Generacijama je izraelska vlada brutalizirala palestinski narod, uključujući ovoljetni pokolj više od 2,000 ljudi u razorenoj Gazi, ali Izraelci također polažu račun za popravljanje štete međunarodnoj zajednici, lekciju o moralnom hazardu, kaže bivši -CIA-in analitičar Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Usvajanje u britanskom Donjem domu rezolucije koja favorizira priznanje palestinske države, nakon što je švedska vlada objavila svoju namjeru da produži takvo priznanje, najnoviji je pokazatelj europskog gađenja prema izraelskoj politici.
Priznavanje palestinske države je, naravno, prazna gesta sve dok takva država ne postoji na terenu, a teren koji bi činio takvu državu je pod okupacijom druge države. Ali priznanje je miran i respektabilan način izražavanja užasa.
Konzervativni zastupnik koji predsjeda odborom za vanjske poslove Donjeg doma vjerojatno je govorio u ime mnogih i unutar i izvan parlamenta kada je rekao da je "stajao uz Izrael u svakom slučaju", ali da je "u proteklih 20 godina... Izrael polako udaljavajući se od svjetskog javnog mnijenja” i da je “toliki moj bijes zbog izraelskog ponašanja posljednjih mjeseci da se neću protiviti prijedlogu. Moram reći vladi Izraela da ako gube ljude poput mene, izgubit će mnogo ljudi.”
Kao što sugeriraju komentari zastupnika, ponašanje koje je predmet užasa i bijesa ima i dugoročne i kratkoročne komponente. Dugoročni dio je kontinuirana izraelska okupacija osvojenog teritorija, uz popratno pokoravanje Palestinaca i uskraćivanje političkih prava.
Kratkoročno gledano, to je razaranje koje je izraelska vojska izazvala u Pojasu Gaze ranije ove godine, u operaciji koja je započela kada je Netanyahuova vlada pokušala upotrijebiti silu da prekine pakt o jedinstvu između glavnih palestinskih političkih frakcija. Ovog tjedna glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon obišao je razaranje u Gazi, napomenuvši da me "nikakve sjednice Vijeća sigurnosti, izvješća ili brifinzi nisu mogle pripremiti za ono čemu sam danas svjedočio."
Još jedna, još novija, komponenta razaranja Gaze koje je izazvao Izrael možda je također utjecala na raspoloženje Šveđana, zastupnika u Westminsteru, i zapravo poreznih obveznika u bilo kojoj zapadnoj zemlji. Na međunarodnoj konferenciji u Kairu zemlje sudionice obećale su ukupno 5.4 milijarde dolara pomoći, polovicu za obnovu Pojasa Gaze, a drugu polovicu kao proračunsku potporu palestinskim vlastima.
Osim čiste dosade da bilo tko od nas ostalih u svjetskoj zajednici mora platiti za popravak te štete, razmislite o tome što ova situacija implicira za izraelske poticaje. Izraelci kose travu u Gazi koliko god žele, a čak ne moraju platiti ni čišćenje. Možda čak profitirati od toga jer sve građevinske zalihe kojima Izrael dopusti ulazak u Pojas općenito dolaze iz izraelskih izvora. (Savjet za ulaganje: vrijeme je da budete spremni na proizvođače cementa u Izraelu.)
Ovo je primjer onoga što ekonomisti nazivaju moralnim hazardom: kada netko nema poticaja da smanji rizično (ili u ovom slučaju potpuno destruktivno) ponašanje jer netko drugi pokriva gubitke. To je opet jedan od razloga za pesimizam da će cijeli tragični ciklus povremene košnje travnjaka u Izraelu uskoro završiti. Izraelsko gospodarsko krilo pokriveno je donatorskim konferencijama, baš kao što je njihovo političko krilo pokriveno američkim vetom u Vijeću sigurnosti.
Oni na američkoj političkoj desnici, koji imaju tendenciju da najviše suosjećaju s onima na izraelskoj desnici koji vode tu zemlju, trebali bi pažljivo razmisliti o ovoj situaciji i kako je ona povezana s načelima ekonomske politike u koje oni tvrde da vjeruju.
Vlade, uključujući vladu SAD-a, stupaju na scenu sa subvencijama koje sprječavaju ljude da snose odgovornost za svoje ponašanje i njegove posljedice. Ovdje se ne radi samo o proizvođačima i primateljima; to su stvaratelji i uzimatelji, a oni koji uzimaju također su razarači.
Situaciju također treba promatrati u smislu američkih fiskalnih prioriteta. Bilo koji program za dobrobit Sjedinjenih Država i američkih građana koji se brutalizira u proračunu Paula Ryana trebao bi se suprotstaviti američkom subvencioniranju ponašanja zemalja na Bliskom istoku i postaviti teška pitanja o tome koji bi trebali biti američki prioriteti.
Evo pristupa obnovi iz posljednjeg rata u Gazi koji doduše nema političke šanse da se provede, ali bi bio pošten i principijelan: svaku stranu smatrati odgovornom za razaranje koje je nanijela. Hamas bi bio odgovoran za plaćanje štete koju je prouzročio, uključujući i od raketa ispaljenih na Izrael, a Izrael bi bio odgovoran za štetu koju su nanijele njegove snage.
Hamas je prema svim izvješćima u teškom financijskom stanju; to je jedan od poticaja koje je imala za sklapanje sporazuma o jedinstvu s Fatahom. Ali šteta koju je prouzročio u ratu ovog ljeta bila je toliko mala da su Hamasovi prijatelji u Kataru i Turskoj mogli pokriti račun sitnišem koji je pao između jastuka njihovih divana. K vragu, vjerojatno bi se čak moglo dodati na račun i trošak Iron Dome projektila koje je Izrael ispalio na rakete koje nikada nisu uzrokovale nikakvu štetu, a to bi bila prilično bezbolna provjera za Katarce da napišu.
Šteta koju su nanijele izraelske snage mnogo je veća. Ali Izrael je također daleko bogatiji. Što se tiče BDP-a po glavi stanovnika, nalazi se između Novog Zelanda i Španjolske, prema Međunarodnom monetarnom fondu. Sigurno može platiti račun.
A ako se protivi tome, postoje utvrđene metode koje se mogu mirno i legitimno koristiti za naplatu od mrtvih. Polovica obećanja s konferencije u Kairu posvećena obnovi Gaze ukupno je manja od više od 3 milijarde dolara godišnje pomoći koju Sjedinjene Države daju Izraelu. Primijenite ovrhu na subvenciju manju od godinu dana i taj će račun biti plaćen. Otimača/uništitelja smatrati odgovornim.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Izraelska opsada Pojasa Gaze sa sobom je donijela depresivno poznati ritual: Izraelska vojska uništava velike dijelove getoizirane obalne enklave, ostavljajući desetke tisuća beskućnika, trag pokolja i hrpe ruševina. Zatim, zapadni i arapski diplomati žure u neku bliskoistočnu prijestolnicu da glume domara židovske države, obećavajući milijarde pomoći za čišćenje izraelskog nereda. I kao sat, Izrael sve uništava iznova samo godinu ili dvije kasnije, bombardirajući Gazu neviđenom žestinom.
Kad se izraelska međunarodna ekipa domara okupila ovaj tjedan u Kairu s obećanjem da će prikupiti 5 milijardi dolara za pomoć u obnovi štete od 8 milijardi dolara koju je Izrael prouzročio civilnom stanovništvu Gaze, izraelski ministar prometa Yisrael Katz uvjeravao ih je da je napori su bili potpuno uzaludni. “Građani Gaze moraju odlučiti što žele biti Singapur ili Darfur,” primijetio je Katz, uspoređujući prijetnju genocida s fantazijom o ekonomskom prosperitetu. …
Diplomati okupljeni u Kairu znali su da je donatorska konferencija farsa koja neće pomoći u ublažavanju patnji stanovništva Gaze pod opsadom. Ipak, nitko nije izgledao voljan odstupiti od statusa quo.
Govorili su o uništenju Gaze kao da je to rezultat slučajne prirodne katastrofe, a ne zlonamjernog gnjeva anakrone naseljeničke kolonije do zuba naoružane od strane jedine svjetske supersile. Doista, izraelsko nasilje nad civilnim stanovništvom Gaze jedva da je uopće spomenuto, niti su protiv njega predložene bilo kakve diplomatske mjere. A kako je Hamasu zabranjeno sudjelovanje na konferenciji, vlada Gaze nije mogla pokrenuti to pitanje.
Međunarodna zajednica obećava da će obnoviti Gazu… s pogonima za eksploataciju palestinskih radnika
Autor Max Blumenthal
http://www.alternet.org/world/international-community-promises-rebuild-gaza-sweat-shops-exploit-palestinian-workers
“načela ekonomske politike u koje oni tvrde da vjeruju”
Oni ne vjeruju u te principe kao što ni svaki prevarant ne vjeruje u bilo koje principe.
Od samog svog početka, Izrael nikada nije, unatoč bezbrojnim oblicima otpora, pokušao živjeti u miru sa svojim susjedima. Naprotiv, vodila je više ratova upravo zato što su odbijali živjeti u miru sa susjedima, znajući da samo moraju osvojiti teritorij i izgraditi 'Veliki Izrael' kako bi postigli 'mir'. Podsjećam se. poznatih Calagusovih riječi koje je rimski povjesničar Tacit zabilježio o Rimljanima – “Oni naprave pustinju i zovu je mirom.–
Doista, u izraelskom umu, doista kolektivnom umu doseljeničko-kolonijalne države, jedini mir koji može postojati je onaj u kojem je svaki Palestinac protjeran sa zemlje, njihova povijest zaboravljena, kultura izumrla ili apsorbirana u druge arapske države. Sumnja li netko doista u ovo? Ako to učine, možda bi trebali ispitati pravo stanje izraelske politike, ekstremno desnih fašističkih cionista kao što su Kahanisti (ekstremni fašistički sljedbenici Meira Kahanea) i druge skupine koje redovito uzvikuju “Smrt Arapima†između ostalih veselih slogana.
Da budemo sigurni, postoji velika količina mržnje na palestinskoj strani. Ovo je mržnja izazvana višestrukim generacijama otimanja, ugnjetavanja i rata. To rađa opasnu tendenciju da se svi Židovi poistovjete s neprijateljima. Ali je li prisutnost takve tendencije proizvod urođene muslimanske mržnje? Ili je to proizvod političkih, ekonomskih i društvenih uvjeta koji su im nametnuti? Ja bih svakako ustvrdio ovo drugo.
Zašto kritiziram Izrael: Odgovor Samu Harrisu
Autor Eric Draitser
http://www.counterpunch.org/2014/07/31/why-i-criticize-israel/
Možda postoje neki ljudi koji sumnjaju u to, ali ja ne.
Primijenite ovrhu na subvenciju u iznosu manjem od godinu dana i taj je račun plaćen. Otimača/uništitelja smatrati odgovornim.
Pa, to JESTE lijepa misao. Ali u stvarnom svijetu, oba doma američkog Kongresa potpuno su u džepu Izraela. Vjeruje li gospodin Pillar doista da će Senat koji je glasao 100-0 za podršku Izraelu – bez obzira na sve – učiniti pravu stvar?
‘Moralni hazard’ - pripišite ovo na "svaki dan nešto naučite".
Budući da mi je to više-manje bila besmislena fraza, pogledao sam je.
Moralni hazard nastaje jer pojedinac ili institucija ne preuzima sve posljedice i odgovornosti svojih postupaka, te stoga ima tendenciju djelovati manje oprezno nego što bi inače, ostavljajući drugu stranu da snosi dio odgovornosti za posljedice tih postupaka.
Točno! Izrael zna da se može izvući s gotovo svime - barem u SAD-u A.
Što se tiče Švedske i Britanije, nisam baš impresioniran tim 'priznanjem', jer sumnjam da je to samo način da se izbjegne iskašljavanje ozbiljnog novca za plaćanje izraelskog divljanja. Razgovor je jeftin, kako kažu.
Izrael je prezira vrijedan mali pišanac nacionalne države. Također je pobjednička. Kukanje i škrgutanje zubima svih zainteresiranih nimalo ne smeta. POBJEĐUJE!
http:// america.aljazeera.com/articles/2014/8/26/israel-bombing-stunsusofficers.html
Najnovija “košnja trave” bila je monstruozno neproporcionalna. Osmišljen je kako bi veliki dio Gaze učinio nemogućim za život, a operacija je bila potpuno uspješna. A trošak je bio zanemariv – vježbe pucanja uživo za bezobrazne IDF-e, a SAD će platiti streljivo.
Gaza je nenastanjiva s dobrim razlogom.
http://mondoweiss.net/2014/09/greater-trying-palestinians
Sada kada je Egipat sveden na podložnost Svetom Izraelu, on u potpunosti surađuje sa sljedećom Nakbom.
Kada stanovnici Gaze konačno budu izbačeni iz ruševina u Egipat, očekujem da će Britanija i Švedska pohvaliti operaciju. Blago njemu jer je nova situacija najbolji 'kompromis' za sve zainteresirane.
“Dugoročni dio je nastavak izraelske okupacije osvojenog teritorija, s popratnim pokoravanjem Palestinaca i uskraćivanjem političkih prava.”
Paul R. Stup
A kraći termin je ubojstvo, razaranje koje izraelska vojska redovito čini u pojasu Gaze kao "košenje travnjaka" i ponavlja se svakih nekoliko godina.
BTW – Što se događa s "ratnom odštetom" koja se zakonski traži od Izraela?
Izraelski ‘Moralni hazard’ u Gazi ili BILO GDJE nije u opasnosti jer ga 100% podupiru američki Kongres i UK.
Da, doista - Ujedinjeno Kraljevstvo koje je sramno odgovorno za nezakonito stvaranje Izraela ima za što odgovoriti.
A suština je "nezakonita okupacija"