Birokratska inercija, CIA-ina želja za većim proračunima, a potom i njezin strah od negativnih posljedica, pomogli su da se program mučenja pomakne od njegovog mahnitog početka do kasnog završetka, kako objašnjava Gareth Porter.
Gareth Porter
Odbor Senata za obavještajne poslove “Izvršni sažetak” na 500 stranica cjelovitog izvješća od 6,700 stranica o CIA-inom programu "poboljšanog ispitivanja" potpuno je razbio službeni mit da je mučenje zatvorenika al-Qaide - koje CIA naziva "pojačanim tehnikama ispitivanja" - nekako pomoglo u osujećivanju daljnjih terorističkih napada.
Nakon pregleda šest milijuna stranica službenih CIA-inih dokumenata, osoblje odbora opovrglo je sve CIA-ine tvrdnje da je njihov program mučenja proizveo ključne obavještajne podatke koji su doveli do prekida zavjera i hapšenja osumnjičenih za terorizam.
Pečat CIA-e u predvorju sjedišta špijunske agencije. (fotografija američke vlade)
Slučaj odbora dokumentiran je s tako zapanjujućim detaljima, na temelju vlastitih internih dokumenata CIA-e, da je CIA bila prisiljena priznati u svojim odgovorima u lipnju 2013. na svaki analizirani slučaj da je opetovano "pogrešno okarakterizirala" odnos između svog pritvora i program ispitivanja te prekid ili neuspjeh raznih predloženih terorističkih akcija.
Ali izvješće odbora ostavlja malo sumnje da CIA nije jednostavno pogriješila u vezi s uključenim pitanjima; godinama je sustavno lagao o gotovo svakom aspektu programa mučenja.
Izvještaj otkrila da su visoki dužnosnici CIA-e 2005. godine odlučili uništiti videovrpce ispitivanja provedenih u okviru programa kada je prvi put pokrenuta ideja o neovisnoj istrazi programa. Uništavanje je očito izvršeno kako bi se osiguralo da se dokazi ne mogu koristiti za kazneni progon odgovornih.
Potpuno rušenje razloga za program mučenja u izvješću postavlja očito pitanje: ako je CIA znala da zapravo ne dobiva informacije koje bi pomogle u sprječavanju terorističkih napada, zašto se program nastavio do 2008.? Zašto ne smanjiti gubitke agencije godinama ranije?
Odgovor na to pitanje ne leži u normalnom ljudskom razmišljanju, već u temeljnoj logici svih birokratskih organizacija. Po svojoj prirodi, birokracije nastoje proširiti i obraniti svoju moć, ugled i resurse, a CIA nije iznimka. Agencijin program pritvora i mučenja savršen je primjer kako institucije nacionalne sigurnosti ostvaruju svoje organizacijske interese na štetu čak i najočitijih interesa nacije kojoj bi trebale služiti.
Ono što je stvorilo priliku za program, kako se kasnije prisjetio direktor CIA-e George Tenet, bila je činjenica da su pakistanski dužnosnici za borbu protiv terorizma u ožujku 2002. uhitili više od dvadesetak al-Qaidinih operativaca istovremeno. To je brzo dovelo do hvatanja Abu Zubaydaha, najviši operativac al-Qaide u to vrijeme – iako njegov stvarni status u hijerarhiji očito nije bio jako visok.
Mogućnost izvlačenja ključnih obavještajnih podataka od Zubaydaha i drugih "zatvorenika visoke vrijednosti" potaknula je Teneta i njegove suradnike da počnu razvijati ideju za potpuno novi program koji bi daleko nadilazio postojeće zakonske i etičke granice ispitivanja. Rođen je CIA-in program pritvaranja i ispitivanja koji se temelji na dosad zabranjenim zlostavljanjima zatočenika.
Snažna privlačnost takvog programa CIA-inim dužnosnicima za borbu protiv terorizma leži u ogromnom povećanju uloge CIA-e u američkoj politici nacionalne sigurnosti. Valuta kojom viši dužnosnici CIA-e mjere birokratsku moć agencije je ono što su nazivali svojim "autoritetima" - njihova sloboda da poduzimaju različite aktivnosti.
Preuzimanjem nove uloge u pritvaranju i ispitivanju osumnjičenih za terorizam, CIA je očito mogla ostvariti neviđene dobitke u ovoj vrsti moći. Načelo naznake u svojim memoarima da: "Tražili smo i dobili bismo onoliko ovlasti koliko je CIA ikada imala." Najvažniji takav "ovlast", naravno, bilo je pravno jamstvo da će ono što se prije smatralo nezakonitim i "mučenjem" sada biti redefinirano kao nešto drugo.
Ono što je nedvojbeno bilo jednako ili čak i važnije višim dužnosnicima CIA-e koji su radili na terorizmu bila je prilika da zauzmu središnje mjesto u nečemu što se činilo najuvjerljivijom dramom nakon ere 9. rujna. Dužnosnici CIA-e sigurno su zamišljali da izvlače "djelotvorne obavještajne podatke" od zatvorenika na visokoj razini svojim oštrim novim pristupom ispitivanju i da im se pripisuje zasluga za sprječavanje novih napada za koje su bili sigurni da se spremaju.
Upravo su takvi snovi o uživanju u slavi odgovornosti za spašavanje zemlje od budućih terorističkih napada dali CIA-inom projektu mučenja takav birokratski zamah.
Ono što potiče birokracije nacionalne sigurnosti da guraju velike nove programe je očajnička potreba da budu važni - da budu glavni "igrač" u velikom problemu ere. James Risen pripovijeda u svojoj novoj knjizi, Platite bilo koju cijenu, kako je CIA-ina Uprava za znanost 2003. progutala lažnu tvrdnju sumnjivog izvođača da imaju digitalnu tehnologiju koja može dekodirati upute za terorizam Al-Qaide ugrađene u emisije Al-Jazeere – a sve zato što se Uprava bojala da je izgubila svoju važnost u prethodnih nekoliko godina.
Ista potreba potaknula je CIA-u da potpiše ugovor s dvojicom ugovornih psihologa koji su gurali jednako lažnu teoriju ispitivanja koju su nazvali "naučenom bespomoćnošću", prema kojoj je način da se zatvorenike natjera da odaju sve svoje tajne slomiti njihovu volju.
Baš kao što je Uprava za znanost privedena zbog svojih snova o novom statusu, CIA je prihvatila teoriju lažnog ispitivanja jer je glumila herojsku fantaziju slamanja volje zlikovaca i zaustavljanja terorista od ponovnog napada. Možda nije slučajno što se ideja da bi mučenje djelovalo na negativce pojavila nakon iznimno popularne TV serije “24” u kojoj Jack Bauer pokazao milijunima Amerikanaca kako bi se to moglo učiniti – iako bez razrađene mašinerije zloporabe koju bi stvorila CIA.
Ali nastojanja CIA-e da izvuče djelotvorne obavještajne podatke slamanjem volje zatočenika pokazala su se nerealnom fantazijom, kako izvješće odbora Senata dokumentira. Zatočenici, koji su često bili kooperativni prije primjene taktike mučenja, jednostavno su mučiteljima govorili ono što su željeli čuti, kao što je Federalni istražni ured (FBI) upozorio prije nego što su odbili povezati ih s taktikama CIA-e.
Visoki dužnosnici CIA-e gurali su lažne informacije o tome koliko je program bio uspješan od samog početka, pripisujući zasluge za poremećaje i hvatanja koja nisu imala nikakve veze s programom mučenja. Ipak, do 2005. mnogima u CIA-i postalo je očito da je eksperiment bio neuspjeh. Dužnosnici CIA-e uključeni u program prepoznali su da su negativne poruke o programu počele izlaziti van – pa su morali postati još agresivniji u laganju o programu.
Izvješće Senata citira zamjenika ravnatelja CIA-inog Centra za borbu protiv terorizma u poruci kolegi 2005. godine koji je rekao: "Ili ćemo izaći i prodati to ili ćemo biti pretrpani udarima." Ako Kongres uoči negativnu medijsku pokrivenost programa, upozorio je, “to smanjuje naše ovlasti, kvari naš proračun. [N]ema sredine.”
Dakle, program nije završio kada je postalo jasno da ne funkcionira kako je trebao iz jednostavnog razloga što su dužnosnici koji su bili uključeni imali previše za izgubiti.
Gareth Porter nezavisni je istraživački novinar i povjesničar koji piše o američkoj nacionalnoj sigurnostiritetna politika. Njegova najnovija knjiga, Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu od Irana, objavljena je u veljači 2014. [Priču je izvorno objavio Middle East Eye uz napomenu da su izražena stajališta autorova i da ne odražavaju nužno uređivačku politiku Middle East Eyea.
Srećom, čini se da bi nekoliko drugih europskih zemalja (a možda i Međunarodni kazneni sud sa sjedištem u Haagu) moglo biti spremno pristupiti tome gdje se američki kokoši izjadaju - nekoliko CIA-inih i vojnih dužnosnika koji su uključeni u program mučenja navodno se plaše putovanja u inozemstvo da ne bi oni će biti “Pinochet'd” (koji je uhićen pod optužbama za kršenje ljudskih prava kao što je bio pokojni čileanski moćnik u listopadu 1998.)!
Frotir
Teško je pobjeći od zaključka da su cijeli ovaj program izvodili ljudi s ozbiljnim psihoseksualnim problemima s kojima im je potrebna pomoć.
Više o mojoj primjedbi o tome zašto BHO vjerojatno neće procesuirati:
Ipak, Obama nije zabranio mučenje 2009., a nije ga ni sada ukinuo. Umjesto toga rehabilitirao je torturu pomno izrađenom Izvršnom naredbom koja je dobila malo pažnje.
http://tinyurl.com/mxbcw3m
Iz interne veze u gornjoj priči:
http://dissenter.firedoglake.com/2014/11/28/un-review-cites-torture-ill-treatment-in-u-s-army-field-manuals-appendix-m/
Jeff Kaye je stvarno "go-to" tip u vezi s Obaminim mučenjem. IMO, on bi bio sjajan autor koga bi s vremena na vrijeme pozvali na ovu stranicu.
Po mom mišljenju, mučitelji Bush/Cheney bili su opaki klaunovi. Obamini mučitelji su hladni profesionalci, i ako ikada upadnete u njihove kandže, SLOMIĆETE SE! A vjerojatno neće biti ni tragova na vašem tijelu.
~~~~~~~~~
Još jedna misao o mom prethodnom postu – postoji barem još jedan sloj zaštite za sveameričke mučitelje. Predsjednički oprost.
JAKO smo sjebani…..
Da, ali ne može sam sebi oprostiti. To ga sigurno drži budnim noću.
“Tražili smo i dobili bismo onoliko ovlasti koliko je CIA ikada imala.”
U modernim Sjedinjenim Državama to je sve što je bilo potrebno: tražio je "autoritete", a Cheney je postrojio neke jezive odvjetnike poput Johna Yooa koji je uslužno rekao da američki zakon i međunarodni ugovori sada ne znače ništa.
xxxx://www.bostonglobe.com/news/nation/2014/12/09/set-release-report-cia-torture-tactics/aCznrj8OCs97G6NKdVIRnL/story.html
Istovremeno, Obama je rekao da razumije pritisak pod kojim je CIA bila nakon napada 11. rujna, te da "Važno nam je da se ne osjećamo previše licemjerno u retrospektivi o teškom poslu koji su ti ljudi imali."
Poster na stranici Sic Semper Tyrannis imao je ovu primjedbu: "Ako je doista rekao {podebljano gore}, onda je pokvaren kao i ostali."
Pa, BHO je to doista rekao, i on je stvarno pokvaren kao i ostali. Opet sa SST stranice:
xxxx://turcopolier.typepad.com/sic_semper_tyrannis/2014/12/httpenwikipediaorgwikiunited_nations_convention_against_torturesignatories_of_the_optional_protocol.html
– Brennan je sebe učinio suučesnikom u onome što se svodi na zločinačku urotu za kršenje saveznog zakona. Treba ga smijeniti i treba ga procesuirati za taj zločin.
– Obamino ministarstvo pravosuđa trebalo bi promijeniti svoj iskazani stav i ponovno otvoriti istrage koje bi mogle dovesti do optužnice protiv Cheneya, Rumsfelda, Rodrigueza i svih onih koji su sudjelovali u ovom kaznenom kršenju američkog i međunarodnog prava. Ako predsjednik i Holder to ne učine, prekršili bi svoju prisegu. Zakleli su se da će se pridržavati i provoditi zakon SAD-a.
– Svi zainteresirani čitatelji SST-a trebali bi pritisnuti svoje vlade u inozemstvu da njihovi sudovi optuže sve one koji su krivi za zločine protiv Konvencije o mučenju u međunarodnom pravu.
– Cjelovito izvješće Senata o ovom pitanju ima preko 6,000 stranica i trenutno je klasificirano kao i sažetak od 500 stranica. Cjelovito izvješće trebalo bi deklasificirati i objaviti ga javnosti. Materijal koji će biti objavljen uglavnom su CIA-ine depeše i interni dokumenti koji podupiru sažete presude koje su već objavljene. IMO cjelovito izvješće treba objaviti u neredigiranom obliku kako bi se oni koji su krivi za ove zločine protiv američkog i međunarodnog prava mogli identificirati i procesuirati za svoje zločine.
– Velike svote novca isplaćene psiholozima torture trebale bi se “povratiti” u procesu procesuiranja ovih konzultanata.
– Kako bi se spriječile buduće "avanture" ove vrste, tajne akcije treba ukloniti iz CIA-inog izbornika misija i staviti pod DoD gdje prevladava učinkovit nadzor Kongresa i pristranost prema avanturizmu. To je bio slučaj u Drugom svjetskom ratu kada je OSS (organizacija podređena JCS-u) vodio tajne operacije. CIA bi trebala biti organizacija koja se bavi tajnim HUMINT-om (špijunažom) i ničim drugim.
Dajem velike šanse da se ništa od ovoga neće dogoditi, a evo jednog razloga.
Ponekad stvarno ne trebate puno pisati da biste napisali članak o nečemu. Pisanje o besmislenosti suca Antonina Scalie, etički osporavanog, pijanog, desnog voditelja Vrhovnog suda, jedno je od tih vremena.
Radilo se o tome da Scalia nedavno brani mučenje.
http://thiscantbehappening.net/node/2589
Obama neće podići optužnicu. Da je na to nekako prisiljen, optužbe bi bile najslabije/najblaže moguće. A kad bi porota – nekim nezamislivim čudom – osudila mučitelje, Vrhovni sud bi tu osudu oborio.
Na našu sudbinu treba gledati kao na naciju izgnanicu, a prijezir prema našem bezakonom licemjerju samo će rasti.