Iako je ukrajinska kriza zabila klin između predsjednika Obame i Putina, njihova suradnja ostaje ključna za dogovoreni sporazum o ograničavanju, ali ne i okončanju iranskog nuklearnog programa, kao što Gareth Porter jasno daje do znanja u izvješću o mogućem proboju za Inter Press Service.
Gareth Porter
Američki i iranski pregovarači rade na kompromisnom pristupu pitanju iranskih mogućnosti obogaćivanja urana, za koje je administracija Baracka Obame u prošlosti rekla da Iran odbija učiniti ustupke.
Kompromis o kojem se sada ozbiljno raspravlja ispunio bi izvorni zahtjev Obamine administracije za ograničavanje iranske "sposobnosti proboja" kombinacijom ograničenja na broj centrifuga i smanjenjem iranskih zaliha nisko obogaćenog urana, radije nego rezanjem samih centrifuga. Taj bi pristup mogao omogućiti Iranu da zadrži nešto blizu sadašnje razine operativnih centrifuga.
Iranski predsjednik Hassan Rouhani telefonski razgovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom 18. studenoga 2013., raspravljajući o razvoju događaja u pregovorima između Teherana i svjetskih sila, kao io načinima za okončanje krvoprolića u Siriji. (fotografija iranske vlade)
Ključ novog pristupa je spremnost Irana da svoje postojeće zalihe nisko obogaćenog urana (LEU) kao i novoobogaćenog urana pošalje u Rusiju na pretvorbu u gorivo za elektrane na dogovoreno razdoblje od nekoliko godina.
U prvoj službenoj naznaci novog zaokreta u pregovorima, glasnogovornica iranskog ministarstva vanjskih poslova Marzieh Afkham priznala je na brifingu za iranski tisak 22. listopada da su novi prijedlozi koji kombiniraju ograničenje centrifuga i prijenos iranskih zaliha LEU u Rusiju ispod rasprava u nuklearnim pregovorima. Brifing je preveo BBC-jev nadzorni servis, ali nije objavljen u zapadnom tisku.
Državna podtajnica Wendy Sherman, koja predvodi američko izaslanstvo u razgovorima, nije javno spomenula kompromisni pristup, ali činilo se da ga je nagovijestila kada je 25. listopada rekla da su dvije strane "postigle impresivan napredak u pitanjima to se u početku činilo nerješivim.”
Unatoč novom otvaranju rješenja onoga što se mjesecima navodilo kao glavna prepreka sveobuhvatnom sporazumu, pregovori bi ipak mogli zastati u posljednjim tjednima oko vremena ukidanja sankcija. Spremnost Irana da pregovara o takvim aranžmanima s američkim izaslanstvom ovisit će o pristanku Rusije da preuzme iranski obogaćeni uran.
Početak razgovora o novom pristupu objavljen je u rujnu, samo nekoliko dana nakon što su se iranski predsjednik Hassan Rouhani i ruski predsjednik Vladimir Putin sastali kako bi razgovarali o ključnim pitanjima iransko-ruske suradnje o izgradnji dviju nuklearnih elektrana i opskrbi gorivom za Bushehr.
Predloženo smanjenje iranske akumulacije LEU otpremanjem u Rusiju moglo bi postići izvorni minimalni cilj Obamine administracije za prihvatljiv sporazum, koji je definiran minimalnim brojem mjeseci koji bi Iranu trebao da obogati dovoljno urana za jedno nuklearno oružje.
Državni tajnik John Kerry prošlog je travnja predstavio zahtjev administracije za to razdoblje od šest do 12 mjeseci. Zahtjev od šest do 12 mjeseci pretočen je u zahtjev u pregovorima za drakonskim smanjenjem na nekoliko tisuća centrifuga. Međutim, taj zahtjev nije opravdan tehničkim izračunima "vremenske linije proboja".
David Albright s Instituta za znanost i međunarodnu sigurnost, koji je podržao zahtjev za smanjenjem na nekoliko tisuća centrifuga,priznao u analizi objavljenoj u lipnju da bi smanjenje iranske zalihe LEU na 1,000 kilograma produžilo vrijeme proboja za sadašnju razinu od 10,000 XNUMX iranskih operativnih centrifuga na šest mjeseci, a smanjenje na nulu povećalo bi ga na gotovo godinu dana.
Dogovor koji bi smanjio iranske zalihe na minimum bio bi u skladu s prijedlogom koji je Iran predstavio skupini P5+1 na početku pregovora. Kao iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif navedeno U prijedlogu ovom piscu u lipnju, Iran je predložio da se zajamči trenutna konverzija svake serije nisko obogaćenog urana u oksidni prah koji će se koristiti za izradu gorivnih sklopova za reaktor Bushehr.
Ali plan nije izričito govorio o tome kako će Iran raspolagati postojećim zalihama LEU, a Sjedinjene Države su odbacile svaki plan u kojem je Iran držao velike količine oksidnog praha, na temelju toga da bi se mogao poništiti. Iran nije mogao pregovarati o takvom aranžmanu s P5+1 bez prethodnog postizanja dogovora s Rusima.
Ali problem slanja LEU u Rusiju za pretvorbu u nuklearno gorivo bio je povezan s većim nizom teških pitanja u nuklearnoj suradnji Irana s Rusijom. Iran i Rusija već imaju komercijalni sporazum o ruskoj opskrbi gorivom za iranski reaktor Bushehr do 2021. Ali Iran i Rusija pregovaraju o izgradnji dva nova nuklearna reaktora od strane Rusije, a Iran je želio da Rusija pristane na iransko sudjelovanje u obogaćivanju za goriva kao i u izradi gorivnih sklopova za reaktore.
“Preliminarni sporazum” o ugovoru za izgradnju dvaju novih reaktora najavljen je 12. ožujka, ali pregovori o ključnim točkama koje uključuju dodatne iranske zahtjeve još su bili u tijeku. Anton Khlopkov, direktor Centra za energetske i sigurnosne studije u Moskvi, rekao je za IPS da bi rusko prihvaćanje iranskog LEU predstavljalo ozbiljne komercijalne probleme za Rusiju.
Izgubila bi značajnu dobit koju je očekivala od samog obavljanja obogaćivanja pristankom na korištenje iranskog LEU za pretvorbu u gorivne elemente umjesto urana dostupnog u Rusiji. Iranski uran puno je skuplji od urana kojemu Rusija ima pristup, rekao je Khlopkov. Iran također želi napraviti barem dio obogaćivanja za nove reaktore koji će se graditi, što bi povećalo kompenzaciju potrebnu za dogovor.
Objašnjavajući razloge za iranski zahtjev za obogaćivanjem, Ali Akbar Salehi, direktor Organizacije za atomsku energiju Irana (AEOI), rekao je početkom srpnja da Iran nema želju "izvršiti svo obogaćivanje unutar Irana", ali je dodao da " druge strane moraju znati da ako nam jednog dana ne daju gorivo za elektrane, Iran ga ima sposobnost proizvesti.”
Drugo veliko komercijalno pitanje u pregovorima s Rusijom je želja Irana da nakon 2021. od Rusa preuzme proizvodnju sklopova goriva za Bushehr i druge elektrane. Salehi je u intervjuu s ovim piscem 29. rujna rekao da su pregovori s Rusijom "uključuju širok spektar pitanja", koja uključuju želju Irana da "dijeli u tehnologiji elektrana".
Međutim, Iran je godinama udaljen od kapaciteta za to i trebat će mu tehnička pomoć Rusije. Sjedinjene Države su u međuvremenu jasno dale do znanja kako vjeruju da bi se Iran mogao i trebao nastaviti oslanjati na Rusiju u opskrbi gorivom za reaktor Bushehr, čak i nakon što trenutni ugovor za gorivo istekne 2021. godine.
Hlopkov nije isključio mogućnost "neke vrste partnerstva za proizvodnju goriva", ali samo ako je Iran spreman nadoknaditi Rusiji svoje komercijalne gubitke. Proizvodnja goriva je "veliki posao koji nitko ne želi izgubiti", rekao je Khlopkov.
Dana 24. lipnja, glasnogovornik AEOI-ja, Behrooz Kamalvandi, najavio da će ugovor za dvije nuklearne elektrane biti potpisan za nekoliko tjedana tijekom posjeta Salehija Moskvi, ali je priznao da su "neki elementi" u sporazumu ostali neriješeni.
U znak da su Rusija i Iran blizu dogovora o neriješenim pitanjima vezanim uz dogovor o reaktoru, čelnici vlada su dovedeni u razgovore. Dana 12. rujna, Putinov savjetnik za vanjsku politiku Jurij Ušakov rekao je da će se dva predsjednika sastati na marginama Šangajske organizacije za suradnju u Dušanbeu, u Tadžikistanu, te da će i bilateralna suradnja o nuklearnoj energiji i razgovori Iran-P5+1 biti među teme o kojima će se raspravljati.
Dana 19. rujna, tjedan dana nakon sastanka Rouhani-Putin, Associated Press je izvijestio da se u bilateralnim razgovorima između Sjedinjenih države i Iran. Iran je navodno bio "oprezno prijemčiv".
Gareth Porter nezavisni je istraživački novinar i dobitnik nagrade Gellhorn za novinarstvo 2012. godine. Autor je novoobjavljenih Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu od Irana. S njim se može kontaktirati na [e-pošta zaštićena]