Današnja američka vanjskopolitička "elita" rijetko razmišlja o opasnim posljedicama svojih "žestokih" akcija, uključujući svoj novi plan za izazivanje gospodarskog i političkog kaosa u nuklearno naoružanoj Rusiji, "strategiju" koja također širi bol i nered na Europa, kako objašnjava Jonathan Marshall.
Autor Jonathan Marshall
Prošlog mjeseca, dok se predsjednik Barack Obama pripremao potpisati strože zakone o sankcijama protiv Rusije, glavni ekonomist Bijele kuće, Jason Furman, hvalio se da ekonomski rat Zapada već baca Rusiju na koljena.
“Da sam predsjedavajući Vijeća ekonomskih savjetnika predsjednika (Vladimira) Putina, bio bih krajnje zabrinut.” rekao je Furman. Izjavljujući da su Putin i njegov krug "između čekića i nakovnja u gospodarskoj politici", Furman je kukurikao da je "kombinacija naših sankcija, neizvjesnosti koju su sami sebi stvorili svojim međunarodnim djelovanjem i pada cijene nafte njihovo gospodarstvo na rubu krize.”
Ruski predsjednik Vladimir Putin obraća se mnoštvu u svibnju 9, 2014, proslavljajući 69 godišnjicu pobjede nad nacističkom Njemačkom i 70 godišnjicu oslobođenja krimskog lučkog grada Sevastopola od nacista. (Fotografija ruske vlade)
Ne može se poreći opasno stanje ruskog gospodarstva. Mjesec dana ranije to je učinio ruski ministar financija Anton Siluanov predvidjeti da će sankcije i niže cijene nafte koštati rusko gospodarstvo čak 140 milijardi dolara, što je jednako oko 7 posto BDP-a. Tijekom 2014. rubalja je izgubila 46 posto svoje vrijednosti, samo na pasti još 7 posto prvog dana trgovanja u 2015. Ruska središnja banka procjenjuje da je zemlja pretrpjela neto odljev kapitala od 134 milijarde dolara prošle godine, pripremajući pozornicu za bolnu depresiju.
"Prolazimo kroz težak period, teška vremena u ovom trenutku," Putin je priznao velikoj skupini međunarodnih novinara samo nekoliko dana nakon Furmanovih komentara.
Ali kao što nam znanstvenici i stručnjaci govore godinama, u današnjem globaliziranom svijetu niti jedan veliki problem, ekonomski, politički ili vojni, ne ostaje dugo lokalni. Kažnjavanje Rusije zbog njene aneksije Krima i njezine stalne potpore ukrajinskim pobunjenicima vjerojatno će stvoriti mnoštvo nenamjernih i skupih posljedica za Sjedinjene Države i Europu.
Za razliku od nekih meta američkih sankcija, poput Kube ili Sjeverne Koreje, rusko gospodarstvo je dovoljno veliko da je važno. Njegov slobodni pad mogao bi djelomično povući nesigurna gospodarstva EU sa sobom.
Na pitanje Bloomberga može li svijet vidjeti financijsku zarazu kao rezultat ekonomske situacije u Rusiji, glavni globalni strateg West Shore Funds rekao je James Rickards, “Mislim da hoćemo. Ovo više podsjeća na 1997-98 nego na paniku 2007-8. Zapamtite da je to počelo u Tajlandu u lipnju 1997., zatim se proširilo na Indoneziju, zatim na Južnu Koreju, krv na ulicama na oba mjesta, ljudi su ubijeni u neredima, zatim se proširilo na Rusiju. . . . Bio je to klasičan primjer zaraze.”
Rickards je dodao, “postoji mnogo korporativnog duga denominiranog u dolarima [u Rusiji] koji oni možda neće moći platiti. . . . Ako ta stvar počne propadati, tko je njen vlasnik? Pa, u vlasništvu je američkih ulagača u uzajamne fondove, vrijedan je 401 tisuća kuna, dio je u europskim bankama. Ako ste vlasnik Banco Santander, a Banco Santander ima velik dio ruskog korporativnog duga, kako se on smanjuje? Mogu upirati prstom u Ruse, ali kad se taj dug smanji, vratit će nam se.”
To nije sporedna briga. Thomas Friedman također je oglasio uzbunu: “Opadanje Rusije je loše za Ruse, ali to ne znači da je dobro za nas. Kada svijet postane međusobno povezan i međuovisan, dobivate strateški obrat: vaši prijatelji, lošim ekonomskim upravljanjem (vidi Grčku), mogu vam naštetiti brže nego vaši neprijatelji.
“A vaši suparnici koji padaju (vidi Rusiju i Kinu) mogu biti opasniji od vaših suparnika koji rastu. Ako Rusija, gospodarstvo koje obuhvaća devet vremenskih zona, uđe u recesiju i ne može plaćati strane zajmodavce svojim nižim prihodima od nafte, a sve to dovede do političkih previranja i neplaćanja zapadnih banaka, taj će se krah osjetiti u cijelom svijetu.”
europske sumnje
Čini se da se europski čelnici predomišljaju o tome koliko je mudro igrati ekonomsku kokoš kada su njihova vlastita nacionalna gospodarstva tako slaba. Austrijski, francuski, njemački i talijanski čelnici, svi na sastanku na vrhu u Bruxellesu u prosincu Upozorio da bi ruska financijska kriza mogla uzvratiti udarac njihovim vlastitim gospodarstvima.
“Cilj nikada nije bio gurnuti Rusiju politički i ekonomski u kaos,” , rekao je Njemački vicekancelar Sigmar Gabriel.
U sličnom duhu francuski predsjednik François Hollande rekao je radijskom intervjueru da su sankcije, koje su uključivale otkazivanje isporuke dva nosača helikoptera Mistral Rusiji, nepotrebne i kontraproduktivne.
“G. Putin ne želi aneksirati istočnu Ukrajinu”, rekao je Hollande. “Ono što on želi jest ostati utjecajan. Ono što gospodin Putin želi je da Ukrajina ne postane članica NATO-a.” Što se tiče sankcija, Hollande je rekao: “Nisam za politiku postizanja ciljeva pogoršavanjem stvari. Mislim da sankcije sada moraju prestati.”
Takva zabrinutost nije odvratila Kongres prošlog mjeseca od jednoglasnog usvajanja stroge nove zabrane o financiranju i transferu tehnologije, zajedno s 350 milijuna dolara u oružju i vojnoj opremi za Ukrajinu i 90 milijuna dolara za propagandu protiv Putina i političke operacije u Rusiji. bivši predstavnik Napomenuo je Dennis Kucinich da je ovaj značajan zakon prošao Zastupnički dom kasno u noć sa samo tri prisutna člana.
Pazi što želiš
Promiskuitetna uporaba sankcija protiv Rusije i niza drugih međunarodnih ciljeva, ironično, mogla bi opet progoniti Sjedinjene Države potkopavanjem samih neoliberalnih načela koja su desetljećima zagovarala kako bi poduprla američku ekonomsku ekspanziju.
Kad je Putin zvučao više kao vođa Trilateralne komisije nego kao bivši časnik KGB-a Upozorio prošle jeseni, “Sankcije već potkopavaju temelje svjetske trgovine, pravila WTO-a i načelo nepovredivosti privatnog vlasništva. Oni zadaju udarac liberalnom modelu globalizacije koji se temelji na tržištima, slobodi i konkurenciji, a koji je, da napomenem, model od kojeg su prvenstveno profitirale upravo zapadne zemlje.
“I sada riskiraju gubitak povjerenja kao predvodnici globalizacije. Moramo se zapitati zašto je to bilo potrebno? Uostalom, prosperitet Sjedinjenih Država velikim dijelom počiva na povjerenju ulagača i stranih vlasnika dolara i američkih vrijednosnih papira. To je povjerenje očito potkopano i znakovi razočaranja u plodove globalizacije sada su vidljivi u mnogim zemljama.”
Ian Bremmer, predsjednik Eurasia Group i kolumnist za vanjske poslove za Vrijeme magazin, ponovio je Putinove komentare u njegovom nedavnom globalnom istraživanju, “Glavni rizici 2015”, koji je upozorio da “američki unilateralizam potiče opasne trendove” diljem svijeta. “Vrlo sam daleko od pesimista, ali po prvi put otkako sam osnovao tvrtku 1998., počinjem osjećati ozbiljnu podstruju geopolitičkih predosjećaja.”
Što se tiče gospodarskih sankcija, Bremmer je primijetio: „Najvažniji kratkoročni izazov je šteta nanesena transatlantskim odnosima. Europa će postati još više frustrirana američkim unilateralizmom koji Europa (i europske banke) moraju platiti. Također, SAD bi mogao uvesti nove sankcije Rusiji i/ili Iranu, što bi izazvalo reakciju u 2015.
“Dugoročno, međutim, drugi će se diverzificirati i udaljiti od oslanjanja na dolar i institucije kojima dominira SAD, osobito u istočnoj Aziji, gdje Kina ima snagu i motiv za stvaranje vlastitih institucija, i gdje je manje denominiranih u dolarima duga za kompliciranje procesa. . . .
“I zabrinutost debelog repa za 2015., također povezana s usponom strateških sektora: Vlade na meti sankcija sve će više tretirati tvrtke koje ih poštuju kao instrumente američke moći. To će te tvrtke izložiti povećanim rizicima odmazde od regulatornog uznemiravanja do ugovorne diskriminacije do kibernetičkih napada. Američki financijski sektor posebno je ranjiv po tom pitanju.”
Političke reperkusije
Dugoročne posljedice takvih sankcija mogle bi daleko nadilaziti trošak za naše i druge zapadne ekonomije. Američko-ruska suradnja u kontroli naoružanja već je bila ugroženo. Pritjerana uza zid, Rusija bi mogla odbiti nastavak svoje bitne suradnje u vezi s koridorima opskrbe u Afganistanu, iranskim nuklearnim pregovorima i političkom rješenju u Siriji, što je sve na daleko višem mjestu u bilo kojem racionalnom popisu prioriteta od sudbine Istočna Ukrajina.
Kao što je Bremmer upozorio, “Kremlj koji se osjeća antagoniziran i izoliran, ali ne i bitno ograničen, opasna je perspektiva. Agresivno revizionistička, ali sve slabija Rusija bit će nestabilni akter na globalnoj pozornici u 2015., predstavljajući najveći rizik zapadnim vladama i tvrtkama tijekom cijele godine.” Predvidio je mogućnost više prikrivenih kibernetičkih napada, sukoba s NATO-om i čvršćeg povezivanja Rusije i Kine na račun Zapada.
Ako, kako vjeruju mnogi Rusi, pravi cilj sankcija je promjena režima, baš kao što je predsjednik Richard Nixon promicao vojni udar protiv čileanskog Salvadora Allendea naredivši politikama da se “učiniti da ekonomija vrišti“, većina promatrača se slaže da bi Zapad mogao završiti s mnogo antagonističnijim režimom nakon Putina.
Kratkoročno, naravno, sankcije jednostavno raspaljuju ruski nacionalizam i povećati Putinovu popularnost. Ali dugoročno gledano, promatranom Ruski stručnjak Angus Roxburgh u Čuvar, “Dolijevanje ulja u ratove kremljskih klanova koje jedva razumijemo bio bi vrhunac ludosti. Nemamo pojma kakav bi ishod mogao biti i mogao bi biti puno gori od onoga što trenutno imamo.”
Što duže ukrajinski sukob tinja, to više ekstremista s obje strane dobivaju utjecaj. Pišući prošlog rujna u Moskva Times, Natalia Yudina primijetila da se “znatan broj desničarskih ruskih radikala sada aktivno bori u Ukrajini. Dok su prije sudjelovali u društvenim mrežama, grupama za rekonstrukciju povijesnih ratnih bitaka i svim vrstama kvazi-vojnih kampova za obuku, sada stječu borbeno iskustvo u stvarnom svijetu.
“Nakon završetka sukoba, većina će se neizbježno vratiti u Rusiju, gdje se njihovi dugogodišnji snovi o pokretanju 'ruske pobune' ili 'bijele revolucije' više neće činiti tako teškim postignućem. A to znači da će još jedna posljedica ovog rata biti oštra eskalacija aktivnosti desnih radikala, samo ovaj put u samoj Rusiji.”
Bez kristalne kugle ne možemo znati hoće li se novi hladni rat s Rusijom otopiti ili će se još dublje zamrznuti. Ali čini se potpuno jasnim da ekonomske sankcije i politički sukob oko sudbine istočne Ukrajine povećavaju rizike za globalni poredak daleko nesrazmjerno bilo kakvim stvarnim interesima SAD-a i Zapada.
Vrijedi se prisjetiti, s upravo prošlom stotom obljetnicom Prvog svjetskog rata, da će gospodarski kolaps i društveni poremećaj vjerojatnije posijati sjeme ekstremizma i sukoba nego učiniti svijet sigurnim za demokraciju. Ako kreatori politike traže smjernice u povijesti, bilo bi im dobro savjetovati da proučavaju lekcije iz Versaillesa umjesto da ostanu fiksirani na one iz Münchena.
Jonathan Marshall nezavisni je istraživač koji živi u San Anselmu u Kaliforniji. Njegovi posljednji članci za Consortiumnews bili su “Nepravedne posljedice: Panama nakon Noriega„; "Raniji teroristički akti 9. rujna”; i "Amerika's Raniji zagrljaj mučenja."
Pa, ja sam Rus, živio sam u Ukrajini. Bio sam vrlo potresen kad sam s vremena na vrijeme čitao UAS i eoripejski tisak, balizirajući Putina i govoreći da podržavamo pobunjenike ili čak tamo šaljemo vojsku. U našem 21. stoljeću, vjerujem da bi bilo tako, suočio bih se s puno slika iz svemira, govoreći HA možete vidjeti izum ruske vojske, ali ne Samo Bla Bla Bla. Što se tiče potpore pobunjenicima… Mislite li da je slanje hrane, odjeće i lijekova za civilno stanovništvo zločin? Jeste li vidjeli na TV-u kako ukrajinska vojska napada civilno stanovništvo? kako se bake i djedovi i djeca skrivaju u hladnim, mračnim podrumima? vjerujem da ne! Europljani žale psa zaražene bolničke djevojčice, ljudi u SAD-u plaču za dječakom kojeg su zatvorili policajci, ali tisuće ljudi su napadnute iz dana u dan iu minuti u Ukrajini... tu "priču" ne stvara Rusija, pa čak ni Ukrajina, pa što mislite tko je to izmislio? samo na usnama. Ukrajina je kao susjed Rusije zainteresirana za slabije mjesto Rusije. Životi i smrt ljudi se ne razmatraju, to je tragično. Samo riječi vlade SAD-a MI SMO PRVACI
Я не понимаю Ð½Ð¾Ð±ÐµÐ»ÐµÐ²Ñ ÐºÐ¾Ð³Ð¾ “демократа” гР¾Ñ подина президентР° СШР, который Ñ€Ð°Ð´ÑƒÐµÑ‚Ñ Ñ , что Ð¾Ñ Ð»Ð°Ð±Ð¸Ð» Ñ Ð°Ð½Ðº Ñ†Ð¸Ñ Ð¼Ð ¸ Ñ ÐºÐ¾Ð½Ð¾Ð¼Ð¸ÐºÑƒ РФ. Ð'едь он вредит Ñ Ñ‚Ð¸Ð¼ не Путину, а оу тав Ð»Ñ ÐµÑ‚ в нищете Ð½Ð°Ñ €Ð¾Ð´ Ñ Ñ‚Ñ€Ð°Ð½Ñ‹, который и так живет впроол одь. разве Ñ Ñ‚Ð¾ Ð´ÐµÐ¼Ð¾ÐºÑ€Ð°Ñ‚Ð¸Ñ‡ÐµÑ ÐºÐ¸Ðµ Ñ†ÐµÐ½Ð½Ð¾Ñ Ñ‚Ð¸?
Ako se uzme u obzir da su SAD/NATO namjerno započeli probleme s Rusijom uvjeravajući Ukrajinu da zaprijeti ruskoj pomorskoj bazi na Krimu, onda su male šanse da će SAD/NATO ublažiti sankcije dok se ne postigne cilj zadiranja u ruske granice.
Problem s tim je što bi gubitnik ovdje bila Ukrajina, a ne Rusija; ali, očito USSA/NATO ne zanima sudbina Ukrajine. Sve do čega im je stalo je orkestriranje promjene režima u Rusiji.
Međutim, doživjeli bi veliki šok; kao što su se Rusija i Kina povezale, stvarajući Dvostruku spiralu, koju Zapad ne može pomaknuti; a Kina je sada najveća svjetska ekonomska sila.
Doista, čini se (ovdje iz Bruxellesa…) da će se SAD boriti protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca.
Nadnacionalna intervencionistička elita koja kontrolira vladu SAD-a je luda. Od kada je prov. Amerikanci su imali ikakve kulturne veze s Ukrajinom? Argument širenja “demokracije” je loša šala. Ne mogu se sjetiti nijedne američke intervencije koja nije završila u ruševinama i krvoproliću.
Pa moje je uvjerenje da što više SAD bude koristio sankcije kao sredstvo protiv zemalja, to će se na kraju obiti o glavu. Mislim da ćemo u budućnosti, posebno s usponom institucija kao što je Razvojna banka BRICS-a i alternativa SWIFT sustavu, vidjeti približavanje zemalja koje su bile žrtve američkih (i zapadnih) sankcija. Vjerujem da je 1998. Rusija bila ta koja je bila čvrsta uz Indiju kada su joj SAD uvele sankcije, a sada Indija vidi Rusiju kao svog najvećeg saveznika. Kina se također suočava s "zaokretom SAD-a prema Aziji" pa vjerujem da je u najboljem interesu Kine, posebno kada ona postane najveća svjetska ekonomija, da ima snažnu Rusiju u svom kutu. Također bi li se Iran na kraju mogao pridružiti BRICS-u ili SCO-u? Imamo i Južnu Ameriku koja je bila žrtva bezbrojnih američkih državnih udara i koja je uvelike propatila pod vojnim režimima koje podržava SAD.
Sve što mislim da će biti potrebno je da svijet ima alternativu trenutnom ekonomskom sustavu i mislim da ćemo doista vidjeti odmak od svijeta kojim dominiraju SAD, a koji samo stvara sukobe i smrt u svijetu u kojima danas živimo (Izrael/Palestina, Južna Koreja/Sjeverna Koreja, Sirija, Bliski istok itd.). Mislim da je promjena već u tijeku, ali morat ćemo vidjeti koje ćemo druge promjene vidjeti, posebno jer će Kina biti najveće gospodarstvo i glavna pokretačka snaga svjetskog gospodarstva.
“Kažnjavanje Rusije zbog njene aneksije Krima i kontinuirane podrške ukrajinskim pobunjenicima. . . . . ” Ne možete si pomoći, zar ne?
“Vrijedno je zapamtiti, s upravo prošlom stotom obljetnicom Prvog svjetskog rata, da će gospodarski kolaps i društveni poremećaj vjerojatnije posijati sjeme ekstremizma i sukoba nego učiniti svijet sigurnim za demokraciju.”
Kad se pogleda okolo što se događa – koga podržavamo i koga bombardiramo – demokracija nema nikakve veze s tim: radi se mnogo više o korporativnoj hegemoniji koja se skriva iza štita dobrih djela.
“Kažnjavanje Rusije zbog aneksije Krima i kontinuirane potpore ukrajinskim pobunjenicima vjerojatno će stvoriti mnoštvo nenamjernih i skupih posljedica za Sjedinjene Države i Europu.”
Kao što neće kazniti Rusiju...
Kad bi barem svi bili racionalni kao Hollande.