Konzervativci koji obično pozdravljaju individualne slobode predvode televizijsku obranu mučenja osumnjičenih za terorizam od strane američke vlade, uključujući mnoge koji su bili potpuno nevini. No, neke konzervativce muči ova klecava obrana Bushove administracije, kako objašnjava Ivan Eland iz Nezavisnog instituta.
Autor Ivan Eland
U emisijama s vijestima svi govore o mučenju - uglavnom braneći histerične postupke Bushove administracije nakon napada 9. rujna. Doduše, 11. rujna bio je potresno iskustvo za širu javnost, koja je željela akciju kao odmazdu. Međutim, dužnost je mudrih političkih vođa urazumiti javnost kako bi prigušili želju za bilo kakvim nepromišljenim, kontraproduktivnim postupcima.
Umjesto toga, dužnosnici Bushove administracije iskoristili su takav javni strah i bijes od 9. rujna kako bi potaknuli javnu potporu vlastitoj nepovezanoj političkoj agendi koja je pogoršala problem islamističkog terorizma. Mučenje je bilo jedan aspekt te političke agende.
Predsjednik George W. Bush dobio je pljesak tijekom svog govora o stanju Unije 2003. u kojem je iznio lažni slučaj invazije na Irak.
Čak i nakon 9. rujna, terorizam je bio rijedak događaj, kao što je bio i prije, a vladini stručnjaci za terorizam trebali su znati da resursi male skupine, poput Al Qaide, nisu bili dovoljno veliki da bi zahtijevali ekscese kao odgovor, poput mučenja i druge vladine uzurpacije američkih ustavom zajamčenih građanskih sloboda.
Kada je razotkriveno zlostavljanje i mučenje zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib u Iraku, pogoršalo se gerilsko nasilje koje je uslijedilo nakon Bushove izmišljene invazije i okupacije Iraka nakon 9. rujna. Mučenje u tajnim zatvorima CIA-e diljem svijeta nakon 11. rujna, već dobro poznato, ali istaknuto i detaljno u izvješću Senatskog odbora za obavještajne poslove, moglo bi na sličan način raspiriti vatru antiameričkog islamizma.
Ipak, informativni programi dali su više vremena braniteljima Bushove očito nezakonite i kontraproduktivne politike nego protivnicima mučenja — poput članova odbora i organizacija za ljudska prava. Razlog je to što mediji imaju naviku fokusirati se na dužnosnike izvršne vlasti kao autoritativne izvore politike (jer je izvršna vlast, suprotno viziji osnivača zemlje, sada daleko najmoćnija ruka vlade).
Također, mediji vole raspirivati kontroverze, a bivši dužnosnici koji brane jezivu, nečuvenu i iskreno "neameričku" politiku su... odlična televizija. Kažem neamerički jer tajno zatvaranje i mučenje jasno krše zakon SAD-a, službenu politiku SAD-a prije Bushove administracije, međunarodnu konvenciju o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim kaznama koju je potpisao Ronald Reagan i ratificirao Kongres, i dugo- stalnim međunarodnim standardima ljudskih prava.
Konačno, dužnosnici Obamine administracije, koji su prekinuli s mučenjem kada je Barack Obama došao na dužnost, izbjegavali su problem jer ne žele negativno utjecati na moral CIA-ine birokracije.
Međutim, ako bi neko osoblje CIA-e koje je mučilo ljude ili uništavalo videozapise toga bilo procesuirano, možda bi agencija naučila izbjegavati takve nezakonitosti u budućnosti. Odlazak ljudi u zatvor imao bi oštriji učinak nego što su očito imala saslušanja Crkvenog odbora sredinom 1970-ih na nezakonite i protuustavne postupke obavještajnih agencija.
Zapravo, možda bi Kongres trebao donijeti zakon koji zabranjuje CIA-i (i NSA-i) obavljanje bilo kakvih aktivnosti osim zakonitog prikupljanja obavještajnih podataka o strancima. Obje bi agencije bile puno bolje i imale bi dugoročno bolji moral kad bi se držale ove vitalne misije.
Ipak, od svog osnutka, CIA-u su ometale glamuroznije misije od mukotrpnog prikupljanja obavještajnih podataka - prva tajna akcija protiv neprijateljskih zemalja, au novije vrijeme upravljanje tajnim zatvorima u kojima se odvijalo mučenje.
Osim što smo neamerikanci - trebali bismo biti bolji od naših protivnika, kao što su ISIS ili Al Qaeda, koji otimaju ljude i maltretiraju i jezivo ubijaju zatvorenike, ali to nisu bili - mučenje je do sada očito smatrano kontraproduktivnim, čak i od strane SAD-a sama vlada. FBI i američka vojska u početku su bjesnili na ideju da američko osoblje muči ljude, jer žrtve obično daju loše informacije samo kako bi prestala bol.
CIA je za vrijeme Bushove administracije zaboravila vlastiti izvještaj zaključivši isti 1989. Štoviše, američka vojska — osobito njezini odvjetnici — nikada nije bila oduševljena tom praksom jer budućim neprijateljima daje izgovor za mučenje američkog vojnog osoblja u znak odmazde i čini vjerojatnije je da će se bilo koji neprijatelj boriti do smrti umjesto da ga Amerikanci zarobe. Oba učinka mogu rezultirati većim brojem smrtnih slučajeva američkog vojnog osoblja u bilo kojem ratu.
No nakon 9. rujna, jesu li Bush i Cheney slušali stručnjake iz vojske i FBI-a o kontraproduktivnosti mučenja? Ne, umjesto toga ti izbjegavači borbe tijekom vijetnamske ere morali su se predstavljati kao mačo i pretvarati se da čine nešto kako bi porazili zlo posvuda umjesto da se fokusiraju na hvatanje članova Al Qaide koji su počinili napade 11. rujna (ne na svrgavanje i hvatanje Saddama Husseina) , ispitujući ih s FBI-jevim i vojnim istražiteljima koristeći legalne provjerene metode, i sudeći im kao kriminalcima na savršeno sposobnim civilnim sudovima.
Umjesto toga, Bush i Cheney smatrali su da bi bilo stvarno cool dopustiti CIA-i da angažira bozo izvođače, koji nisu imali iskustva s ispitivanjem, da vode glavni policijski program za otmicu i zlostavljanje zarobljenika u CIA-inim tajnim zatvorima. Prema priznanju CIA-e, bilo implicitno ili eksplicitno u CIA-inim dokumentima, ova je politika dovela do šokantnog ishoda: gotovo četvrtina (barem) zatvorenika u zatvorima CIA-e nije bila kriva ni za što, već je godinama držana u tamnici zatvora, a neki su i mučeni.
Nevjerojatno je da se u Americi koja postaje politički korektna po svemu ostalom može pronaći toliko branitelja gnusne i očito nezakonite prakse. Oni su uglavnom republikanci koji brane ono što je bila zabranjena Bushova administracija - iznimka je John McCain, koji predstavlja vojni stav o toj temi.
Budući da je Dick Cheney, najopasniji američki političar u novije vrijeme, javno izjavio da bi podržao torturu kad bi je opet morao činiti, možda će ovaj očigledan stav u lice izazvati neku inozemnu zemlju koja je potpisala konvenciju o mučenju , ili je imao američku torturu na svom teritoriju, će ga kazneno goniti; svakako Obamina administracija, koja sveukupno nije bila toliko bolja od Bushove administracije u zaštiti američkih građanskih sloboda, neće.
U najmanju ruku, možda će se bivši dužnosnici Bushove administracije bojati putovati u inozemstvo iz straha da će biti prognani zbog kaznenog progona i zatvora. Alberto Gonzalez, Bushov državni odvjetnik, nedavno je u informativnom programu izrazio određeni osobni strah od ovakvog ishoda.
Budući da je Bush započeo torturu američke vlade svojom izjavom "namigivanja i gurkanja" u veljači 2002. da borci Al Qaide neće biti držani pod zaštitnim mjerama Ženevskih konvencija i kukurikao o nužnosti korištenja mučenja tijekom svog mandata, možda i on bi trebao ostati kod kuće na teksaškom ranču.
Ivan Eland je direktor Centar za mir i slobodu u Nezavisnom institutu. Dr. Eland proveo je 15 godina radeći za Kongres na pitanjima nacionalne sigurnosti, uključujući i rad kao istražitelj Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma i glavni analitičar za obranu u Uredu za proračun Kongresa. Njegove knjige uključuju Carstvo nema odjeće: razotkrivena vanjska politika SAD-ai Vraćanje “obrane” u američku obrambenu politiku. [Ova je priča izvorno objavljena kao post na blogu na HuffingtonPost.]
Mučenje je središnja konzervativna vrijednost jer je njihovo jedino rješenje za društvene i ekonomske probleme bičevanje javnosti. To je zato što je kršćanstvo temeljna vrijednost Zapada iako je ono zapravo nacistička stranka Rimskog Carstva: predložak za sav totalitarizam koji je uspostavljen od Konstantina.
Pokušaj pronaći 'čistu' stranicu s informacijama o knjizi Ivana Elanda pokazao se teškim, kao što ovih dana čini sve jednostavniji Google. Gubimo naše internetske ljude.
Mislio sam "Googleovi". Oprosti. I stvarno bih volio da mogu samo urediti svoje postove ovdje. Koji vrag?!
“Obje bi agencije bile puno bolje i imale bi dugoročno bolji moral kad bi se držale ove vitalne misije.” Bolji moral ili bolji PR? Jer ne možete promijeniti pruge ovog tigra. Ne može se reformirati, kao ni širi sustav kojeg je dio. A kotačići unutar mašinerije će se okretati dok se ne užare i sažvaku, što će mnogi od njih zaslužiti, a neki neće zaslužiti. 1% je samo 1%, iako uspijeva natjerati toliko, pristojnih i nerazboritih, da rade za njega. To nije jednostavan poslovni dogovor u kojem alati prodaju svoj rad i stječu sredstva za preživljavanje. Na primjer, Insajderske prijetnje znače da bi zupčanici koji su bili meta tog izraza zahvalnosti za njihovu uslugu 1% mogli otići kući s lijepim plaćama, ali to nije sve što nose kući? Je li? Nose kući stres i ljutnju. Ako nisu prodali i svoju dušu, možda će ponijeti kući dovoljno ljutnje koja će im pomoći da puhnu u zviždaljku ili isplaniraju birokratsku sabotažu. Ili nešto korisno – za 99% i planet koji njihovi šefovi dižu u zrak i truju.
Ivan Eland: “Konačno, dužnosnici Obamine administracije, koji su prekinuli mučenje kada je Barack Obama došao na dužnost”
Nisam znao da je Obama prekinuo mučenje? Molimo pogledajte Williama Bluma:
(http://williamblum.org/aer/read/135 ) “Štoviše, navedena ključna Izvršna naredba, broj 13491, izdana 22. siječnja 2009., “Osiguravanje zakonitih ispitivanja†, ostavlja veliku prazninu u zakonu. U njemu se opetovano navodi da je humano postupanje, uključujući odsustvo mučenja, primjenjivo samo na zatvorenike koji su pritvoreni u "oružanom sukobu". Dakle, mučenje od strane Amerikanaca izvan okruženja "oružanog sukoba" nije izričito zabranjeno. Ali što je s mučenjem u okruženju "protuterorizma"?
Ivan Eland: "kada je Barack Obama došao na dužnost, izbjegavali su to pitanje jer ne žele negativno utjecati na moral CIA-ine birokracije."
Obama i CIA koristili su Zero Dark Thirty za promicanje mučenja i omogućili CIA-inoj birokraciji da se bolje osjeća:
http://www.truth-out.org/news/item/28060-how-the-cia-covered-up-its-lie-on-torture-and-bin-laden...
Današnja izuzetnost američkog mučenja Williama Bluma:
https://consortiumnews.com/2014/12/21/the-exceptionalism-of-us-torture/
“Prema izvršnim naredbama koje je nedavno izdao Obama, CIA još uvijek ima ovlasti izvršavati ono što je poznato kao predaje, tajne otmice i transferi zatvorenika u zemlje koje surađuju sa Sjedinjenim Državama.” Engleski prijevod “surađivati” je “mučenje.†…Rendicija je jednostavno prepuštanje mučenja vanjskim izvođačima. “
Lažna pretpostavka: Mučenje je prestalo kada je George W. Bush napustio ured.
http://www.motherjones.com/politics/2014/12/3-things-media-wrong-torture-report
U svojoj izjavi na dan objave izvješća, predsjednik Obama je još jednom pokušao gurnuti američko mučenje u kutiju s natpisom Loše stvari koje smo nekada radili. “Umjesto još jednog razloga za ponovnu borbu protiv starih argumenata,” rekao je, “nadam se da nam današnje izvješće može pomoći da ove tehnike ostavimo tamo gdje im je mjesto: u prošlosti.”
Zapravo, institucionalizirana državna tortura nije stvar prošlosti. To se nastavilo pod predsjednikom Obamom. Evo nekoliko primjera:
*Dva puta dnevno u američkom zatvoru u Guantánamu, čuvari silom vade štrajkače glađu iz njihovih ćelija, vežu ih za stolicu i "hrane" ih kroz cjevčicu zaglavljenu uz nos i dolje u želudac. Evo kako se jedna žrtva prisjetila tog iskustva:
“Nikad neću zaboraviti prvi put kad su mi kroz nos provukli cjevčicu za hranjenje. Ne mogu opisati koliko je bolno biti prisilno hranjen na ovaj način. Dok je bio ubačen, došlo mi je da povratim. Htjela sam povratiti, ali nisam mogla. Bila je agonija u mojim prsima, grlu i želucu. Nikad prije nisam iskusio takvu bol. Nikome ne bih poželio ovu okrutnu kaznu.”
Prisilno hranjenje nije humanitarni čin; to je kazna za nenasilan otpor. Često počinje s onim što službenici nazivaju "vađenjem ćelija" - kao da su zatvorenici zubi koje treba izvaditi iz čeljusti. Evo što se događa, prema jeminskom zatvoreniku Moathu al-Alwiju, koji je u Guantanamu od 2002.:
“Kad odlučim ostati u svojoj ćeliji u činu mirnog prosvjeda protiv prisilnog hranjenja, zatvorske vlasti šalju tim za prisilno izvlačenje iz ćelije: šest čuvara u punoj opremi za razbijanje nereda. Ti stražari su namjerno brutalni kako bi me kaznili za moj protest. Nagomilaju se na meni do te mjere da osjećam da će mi se leđa slomiti. Zatim me iznesu i vežu u stolicu za vezivanje koju mi štrajkači glađu zovemo stolica za mučenje.”
Čuvari koriste “stolicu za mučenje” kako bi obuzdali zatvorenika, kaže al-Alwi, ali i kako bi postupak učinili još bolnijim:
“Novi zaokret u ovoj rutini uključuje stražare koji me drže za stolicu s rukama vezanim lisicama na leđima. Prsni remen se tada zategne, zarobivši moje ruke između torza i naslona stolice. To se radi unatoč činjenici da stolica za mučenje ima ugrađene naslone za ruke. Izuzetno je bolno ostati u ovoj poziciji.”
Trenutno se mornarička medicinska sestra suočava s mogućim nečasnim otpuštanjem jer je odbila sudjelovati u tim prisilnim hranjenjima, jer vjeruje da su to oblik mučenja.
Zašto pritvorenici uopće štrajkaju glađu? Oni koriste jedina nenasilna sredstva koja su im dostupna kako bi prosvjedovali protiv svog neograničenog i nezakonitog pritvora, za koji UN-ov Odbor protiv mučenja kaže da je samo po sebi kršenje američkih dužnosti prema Konvenciji UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih postupaka.
* Tek 10. prosinca američka vojska konačno je oslobodila svoje posljednje zatvorenike iz ozloglašenog pritvorskog objekta u Parwanu u zračnoj bazi Bagram u Afganistanu. U rujnu 2014. Sjedinjene Države su "tiho pustile" 14 Pakistanaca koje su ondje držale nekoliko godina - od kojih nitko nikada nije optužen za bilo kakav zločin. Ne znamo ništa o tretmanu onih koji su ostali u Bagramu, ali znamo da su, kao i zatočenici u Guantánamu, muškarci koji su tamo držani koristili štrajkove glađu kao jedino nenasilno sredstvo otpora svom beskrajnom pritvoru i zatvaranju u samicu.
* U nečemu što se čini izravnim kršenjem predsjedničke izvršne naredbe CIA-i iz 2009. da zatvori sve svoje "crne stranice", ili tajne centre za ispitivanje diljem svijeta, čini se da Agencija još uvijek upravlja barem jednim od njih. Ili je barem bilo dvije godine kasnije kada je novinar Jeremy Scahill izvijestio o tajnom podzemnom zatvoru u Mogadišu, u Somaliji, kojim upravlja CIA, navodno u suradnji sa somalijskom vladinom Agencijom za nacionalnu sigurnost. Ondje, prema Scahillu, "američko obavještajno osoblje plaća plaće obavještajnim agentima i također izravno ispituje zatvorenike."
Jesu li ti obavještajci koristili "poboljšane tehnike ispitivanja"? Ne znamo. Međutim, ono što znamo jest da je mjesto bilo mračno, prljavo i prepuno stjenica i komaraca. Znamo da su tamo držani zatvorenici bili kidnapirani, s kapuljačama i prevoženi avionom na način poznat svakome tko je pratio metode CIA-e u posljednjih desetak godina.
Ako je ta stranica još uvijek otvorena, ili CIA njome upravlja uz znanje i pristanak Obamine administracije ili prkosi predsjedniku Sjedinjenih Država. U oba slučaja, došlo je i moguće je da se još uvijek događa ozbiljno kršenje izvršne vlasti.
* Tijekom svojih saslušanja za potvrđivanje, Obamin prvi direktor CIA-e, Leon Panetta, rekao je članovima Kongresa da "ako odobrene tehnike 'nisu dovoljne' da natjeraju zatvorenika da otkrije detalje za koje se sumnja da zna o neizbježnom napadu, on bi tražiti 'dodatne ovlasti' za korištenje drugih metoda.”
* Izvršna uredba predsjednika Obame iz 2009. kojom je prekinuto CIA-ino mučenje još uvijek je ostavila otvorenim prozor mučenja o kojem se malo raspravljalo. Nastavio je dopuštati "izvanrednu predaju", hvatanje osumnjičenih za terorizam u inozemstvu i njihovo slanje u druge zemlje na pritvaranje i ispitivanje. Američka evidencija o ovoj praksi od 9. rujna bila je mračna povijest mučenja na jednom mjestu. Istina, naredba kaže da se nitko ne smije slati u zemlju u kojoj postoji vjerojatnost da će biti mučen, ali američka definicija "vjerojatno" bitno se razlikuje od one iz UN-ove Konvencije protiv mučenja. Članak 11. Konvencije kaže da nitko ne smije biti poslan u drugu državu ako postoje “ozbiljni razlozi za vjerovanje da bi bio u opasnosti od podvrgavanja mučenju”. Sjedinjene Države inzistiraju na blažem standardu: zabrani predaje ako je “vjerojatnije nego ne” da će doći do mučenja. U praksi to znači oslanjanje na riječ države primateljice da neće biti štete (mig, mig).
* Terenski priručnik američke vojske o operacijama prikupljanja obavještajnih podataka zabranjuje mnoge oblike mučenja. Međutim, klasificirani "dodatak" još uvijek dopušta deprivaciju sna i senzornu deprivaciju. UN-ov Odbor protiv mučenja istaknuo je ovo—među mnogim drugim zabrinutostima—u svom nedavnom izvješću o usklađenosti SAD-a s Konvencijom protiv mučenja.
* Nijedan visoki civilni dužnosnik ili vojni zapovjednici i drugo osoblje nikada nisu bili procesuirani za mučenje koje su naredili ili nadzirali, niti su to bili, naravno, stvarni CIA-ini mučitelji. Umjesto toga pišu svoje memoare i slikaju sebe dok se kupaju. Ako njihova politička moć onemogućuje da im se ovdje sudi, možda bi bijes međunarodne zajednice mogao barem Dicka Cheneya i Georgea W. Busha učiniti otpadnicima poput drugih diskreditiranih bivših vladara poput srpskog Slobodana Milošovića ili tuniškog Zeina el-Abidinea Bena Ali.
Ili bi možda Sjedinjene Države doista mogle slijediti preporuku UN-ovog Odbora protiv mučenja i konačno se prijaviti za Međunarodni kazneni sud.
Konačno, dužnosnici Obamine administracije, koji su prekinuli mučenje kada je Barack Obama došao na dužnost...
Da je dr. Eland napravio domaću zadaću, znao bi da ovo nije točna izjava. Preporučio bih mu da počne s €˜Izuzetnost’ američkog mučenja upravo na ovom mjestu.
Zapravo, možda bi Kongres trebao donijeti zakon koji zabranjuje CIA-i (i NSA-i) obavljanje bilo kakvih aktivnosti osim zakonitog prikupljanja obavještajnih podataka o strancima.
Donošenje zakona može biti jako zabavno, ali ako se ne provode, samo produbljuju opće bezakonje.
Može li netko molim vas objasniti CIA-i da se majica UVIJEK okreće protiv mađioničara. To zna svako dijete koje je gledalo film Fantasia. Ponekad se čovjek zapita ima li Središnja obavještajna agencija uopće inteligentne ljude ili samo demonske. Ugradili su visoko sofisticirani virus u iranske kontrolere Centerfuge i oštetili ih. Podučavanje svake hakerske terorističke skupine novom pametnom načinu hakiranja uslužnih programa. Sada je Južna Koreja kandidat za cyber terorizam putem hakiranja.
CIA mučena u Abu Ghraibu i Guantanomu, a ISIS skraćuje vremenski raspored za izopačenost i samo obezglavljuje Amerikance. CIA je ekonomski napala Rusiju i postavila na vlast nacistički režim pred vratima Rusije. Zar ne shvaćaju da ako Rusija odluči jednostavno provesti kapitalne kontrole i odluči samo jednu godinu zakasniti plaćanja zapadnoj bankarskoj kabali, to bi moglo srušiti tržište derivata od 700 bilijuna u usporedbi s 90 bilijuna svjetskog gospodarskog BDP-a koji je povezan s sad.
Nadalje, CIA je uzrokovala više haosa i ljudske bijede u svijetu u ime demokracije. Uistinu je zabrinjavajuće razmišljati kada će nas karma pogoditi i završiti tako da se nađemo na udaru promjene režima započete obojenom revolucijom u crvenoj, smeđoj i crnoj boji, formirane ovdje kod kuće u SAD-u, među obespravljenim manjinama koje se bore protiv nedemokratska militarizacija policijske države.
Tko zna možda to ipak ne bi bilo tako loše, a prema Centralnoj obavještajnoj agenciji bismo na kraju dobili pravu demokraciju.
Neka nam je Bog svima na pomoći od ovih Mickey Mousea u Merlin odjeći.