Pomak prema priznavanju Palestine

Dijeljenja

Nakon što je izraelski premijer Netanyahu potopio posljednje mirovne pregovore gurajući naprijed na novim naseljima, izbrisao je glavni argument za odlaganje palestinske nacije, da se to pitanje treba riješiti razgovorima. Sada europske nacije mijenjaju svoje stajalište, kako piše John V. Whitbeck.

John V. Whitbeck

Dana 12. listopada, na donatorskoj konferenciji u Kairu, sudionici su obećali 5.4 milijarde dolara za obnovu Gaze. Međutim, brojni su sudionici primijetili da opetovano plaćanje rekonstrukcije onoga što je bilo uništeno i što će vjerojatno biti ponovno uništeno nije dovoljan odgovor te da se treba pozabaviti temeljnim problemom. Ali nisu ponuđene originalne ideje za njegovo rješavanje.

Srž problema je okupacija, sada već 48. godina. Razmotreno je sljedeće noći kada je britanski Donji dom velikom većinom (274-12) glasovao za proširenje diplomatskog priznanja Ujedinjenog Kraljevstva na Državu Palestinu "kao doprinos osiguravanju dogovorenog dvodržavnog rješenja", implicitno dok je cijeli teritorij ostaje pod ratnom okupacijom i bez prethodnog dopuštenja Izraela.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu 6. kolovoza 2014. objavio je uspjeh operacije Protective Edge, u kojoj je ubijeno oko 2,000 stanovnika Gaze. Netanyahu je rekao: "Cilj operacije Protective Edge bio je i ostaje zaštita izraelskih civila." (fotografija izraelske vlade)

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu 6. kolovoza 2014. objavio je uspjeh operacije Protective Edge, u kojoj je ubijeno oko 2,000 stanovnika Gaze. Netanyahu je rekao: "Cilj operacije Protective Edge bio je i ostaje zaštita izraelskih civila." (fotografija izraelske vlade)

 

Dana 3. listopada, novi švedski premijer objavio je namjeru svoje vlade da prizna državu Palestinu, čime se pridružio 134 druge države članice UN-a, uključujući veliku većinu čovječanstva, koje su to već učinile.

Europa tu ne bi trebala stati. Zamislite da svih 20 država Europske unije koje još nisu priznale državu Palestinu to učine i da EU tada objavi da, ako Izrael ne postupi u skladu s međunarodnim pravom i relevantnim rezolucijama UN-a potpunim povlačenjem s okupiranih Države Palestine do određenog datuma, uvela bi ekonomske sankcije Izraelu i pojačala ih sve dok Izrael to ne učini.

Europa nije samo glavni trgovinski partner Izraela. To je kulturna domovina Izraelaca, a mnogi Izraelci na svoju zemlju gledaju kao na "europsku vilu u džungli". To je čak i sportska domovina Izraelaca, s izraelskim timovima koji se natječu u europskim nogometnim i košarkaškim natjecanjima.

Kad bi Europa usvojila i slijedila čvrsto i jedinstveno stajalište konstruktivnog neodobravanja u skladu s ovim smjernicama, natpis bi bio neizbrisiv na zidu i kraj okupacije i transformacija sadašnjeg dvodržavnog legaliteta prema međunarodnom pravu u pristojne dvije države -stanje stvarnosti na terenu postalo bi neizbježno, samo je pitanje kada, a ne hoće li.

Tada, i samo tada, mogli bi započeti smisleni izraelsko-palestinski pregovori o praktičnim modalitetima okončanja okupacije i strukturiranja budućeg mirnog i kooperativnog suživota.

Netko bi mogao odgovoriti da, naravno, Europljani nikada ne bi ni sanjali da poduzmu takvu inicijativu. Istina je da Europa tradicionalno preferira glatke i nesporne odnose sa Sjedinjenim Državama i Izraelom, čak i kada je takvo podaništvo u suprotnosti s njezinim proklamiranim vrijednostima i interesima i dodatno raspiruje višedesetljetni rat civilizacija između muslimanskog svijeta i Zapada. sada poprima oblik, na primjenu nenasilnog pritiska u skladu s međunarodnim pravom kako bi se postigao mir uz određenu mjeru pravde u Izraelu i Palestini.

No, to ne znači da je Europa nesposobna osloboditi se američke nametnute ortodoksije da palestinska država ne može i ne smije postojati, čak ni na čisto pravnoj razini, bez prethodnog pristanka Izraela ili da nije sposobna djelovati mudro i u skladu s europskim vrijednostima i interese.

Čudno, budući da Izrael nikada nije definirao vlastite granice, što je čin koji bi ih nužno ograničio, glavni argument izraelske vlade i njezinih pristaša protiv diplomatskog priznanja Države Palestine je da Palestina nema definirane granice.

U stvari, Palestina ima jasno definirane granice, a one su potvrđene velikom većinom glasova (138-9) Opće skupštine UN-a 29. studenog 2012. kojim se potvrđuje "državni status" Palestine kao "palestinskog teritorija okupiranog od 1967."

I Izrael i Palestina sada imaju "međunarodno priznate granice". Za Izrael, oni obuhvaćaju cijelu Mandatnu Palestinu osvojenu prije 1967., ništa više ni manje. Za Palestinu, oni obuhvaćaju sav preostali dio mandatne Palestine, ništa više ni manje. Niti jedna država, pa čak ni Sjedinjene Države, ne priznaje nikakve druge granice ni za jednu državu.

Naravno, države su uvijek slobodne prekrajati svoje granice s drugim državama međusobnim sporazumima za koje se osjeća da su sklopljene, i, ako Izrael ikada pristane okončati svoju okupaciju, neka razmjena teritorija ili, u slučaju Jeruzalema ili njegovih emocionalno nabijenih dijelova, vjerojatno će se dogovoriti određena podjela nepodijeljenog suvereniteta nad teritorijem.

Većina onih koji se proglašavaju "pro-izraelskim" ili kojima je iskreno stalo do dobrobiti Izraelaca i neizraelskih Židova (ne nužno istih ljudi) izjavljuju da podržavaju "rješenje s dvije države" i shvaćaju da je održavanje sadašnjeg stvarnost jedne države bi poništila cionistički projekt ako se transformira u potpuno demokratsku državu i učinila Izrael prezrenom državom parijom ako bi se ovjekovječio kao današnja efektivna država apartheida.

Takvi bi ljudi trebali postaviti i odgovoriti na jednostavno, ali bitno pitanje: "Je li vjerojatnije da će izraelska vlada ozbiljno pregovarati s istinskom željom i namjerom da postigne konačni mirovni sporazum kojim se prekida okupacija ako većina Izraelaca smatra da bi takav sporazum najbolje služio njihovim interesima i poboljšati kvalitetu života za njih i njihovu djecu ili ako većina Izraelaca smatra (kao što je bio slučaj najmanje 20 godina) da je održavanje statusa quo okupacije i nastavak širenja naselja poželjnije od bilo kakvog realno ostvarivog sporazuma?

Postoji samo jedan koherentan odgovor na ovo pitanje, "prijatelji Izraela", bilo oportunistički ili istinski, trebali bi izvikivati ​​taj odgovor svima koji bi ih optužili da su nedovoljno "proizraelski".

Jedan i samo jedan put do mira s određenom mjerom pravde u Izraelu i Palestini postoji. Otvoreno je. Ostaje za vidjeti imaju li europski čelnici političke volje, mudrosti i hrabrosti krenuti tim putem.

John V. Whitbeck je međunarodni odvjetnik koji je savjetovao palestinski pregovarački tim u pregovorima s Izraelom.

13 komentara za “Pomak prema priznavanju Palestine"

  1. Kapetan Jack
    Listopada 15, 2014 na 15: 58

    Palestinu treba obnoviti s milijardama dolara koje SAD daje Izraelu svaki dan
    godina

  2. bobzz
    Listopada 15, 2014 na 15: 13

    FG, pretpostavljam da bi Amerika spriječila Europu da ozbiljno utječe na Izrael. Razmišljam o djevojčici koja vodi relativno ogromnu kravu za konopac privezan za prsten u kravljem nosu kada razmišljam o odnosu Amerika-Izrael. Sve što Amerika treba učiniti je smanjiti količinu mlijeka u vrijednosti od 3 milijarde dolara godišnje toj djevojčici dok ne ostane na vlastitoj farmi i prestane pripojiti susjedni teritorij a la Ahab i Naboth, i cijeli svijet bi se znatno smirio. Nećemo to učiniti.

    • Grgur Kruse
      Listopada 15, 2014 na 18: 04

      Ili je vrlo mala djevojčica ili vrlo velika krava.

      • FG Sanford
        Listopada 15, 2014 na 18: 37

        Stara židovska poslovica o ljubavnim zavrzlamama: “Zašto kupovati kravu kad mlijeko dobiješ besplatno?”

      • bobzz
        Listopada 16, 2014 na 13: 02

        Nije ili/ili; to je oboje/i.
        Amerika, velika krava koju kontrolira prsten u nosu koji drži djevojčica, Izrael. A curica vodi kravu da se muze.

  3. bobzz
    Listopada 15, 2014 na 09: 35

    Europa SAD-u: Vi prvi.

    • FG Sanford
      Listopada 15, 2014 na 09: 57

      SAD Europi: Doba prije ljepote!

  4. Vezuv
    Listopada 15, 2014 na 08: 52

    Izrael želi da sve što se tiče granica ostane nejasno, zašto? Zato što su cionisti odlučni ukrasti SVU Palestinu, prije ili kasnije.

    Jedino rješenje izraelsko-palestinskog "sukoba" je da Izrael mora napustiti Bliski istok. UN bi trebao opozvati Rezoluciju 181 ili studeni 1947. o podjeli Palestine; Cionisti moraju tražiti drugo mjesto na Zemljinoj kugli za svoju državu, nakon dužnih pregovora s njezinim sadašnjim zemljoposjednicima. Neko mjesto gdje bi bili dobrodošli i gdje bi mogli živjeti u miru sa svojim novim susjedima.

    • Joe Tedesky
      Listopada 15, 2014 na 12: 51

      Dajmo im Texas!

      • FG Sanford
        Listopada 15, 2014 na 18: 46

        Joe, pretpostavljam da nikad nisi vidio onu majicu kratkih rukava, onu na kojoj piše: “Ne petljaj se s Texasom. I retardirani imaju osjećaje.”

  5. Hillary
    Listopada 14, 2014 na 22: 44

    Palestinci, kršćani i muslimani, NISU imali pravo glasa ili veta na uspostavu Države Izrael koju mnogi ljudi prepoznaju kao kontinuirani zločin koji nakon više od 60 godina tek sada ugleda svjetlo dana.

    Da nije bilo UK i Arapa koji su porazili Turke u Prvom svjetskom ratu i izbacili ih iz arapskih zemalja danas ne bi bilo Izraela.

    Nakon cionističkog pritiska da se osmisli “Balfourova deklaracija” UK je bankrotirala i oslabljena Prvim i Drugim svjetskim ratom, ali infiltrirana od gorljivih cionista koji su vješto orkestrirali scenarij za promicanje stvaranja Izraela.

    SAD i Sovjetski Savez bili su glavni pobornici ranog stvaranja Izraela. Rusi su željeli Židove iz SSSR-a, a administracija SAD-a je povlađivala židovskoj financijskoj potpori na svojim izborima

    Ujedinjeno Kraljevstvo je/bilo uznemiravano od strane SAD-a i agresivne židovske kampanje u medijima i Hollywoodu toliko da je 2012. Opća skupština UN-a izglasala unapređenje statusa Palestine u status "države promatrača nečlanice" glasovanjem 138 prema devet u za, a UK je bio suzdržan.

    Bez ilegalnog stvaranja Izraela ne bi bilo mira na Bliskom istoku i ne bi bilo muslimanskih terorista.
    http://nahidaexiledpalestinian.wordpress.com/

    • Joe Tedesky
      Listopada 15, 2014 na 12: 50

      Hillary osvajaš današnju nagradu za NAJBOLJI kratki sažetak palestinske tužne povijesti. Bravo!
      Joe Tedesky

      • Hillary
        Listopada 15, 2014 na 22: 57

        Hvala Joe.
        Šteta je za UK što je zanemarila svoju dužnost.
        Laurence od Arabije je to dobro znao, ali cionisti su imali kontrolu.

        Što se dogodilo u raspravi Donjeg doma britanskog parlamenta 13. listopada. 2014 je ovdje.

        Grahame M. Morris:
        Apsolutno se slažem s časnicom. Dama. Kao začetnik Balfourove deklaracije i nositelj mandata za Palestinu, Britanija ima jedinstvenu povijesnu vezu i, vjerojatno, moralnu odgovornost prema narodu Izraela i Palestine. Godine 1920. preuzeli smo sveto povjerenje - obvezu voditi Palestince prema državnosti i neovisnosti. To je bilo prije gotovo jednog stoljeća, a palestinskom narodu još uvijek nisu priznata nacionalna prava. Ovo sveto povjerenje bilo je predugo zanemareno. Kao časni. Gospa je upravo rekla, imamo povijesnu priliku da se iskupimo za taj nemar i učinimo ovaj mali, ali simbolično važan korak.
        http://tinyurl.com/lh7d6z8

Komentari su zatvoreni.