Priznati američki saveznici na Bliskom istoku guraju Obaminu administraciju, korak po korak, u operaciju "promjene režima" u Siriji, unatoč njezinoj nezakonitosti i rizicima da će vakuum moći ispuniti Al-Qaida ili Islamska država, kako tvrdi Neovisni institut Ivan Eland kaže o Turskoj.
Autor Ivan Eland
Biti supersila ima svoje nedostatke. Jednom od njih manipuliraju manje zemlje koje znaju da Amerika želi biti "Big Man on Campus" u svijetu, obično dajući svojim poreznim obveznicima samo nejasan "utjecaj" diljem svijeta za sav novac koji ulažu u vojnu moć i inozemnu pomoć .
Međutim, sofisticirane zemlje obično laskaju mišićavom dobavljaču vojne moći, nazivajući ga "nezamjenjivom nacijom", bez koje bi svijet pao u kaos i propast. Ove lukave zemlje također obično barem pokušavaju opravdati američku oružanu intervenciju u određeni problem u njihovoj regiji u smislu potrebe za američkom sigurnošću, kao i za vlastitu.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.
Drugim riječima, pokušavaju tvrditi da bi iu američkom interesu bilo riješiti njihov problem. Ali ne Turska.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji nije poznat po svom skromnom stilu vladanja, izdaje otvorene zahtjeve od njega da dopusti Sjedinjenim Državama korištenje turske zračne baze Incirlik kako bi u biti pomogao u obrani Turske od Islamske države Iraka i Sirije (ISIS), radikalne vojske koja je preuzela sunitske dijelove susjednog Iraka i Sirije.
Zapravo, Erdogan je otišao dalje, usmjerivši svoju invektivu protiv Sjedinjenih Država rekavši da je “protiv drskosti, nepromišljenosti i beskrajnih zahtjeva” koji dolaze s udaljenosti “12,000 kilometara”. U normalnom svijetu "diplospeaka", saveznici rijetko razgovaraju jedni s drugima u tim neprijateljskim terminima.
Nadalje, suprotno uvriježenom mišljenju u Sjedinjenim Državama, potaknutom nedavnim alarmantnim izjavama FBI-a, ISIS je prvenstveno vojska koja djeluje na otvorenom i prijetnja je onima u regiji Bliskog istoka, a ne tajna teroristička skupina, kao što je al-Qaeda na Arapskom poluotoku, čija sposobnost izrade bombi i mreže operativaca na Zapadu čine širu prijetnju.
A što Turska želi zauzvrat za američki pristup bazi Incirlik iz koje će bombardirati ISIS u Iraku i Siriji? Turska želi da Sjedinjene Države stvore zonu zabrane leta na tursko-sirijskoj granici, navodno kako bi se zaštitile sirijske ratne izbjeglice.
Ipak, ISIS nije poznat po tome što ima hvaljene zračne snage. Ono što bi stvaranje takve zone zabrane leta vjerojatno dovelo Sjedinjene Države u sukob sa zračnim snagama sirijskog vladara Bashara al-Assada. Uspostavljanje zone zabrane leta nad sirijskim teritorijem vjerojatno bi uskratilo sirijskim zračnim snagama pristup vlastitom zračnom prostoru i moglo bi zahtijevati od Sjedinjenih Država da silom potisnu sirijsku protuzračnu obranu. A to je ono što Turska stvarno želi: njen veliki američki prijatelj da uloži više napora da se riješi Assada.
Turska i Assad su bili prijatelji, ali je Turska odlučila da se Assada želi riješiti. Počela je dopuštati protusirijskim gerilskim borcima da prijeđu svoje granice kako bi se borili protiv Assada u sirijskom građanskom ratu koji još uvijek traje. Neki od boraca koje je Turska podržavala bili su radikalni islamisti, poput onih iz ISIS-a.
Dakle, Sjedinjene Države su u apsurdnoj situaciji da u biti podmićuju Tursku kako bi joj se dopustilo da je brani i od radikalnog ISIS-a i od neprijateljske Sirije, obje prijetnje koje su same stvorile. Kome trebaju neprijatelji kad imaš ovakve saveznike?!
Ova epizoda je još gora od Sjedinjenih Država koje su molile bliskog saveznika Saudijsku Arabiju da im se dopusti da ih brani u Pustinjskom štitu/Pustinjskoj oluji 1990.-1991. nakon što je Saddam Hussein napao susjedni Kuvajt.
Iako je ISIS izvršio jezivo odrubljivanje glava nekolicini talaca u znak odmazde za američke zračne napade na tu skupinu, odrubljivanja glava događala su se i drugdje u svijetu, a da Sjedinjene Države tamo nisu eskalirale rat — na primjer, od strane skupine Boko Haram u Nigeriji i rutinski od strane SAD-a - prijateljska vlada Saudijske Arabije. Također, financiranje sunitskih islamističkih radikalnih skupina, poput ISIS-a, teklo je iz Saudijskog kraljevstva u građanski rat u Siriji.
Stoga američka vlada ne bi trebala preuveličavati prijetnju Sjedinjenim Državama od ISIS-a i ponovno se odvratiti od veće prijetnje al-Qaide i nekih njezinih povezanih podružnica, kao što je to učinila ranije kada je George W. Bush bio preusmjeren s al-Qaide nakon 9. rujna i prouzročio mnoge trenutne probleme u regiji provođenjem nepovezane invazije i okupacije Iraka.
Povratak u nerješiv međusobni sukob u Iraku i uvlačenje u isto u Siriji su loše ideje. Unatoč novom šijitskom vodstvu u Iraku, vladine snage još uvijek etnički čiste sunitska područja u toj zemlji.
Ove etno-sektaške podjele bit će nepremostive ako se upravljanje u Iraku ne decentralizira, tako da se sunitski Arapi i Kurdi više ne boje moćne šiitske središnje vlade. Ako im se da više autonomije da sami upravljaju, sunitska arapska plemena vjerojatnije će svrgnuti brutalni ISIS, kojeg se sada boje manje nego opresivne iračke vlade.
Što se tiče Sirije, zašto ne uzeti lekciju od Bismarcka i pustiti strane koje nisu prijateljski raspoložene prema Sjedinjenim Državama da se bore međusobno — ISIS i al-Nusra, podružnica al-Qaide u Siriji, protiv autoritarne Assadove vlade.
Ako bi se Sjedinjene Države opirale većem uključivanju u građanske ratove u Iraku i Siriji, tada bi mogle reći Turskoj da "peca ribu" i brani se. Arogantni Erdogan bio bi zbunjen abnormalnom oštroumnošću mišićave, ali obično pomalo nejasne američke vlade.
Ivan Eland je direktor Centar za mir i slobodu u Nezavisnom institutu. Dr. Eland proveo je 15 godina radeći za Kongres na pitanjima nacionalne sigurnosti, uključujući i rad kao istražitelj Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma i glavni analitičar za obranu u Uredu za proračun Kongresa. Njegove knjige uključuju Carstvo nema odjeće: razotkrivena vanjska politika SAD-ai Vraćanje “obrane” u američku obrambenu politiku. [Ova je priča izvorno objavljena kao post na blogu na WorldPost.]
Ovo što se ovdje širi je smjela laž.
U stvarnosti prava priča nije bila da 'Saveznici' manipuliraju supersilom, nego da supersila manipulira 'saveznicima'.
Istina je da su Erdogan i Turska bili dobri prijatelji s Assadom i Sirijom. Ali supersila SAD bila je ta koja je uopće željela promjenu režima u Siriji i koja je uspjela uvjeriti Erdogana i Tursku da slijede ovu razornu politiku, a ne obrnuto.
Ono što se može reći o Erdoganu i Turskoj je, naravno, da je bio sluga ratnohuškačkog SAD-a, i ta mu je optužba teška, ali ne mijenja ploču istine iza toga.
Smatram da je odvratno kako ljudi u SAD-u pokušavaju skrenuti zločine svojih menadžera Supersile na neke sluge iz SAD-a sa Srednjeg istoka. I, oprostite što ću otvoreno reći, nisam očekivao takvu vrstu cinične propagande ovdje u Consortium News. Ta ružna propaganda više zvuči kao The New Rupublic.
Nisam mogao ne primijetiti da nisi spomenuo Izrael.
Možda taj Erdoćanov tip jednostavno uzima list iz svoje knjige. Ili pokušava.
Što se tiče Izraela, sigurno ste u pravu. Izrael je glavna sila u SAD-u. Izraelski lobi u SAD-u čak je donio američki zakon koji jamči izraelski QME, čime su američki strateški interesi potčinjeni izraelskim interesima, a SAD redovito izvještava izraelski lobi koliko se dobro pridržava tog zakona.
Međutim, cijeli ovaj članak uopće ne spominje Izrael. Sve je bilo u vezi Turske. A u američko-turskim odnosima stvari su sigurno obrnute kao što su u američko-izraelskim odnosima.
[…] svi znamo što se događa tim marionetama kada završe u raskolu s CIA-om. Zar ne? Rascjep uvijek donosi istek. Jednom kada se marioneti smatra da je istekao rok trajanja, onda, gle čuda, odjednom počinje preokret brendiranja i marketinga: svi stari kosturi se vade iz dubokih ormara i procure u medije. Njegova ranije zanemarena kršenja ljudskih prava promatraju se i proučavaju pod mikroskopom. Teroristička iskaznica je uvedena u jednadžbu. I popis ide dalje ...
Kršenje carskih zapovijedi
Sve marionete i režimi postavljeni od strane Carstva moraju se posvetiti zapovijedima Carstva. Ovo je činjenica. To je stvarnost. Ne smiješ prekršiti Carske zapovijedi. Jer ako to učinite, bit ćete osramoćeni, razotkriveni, deinstalirani, a možda čak i smrtno osuđeni. Sve što trebate učiniti je pogledati povijest prošlog stoljeća. Pogledajte što se događa kada postavljena lutka postane previše samouvjerena i ohola, te ignorira jednu ili više zapovijedi. Tada se ponovno rađaju kao diktatori, despoti, mučitelji i da, teroristi. Tada im se kopa po dvorištima kako bi se pronašlo nekoliko grama oružja za masovno uništenje. Dakle, je li Erdogan postao previše samouvjeren? Je li prekršio zapovijed ili dvije? Čini se da jest.
Turski premijer Erdogan: Brza transformacija imperijalne marionete
Od Sibel Edmonds
http://www.boilingfrogspost.com/2014/01/18/turkish-pm-erdogan-the-speedy-transformation-of-an-imperial-puppet/
Ako ErdoÄŸan prihvati rusku ponudu o formiranju energetskog saveza, to bi označilo oštru promjenu politike za Tursku, geopolitičku promjenu od goleme važnosti i Erdogan to zna, čak i ako se čini da ima zbunjenu ideju jasne strategije za Tursku. Rusko-tursko energetsko središte na grčkoj granici signaliziralo bi odlučnu promjenu Erdoganove strategije. Značajan nagovještaj toga sadržan je u izjavi da će se nove isporuke plina Turskoj iz Rusije plaćati u lokalnim valutama, a ne u američkim dolarima. Turska je već najveći ruski inozemni kupac plina nakon Njemačke. Erdogan je zatražio i prijem u Šangajsku organizaciju za suradnju koju vode Rusija i Kina.
Putinovi potezi naftovoda i glupost EU
William Engdahl
http://journal-neo.org/2014/12/07/putin-pipeline-moves-and-eu-stupidity/
Možda je, kao u srpnju 1990., supersila rekla Erdoganu da "nema mišljenje" o ugovorima o plinovodima s Rusijom budući da "pitanje nije povezano s Amerikom", a Erdogan je vjerovao da je dobio odriješene ruke da riješi stvar kako smatra prikladnim .
Ili je možda u planu još jedan projekt promjene režima koji je čekao izgovor.
Prema ISIS-u, “Erdoćan nam je puno pomogao, ali nam više ne treba. Turska je sljedeća.'' http://roarmag.org/2014/10/turkey-kurdistan-democratic-autonomy/
Po savjetu Georgea Orwella, odlučio sam dati komentar nakon čitanja ovog članka. “Ponekad je prva dužnost inteligentnih ljudi ponoviti očito.” NAPOMENA: referenciranjem ovog citata ne tvrdim da sam pametan. Ja samo pokušavam ponoviti očito. Pada mi na pamet, na temelju brojnih izvora, da bi neovisni Kurdistan destabilizirao Tursku, pa Turska nikada neće podržati taj prijedlog. Bantustanizacija Iraka se već dogodila, a ništa nije riješila. Sunitske frakcije vjerojatno neće preuzeti na sebe poraziti druge sunitske frakcije kada sve sunitske frakcije imaju zajedničke dobročinitelje: sunitske monarhije. (One bi se mogle kvalificirati kao "lukave zemlje" na koje dr. Eland upućuje.) Dobro je utvrđena činjenica da je ISIS slobodno i otvoreno djelovao preko zajedničke granice Turske s Irakom i Sirijom. Unatoč tome što ima drugu najmoćniju vojsku u regiji, Turska nije reagirala. Jedine druge zemlje koje bi mogle pružiti prekograničnu logističku podršku ISIS-u su Libanon, Saudijska Arabija, Jordan, Iran i Izrael. Iran je šiitski, pa je to malo vjerojatno. Libanon je odredište izbjeglica, pa ni to nije vjerojatno. Rand McNally slaže se s mojom analizom. Drugi izrađivači karata mogli bi osporiti ove nalaze. Jordan, Saudijska Arabija, Izrael i Turska bi trebali biti naši strateški partneri i svi službeno tvrde da se suprotstavljaju ISIS-u. Iako tvrdi da se suprotstavlja ISIS-u, Izrael je izveo najmanje osam zračnih napada na Siriju, ograničavajući te napade na sirijsku imovinu i infrastrukturu duboko unutar Sirije. Snage ISIS-a istovremeno su se koncentrirale u blizini sirijske granice s Izraelom i neometane su. Izvještaji tvrde da je Izrael otvorio svoju granicu za smještaj žrtava ISIS-a radi liječenja. Turska je u međuvremenu potpisala veliki naftni ugovor s Rusijom. Inozemni analitičari tvrde da je odgovor SAD-a na to još u fazi izrade, ali će postupno rezultirati demonizacijom turskog Erdogana. Većina američkih analitičara očito još nije shvatila značaj ovog poteza. Neki američki zrakoplovi izgubljeni su iznad teritorija ISIS-a, a dužnosnici kažu da su se "srušili". Glasnogovornici ISIS-a nisu tvrdili da posjeduju MANPAD uređaje nabavljene iz Libije, iako nisu bili dostupni za komentar. Nedavni pokušaj pregovaranja o oslobađanju talaca od strane južnoafričke humanitarne skupine osujećen je kada ih jedinica specijalnih snaga nije uspjela izvući. Dužnosnici poriču da je ovaj pokušaj spašavanja bio sprječavanje civilne organizacije u uspješnom pregovaranju s teroristima. Dužnosnici američke obavještajne službe zanijekali su bilo kakva saznanja o civilnim naporima, unatoč tome što su im prisluškivali sve telefone. Žao mi je što ponavljanje očitog izgleda tako suprotno. No, kao što Orwell ističe: "Rano u životu primijetio sam da nijedan događaj nikada nije ispravno izviješten u novinama". A da razmislim, sve to radim besplatno!
FG Možete nas uslužiti svojim komentarima, ali (oh hvala)...ali trgovci oružjem svakako ne prodaju svoje oružje besplatno. Osim što se bori za kontrolu nad naftovodima, osjećam da industriji oružja ide sasvim dobro, hvala, s prodajom oružja i streljiva ovim zaraćenim bliskoistočnim nacijama. To je sve što imam za reći u ovome. Ugodna večer!
Njemačka međunarodna televizija Deutsche Welle (DW) objavila je videoizvještaj s golemim implikacijama – vjerojatno prva nacionalna televizija na Zapadu koja je priznala da se takozvana “Islamska država” (ISIS) ne opskrbljuje “naftom s crnog tržišta” ili “taocima” otkupnine”, ali zalihe vrijedne milijarde dolara nošene su u Siriju preko granica Turske, članice NATO-a, putem stotina kamiona dnevno.
Izvješće pod naslovom "Kanali opskrbe 'IS-a' kroz Tursku," potvrđuje ono što geopolitički analitičari izvješćuju barem od 2011. godine - da je Turska, članica NATO-a, dopustila da bujica zaliha, boraca i oružja pređe njezine granice bez otpora opskrbiti položaje ISIS-a unutar Sirije.
Njemački DW izvještava da linije opskrbe ISIS-a polaze iz NATO-ove Turske
http://landdestroyer.blogspot.com/2014/11/breaking-germanys-dw-reports-isis.html
Ne samo da Izrael koristi teroriste u proxy ratu protiv Sirije, on također koristi teroriste za uznemiravanje i protjerivanje promatrača UN-a u pokušaju da spriječi bilo kakvu dokumentaciju o njihovom državnom sponzorstvu terorizma. Sličnu taktiku NATO koristi duž tursko-sirijske granice. Isto izvješće UN-a bi također zabilježilo da je među militantima koji djeluju pod očiglednom izraelskom zaštitom bila teroristička skupina Al Nusra – navedena kao Nusra Front u izvješću. Izvješća o izraelskim napadima na sirijske zrakoplove dalje pokazuju da Izrael namjerno pruža utočište teroristima protiv sirijskih napada namećući de facto "tampon zonu" između izraelskog teritorija i Sirije gdje doslovno Al Qaeda može naoružavati, organizirati i izvoditi napade dalje u Siriju.
Jasno je da bi sirijska vlada bez izraelske i jordanske potpore na zapadnim i južnim frontama Sirije i pomoći Turske, članice NATO-a na sjeveru, davno uspostavila red unutar svojih granica. To što se čini da sam izvor snage ISIS-a i Al Qaide potječe s teritorija NATO-a i unutar tampon zona koje su isklesale izraelske snage, otkriva sirijski sukob kao posredničku vojnu operaciju kakva uistinu jest – kao i razotkrivanje Al Qaide i ISIS-a kao ne nezavisne prijetnje kao što su prikazani u zapadnim medijima, ali kao zamjenska plaćenička sila koju je stvorio, usmjerio i održavao Zapad.
Izraelska tvrdnja da mora napasti Damask kako bi eliminirala "regionalne prijetnje", dok Al Nusra drži tenkove i topništvo doslovno na izraelskim granicama, doslovno je ispunjenje izvješća Seymoura Hersha iz 2007. u kojem je upozoreno da SAD, Saudijska Arabija i Izrael kuju zavjeru upravo ovu vojnu kampanju, s Al Qaidom koja je popunila redove vlastite regionalne vojske plaćenika.
Stari trikovi, stari psi: Izraelski napadi na Siriju
Autor: Tony Cartalucci
http://landdestroyer.blogspot.com/2014/12/old-tricks-old-dogs-israeli-attacks-on.html
Turska i Assad su bili prijatelji, ali je Turska odlučila da se Assada želi riješiti.
Jesu li Turska i Sirija nekad bile prijateljice? Samo ako drastično suzite vremenski okvir.
Ovaj rad analizira promjene u odnosima Turske sa Sirijom, Iranom i Izraelom od rata u Iraku 2003.
Turska i Sirija
Tradicionalno, napetosti između Turske i Sirije vrte se oko tri pitanja: prvo, status turske pokrajine Hatay (Sirija je imala iredentističke zahtjeve nad pokrajinom Hatay, koja je pripojena Turskoj 1939.); drugo, prava na vodu (Sirija je tvrdila da je Turska izgradnjom brana na rijeci Eufrat ograničila njen udio u protoku vode); i treće, sirijsko pružanje utočišta teroristima PKK-a (uključujući njihovog vođu, Abdullaha Öcalana), i obučavanje terorista PKK-a u dolini Bekáa kako bi ostvarili vlastite iredentističke zahtjeve. Sirijska potpora PKK-u dovela je Tursku i Siriju na rub rata 1998. godine. Nakon upozorenja turske vojske, Sirija je protjerala Öcalana i zabranila PKK.
http://www.brandeis.edu/crown/publications/meb/MEB9.pdf
Drugi članak koji sam pročitao govorio je o novoj toplini između dviju nacija i rekao da to ima savršenog smisla za oboje. Dakle, što se dogodilo? Odgovor na to pitanje nisam mogao pronaći.
Ali mogu nagađati. Erdogan je nedavno utuvio u glavu da je uništenje Assadove vlade dobra ideja. Što mu je 'netko' obećao da se njegov stav zaokrene za 180 stupnjeva? Može li to imati veze s plinom i naftom? Pretpostavlja se da Sirija ima goleme rezerve obojega u moru. Može li biti riječ o tajnom plinovodu koji bi trebao ići kroz Siriju, a koji Turska želi kontrolirati ili u potpunosti zabraniti? Voda? Zemljište?
Izrael ima planove za Siriju. Možda je ta usrana mala nacija obećala podijeliti Siriju i podijeliti dijelove s Turskom. Nešto kao što su Njemačka i SSSR učinili s Poljskom prije Drugog svjetskog rata.
Ova epizoda je još gora od Sjedinjenih Država koje su molile bliskog saveznika Saudijsku Arabiju da im se dopusti da ih brani u Pustinjskom štitu/Pustinjskoj oluji 1990.-1991. nakon što je Saddam Hussein napao susjedni Kuvajt.
Moje vlastito sjećanje je da je Saudijska Arabija bila vrlo, vrlo uplašena i pozdravila je SAD da je dođu braniti. Ali mogao bih biti u krivu i volio bih vidjeti bilo kakve dokaze koje dr. Eland ima za svoje stajalište. Vijesti u to doba bile su strašne kao i danas, a bez dostupnog interneta koji bi omogućio pronalaženje drugih stajališta osoba je bila prepuštena na milost i nemilost tradicionalnim pružateljima usluga.
Eland svaki put pogriješi. Doista je zbunjujuće da Consortium News ustraje u objavljivanju estriha ovog libertarijanskog hacka.
Turska članica NATO-a djeluje po nalogu supersile.
“Diplospeak” je politički teatar za one koje je lako zbuniti, poput Elanda.