Neki američki gledatelji filma kažu da se suprotstavljaju sjevernokorejskom "kibernetičkom terorizmu" gledajući Sonyjev "Intervju", komediju koja osvjetljava atentat na stvarnog vođu Kim Jong-una. Ali bijes zbog osvetničkog hakiranja Sonyja izgleda kao najnovija američka histerija, kako objašnjava bivši CIA-in analitičar Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Navodni hak Sjeverne Koreje u računalni sustav američke filmske tvrtke uzbudio je mnogo ljudi bez puno razmišljanja o značaju ili nedostatku toga onoga što se dogodilo i bez rješavanja nekih dugotrajnih konceptualnih problema koji su mučili rasprave vezane uz terorizam.
Problemi i dalje postoje čak i ako stvari pojednostavimo prihvaćanjem široko rasprostranjene pretpostavke da je sjevernokorejski režim doista počinio hakiranje, pretpostavke da je, na temelju dosadašnjeg javnog znanja, nije nužno točno.
Poster iz Sonyjevog filma “The Interview” u kojem glume Seth Rogen i James Franco.
Čini se da je krajnji učinak elektroničkog upada bio odgoda prikazivanja filma, koji obično nije onaj od kojeg se prave ili bi se trebale snimati krize nacionalne sigurnosti. Neki od onih koji su uznemireni zbog incidenta pozivaju se na naknadne ratoborno zvučajuće izjave sjevernokorejskog režima koji se, iako poriču odgovornost za upad u računalo, ljutito referiraju na isti film.
Nešto od onoga što je taj režim navodno rekao u ovom trenutku u vezi s prijetnjama protiv Sjedinjenih Država nije stvarno rekao. Osim toga, Pjongjang cijelo vrijeme daje ratoborne izjave, uključujući i one usmjerene posebno prema Sjedinjenim Državama.
Možda neki od onih koji su zabrinuti zbog ovog posljednjeg incidenta vjeruju da uspješno hakiranje pokazuje sposobnost, kao i spremnost da se nanese značajnija šteta Amerikancima koji odu pogledati film koji sjevernokorejski režim ne želi da oni vide.
Zamišljeni scenarij mogao bi uključivati nešto poput sjevernokorejskih hakera koji preuzimaju elektroniku kinodvorana u Sjedinjenim Državama i na neki način manipuliraju sustavom kontrole klime kako bi imali iscrpljujuće ili smrtonosne posljedice na ljude u publici. Koliko god takav scenarij bio smiješan, nije nevjerojatno da takve slike utječu na razmišljanje nekih Amerikanaca koji se brinu o tome što bi Sjeverna Koreja mogla učiniti, jer ova vrsta maštovitosti ima korijene u široj tradiciji američkog razmišljanja o terorizmu.
Postojala je fascinacija, barem još od 1990-ih, mogućim nekonvencionalnim metodama terorističkog napada, što će reći korištenje kemijskih, bioloških, radioloških ili nuklearnih (CBRN) sredstava ili bilo čega što ima veze s cyber sposobnostima. A takva hipotetska sredstva doista stvaraju fascinantne scenarije.
Sama seksipilnost subjekta raspaljuje maštu. Ta je fascinacija dovela do krajnje nerazmjerne pozornosti u komentarima i alarmiranja o terorizmu koji koristi CBRN i cyber metode, nerazmjerno u usporedbi s načinima na koje teroristi zapravo nanose štetu ljudima.
Primjer ovog pogrešnog fokusa i koliko dugo postoji bio je članak da je kandidat predsjednika Obame za ministra obrane, Ashton Carter, napisao prije 16 godina zajedno s Johnom Deutchom, još jednim bivšim zamjenikom ministra obrane, i Philipom Zelikowom, koji je nadgledao pisanje izvješća Komisije za 9. rujna.
Opasnost na koju su nas autori htjeli upozoriti je da bi “teroristi mogli dobiti pristup oružju za masovno uništenje, uključujući nuklearne uređaje, raspršivače klica, oružje s otrovnim plinom, pa čak i računalne viruse”. Svi njihovi maštoviti hipotetski primjeri uključivali su korištenje CBRN ili cyber tehnika. Tvrdili su da je velika razlika između, s jedne strane, terorizma o kojem bismo se stvarno trebali više brinuti i koji bi bio "katastrofalan", i s druge strane konvencionalnog terorizma za koji su nas autori uvjeravali da već dobiva dovoljno pozornosti, bila ili ne korištene su nekonvencionalne tehnike ili oružje.
Napadi 9. rujna, koji nisu imali nikakve veze s cyber metodama ili CBRN sposobnostima, pokazali su koliko je ta analiza bila pogrešna. Ništa što su teroristi učinili u godinama od tada ne sugerira da je analiza manje pogrešno usmjerena. Pa ipak, fascinacija se nastavlja, kao i pogrešna pripisivanja novosti prijetnjama koje odgovaraju fascinantnom kalupu.
Tako npr. David Rothkopf nam govori ovog tjedna da se "nalazimo na kritičnoj točki u svitanju kibernetičke ere", da moramo "započeti pisati novu knjigu" o vanjskoj politici zbog kibernetičkih prijetnji i da bismo kao odgovor na incident sa Sony Picturesom trebali govoriti o korištenju ne samo kibernetičkih napada nego čak i vojne akcije protiv Sjeverne Koreje. Sen. John McCain, da ga nitko ne nadmašuje kada je u pitanju razgovor o uključivanju u ratove, , rekao je pretpostavljeni sjevernokorejski hak na Sony bio je "manifestacija novog oblika ratovanja".
Još jedno staro pitanje povezano s terorizmom koje je pokrenuo slučaj Sony tiče se službenog američkog popisa država sponzora terorizma. Predsjednik Barack Obama kaže da će razmotriti ima li razloga da Sjevernu Koreju vrati na popis. Takav bi pregled bio primjeren utoliko što se zapravo fokusira na terorizam. Označavanje državnog sponzora jedno je od najčešće zlouporabljavanih popisa koje američka vlada proglašava, pri čemu većina popisa i brisanja, pod nekoliko različitih uprava, ima malo ili nimalo veze s terorizmom.
Ostatak Kube na popisu dugo nakon što je prestala biti uključena u bilo što što bi se moglo smatrati sponzoriranjem terorizma bila je očita anomalija, iako može se ispraviti u tijeku provedbe predsjednikove inicijative o Kubi. Irak pod Saddamom Husseinom pomaknut je s popisa i na njemu iz razloga koji nisu promjena u ponašanju Iraka povezanom s terorizmom; skinula se za vrijeme Reaganove administracije kao dio američkog naginjanja prema Iraku tijekom iransko-iračkog rata, a ponovno je stavljena kada je Sadam napao Kuvajt.
Sjeverna Koreja počinila je vrlo gadan terorizam 1980-ih, ali je ostala na popisu mnogo godina nakon što je prestala činiti bilo što slično. Kada ju je administracija Georgea W. Busha uklonila s popisa prije šest godina, pravi razlog nije bio terorizam, već okolnosti povezane s pitanjem nuklearnog oružja.
Iako fascinacija hipotetskim cyber smicalicama kao terorističkim oruđem i ukorijenjenost pojma kibernetički terorizam u jeziku, daju poticaj za označavanje pretpostavljene sjevernokorejske akcije protiv Sony Picturesa kao terorizma, sigurno postoji razlog za održavanje jasne razlike, u terminologiji kao i u odgovorima, između radnji koje odgađaju prikazivanje filma i one koje imaju materijalnije učinke koji se obično povezuju s terorizmom.
Još jedan razlog za pauzu u primjeni oznake terorizam na ono što se dogodilo, i bez sumnje razlog zbog kojeg Obamina administracija zastaje prije nego što to primijeni, je razmišljanje o tome što su Sjedinjene Države, ili zemlje koje Sjedinjene Države nazivaju saveznicima, učinile ili bi mogle učiniti sa svojim vlastitim cyber sposobnostima u inozemstvu. Ako se jedna akcija treba nazvati terorizmom, onda mora biti i druga.
To dovodi do asimetrije koja je nas Amerikance spriječila da se u potpunosti pomirimo s time kako mi i drugi koristimo državno odobreno nasilje u političke svrhe. Najčešće koncepcije terorizma uglavnom odgovaraju pravnoj američkoj definiciji koja se koristi za još jedan od tih službenih popisa (onaj za strane terorističke organizacije).
Ta se definicija odnosi na politički motivirano nasilje koje protiv neboraca provodi ili nedržavna organizacija ili tajni agenti države. Većina politički motiviranog nasilja koje mi ili naši navodni saveznici prakticiramo (od čega velik dio pogađa neborce, ponekad na vrlo krvave načine) provodi se otvoreno kao vojne operacije. Drugi možda neće imati tu priliku, bilo zbog slabosti vojnih sposobnosti ili nedostatka priznanja kao države, ili oboje.
Dakle, možemo primijeniti oznaku od terorizam na politički motivirano nasilje drugog tipa, ali ne moramo to primijeniti na naše vlastito, ili možda na nasilje navodnog saveznika. Razlika se pravi u semantici, čak i ako ne u moralu ili materijalnim učincima. Ali ako primijenimo oznaku na bilo koju neprijateljsku kibernetičku operaciju u stranoj zemlji, a sami smo izveli takve operacije, gubimo tu prikladnu terminološku asimetriju.
Naravno, moglo bi se slijediti McCainov pristup jednostavnog nazivanja svega ratom, ali to vodi do dva druga zapažanja. Jedan je da ako smo proveli neprijateljske cyber operacije ne kao odgovor na bilo što što bi se moglo nazvati terorizmom ili ratom, već kao odgovor na nešto drugo (kao što je, recimo, nuklearni program koji nam se slučajno ne sviđa), tada mi morali bismo reći da smo započeli rat. (I je li to išta bolje od pokretanja drugih oblika politički motiviranog nasilja?)
Drugo zapažanje je da ako smo u ratnom stanju kad god haker krene na film koji mu se slučajno ne sviđa i utječe na njegove prihode od kino blagajni, u goroj smo nevolji nego što je itko od nas mislio.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Izravno iz RAND Corporation (RAND bi trebao označavati istraživanje i razvoj ili istraživanje i razvoj).
Bruce Bennett savjetovao je 'The Interview', prema različitim izvorima. Vlastitim riječima:
Poslao sam komentar s mnogo poveznica koji je zadržan na moderiranju više od 24 sata.
Ono što je bilo čudno nije da su Sonyjevi e-mailovi bačeni, nego su najštetniji e-mailovi objavljeni nešto za što netko bez kulturnog uvida u zapad nije bio sposoban do te mjere da je David Seaton tvrdio da su to mogli učiniti samo Rusi, u svom The Sony hack (upozorenje slijedi čisto nagađanje)
Međutim, Moonies, Crkva ujedinjenja Sun Myung Moona, snažno je uključena u pružanje podrške obavljanju poslova i tumačenju stvari za Sjevernu Koreju dok polako pokušavaju preuzeti vlast. Volio bih da mogu objaviti poveznice. Možda ćete moći pronaći na Googleu mnoge relevantne poveznice na dokumentaciju tako što ćete googlati moj komentar zadnji komentar Paula R. Pillara, €˜Terrorism’ Hysteria over Sony Hack
Važniji od sadašnjeg sukoba bio je pokušaj da Romney bude izabran, film “The Innocent of Muslims”. Zapanjujuće, niti jedan desničarski Amerikanac nije ubijen u neredima, koji bi imao rođake koji bi navijali za Ronnyjeve pokušaje da iskoristi napad na Benghazi. Možemo se približiti ratu među civilizacijama, za kojim žude ekstremisti s obje strane, nego većina misli.
Dovodim u pitanje zdrav razum tvrtke SONY u produkciji ovog filma koji prikazuje nasilno ubojstvo nezrelog i nestabilnog diktatora nacije s nuklearnim oružjem
mogućnostima. Činjenica da se radi o komičnoj satiri dodatno pridonosi neodgovornosti
tvrtke SONY po ovom pitanju. Zapadne nacije i Sjeverna Koreja održavale su "stand-off" i onda SONY idiotizam izlazi s ovim filmom koji prikazuje njegovo nasilno ubojstvo od strane zapadnih ubojica. Onda je potpuno pogrešno da Obama uopće pomisli na nametanje sankcija Sjevernoj Koreji zbog ovoga.
Kako bi SAD reagirao da su igrači u ovom filmu bili obrnuti i prikazani kako je predsjedniku Obami raznesena glava? Bismo li to tolerirali kao puku komediju?
Sumnjam u zdrav razum SONY-ja u produkciji ovog filma
Sony posluje kako bi zaradio novac, a ugađanje najnižem nazivniku obično je učinkovito sredstvo za postizanje tog cilja. U većini korporativne Amerike moral, etika i društvena odgovornost nisu čimbenici u donošenju poslovnih odluka.
Gdje god treba povući crtu oko onoga što je legalno, kad bi netko napisao komediju o planu da se ubije voljeni slavljenik, većina to ne bi nazvala smiješnom: Engleska kraljica: Papa: žene američkih vojnika ili policajaca: Netko se uvrijedio zbog prvog manjinskog predsjednika: Ili čak Djeda Mraza. Porno film o proroku Muhamedu također bi trebao izazvati gađenje kod razumnih ljudi, sve drugačije vodi u svijet bezakonja.
Sjeverna Koreja je očito jako uplašena zbog prijetnje i bilo bi pogrešno reći da se očito neće uključiti. Ali sofisticiranost u razumijevanju naše kulture nadilazi ih. Materijal nije bačen samo masovno. Ono što boli dobilo je na važnosti do te mjere da David Seaton misli da samo Rusi imaju takvu vještinu.
http://my.firedoglake.com/blog/2014/12/21/the-sony-hack-warning-pure-speculation-to-follow/
Međutim, Sun Mung Moonovi Moonies imali su izuzetno sofisticiran doprinos na Fox Newsu i drugim medijima, kao iu svojim novinama Washington Times i UPI. Daju ogromnu pomoć Sjevernoj Koreji dok pokušavaju jednog dana biti glavni. Čak i pomaganje Kim Jong Unu dok je bio dječak prije nego što je postao predsjednik,
https://nkleadershipwatch.wordpress.com/2012/09/07/jang-song-taek-delivers-floral-wreath-and-condolence-message-to-family-members-of-the-rev-sun-myung-moon/
http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/asia/northkorea/9527328/Unification-Church-successor-makes-surprise-visit-to-North-Korea.html
http://www.theatlantic.com/international/archive/2012/09/sun-myung-moons-groundbreaking-campaign-to-open-north-korea/262057/
http://www.nkeconwatch.com/2013/01/22/dprk-awards-citizenship-to-korean-american/
http://www.kcna.co.jp/item/2012/201209/news07/20120907-10ee.html
http://www.tparents.org/Library/Unification/Talks/Park/Park-130122.pdf
Još važnija od mogućnosti pomoći Sjevernoj Koreji u odabiru kibernetičkog napada kako bi se pokušao zaštititi čelnika Sjeverne Koreje od atentata je umiješanost Moonie (Crkva ujedinjenja Sun Myung Moona) u pokušaj nevinosti muslimana da izazovu rat. između civilizacija. Jedina stvar koju su Moonies vjerojatno željeli bila je da Romney bude izabran na teoriji da će se Mormonizam smatrati glavnim kršćanstvom koje će slijediti Crkva ujedinjenja. Kad je Romney počeo koristiti napad na Benghazi u svojoj kampanji, rođaci poginulih Amerikanaca su vikali. Međutim, da je jedan od mrtvih Amerikanaca bio desničar s rođacima koji bi pohvalili Romneyev odgovor, to bi pomoglo Romneyevoj predsjedničkoj kampanji. Iznimno smo se približili ratu između civilizacija koji zajednički žele fanatici s obje strane.
Sjeverna Koreja ima pravo biti uzrujana i uplašena, iako je u ovom trenutku također nužan negativan odgovor Zapada. Zadržimo se na tome tko je pomogao Sjevernokorejcima ili učinio stvari kako bi im se dodvorio.
Prestanimo brkati potrebu da se dopusti da određeni govor mržnje ostane legalan s bilo kojim načinom hvaljenja prezrenih postupaka, poput uvredljive i moguće prijeteće takozvane komedije.
Sljedeće više nije navedeno na My.Firedoglakeu, ali se još uvijek može kliknuti,
http://firedoglake.com/2014/12/26/over-easy-who-hacked-sony-maybe-not-north-korea/
http://firedoglake.com/2014/12/26/over-easy-who-hacked-sony-maybe-not-north-korea/#comment-2671801
PS Volio bih da mogu ovo objaviti prošireno kao članak na Vijesti o konzorciju
Gdje god treba povući crtu oko onoga što je legalno, kad bi netko napisao komediju o planu da se ubije voljeni slavljenik, većina to ne bi nazvala smiješnom: Engleska kraljica: Papa: žene američkih vojnika ili policajaca: Netko se uvrijedio zbog prvog manjinskog predsjednika: Ili čak Djeda Mraza. Porno film o proroku Muhamedu također bi trebao izazvati gađenje kod razumnih ljudi, sve drugačije vodi u svijet bezakonja.
Sjeverna Koreja je očito jako uplašena zbog prijetnje i bilo bi pogrešno reći da se očito neće uključiti. Ali sofisticiranost u razumijevanju naše kulture nadilazi ih. Materijal nije bačen samo masovno. Ono što boli dobilo je na važnosti do te mjere da David Seaton misli da samo Rusi imaju takvu vještinu.
http://my.firedoglake.com/blog/2014/12/21/the-sony-hack-warning-pure-speculation-to-follow/
Međutim, Sun Mung Moonovi Moonies imali su izuzetno sofisticiran doprinos na Fox Newsu i drugim medijima, kao iu svojim novinama Washington Times i UPI. Daju ogromnu pomoć Sjevernoj Koreji dok pokušavaju jednog dana biti glavni. Čak i pomaganje Kim Jong Unu dok je bio dječak prije nego što je postao predsjednik,
https://nkleadershipwatch.wordpress.com/2012/09/07/jang-song-taek-delivers-floral-wreath-and-condolence-message-to-family-members-of-the-rev-sun-myung-moon/
http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/asia/northkorea/9527328/Unification-Church-successor-makes-surprise-visit-to-North-Korea.html
http://www.theatlantic.com/international/archive/2012/09/sun-myung-moons-groundbreaking-campaign-to-open-north-korea/262057/
http://www.nkeconwatch.com/2013/01/22/dprk-awards-citizenship-to-korean-american/
http://www.kcna.co.jp/item/2012/201209/news07/20120907-10ee.html
http://www.tparents.org/Library/Unification/Talks/Park/Park-130122.pdf
Još važnija od mogućnosti pomoći Sjevernoj Koreji u odabiru kibernetičkog napada kako bi se pokušao zaštititi čelnika Sjeverne Koreje od atentata je umiješanost Moonie (Crkva ujedinjenja Sun Myung Moona) u pokušaj nevinosti muslimana da izazovu rat. između civilizacija. Jedina stvar koju su Moonies vjerojatno željeli bila je da Romney bude izabran na teoriji da će se Mormonizam smatrati glavnim kršćanstvom koje će slijediti Crkva ujedinjenja. Kad je Romney počeo koristiti napad na Benghazi u svojoj kampanji, rođaci poginulih Amerikanaca su vikali. Međutim, da je jedan od mrtvih Amerikanaca bio desničar s rođacima koji bi pohvalili Romneyev odgovor, to bi pomoglo Romneyevoj predsjedničkoj kampanji. Iznimno smo se približili ratu između civilizacija koji zajednički žele fanatici s obje strane.
Sjeverna Koreja ima pravo biti uzrujana i uplašena, iako je u ovom trenutku također nužan negativan odgovor Zapada. Zadržimo se na tome tko je pomogao Sjevernokorejcima ili učinio stvari kako bi im se dodvorio.
Prestanimo brkati potrebu da se dopusti da određeni govor mržnje ostane legalan s bilo kojim načinom hvaljenja prezrenih postupaka, poput uvredljive i moguće prijeteće takozvane komedije.
Sljedeće više nije navedeno na My.Firedoglakeu, ali se još uvijek može kliknuti,
http://firedoglake.com/2014/12/26/over-easy-who-hacked-sony-maybe-not-north-korea/
http://firedoglake.com/2014/12/26/over-easy-who-hacked-sony-maybe-not-north-korea/#comment-2671801
PS Volio bih da mogu objaviti članak na Consortium News
Jedina stvar koju smatram činjenicom u vezi s ovom pričom je da je Sony snimio film pod nazivom "Intervju".
Da je Sony bio hakiran. . . Može biti.
Hakirana od strane Sjeverne Koreje. . . Vrlo malo vjerojatno.
PR trik koji SAD-u daje priliku da demonizira Sjevernu Koreju. . . Vrlo moguće.
Sjećate li se oružja za masovno uništenje?
Sjećate se čovjeka u špilji koji je natjerao američku vojsku da mu se ne smeta dok je on rušio NY Towers?
Ponavljanje od strane MSM-a ne zamjenjuje činjenice i dokaze.
Dok nam se ne pokažu dokazi, ne vjerujte ni riječi ovoj vladi. kaže i promiče MSM.
Potpuno se slažem.
Slažem se.
Histerična pretjerana reakcija u SAD-u na hakiranje računala u Sonyju je sama po sebi vrijedna satiričnog filma. Slučaj umjetnosti koja oponaša život, ili možda obrnuto, piše Finian Cunningham.
Optužbe za ispiranje mozga i autoritarnu državnu kontrolu upućene Sjevernoj Koreji mogu se jednako lako primijeniti na američku javnost s obzirom na ogromnu orkestraciju popularne percepcije od strane američkih medija, Washingtona i njegove blisko povezane holivudske infotainment industrije.
http://www.veteransnewsnow.com/2014/12/28/513476-us-thought-control-goes-into-loop-over-sony-hollywood-hack/
Bruha oko hakiranja Sonya također je bila korisna za CIA-u i njezine pristaše jer je pozornost ljudi usmjerila na Sony i “Intervju” i skrenula s izvješća o mučenju.