Dok se američka vojska vraća u Irak, službeni Washington neće tolerirati ozbiljno ispitivanje pozadine krize, koja je započela američkom invazijom na Irak i nastavila se tajnom potporom sunitskim pobunjenicima koji žele svrgnuti sirijsku vladu, a sada se vraća u Irak. Umjesto toga, više je reklama i prijevara, kaže Danny Schechter.
Autor: Danny Schechter
Dobrodošli natrag u Irak zajedno s našim uvijek prisutnim oružjem masovnog obmanjivanja WMD-a. Odjednom, zemlja o kojoj više nikada nismo željeli razmišljati ponovno je u vijestima i na našem vojnom planu. Dakle, nakon nekoliko poricanja da trupe neće, nikada i ni na koji način biti poslane, sigurno je, SAD, čizme su se vratile na zemlju, ali da igraju sasvim drugačiju "misiju".
Naravno, to nije borba, uvjerava ministar obrane Chuck Hagel koji je nosio svoju tenisku odjeću kad se susreo s vojnicima. To je, nema sumnje, razlog zašto ponovno bombardiramo tu zemlju.
Ministar obrane Chuck Hagel razgovara s marincima stacioniranim u kampu Pendleton u Kaliforniji, 12. kolovoza 2014., nakon povratka s putovanja po Njemačkoj, Indiji i Australiji. (DoD fotografija podoficira 2. klase Seana Hurta)
Kako bi signalizirao da se nismo vratili u dane rata za iračku slobodu, Pentagon je objavio svoje najnovije humanitarne napore tvitom, koji je, u medijskom svijetu kojeg smo sada dio, možda ekvivalent cviljenju, a ne lajanju neokonaša . Još jednom, mi smo dobri dečki koji jurišaju da štite i brane, spašavaju i spašavaju. Vidjeli ste alarmantne priče.
Ovo izvješće objavljeno je na RTE-u u Irskoj: “Militanti Islamske države ubili su stotine iračkih manjinskih jezida.
Neke su zakopali žive, a žene odveli kao roblje, dok su američki ratni zrakoplovi ponovno bombardirali pobunjenike.” Ministar za ljudska prava Mohammed Shia al-Sudani optužio je sunitske muslimanske pobunjenike da slave ono što je nazvao "okrutnim zločinom".
Ali onda, predvidljivo, pojavio se ovaj kodeks koji je doveo priču u pitanje: "Nije dostupna nikakva neovisna potvrda o događaju koji bi mogao povećati pritisak na zapadne sile da učine više kako bi pomogle." Zvučalo je poput priče od prije nekoliko tjedana u kojoj se ISIS zakleo da će nametnuti genitalno sakaćenje svakoj ženi koju sretnu. Srećom, kasnije je odbačeno.
To ne znači da ISIS nije brutalan, kaže Edmund Ghareeb iz Centra za globalni mir na Američkom sveučilištu:
“Gdje su bili ljudi? Zasigurno su neka od nedavnih izvješća o pokolju od strane IS-a senzacionalizirana, ali njihova je brutalnost previše stvarna. No kritično, to se godinama događa i u Iraku i u Siriji, gdje se trebalo suočiti. U Siriji su stare kršćanske crkve uništene, časne sestre i biskupi oteti, a svećenici ubijeni. U Siriji i Iraku, mnogi pripadnici različitih vjera, sekti i nacionalnosti ubijeni su ili prisiljeni na bijeg od ruku ekstremista i kriminalaca. Ovo je uvelike ignorirano velikim dijelom jer su mnogi u regiji i na zapadu bili toliko usredotočeni na napad na Assadovu vladu.
"Što se tiče američke intervencije, opasnost je da može dodatno povrijediti irački narod i potpuno raskomadati Irak u ime ove humanitarne intervencije."
Sada imamo američke trupe koje lete u planinu za koju nam je rečeno da je prepuna 40,000 očajnih izbjeglica koji se suočavaju s gladovanjem. Što se dogodilo kada su njihovi ukusi konačno stigli? Evo USA Today:
“WASHINGTON, Pregled uvjeta na iračkoj planini Sinjar od strane američkih snaga za specijalne operacije u srijedu je utvrdio da su uvjeti vjerske manjine koja tamo traži utočište bolji nego što se vjerovalo i da možda neće zahtijevati evakuaciju pod vodstvom SAD-a, rekao je Pentagon
“Na temelju ove procjene međuagencije su utvrdile da je misija evakuacije daleko manje vjerojatna. Osim toga, nastavit ćemo pružati humanitarnu pomoć prema potrebi i zaštitit ćemo američko osoblje i objekte.”
Komentari Jason Ditz na anti-war.com: “Pentagon je pokušavajući upravljati narativom jednostavno govoreći da se misija spašavanja 'čini nepotrebnom', ali činjenica da je korištena za početak američkog rata ostaje, a State Department se udvostručuje, pokušavajući nepostojanje krize prikazati kao opravdanje rata.”
Naravno, zaštita Amerikanaca bila je prvi razlog za ovu intervenciju. Tako je primijetio politolog Michael Brenner, a da prije toga nije primijetio da je grad Irbil glavno središte američkih naftnih kompanija i njihovih zaposlenika:
“Prvo što treba reći je da ne bismo trebali brkati svrhu s opravdanjem. U četvrtak navečer Obama je izričito izjavio da je zaštita Amerikanaca u Irbilu (i implicitno Kurdistanu) razlog za djelovanje protiv napredovanja snaga IS-a.
Ovo nije sasvim uvjerljivo; evakuacija bi mogla biti logična alternativa. Očito, postoje i drugi ciljevi, između ostalog u neposrednom, osiguravanje pristupa zračnim i potpornim objektima koje smo uspostavili u zračnoj luci, a koji su ključni za sve buduće operacije — uključujući opskrbu Pešmergi, npr. održavanje otvorenih vaših vojnih opcija; ojačati kurdski moral; da pošalju poruku IS-u i njegovim saveznicima da sve buduće kampanje u tom smjeru o kojima razmišljaju neće biti laka šetnja. Predsjednik nije rekao ništa od ovoga zbog svojih strahova oko preuzimanja implicitnih obveza za koje nije siguran da bi ih mogao ispuniti.”
Ono što oni rade, kaže Brenner, je uranjanje u staru igrokaz "pokušavajući postaviti temelje za oživljavanje pokreta Sawah Awakening među sunitskim plemenima koja su potisnula al-Qaedu u Mezopotamiji 2006-2008." Taj se napor temeljio na opakoj protupobunjeničkoj kampanji s obiljem isplata našim "saveznicima" u haljama.
Jasno je da je nakon pobjeda ISIS-a ovaj manevar odlučno propao. Bez obzira na to, za Obamu se ubrzo vratio golf igralištu na Martha's Vineyardu, Kennedyjevom i potom Clintonovom igralištu za odmor koje je napravio svojim. Možda se osjeća kao da se može opustiti jer Britanci i Francuzi isporučuju oružje kurdskim pesh merga borcima obučenim u SAD-u, trebali oni to ili ne. Uostalom, Britanci i Francuzi također moraju promicati svoj "humanitarni" kredibilitet.
Što nedostaje medijskim narativima koji se usredotočuju na ove koji se svakodnevno mijenjaju incidenata, Je dublju stvarnost, da američka intervencija nije spasila Irak, već ga je uništila, s više od milijun mrtvih, nereprezentativnih i neodgovornih vlada i dovoljno ratnih zločina da bi međunarodni sudovi desetljećima bili zaposleni.
Da biste razumjeli dubinu razaranja i iračkog očaja, potrebna vam je perspektiva dugogodišnjih promatrača Iraka poput Patricka Cockburna iz The Independenta čija je nova knjiga naslovljena "Kraj jedne zemlje i početak novog mračnog doba".
On piše: “Irak se raspao. Malo toga se razmjenjuje između njegove tri velike zajednice šiita, sunita i Kurda osim pucnjave. Vanjski svijet se nada da će inkluzivnija vlada to promijeniti, ali vjerojatno je prekasno.
“Glavni pobjednik u novom ratu u Iraku je Islamska država Iraka i Levanta (Isis) koja želi ubiti šiite, a ne pregovarati s njima. Irak se suočava s građanskim ratom koji bi mogao biti krvav kao sve što smo vidjeli u Siriji i mogao bi trajati godinama.”
Tko je u konačnici odgovoran za to? Možemo kriviti Saddama Husseina, ali njega odavno nema, ili Osamu bin Ladena koji pliva s ribama. Vjerojatnije je, kao što to najčešće biva, kriviti žrtve za zločine, ali prihvaćanje odgovornosti nije nešto što Washington ikada želi ili može učiniti. Čini se da bismo radije naoružavali "pobunjenike" u Siriji, izraelsku vojsku ili policiju Ferguson Mo.
Možda je to razlog zašto sve što čujemo na TV emisijama je zbor za više ubijanja, da se spasi "civilizacija" od "tih ljudi", pogana, naravno. Nema veze što je Irak bio izvorni dom civilizacije. Ljeto je i živi se lako. Osim toga, imamo mrtve slavne osobe za kojima žalimo ovih pasjih dana u kolovozu.
Dissektor vijesti Danny Schechter snimio je film WMD o obmanjujućim medijima u Iraku i napisao Kad vijesti lažu o ratnom izvještavanju američkih medija. (Select Books, 2006.) Bloguje na Newsdissector.net i uređuje stranicu za medijska pitanja, Mediachannel.org. Komentari za [e-pošta zaštićena]
Kako je ISIS spasio Obamu na trenutak
http://goo.gl/xby6cw
“Sjedinjene Države ne žele jak, neovisan Irak. SAD želi naftu. SAD želi moć. SAD želi da Arapi ubijaju Arape. SAD želi uništiti arapski identitet, kulturu, ponos, književnost, znanost, poeziju itd.; sve što bi moglo dovesti do ponovnog izbijanja arapskog nacionalizma, sve što bi moglo dovesti do neovisne, suverene države, sve što bi moglo spriječiti pljačku arapskih zemalja.
"To je samo način na koji to carstvo funkcionira."
Zašto Obama želi uklanjanje Malikija
autora Mikea Whitneyja
http://www.counterpunch.org/2014/08/15/why-obama-want-maliki-removed/
Na mjestu – ovaj članak govori cijelu priču. Sve što žele je još jedna promjena režima kako bi se dobio sporazum o statusu snaga, a onda ćemo se odmah vratiti u Irak kao 'smrad na govno'.
Abe zbog tvoje objave ovaj stih je pao na pamet. Dobar post.
"Sada jasno vidim, kiša je nestala,
Vidim sve prepreke na svom putu
Nestali su tamni oblaci koji su me učinili slijepim"
Fernando Rogovine:
Redovitom čitatelju ove web stranice ništa od ovoga nije novost.
Tisuću američkih vojnika neće zaustaviti pad Bagdada, ako ISIS i dalje dobiva sredstva od SAD-a, Turske, Saudijaca itd.
Dakle, ukinite ta sredstva i Sirija i Iran će zaustaviti ludilo u sjevernom Iraku, a Bagdad ostaje glavni grad.
Naravno, ovo rješenje ne donosi puno koristi američkim “interesima”.
Službeni izvori (Vlada i vojska) objavili su slike i snimke iz "humanitarne pomoći" koja se isporučuje u sjevernom Iraku ovom "novom" jezidskom narodu, a World Press je masovno reproducirao od prošlog tjedna, bez ikakve kritike...
Čini se da su sada svi angažirani na ovoj novoj humanitarnoj kampanji, spasimo Jezide od barbarskih muslimanskih boraca!
Iza reda, ova poruka: Amerikanci, izabrani narod, pozvani su natrag u Irak da spase te barbare i divlje zemlje, nesposobne živjeti u miru bez ponovnog započinjanja plemenskih, etničkih ili vjerskih samodestruktivnih ratova...
Amerikanci, dobri momci iz filmova, pozvani su u Irak da spašavaju i štite, protivno svojim mirovnim interesima i unatoč visokim troškovima, djelujući požrtvovno...
Ali, jedina stvar koja se nikada i nigdje neće spomenuti: američka vojska se vraća u Irak da spasi Bagdad, da izbjegne eminentni pad američke proxy vlade implementirane u Bagdadu, nesposobne da održi zemlju na okupu, i proživi sramotu gubitka zemlje tijekom ove administracije, u korist političke gerile (a ne plemenske ili islamske), koja se bori za svrgavanje marionetske vladine vlade...
I, naravno, također se nikada neće spomenuti da je sve te negativce, plemenske i vjerske ekstremiste, naoružala vlastita američka vojska. Puške kojima irački borci tresu u zrak platili su američki porezni obveznici.
Kako to ide; prevari me jednom, prevari me aaa…..oh samo idi pitaj Georgea W.-a, on zna izreku. I ja sjedim ovdje i cijelo vrijeme se pitam što je ispravno učiniti u Iraku. Samo, s obzirom na prošle laži i obmane vođa naše zemlje, ne uspijevam se okupiti iza njihovih ratnih nastojanja. Čini li me to lošim Amerikancem? Jednom sam nosio uniformu i zakleo se da ću štititi i služiti interesima naših naroda. Dakle, što me promijenilo? Pa, možda je to što sam dovoljno lagao u nekoliko navrata moglo učiniti za mene. Jadan ja!
Možda bismo svi trebali početi zahtijevati istinu o JFK-u, MLK-u i ubojstvima RFK-a bilo bi dobro početno mjesto. Zaista vjerujem da smo svi bili prevareni da vjerujemo u bilo što, otkako je američka javnost bila prisiljena prihvatiti službene narative o tim strašnim zločinima. Kako se kaže; onda su se izvukli s ubojstvom.
Što raditi u Iraku?
Smanjenje sredstava i oružja "pobunjenicima" u Siriji, to je mjesto za početak?
Bezosjećajno: Kad bi se SAD klonio s puta, siguran sam da bi Iran i Sirija (uz rusku pomoć) mogli riješiti dio ove zavrzlame – čak i ako se Turskoj i Izraelu baš i ne sviđaju rezultati. Da, to znači da bi Assad ostao na vlasti.
Nije zapravo tako teško.
Slažem se s tim...hvala Yaj!
Joe T.
Nisam mislio da se nećeš složiti.
Ali samo pomislite što bi rekli John McCain i Lindsey Graham. (Ne kao što ja mislim da oni stvarno duboko razmišljaju o američkoj politici – vanjskoj ili unutarnjoj.)
Yaj,
što bih učinio s Irakom; Ja sam mekušac, poslao bih im humanitarnu pomoć.
Bez sumnje bih prestao financirati svu pomoć nevladinim organizacijama kao što je slučaj s pomoći CIA-e, Saudijske Arabije, Izraela, itd....nema više stvari iz Bengazija. Nema više foto operacija za Johna McCaina.
Iran, Sirija i Rusija ... vide interese za naftu. Osobno mislim da bih mogao živjeti s ovim. Na kraju se sve svodi na posao. zar ne? Referentne godine borbi u Vijetnamu i današnje poslovanje s tom močvarnom zemljom.
Što se tiče McCaina i Grahama, rekao bih im da pročitaju oproštajno obraćanje Georgea Washingtona. Samo, neokonzervativci duboko u sebi vjeruju da ti stari osnivači jednostavno nisu živjeli u pravom stoljeću... Znate miroljubivo neokonsko stoljeće.
“Naše veliko pravilo ponašanja, u pogledu stranih naroda, je da, u širenju naših trgovačkih odnosa, imamo s njima što manje političkih veza. Dokle god smo već sklopili zaruke, neka budu ispunjene u savršenoj dobroj vjeri. Ovdje da stanemo.” – 1796. Oproštajni govor predsjednika Georgea Washingtona #36
Mrzim to priznati, ali doista mi je laknulo kad sam pročitao ovaj članak. Neko sam vrijeme tamo bio stvarno ljut na sebe. Kako sam mogao biti tako bezosjećajan i nesuosjećajan? Ali, eto ga. Suočen s mogućnošću da se ponosim dobrom humanitarnom voljom moje vlade, moja je mašta bila najbolja od mene. Jezidski narod...Jezidski narod...mora...spasiti...jezidski...jezidski...narod...Odveden sam u zemlju snova koju samo Edgar Rice Burroughs hladno zamišlja, gdje su ponosni i Plemeniti jezidski narod slijedio je učenja poštovanog planinskog duha koji se svake godine otkrivao u tjelesnom obliku visokoj svećenici. Visoko na obroncima planine Marawatan u svetoj špilji, postila bi tjednima prije obreda kako bi se očistila prije nego što jezidski narod ode na svoje godišnje hodočašće. Samo bi to moglo jamčiti da usjevi neće propasti i da će ponosni jezidski narod moći nastaviti svoju tisućljetnu borbu za... Da, čista, nepatvorena priča o holivudskom sranju je ono na što mi je cijela stvar zvučala. Bilo me je sram vlastitog cinizma. Tu je bio moj predsjednik, koji je činio dobra humanitarna djela u moje ime, a sve čega sam se mogao sjetiti bilo je: "Ovo zvuči kao čisto sranje". Hvala, g. Schechter, vratili ste mi vjeru u moj vlastiti zdrav razum.