Neki izraelski čelnici šale se o svom povremenom pokolju stanovnika Gaze kao o "košenju trave", zadatku koji treba redovito ponavljati. Iako je prekid vatre za sada zaustavio ubijanje, potrebno je stvarno uspostavljanje mira kako bi se Izrael spriječio da ponovno izvede kosilicu, kaže bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Nick Casey iz Vol Strit novine, izvještavajući iz Gaze, primijetio je jednu naznaku da bi se posljednji najavljeni prekid vatre u tamošnjem ratu zapravo mogao održati: salva odlaznih raketa lansiranih malo prije vremena početka prekida vatre.
Zaraćene strane često pokušavaju ući u zadnji korak prije prekida vatre za koji očekuju da će stupiti na snagu, tako da je to očito bilo očekivanje Hamasa. Ovo budi sjećanja na boravak u zračnoj bazi Tan Son Nhut pred kraj Vijetnamskog rata, kada je Viet Cong ispalio raketni baraž na bazu 90 minuta prije početka primirja dogovorenog između Washingtona i Hanoja.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu 6.
objavio je uspjeh operacije Protective Edge, u kojoj je ubijeno više od 1,800 stanovnika Gaze. Netanyahu je rekao: "Cilj operacije Protective Edge bio je i ostaje zaštita izraelskih civila." (fotografija izraelske vlade)
Izraelsko vrijeme za završetak rada moglo bi biti dio prirodnog ritma izraelske kosilice. Operacija Protective Edge bila je nešto veća, ali ne toliko, od posljednjeg prethodnog velikog izraelskog napada na Pojas Gaze, operacije Lijevano olovo 2008.-2009.
Cast Lead trajao je 23 dana, otprilike tjedan dana manje od Protective Edgea. Čini se da je broj ubijenih Palestinaca u Protective Edgeu tek nešto manji od 1,900, u usporedbi s oko 1,400 u Cast Leadu, pri čemu su većina mrtvih bili nenaoružani civili u oba slučaja, iako je to možda čak i veći udio u posljednjem napad.
Najveća razlika između te dvije epizode bila je u žrtvama izraelske vojske. U Lijevanom olovu poginulo je deset izraelskih vojnika, od kojih četiri od prijateljske vatre. U Protective Edgeu 64 su umrla; još ne znamo koliko ih je bilo iz prijateljske vatre. Pogibije izraelskih civila u dva sukoba bile su iste: po tri u svakom slučaju.
Iako postoji temelj za kratkoročni optimizam da patnja koja se već dogodila neće biti pojačana dodatnim krvoprolićem sutra ili sljedećeg tjedna, postoje razlozi za malo osim pesimizma o bilo čemu drugom što će vjerojatno proizaći iz ove tragedije u dogledno vrijeme. budućnost.
Mogli bi se zamisliti mogući sporazumi koji bi uključivali neku vrstu nadzora pristupa Gazi (kako bi se spriječilo nabavljanje streljiva od strane Hamasa) u zamjenu za dopuštanje barem nekog legitimnog uvoza. Međutim, Izrael nije dao gotovo nikakav poticaj Hamasu da promijeni svoje pozicije ili da preuzme bilo kakav rizik u pravljenju bilo kakvih ustupaka.
Teško je zamisliti da Hamas pristane na nešto što bi se moglo nazvati demilitarizacijom kada su on i civilno palestinsko stanovništvo upravo izdržali vrlo destruktivan napad koji je trajao mjesec dana, neće biti demilitarizacije koja uključuje izraelske snage koje su izvršile napad, a te snage već obnavljaju svoje iscrpljene zalihe streljiva uz pomoć SAD-a.
Štoviše, glavni zahtjevi koje Hamas postavlja, da se ukine blokada Pojasa Gaze i da se oslobode Palestinci koji su prošlog mjeseca bili zatvoreni u masovnim pljačkama na Zapadnoj obali, uključivali bi Izrael da poštuje obveze koje je već preuzeo u prethodne sporazume i od kojih je kasnije odstupio.
S izraelske strane, tijekom ovog rata primijetili smo daljnje naznake dugoročnijih trendova, prema tvrdoj militantnosti, nepokolebljivom oslanjanju na silu i neprijateljstvu prema palestinskim Arapima, koji su prisutni već neko vrijeme. To se odrazilo ne samo na snažnu domaću potporu koju je Netanyahuova vlada imala za ovaj rat, već i na neslaganja, uključujući one unutar vladajuće desničarske koalicije, koji tvrde, prijedlozi koji hlade kralježnicu, za još ekstremniju upotrebu sile.
Bilo bi lijepo pomisliti, kao olakšanje od pesimizma u pogledu izgleda za nadolazeće mjesece, da je osvježavajuća i neobično izravna kritika Obamine administracije u nedjelju o onome što je tada bio najnoviji izraelski vojni napad na civile imala veze s prekidom vatre . Vjerojatno nije.
Mark Landler najvjerojatnije ga ima točno u svom članku na naslovnoj stranici u New York Times, prikazujući Netanyahuovu vladu kao osobu koja ima političko povjerenje da odbaci takve kritike. Jednoglasne rezolucije u Kongresu govore glasnije nego Jen Psaki u State Departmentu.
Tendencija personaliziranja sporova dovela je do pretjeranog naglašavanja toga koliko su američko-izraelska trvenja stvar Obame i Netanyahua, dok zapravo postoje dublji i temeljniji sukobi interesa između Sjedinjenih Država i Izraela koji će se nastaviti, osobito sve dok izraelska vlada koja ima izgled sadašnje ostaje na vlasti, bez obzira na političke razloge u objema zemljama da pokušaju umanjiti te razlike.
Međutim, izraelska vlada može gledati dalje od 2016. godine i predviđati da će sljedeći put kad pokreću svoju kosilicu republikanac ili Hillary Clinton biti u Bijeloj kući, a možda se neće morati pomiriti ni s nekom vrstom čvršćeg nego inače kritike koje su čuli ovaj tjedan.
Cijeli užasni krug beskrajne košnje travnjaka može se prekinuti samo rješavanjem temeljnih pitanja okupacije i samoodređenja. To bi značilo, između ostalog, bave čak i sa omraženi Hamas, i kao politički igrač, ne samo kao ispaljivač raketa. Ali iz današnje perspektive, čak i ako stvari ostanu mirne u Pojasu Gaze, teško je vidjeti mnogo temelja za nadu da će se to dogoditi.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Ono što svaka miroljubiva i moralno zdrava osoba treba znati.
http://davidduke.com/israeli-genocide-gaza-documentary-dr-david-duke/
Svi oni podržavaju masakr u Palestini - jednostavno nevjerojatno odvratno.
Razoružavanje: Gaza ili Izrael?
Nasir Khan, 7. kolovoza 2014
Palestinci su bili pod izraelskom okupacijom; bili su česte mete razornih izraelskih ratova i pokolja. Ako nam zdrav razum može biti vodič u ovoj situaciji, onda je rješenje razoružati Izrael i procesuirati njegove ratne zločince za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u ICC-u. Razoružavanje Hamasa? Hamas nema vojsku, nema zračne snage, nema rakete, nema mornaricu, nema pomorske topovnjače, nema tenkove, nema protuzračne rakete. Ako je Izrael pustošio po domovima i zgradama stanovnika Gaze i ubijao ljude, glavni razlog tragedije u Gazi leži u njihovoj nesposobnosti da se brane.
U idealnom slučaju, da bi se stanovnici Gaze mogli obraniti od izraelske vojske, treba im odgovarajuća vojna moć i oružje. Očito je da bez toga nemaju šanse obraniti sebe i svoje domove. Vidjeli smo što je Izrael sposoban učiniti u 29-dnevnom ratu protiv Gaze. Stanovnici Gaze bili su prepušteni na milost i nemilost izraelskim projektilima i snažnim bombama koje su uništile njihove domove i druge građevine. Sve dok Izrael ne podigne blokadu, ne prekine okupaciju i ne razvije novi pristup prema narodu Palestine, sukob neće nestati.
Ali kako to mogu učiniti Gazanci pod Hamasom, da se vojno obrane, ostaje otvoreno pitanje. Čelnici 'Novog svjetskog poretka', posebice Sjedinjene Države to neće dopustiti. Nema velike zemlje koja je spremna dati značajnu materijalnu potporu Palestincima. Stoga će prevladavajući uvjeti ostati netaknuti.
Moramo imati na umu da Izrael opkoljava Gazu sa svih strana, uključujući i njezin zračni prostor. To je najveći zatvor na otvorenom na svijetu. Sada se Izrael namjernim uništavanjem infrastrukture Gaze pobrinuo da njegov narod više ne digne glavu protiv tekuće okupacije i blokade u godinama koje dolaze. Ali kad bi to učinili u nekoj fazi, opet bi imali izraelski ratni stroj na svojim glavama. To je tako jednostavno ako želimo razumjeti izraelsku poziciju.
Bez sumnje, ovo je neobranjiva situacija. Po mom mišljenju jedino objašnjenje leži u činjenici da je vojna moć ta koja odlučuje o sudbini pokorenog naroda, a ne njegova prava prema međunarodnom pravu ili ljudskim razlozima. Ipak, borba Palestinaca za njihovo nacionalno oslobođenje od cionističkog jarma treba univerzalnu podršku. Javne demonstracije u mnogim zemljama širom svijeta kojima se osuđuje izraelski genocid i pokolj u Gazi bile su pozitivne. Oni pokazuju rastuću svijest među ljudima u svijetu o nevolji koloniziranih Palestinaca.
Palestinci su zapeli između čekića i nakovnja. Opkoljavaju ih sa svih strana, “stavljaju na dijetu”, a ako odu na ICC Amerika i još neke zapadne zemlje prijete ukidanjem svake pomoći. Za neke se Izrael Izrael smatra neophodnim elementom u njihovom konceptu regionalne kontrole. Pomogao je Britaniji i Americi u mnogim tajnim međunarodnim aktivnostima. U 50-ima je poticala Britaniju u pokušaju da uznemiri egipatski nacionalizam i osramoti Nasera. Za Ameriku Irangate Contra skandal. Ono što će Zapad učiniti dok ova nacija postaje sve više i više fašistička naizgled je zabrinjavajuće, kao i kontrola koju cionizam, čini se, ima nad našim demokratskim funkcioniranjem.
Jonathan Cook upravo je napisao članak o Zapadnoj obali gdje je ubijen još jedan palestinski pastir koza. Njihova je zemlja preuzeta za korištenje kao područja za vježbanje oružja. Zapravo njegovo etničko čišćenje tako da Izrael ima potpunu kontrolu nad rijekom Jordan, ali oni vam to ne govore.
Nadam se da će glasovi promišljenih i brižnih Židova u Mondoweissu i Židovskom glasu za pravdu motivirati druge Židove da počnu razmišljati o ovoj tragediji. Kao što je Alan Hart naslovio svoje knjige, "Cionizam je pravi neprijatelj Židova".
Ovdje je dobar esej, ali bojim se da se Izrael neće ponašati pristojno. Cijelo mjesto je ludo, a 'vodstvo' još više. Iz opisa Netanyahua koji sam pronašao:
“Oduvijek je bio iznimno arogantna, tašta osoba, moć i prestiž uvijek su mu išli ravno u glavu – ali nikada nije imao takvu moć i prestiž kao sada, a glava mu je veličine od sunca. Obama mu nije ništa, Amerika mu nije ništa, tuđa mišljenja su mu ništa. On je nepobjediv. Radit će ono što želi, kada to želi.”
Izrael ima nuklearno oružje. Puno njih. U potpunosti posjeduje američki Kongres – oba doma. Građani tamo se kite – oni su Božji omiljeni ljudi.
Upravo su 'udarili' po Gazi. Dolazi nam jesen, pa zima. Situacija s hranom tamo je uvijek bila kritična jer ih je Izrael polako izgladnjivao. Sad nema vode ni struje. To je ono što su planirali učiniti od samog početka. Ne vidim nikakav razlog zašto bi učinili nešto više od nekoliko 'ustupaka' isključivo za medije. A kad kamera skrene pogled, naravno da će se još jednom povući. Kada ste Božji odabrani, vi pišete pravilnik, a ne netko drugi.
Usput, još uvijek nije široko poznato da Izrael vrbuje ljude da spamaju vraški spam na forumima kao što je ovaj. Njihova je 'domoljubna dužnost' usmjeravati Goyem da gledaju na izraelsko ponašanje na ispravan način. Evo dva priručnika koja sam pronašao. Prvi je stariji, a drugi novijeg datuma.
http://www.sott.net/signs/hasbara.pdf
http://www.stopdebezetting.com/documents/pdf/090713Hasbara%20handboek_tip_report.pdf
Drugi i noviji je ovaj put bilo iznenađujuće teško locirati – možda je netko zauzet brbljanjem veza. Ako je moj prestao raditi, proguglajte Global Language Dictionary za priručnik s uputama na 116 stranica.