'Pravda' skrivena iza paravana

Ekskluzivno: Iza fizičkog (a možda i metaforičkog) paravana, američka vlada postavlja svoj slučaj kako bi bivšeg službenika CIA-e Jeffreyja Sterlinga optužila za deset kaznenih djela zbog navodnog odavanja tajni američkom novinaru o riskantnoj i zamršenoj tajnoj operaciji protiv Irana, kao bivši - izvještava analitičar CIA-e Ray McGovern.

Napisao Ray McGovern

Savezna vlada tvrdi da goni bivšeg službenika CIA-e Jeffreyja Sterlinga zbog odavanja informacija novinaru o riskantnoj tajnoj operaciji u kojoj je špijunska agencija prenijela manjkave sheme nuklearne bombe u Iran. No prvi dani suđenja sugeriraju da vlada možda više koristi slučaj kako bi prevladala svoju reputaciju lošeg obavještajnog rada.

U uvodnim izjavama i svjedočenju u srijedu, činilo se da su tužitelji više zabrinuti zbog pobijanja procjene novinara/autora Jamesa Risena o CIA-inoj shemi kao promašenoj i opasnoj nego zbog povezivanja Risena i Sterlinga. Primajući iskaz od nuklearnog inženjera koji je svjedočio iza paravana, tužitelji su pokušali prikazati lažni nacrt kao pedantan i pažljiv.

Čini se da je spor oko toga je li ruski operativac kodnog imena "Merlin", koji je dobio zadatak dostaviti dokumente iranskim predstavnicima, lako otkrio nedostatke, kao što je Risen napisao u svojoj knjizi iz 2006. Ratno stanje, ili ste jednostavno primijetili da neke stranice nedostaju. Interni tim CIA-inih stručnjaka kada je zamoljen da ispita sheme uočio je oko 25 posto pogrešaka, no postoji sukob mišljenja o tome je li to pokazalo koliko je lako bilo razotkriti prijevaru ili koliko je teško bilo uočiti nedostatke.

Ništa od toga, međutim, ne odnosi se na to je li Sterling bio ili nije bio izvor za Risena u vezi s operacijom "Merlin", dokaz koji bi američkim tužiteljima moglo biti teško utvrditi jer Risen, novinar New York Timesa o nacionalnoj sigurnosti, ima niz izvora unutar obavještajne zajednice od kojih se crpiti. Budući da je Ministarstvo pravosuđa odustalo od pokušaja da prisili Risena da identificira svoje izvore, tužiteljima će možda biti teško dokazati da je Sterling bio jedan od izvora za otkrivanje "Merlina".

Ali stvarni podtekst slučaja Sterling je kako je politizacija analitičkog odjela CIA-e tijekom proteklih nekoliko desetljeća pridonijela višestrukim obavještajnim neuspjesima, posebno naporima da se "dokaže" da su ciljani režimi na Bliskom istoku gomilali oružje za masovno uništenje.

Lažni slučaj Irak-WMD dao je ključno obrazloženje za rat koji je proširio pustoš ne samo po Iraku, već je potaknuo terorizam i drugo nasilje na Bliskom istoku i u Europi. “Operacija Merlin” osmišljena tijekom Clintonove administracije bila je dio sličnog nastojanja da se pokaže da je Iran bio uključen u aktivan program za izradu nuklearne bombe i da bi stoga bio zainteresiran za pogrešne sheme koje je CIA prodavala.

Ipak, u slučaju Sterling, čini se da savezni tužitelji žele da bude oboje. Oni žele proširiti slučaj kako bi poboljšali reputaciju CIA-e u vezi s njezinim vještinama tajnih operacija, ali zatim suziti slučaj ako odvjetnici obrane pokušaju pokazati poroti širi kontekst u kojem su otkrivena "Merlina" 2006. kako je predsjednik George W. Busheva administracija pokušavala je izgraditi argumente za rat s Iranom oko njegova nuklearnog programa, kao što je to činila oko nepostojećeg oružja za masovno uništenje u Iraku 2002.-2003.

Čini se da se sutkinja Leonie Brinkema povinuje željama američke vlade, dopuštajući tužiteljima da ispoliraju "Merlinov" gambit, ali se zatim vraća inzistiranju na uskoj relevantnosti ako odvjetnici obrane pokušaju proširiti okvir kako bi uključili razloge zašto je Risen to smatrao važnim objaviti priču na prvom mjestu. Zatim, slučaj se odnosi samo na usko pitanje je li Sterling dao povjerljive informacije Risenu.

Ali dva problema, lažni obavještajni podaci o Iraku i oružju za masovno uništenje i pritisak da se stvori još jedan casus belli protiv Irana, neraskidivo su povezani, kao što je sam Risen objasnio u svom pismena izjava podnesen u vezi sa slučajem Sterling.

Risen je napisao: “Vjerujem da sam izvršio vitalno važnu javnu službu razotkrivajući bezobzirnu i loše vođenu prirodu obavještajnih podataka o nastojanjima Irana da nabavi oružje za masovno uništenje, kako nacija ne bi ponovno krenula u rat na temelju pogrešnih obavještajnih podataka, kao imao je u Iraku.”

Iza ekrana

U zgradi saveznog suda u Aleksandriji, Virginia, postojao je ogroman paravan između nas iz javnosti i postupka, kako bi se omogućilo određenom broju svjedoka da svjedoče bez otkrivanja svog identiteta. Neki su svjedoci čak koristili djelomična ili lažna imena.

Zaslon visok 12 stopa činio se kao metafora za sav dim i ogledala koje smo mogli čuti, ali ne i vidjeti tijekom prvog "javnog" dana suđenja Sterlingu za deset kaznenih djela. Još jedan zakazani svjedok bila je Busheva savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice, koja je slavno pomogla u prodaji tvrdnji o Iraku o WMD-u upozoravajući da ne želi da “puška koja se dimi bude oblak gljive”.

Još jedna fraza iz tog doba "nije autentično" stalno mi je prolazila kroz glavu, riječi koje je Mohammed El Baradei, šef UN-ove Međunarodne agencije za atomsku energiju, primijenio na krivotvorene dokumente koji navodno dokazuju da je Irak naporno radio na programu nuklearnog oružja.

Ti krivotvoreni dokumenti navodno su pokazali da je Irak tražio "žuti kolač" (vrlo nisko pročišćeni) uran iz afričke države Niger, što je tvrdnja koju je predsjednik Bush pomenuo u svom Govoru o stanju Unije 2003. dok je pokušavao sklopiti ugovor na svom Invazija na Irak dva mjeseca kasnije.

Nije ni čudo što je američka vlada željela da El Baradei ode s mjesta šefa IAEA-e i da se umjesto njega ubaci povodljiviji birokrat. Zatim bi se IAEA mogla iskoristiti za širenje tvrdnji o iranskom navodnom programu nuklearnog oružja kako bi se opravdalo jačanje američkih sankcija, pa čak i moguća kampanja bombardiranja. Tamo su procurili kablovi iz Pvt. Javlja se Bradley (sada Chelsea) Manning za Wikileaks.

Prema procurjelim depešama američkog veleposlanstva iz Beča, Austrija, mjesta sjedišta IAEA-e, američki su diplomati 2009. navijali kako su ElBaradeija zamijenili japanskim diplomatom Yukiyom Amanom koji je pristao progurati američke interese u Iranu na načine na koje ElBaradei ne bi. Nakon što je zahvalio Amerikancima što su mu dali posao, Amano je pružio ruku za još američkog novca u svoj ured. [Pogledajte Consortiumnews.com's “Američki dug Bradleyu Manningu„.]

Ali ElBaradeijev izraz "nije autentično" mogao se mnogo šire primijeniti na ono što je tih godina prolazilo kao obavještajni proizvod. Za mene, "nije autentičan" donio je užasnu uspomenu na one neugodne dane prije napada na Irak, kada su moju profesiju analize obavještajnih podataka iskvarili Bush, potpredsjednik Dick Cheney, Condoleezza Rice, ministar obrane Donald Rumsfeld i željni da- molim direktora CIA-e Georgea Teneta.

Komentirajući nalaze iz 2008. petogodišnje dvostranačke istrage obavještajnog odbora Senata o obavještajnim podacima prije iračkog rata, tadašnji predsjednik Jay Rockefeller opisao je veći dio toga kao "nepotkrijepljen, kontradiktoran ili čak nepostojeći".

UN-ov inspektor za oružje Hans Blix ovako je to rekao: “Učinilo mi se neobičnim da su oni koji su željeli poduzeti vojnu akciju mogli sa 100-postotnom sigurnošću znati da oružje postoji, a pokazalo se da nemaju nikakvog znanja o tome gdje se nalazi.” (Imao sam rijetku priliku pokrenuti to pitanje s Rumsfeldom u svibnju 2006 javna sjednica u Atlanti, Georgia.)

Iranska grupa Think

U kontekstu još jedne "grupne misli" Inside-the-Beltway sigurnosti da Iran žuri s izradom nuklearne bombe, CIA-ini revnosni praktičari tajnih akcija usvojili su pretjerano pametan način da sabotiraju jednako prolazan program nuklearnog oružja Irana. Bila je to jedva uvjerljiva priča o previše maštovitim studentima druge godine s puno novca koji su planirali unazaditi “program” koji, po svoj prilici, nije postojao.

Najdefinitivija studija postiračkog "nepotvrđenog, kontradiktornog ili čak nepostojećeg" programa nuklearnog oružja, ovaj put u Iranu, predstavljena je u Garethu Porteru Proizvedena kriza objavljeno prije godinu dana (i recenzenti u ulizičkim korporativnim medijima smatraju ga nedodirljivim). Porter donosi rezultate svog višegodišnjeg istraživanja ovog pitanja, uključujući brojne intervjue s bivšim insajderima.

On pokazuje da podrijetlo iranske nuklearne "krize" nije bilo u iranskom porivu da se domogne nuklearnog oružja, već u trajnom nastojanju Sjedinjenih Država i njegovih saveznika da uskrate Iranu njegovo pravo, zajamčeno u Nuklearnom ne-nuklearnom sporazumu. Ugovor o širenju nuklearnog oružja, uopće imati bilo kakav nuklearni program.

Knjiga naglašava utjecaj koji je američki savez s Izraelom imao na ratobornu politiku Washingtona prema Iranu i baca novo svjetlo na američku strategiju pretvaranja IAEA-e u oruđe te politike, posebno tajanstvene obavještajne podatke s prijenosnog računala koji su navodno “dokazali” Iranska dvoličnost, ali to je od tada povezano s mogućom izraelskom tajnom operacijom podmetanja "neautentičnog" dokaza.

Evo kako Hans Blix opisuje otkrića u Porterovoj knjizi: “Nacionalni obavještajni podaci koji se iznose ili prodaju često su problematični kao dokazi. U slučaju Iraka, neispravni obavještajni podaci pridonijeli su ratu protiv oružja za masovno uništenje koje nije postojalo. Mogu li nepouzdani ili krivotvoreni obavještajni podaci jednog dana dovesti do napada na iranske namjere koje možda i ne postoje?

“Osjećam zahvalnost Garethu Porteru na njegovom nametljivom i kritičkom ispitivanju obavještajnog materijala proslijeđenog IAEA-i. Kada sigurnosne organizacije ne prezaju od atentata na nuklearne znanstvenike, možemo sa sigurnošću reći da ne oklijevaju ni trenutka kružiti lažnim dokazima.”

Aluzija na ubojstva iranskih nuklearnih znanstvenika, ubojstva koja se naširoko pripisuju izraelskim obavještajnim službama, dovoljno je jasna. A to je samo mali dio bitne uloge koju je odigrao Izrael u izgradnji slučaja za "bombu-bombu-bombu" Iran. Svaka mu čast, Porter nije uspio razotkriti poglavlje i stihove ove priče.

Dakle, čini se da suđenje protiv Jeffreya Sterlinga ima višestruke svrhe osim jednostavnog dokazivanja da je Sterling odao neke tajne Jamesu Risenu. To je prilika za CIA-u da se suprotstavi raširenom dojmu da je neka nespretna obavještajna agencija koja smišlja bezobrazne sheme. To je također prilika za zastrašivanje svih drugih potencijalnih zviždača koji bi se usudili izložiti javnosti više dokaza da je CIA upravo takva nezgrapna obavještajna agencija.

I to bi pružilo određenu zaštitu za sljedeći put kada američka vlada bude trebala neke "obavještajne podatke" napravljene po narudžbi da opravda još jedan sukob poput rata u Iraku. Na taj način, kazneni progon Jeffreya Sterlinga odvraća buduće dužnosnike, koji bi mogli doći u iskušenje da počine neoprostivi grijeh stavljanja lojalnosti svojoj savjesti i Ustavu ispred ugovora o tajnosti koji su prethodno potpisali kao uvjet za zapošljavanje.

Kao što je Lord Acton, engleski političar i povjesničar iz devetnaestog stoljeća, jednom rekao: “Sve što je tajno degenerira, čak i provođenje pravde; ništa nije sigurno što ne pokazuje kako može podnijeti rasprave i publicitet.”

Ray McGovern radi s Tell the Word, izdavačkim ogrankom ekumenske Crkve Spasitelja u središtu Washingtona. Bio je analitičar CIA-e 27 godina, a sada je član Upravljačke skupine veterana obavještajnih stručnjaka za razum (VIPS).