. Hanrahan je autor djela Vlada ugovorom i koautor Lost Frontier: Marketing na Aljasci. Opširno je pisao za NiemanWatchdog.org, projekt Nieman fondacije za novinarstvo na Sveučilištu Harvard. [Ovaj je članak izvorno objavio ExposeFacts.org.]