Dok službeni Washington opravdava najnoviji izraelski pokolj stanovnika Gaze kao opravdanu samoobranu, mnogi promišljeni Židovi žale kako je tradicionalni humanizam judaizma uništen brutalnom praksom izraelske vlade, piše Danny Schechter.
Autor: Danny Schechter
Kad sam odrastao u židovskoj zajednici u New Yorku kasnih pedesetih, postojao je predvidljiv kolektivni odgovor na događaje u vijestima koji se izražavao u jednom pitanju: "Je li to dobro za Židove?"
Mnoge progonjene manjine koje su većinom sastavljene od imigranata djeluju u kulturi okrenutoj unutra koju karakterizira strah od progona, a među Židovima je postojala želja da se ne vide zbog straha od raspirivanja antisemitizma ili samo "nevolja".
Grafika koju su objavile Izraelske obrambene snage kako bi opravdale uništenje mnogih civilnih objekata u Gazi u operaciji Protective Edge. (grafika izraelske vlade)
Židovi koji su kroz povijest bili viktimizirani imaju tendenciju gledati na svijet kroz prizmu te viktimizacije, čak i kada drugi na njihovu zajednicu gledaju kao na žrtve. Njihovim se strahovima lako manipulira pozivanjem na kolektivno pamćenje.
U mojoj mladosti, svaki put kad bi se slika nekog velikog prevaranta pojavila u tabloidima, umirivalo me kad bi mi rekli,
"barem nije Židov." Iako sam kasnije saznao za židovske gangstere kao što je Meyer Lansky koji je praktički vodio mafiju. Ako želite dokaz, unajmite jedan od onih filmova "Kum".
Kasnije sam saznao od YIVO-a, Instituta za židovska istraživanja, da je u našoj zajednici bilo isto toliko židovskih kriminalaca kao iu drugima. Učenje o tome pomoglo mi je kontekstualizirati ono što sam počeo vidjeti kao izopačenost židovskih vrijednosti u dominantni cionistički narativ koji je prihvaćao ili ignorirao zločine od najranijih dana osvajanja Palestine do sadašnjeg rata protiv naroda Gaze.
Židovski pisci nisu umanjili ovu povijest, izvještava YIVO Encyclopedia koja čak govori o Židovima iz Latinske Amerike:
“Književni stereotipi, čiji je primjer profinjeni židovski makro in Sholem AleichemKratka priča 'A mentsh fun Buenos-Ayres' ('Čovjek iz Buenos Airesa'; 1909.) stvorila je sliku bijelog roblja kao suštinski židovske okupacije. Znanstvenici ostaju podijeljeni oko toga u kojoj su mjeri Židovi bili nesrazmjerno zastupljeni u trgovini. Povezanost Židova s međunarodnom prostitucijom potaknula je energične zajedničke inicijative u Europi i Americi protiv bandi židovskih prostitutki.”
Nakon što je Izrael uspostavljen nakon terorističkog rata protiv Britanaca, nova je vlada počela iskorijenjivati sve ostatke drevnih židovskih institucija koje su predstavljale tisuće godina kulture jidiš jezika koja se smatrala kulturom slabosti i zamijenila ju je hebrejskim i kult mačoa znat će i vojničko junaštvo.
Ovakav stav zarazio je cijelo društvo unatoč formalnoj ravnopravnosti žena. U nedavnom intervjuu, Joanne Zack-Pakes, direktorica Savjetovališta otvorenih vrata, glavni projekt tvrtke Izraelsko udruženje za planiranje obitelji, govori o izraelskoj kulturi "koja je vrlo seksualna, ali posebno kulturi oblikovanoj mačo seksualnošću i muškom moći."
Nije ni čudo, uskoro su nestali kibuci koji su se oslanjali na židovsku radnu snagu kako bi izbjegli iskorištavanje Arapa. Radnički pokret je nestao. Desnica je postala uzlaznom. Sjeme mržnje i prezira prema Palestincima posijano je i njegovano dok su njihove zajednice raseljavane s vlastitih zemalja od strane doseljeničkog gotovo kolonijalnog društva, koje je svoje pravo na okupirane zemlje temeljilo na upitnoj biblijskoj mitologiji. Noam Chomsky kaže da to nije kao južnoafrički apartheid. gore je.
Sada, premotajmo se brzo u sadašnjost i eru Wall Streeta s neproporcionalnim brojem vodećih židovskih bankara i odvjetnika. Donedavno je u toj skupini bio Bernard Madoff, koji je tipizirao licemjerje istaknutog filantropa, a istovremeno vještog i serijskog financijskog gangstera. Nije bio iznad toga da potkrada židovske dobrotvorne ustanove i bogate i siromašne podjednako. Čak je uzeo novac od Elija Wiesela, proizraelskog autora nagrađivanih knjiga o holokaustu i podupiratelja izraelskih prvotvoraca.
Sve ovo navodim da ne hranim rasističke i izmišljene teoretičare zavjere koji od pamtivijeka za sve okrivljuju “Židove”, od lažne zavjere “sionskih protokola” do buncanja nacista nekad i sad.
Moja briga je više unutarnja. Što je naša zajednica učinila kako bi ojačala vlastite stereotipe i aktivno, ako ne i agresivno, njegovala reputaciju "čvrstoće" kao protuotrov za dobro poznatu, ali pogrešnu sliku ljudi koji su pasivno otišli u plinske komore?
U nekim krugovima Židovi krive sami sebe dok se zaklinju "Nikad više" i podržavaju ili racionaliziraju ekstremni militarizam i sustavno kršenje ljudskih prava u ime Izraela i opstanka Židova.
Ekstremistička židovska desnica potiče nas da budemo još čvršći, da zaboravimo na zalaganje za pravdu i poistovjećivanje s potlačenim ljudima. Članak na web stranici ljevičara koji je postao desničar Davida Horowitza, FrontPage, prikazuje istaknutog američkog stručnjaka za odnose s javnošću, Ronna Torossiana, koji pjeva hvalospjeve o “deset najboljih živih žilavih Židova”.
“Popis 10 najboljih živih žilavih Židova ne odnosi se samo na brutalnu fizičku snagu,” piše on, “radi se o ljudima koji su pametni, jaki, otporni, čvrsti, hrabri i neustrašivi. Ovo je odraz dobrih, žilavih Židova koji su pozitivna reprezentacija židovskog naroda (ovdje nema gangstera) ne dopustite da vas jarmulka zavara.”
Pa ipak, tko je na vrhu njegove ljestvice uzora u čvrstoći, ljudi na koje želi da se ugledamo?
1.“Izraelske obrambene snage: Svi muškarci i žene iz Izraelskih obrambenih snaga, svete židovske vojske, najtvrđi su (i najsvetiji) Židovi koje netko može zamisliti. Oni štite narod Izraela od golemih poteškoća, a s obzirom na to da je opstanak Izraela svakodnevno ugrožen, ovi Židovi su besprijekorni ratnici koji se bore ne samo za zemlju, već i za važan ideal.”
Na 8. mjestu nije nitko drugi financijer broj jedan američkih desničarskih političara, čovjek kojemu se svaka republikanska stranka nada: Sheldon Adelson. “Najbogatiji Židov na svijetu, Adelson, slavno je otporan, tvrdoglav i fokusiran na pobjedu. Sin židovskih imigranata, Adelson je odrastao u nižoj klasi, napustio je City College u New Yorku i izgradio jedno od najvećih carstava kasina na svijetu?
Shvatili ste. Budi jaka. Postanite zilioner. I voditi zemlju koja sada ima četvrtu najveću vojsku na svijetu (naravno financiranu od SAD-a) koja može gađati prenapučeni geto poput Gaze, nalik na one u kojima su mnogi Židovi nekoć bili prisiljeni živjeti, pretvarajući ga u streljanu za najsofisticiranije oružje, sve opravdano kao nužno za opstanak njihove zemlje.
Pisac i bivši dopisnik New York Timesa Chris Hedges koji je izvještavao iz Gaze naziva izraelsku PR kampanju žestokog tipa, ali vrlo lukave, "velikom laži".
“Velika laž jasno stavlja do znanja Palestincima da će Izrael nastaviti voditi kampanju državnog terora i da nikada neće priznati svoje zločine ili svoje namjere”, piše on.
“Velika razlika između onoga što Izrael govori i onoga što Izrael radi govori Palestincima da nema nade. Izrael će raditi i govoriti što god želi. Međunarodno pravo, kao i istina, uvijek će biti nevažno. Izraelsko vodstvo nikada neće priznati stvarnost, Palestinci to razumiju iz Velike laži.”
Hedges dodaje: “Izraelski veleposlanik u Sjedinjenim Državama, Ron Dermer, u vlastitoj velikoj laži, rekao je prošlog mjeseca na konferenciji Kršćani ujedinjeni za Izrael da bi izraelska vojska trebala dobiti Nobelovu nagradu za mir Nobelovu nagradu za mir za borbu s nezamislivom suzdržanošću. Velika laž uništava svaku mogućnost povijesti, a time i svaku nadu za dijalog između antagonističkih strana koji može biti utemeljen na istini i stvarnosti.”
Za židovske rabine poput Michaela Lernera iz časopisa Tikkun, nije samo istina ono što se baca u smeće. To je sam judaizam. On piše o Salonu: “Brutalnost tog napada me je konačno slomila u suze i slomljeno srce. Dok tvrdi da je samo zainteresiran za iskorjenjivanje tunela koji bi mogli biti korišteni za napad na Izrael, IDF se angažirao u istom zločinac (naglasak moj) ponašanje koje svijet osuđuje u drugim borbama diljem svijeta: namjerno ciljanje civila (isti zločin u koji je Hamas bio uključen tijekom godina u svom bombardiranju Sdeyrota i trenutačno ciljanje izraelskih naseljenih centara, srećom neuspješno , što joj je s pravom priskrbilo etiketu terorističke organizacije).
“Korištenje izgovora da Hamas koristi civile kao 'ljudske štitove' i postavljanje svog ratnog materijala u civilne stanove, tvrdnja koju je istražna komisija UN-a za ljudska prava smatrala neutemeljenom kada je korištena zadnji put kad je Izrael napao Gazu 2008.-2009. u sličnim razinama ubijanja civila), Izrael je uspio ubiti preko 1,500 Palestinaca i ranio više od 8,000 tisuća.”
On nastavlja i nastavlja, kao netko tko je godinama podržavao Izrael, osuđujući način na koji su potrebe Izraela i cionistička ideologija definirana od strane oštre desničarske vlade i “sigurnosnog kabineta” kojim dominira vojska, došli govoriti i definirati potrebe Židova u svijetu.”
Rabin Lerner shvaća da Izrael – svojom upotrebom vojne moći, političkim lobiranjem i medijskom manipulacijom – sada definira narativ o tome što bi trebao biti Židov. Kritičari, posebno Židovi poput mene, odbačeni su i marginalizirani, ako ne i nasilno napadnuti u Izraelu i označeni kao "mrzitelji samog sebe" jer nisu prihvatili ovu redefinaciju judaizma kao militarizma. Idealizam je postao autoritarizam, novi fašizam s hebrejskim licem.
Rabin Lerner dodaje: “Srce mi je slomljeno kad vidim kako mnogi moji sugrađani Židovi i rabini odbacuju judaizam ljubavi i suosjećanja kao 'nerealan'. Nije li središnja poruka Tore bila da svijetom vlada sila koja je omogućila transformaciju iz 'onoga što jest' u 'ono što može i treba biti'? I nije li naša zadaća bila poučiti svijet da ništa nije fiksno, da i planine mogu preskočiti kao mladi ovnovi i mora pobjeći pred trijumfom Božje pravde u svijetu?
“Umjesto da propovijedaju ovu poruku punu nade, previše rabina i rabinskih institucija propovijeda judaizam koji više nade polaže u moć izraelske vojske nego u sposobnost ljudskih bića (uključujući Palestince) da transformiraju svoju percepciju 'drugog' i prevladaju svoje strahove.”
Dakle, što god Izrael "osvaja", židovski narod gubi. Ključna lekcija holokausta bila je da ljudska prava svih naroda trebaju zaštitu. To nije lekcija od koje ima ikakve koristi od zujanja robota izraelske Izraelske PR vojske nalik Sparti. Ostatak svijeta nas osuđuje. I Židovi nam moraju suditi.
Dopustite mi da završim riječima Ahmada Kathrade koji je proveo 26 godina u zatvoru u Južnoj Africi zajedno s Nelsonom Mandelom i smatran je njegovim najbližim suborcem. Nedavno je posjetio Palestinu i rekao da mu se čini previše poznato. Nedavno je napisao:
“Ono što me brine je čista nekažnjivost s kojom Izrael djeluje. To me podsjeća na mnoge godine u kojima je apartheidu bilo dopušteno cvjetati u Južnoj Africi uz malo konstruktivne akcije od strane velikih sila poput SAD-a, Francuske, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva, uključujući neke od vodećih arapskih država poput Saudijske Arabije i Egipta.
“Dok ovo pišem, mislima se vraćam u kolovoz-rujan 1951., kada sam posjetio koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj. Pitam se: 'Je li apartheidski Izrael tako brzo zaboravio milijune Židova, komunista i Roma koje su istrijebili nacisti, da oni sada čine iste zločine?'”
Može li se njegovo zapažanje također primijeniti na Izrael i na sve zemlje poput naše koje padaju jedna na drugu podržavajući ono što Izrael kaže, a zatim ignoriraju ono što čini. Između ostalih neposrednijih zločina protiv Palestinaca, međunarodnog prava i povijesti, Izrael daje Židovima loš glas.
News Dissector Danny Schechter bloguje na newsdissector.net i uređuje mediachannel.org Komentari na [e-pošta zaštićena].
Smatram da je spominjanje Velike laži u ovom kontekstu iznimno zabrinjavajuće. Hitler je slavno komentirao da je politička 'velika laž' povijesno učinkovita jer većina ljudi, budući da su i sami u osnovi pošteni o važnim stvarima, ne može zamisliti da bi njihovi vođe mogli biti toliko nepošteni da govore velike laži o posljedičnim politikama ili postupcima.
Rečeno nam je da su te riječi bile Hitlerovo priznanje kako je planirao prevariti njemački narod (zamislite kako bi njegovi politički suparnici to iskoristili kad se kandidirao za dužnost da je to istina), ali prva rečenica odlomak u kojem se pojavljuje teorija velike laži (u desetom poglavlju Mein Kampfa) počinje "Ali to je ostalo za Židove, s njihovom neuvjetnom sposobnošću laži..." i ovi redovi započinju odlomak koji slijedi: "Ovi ljudi znaju jako dobro kako koristiti laž u najniže svrhe. Od pamtivijeka, međutim, Židovi su bolje od svih drugih znali kako se laž i kleveta mogu iskoristiti.”
Je li samo slučajnost da je nedavni izraelski predsjednik osuđeni silovatelj
ili dodaje sliku mačo kulture koja je izvan kontrole?
Nema ničeg hrabrog u napadu na slabije. U stvari, to je često znak nesigurnosti, a to je nešto čega se čini da Izrael ima dosta, sa svojim paranoičnim fantazijama o tome da će ga Iran bombardirati ili istrijebiti od strane Hamasa.
Izraelu je potrebna samopodoba herojskog žestokog momka kako bi prikrio činjenicu da su gotovo sve akcije njegove vojske dugi niz godina bile usmjerene protiv nenaoružanih ljudi koji ne mogu uzvratiti. Vrlo je teško odvratiti se od te mitologije jer to znači i odbaciti njezinu prihvaćenu verziju povijesti hrabrog Izraela koji se branio od agresivnih Arapa.
Judaizam se koristi kao izgovor, kao i svi drugi izgovori za redovite napade na Palestince na Zapadnom Balkanu iu Gazi, poput tvrdnje da je Izrael u egzistencijalnoj opasnosti.
Nijedan pravi vjernik, čak ni u okrutnog židovskog boga, ne bi se mogao ponašati kao sadašnji izraelski okupatori, od kojih 90% navodno podržava najnoviji Netanyahuov juriš na bespomoćnu, zarobljenu, omalovaženu i mladu populaciju čija su prava već u potpunosti oduzeta nezakonitom okupacijom.
Što se tiče smiješnih slika opasnih Hamasovih skladišta oružja, zašto, čak i ako je istina, Palestincima nije dopušteno NIJEDNO oružje, vojska, mornarica, zrakoplovstvo, a Izrael je uvelike prenaoružan, nasilan, s tisućama vojnika kojima se pomaže čak i sada od strane SAD-a da se ponovno naoruža, uz obranu “Iron Dome”? Zašto se “Hamas mora razoružati” kada ima samo naprave domaće izrade, a nitko ne predlaže pravo rješenje – razoružati zločinačke okupatore ili barem osigurati da se drže primirja I ukinuti opsadu Gaze.
“predstavlja tisuće godina kulture jidiš jezika”
Osim što je jidiš dijalekt (židovski) njemačkog. A njemački jezik jednostavno nije star tisućama godina.
Nažalost, sukob je beskonačan osim ako ne počnemo promatrati stalni rat na nove načine njegova rješavanja, a ne samo političkim rješenjima bez dugoročne osnove za mir i razvoj za ljude Bliskog istoka. Doista, ovi politički neuspjesi nastavili su se u beskraj, kao što je povijest pokazala kroz stalan broj smrtnih slučajeva dugoročnih takozvanih političkih rješenja otkad je Izrael postao suverena država 1948.
IZRAELSKO-PALESTINSKI RAT – Jedino rješenje za ono što će biti sukob bez kraja ako se razmišljanja ne promijene prema primijenjenim ekonomskim rješenjima
http://worldinnovationfoundation.blogspot.co.uk/2014/08/israel-palestine-war-only-solution-to.html
Primijenjena ekonomska rješenja neće funkcionirati sve dok terorističke skupine poput Hamasa u svojoj srži imaju intenzivnu mržnju prema Židovima i želju da ih izbrišu s lica zemlje. Pročitajte povelju Hamasa.
Već neko vrijeme tvrdim kako bi Netanyahuu bilo mudrije razmišljati o vrijednosti odnosa s javnošću svojih postupaka. Bojim se za židovski narod koji bi bez svoje krivnje mogao patiti od reakcije na koju bi mogli naići zbog izraelskog postupanja prema Palestincima.
Pretpostavljam da bi svatko od nas Amerikanaca mogao doživjeti istu sudbinu ako se susrećemo s ljudima koji mrze ono što su SAD učinile sa svim našim ratovima.
Kad god sam putovao u inozemstvo, nastojao sam posjetiti lokalne ustanove. Ono što sam uvijek nalazio je da su ljudi ljudi. Svi nekako radimo iste stvari. Imamo obitelj. Pokušavamo izboriti za život. Plačemo, kao što se i smijemo. Sramota je da uopće mora postojati vlada. Nemojte me krivo shvatiti, netko treba graditi ceste i skupljati smeće. Žalosno je kako vlade iz ovog ili onog razloga vode rat. Kad bi samo ljudska vrsta mogla živjeti u miru!
Imao sam profesora na koledžu koji je bio, bez sumnje, 'eminentan čovjek'. Bio je proizvod jednog od najprestižnijih američkih sveučilišta, a njegovo intelektualno umijeće bilo je više nego doraslo čak i najumjetnijoj sofistici. Zamislio bih da se mogao održati protiv vješte polemike Christophera Hitchensa, i sigurno bi poslao ljude poput Seana Hannityja da se pakiraju podvijenog repa. Njegova su predavanja spajala povijesnu “stvarnost”, vjerske običaje, istaknuta književna i umjetnička tumačenja te relevantne ekonomske i društvene motivacije kako bi se došlo do konsenzusa o tome što je “istinito”. Književna djela, pokazao je, često se mogu tumačiti kao proizvodi ideologije koja se ne može pomiriti s drugim suvremenim stvarnostima. Ali ponekad se čini da čine upravo to – usprkos gorkoj piluli koju pozivaju čitatelja da je proguta. Pozvao nas je da razmotrimo proizvoljan prijedlog radi izbjegavanja tendencije odbacivanja stvarnosti koje bismo intelektualno radije ignorirali. Ta je tvrdnja bila sljedeća: "Stereotipi postoje jer su sedamdeset pet posto istiniti". Na neki način, ovo dolazi do podmukle zlonamjernosti i paradoksalne učinkovitosti "Velike laži".
Jednog dana došao je u razred neobrijan i raščupan. Opravdavao je svoj izgled jer ga je smrt njegova oca prisilila da se suzdrži od gledanja u ogledalo. Ovo nije bilo šokantno otkriće, ali mi je potvrdilo da je ovaj čovjek iznad svega bio predan pravednom i nepristranom tumačenju svog područja stručnosti. Ono što danas vidimo na Bliskom istoku i u istočnoj Europi su katastrofalne moralne i humanitarne tragedije ukorijenjene izravno u rasističkoj i političkoj ideologiji 19. stoljeća. Razmak ne dopušta 'imenovanje imena'. Odrastao sam u gradu u kojem su mnogi, ako ne i većina, liječnika, učitelja, odvjetnika i stručnjaka bili Židovi. Ako je pitanje zahtijevalo iskreno, pošteno i nepristrano rješenje, to je bila zajednica na koju se moglo osloniti za pravdu.
Čak sam i na ovoj stranici vidio poveznice na apokrifne “Protokole sionskih mudraca”. Zapanjujuće mi je da američka židovska zajednica ne prepoznaje inherentni rizik u bitnom potvrđivanju podmuklih 25% tog neobičnog prijedloga. Slijepo braneći hladnokrvnu strategiju "moć čini dobro" podređujući sredstva upitnom cilju, Izrael riskira potvrđivanje druge velike laži, one koja tvrdi: "Sami su to navukli".
Zaista izvrstan komentar, FG. Iskreno se nadam da ćete svoju vještu književnu perspektivu primijeniti na više mjesta osim samo u odjeljcima s komentarima u člancima Konzorcija. Imate li svoju web stranicu ili blog?
Kao Židov slažem se u potpunosti. Drugi izraz ovoga je esej osnivača Tikkuna, Michaela Lernera:
http://www.salon.com/2014/08/04/israel_has_broken_my_heart_i%E2%80%99m_a_rabbi_in_mourning_for_a_judaism_being_murdered_by_israel/
A židovska se zajednica pita zašto su njezina djeca sve nezainteresiranija za religiju koja je mutirala u ništa više od obožavanja rasističke, militarizirane države i beskrajnih spomenika vlastitom Shoahu - čak i dok bjesne moderne kampanje genocida.