Iz arhive: Dok izraelska operacija Protective Edge završava s više od 1,700 mrtvih stanovnika Gaze, većinom civila, izraelski čelnici mogu osjećati da su završili stalni posao, "košenje trave" kako bi eliminirali problematične Palestince, kao što je bivša analitičarka CIA-e Elizabeth Murray primijetila 2012.
Autorica Elizabeth Murray (izvorno objavljeno 16. studenog 2012.)
Početkom 2010. jedan od najprestižnijih think tankova u Washingtonu DC održao je seminar o Bliskom istoku koji je uključivao raspravu o izraelskom napadu na Gazu od prosinca 2008. do siječnja 2009. u kojem je ubijeno oko 1,300 Palestinaca. Kad se spomenula brojka mrtvih, jedan se stručnjak u panelu zagonetno nasmiješio i intonirao: “Žalosno, ali s vremena na vrijeme morate kositi travnjak.”
Primjedba, koja je uspoređivala ubijanje stotina muškaraca, žena i djece, od kojih su mnogi bili neborci, s podrezivanjem trave, dočekana je laganim kikotanjem po prostoriji, koja je bila ispunjena nekima od najelitnijih, visokoobrazovanih i dobro plaćenih pripadnika Washingtona na Bliskom istoku stručnjaci. Nitko nije zamjerio panelistovom crnom humoru.
Izraelski napad izazvao je veliku eksploziju u stambenom području u Gazi tijekom izraelskog napada na Gazu 2008.-2009. (Fotografija: Al Jazeera)
Naprotiv, nekoliko se analitičara i stručnjaka nacerilo spominjanju izraelske strategije povremenih napada na Palestince kako bi se uništila svaka nova generacija militanata. Takva je bezbrižnost Washingtonovih stručnjaka koji savjetuju politiku prema tekućem i sustavnom genocidu nad potlačenim stanovništvom Gaze.
Kavalirski jezik je simptomatičan za sve prisutniju tendenciju zajednice koja kreira politiku da zanemari i omalovaži ljudskost palestinskih žrtava izraelskih napada, koji se često izvode izraelskim visokotehnološkim bespilotnim letjelicama i F-16 isporučenim iz SAD-a. Također postoji tendencija ignoriranja ili umanjivanja izraelskih ratnih zločina.
Ovaj opasno sociopatski stav prevladava bilo da je zaogrnut jeftinom šalom ili se odražava u neuspjehu glasnogovornika State Departmenta da osudi ili čak prizna kriminalitet izraelskog bombardiranja palestinskih civila iz zraka i mora. (Urednik: Jedna od rijetkih iznimaka tog pravila dogodila se u nedjelju kada je Obamina administracija nakon tjedana obrane izraelskog pokolja više od 1,700 stanovnika Gaze konačno izrazila bijes zbog izraelskog "sramotnog" granatiranja škole Ujedinjenih naroda u kojoj su bila djeca i drugi civili dano utočište.)
Nakon napada 2012., izjava State Departmenta opravdala je izraelsko bombardiranje Gaze kao "pravo Izraela da se brani" od lansiranja relativno primitivnih raketa, uglavnom od strane radikalnih skupina, iz Gaze. Ipak, dok je State Department pozivao obje strane da izbjegnu civilne žrtve, nigdje nije spomenuto pravo Palestinaca da se brane od raznih napada Izraela. Navodno samo jedna strana ima tu privilegiju, navodi se u američkom priopćenju. (Urednik: Sličan stav zauzet je i 2014. godine.)
Spuštanje Palestinaca u status manje od čovjeka od strane Izraela i Sjedinjenih Država, posebno stanovnika Gaze koji su vječno zatvoreni u zatvoru na otvorenom i pod izraelskom blokadom, primijetio je profesor MIT-a Noam Chomsky nakon posjeta Gaza za sudjelovanje na akademskoj konferenciji. U komentarima koje je emitirao “Democracy Now” 14. studenog 2012., Chomsky je primijetio:
“Nekako je nevjerojatno i nadahnjujuće vidjeti ljude kako nekako uspijevaju preživjeti kao životinje u kavezima podvrgnute stalnom, nasumičnom, sadističkom kažnjavanju samo da bi ih se ponizilo bez izgovora. Oni [Palestinci] bi htjeli imati dostojanstven život, ali standardni izraelski stav je da ne bi trebali dizati glavu.”
Umjesto ozbiljnog napora da se postigne mir prihvatljiv za obje strane, Izrael kao da preferira stanje beskrajnog sukoba s Palestincima. Uostalom, izgledi za mir mogli bi zahtijevati od izraelske vlade da svoje susjede tretira kao jednake i povuče se s teritorija okupiranih od 1967.
Dakle, umjesto da čine značajne ustupke, neki izraelski tvrdolinijaši jednostavno promoviraju ideju povremenog “košenja trave”, tj. ubijanja najnovije generacije palestinskih militanata koji niču iz nepravde svuda oko njih. Možda je zato Izrael prekinuo neformalni prekid vatre (tijekom ofenzive 2012.) ubivši vojnog zapovjednika Hamasa Ahmeda Jabarija u zračnom napadu.
Jabari je ubijen nekoliko sati nakon što je primio nacrt trajnog sporazuma o primirju s Izraelom, koji je uključivao mehanizme za održavanje prekida vatre, prema izraelskom mirovnom aktivistu Gershonu Baskinu, koji je pomogao posredovati u pregovorima između Izraela i Hamasa za oslobađanje izraelskog vojnika Gilada Shalita.
Jabari je bio ključni palestinski sugovornik u oslobađanju Shalita i važan posrednik u pregovorima o primirju sa skupinama kao što su PFLP i Islamski džihad. Takva relativno umjerena figura mogla je biti shvaćena kao prijetnja izraelskim vođama koji radije prikazuju Hamas kao odbacivača bilo kakvog mira.
Ovakav razvoj događaja i odgovor SAD-a na njih jeziv su predznak za one koji su se nadali promjeni američke bliskoistočne politike nakon predsjedničkih izbora u SAD-u 2012. godine, naime, pojačanog pritiska na Izrael da prestane s okrutnim ugnjetavanjem Palestinaca i poštuje međunarodno pravo.
Još uvijek postoji prilika za SAD da promijeni svoj pristup prije nego što nasilje izmakne kontroli. Također se možemo nadati da predsjednik Barack Obama radi na telefonima kako bi obuzdao izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Ali Obamina jeziva i prijekorna šutnja tijekom izraelskog napada na Gazu od prosinca 2008. do siječnja 2009. ne smije se ponoviti.
Elizabeth Murray radila je kao zamjenica nacionalnog obavještajnog časnika za Bliski istok u Nacionalnom obavještajnom vijeću prije nego što je otišla u mirovinu nakon 27-godišnje karijere u američkoj vladi, gdje se specijalizirala za bliskoistočnu političku i medijsku analizu. Članica je Veteran Intelligence Professionals for Sanity (VIPS).
Borat, zašto ne pročitaš “Rađanje problema palestinskih izbjeglica Ponovno razmatranje” od Bennyja Morrisa, zatim “Etničko čišćenje Palestine” od Ilana Pappea, zatim “Izrael i Palestina” od Avija Shlaima, zatim proširi na “Image i stvarnost izraelsko-palestinskog sukoba” Normana Finkelsteina. Da dodate malo soli, probajte "Dangerous Liaison the Inside Story of the US-Israeli Covert Relationship" Andrewa i Leslie Cockburn, "The Sampson Option" Seymoura Hersha i "The Israeli Connection – Who Israel Arms and Why" Bejamina Beit-a Hallahmi.
Godine 1948. u Izraelu nikada nije nedostajalo posade niti oružja. Uklanjanje autohtonih Palestinaca bilo je dobro organizirano zbog činjenice da je Izrael prikupio obavještajne podatke o svim palestinskim selima i tko bi mogao biti problem. Uklanjanje Palestinaca bilo je donekle organizirano. Nekoliko masakra i prijetnji susjedstvu (da terorizam) pokrenuli su loptu. I vaši vlastiti ljudi u doba Drugog svjetskog rata lobirali su kako bi spriječili europske Židove da dođu u NA i druge zapadne zemlje u pokušaju da ih usmjere u Palestinu.
Ne znam gdje živiš, ali pitam se kako bi reagirao da ti čudni ljudi masovno pokucaju na vrata i kažu ti da je ovo njihov dom od prije 2,000 godina, MJELI SE.
Kažete židovska država kao da je uvijek bila samo židovska. Cijenim vašu podršku, ali nemojte dolaziti ovamo sa svojim prepisivanjem povijesti. Osim toga uvijek rado čitam tvoj post. JT
Što nam je da uvijek netko mora biti u buretu? Prvo američki Indijanci, zajedno s crnim afričkim robovima, dok su bacali američke Japance u logore, hoćemo li ikada naučiti. Sada se nalazimo u situaciji da podržavamo brutalni režim u Izraelu, koji 's vremena na vrijeme kosi travu'. Ni u čemu od ovoga nema časti. Ipak, nastavljamo davati Izraelu vojnu pomoć.
Nemojte mi govoriti o tome kako je Izrael jedina demokracija na Bliskom istoku. Možda bi Bliski istok bio u redu kad bismo prestali voditi naše ratove po cijelom Bliskom istoku. Tu je i tema razgovora o tome kako Hamas koristi ljudske štitove. Ima li Hamas vojnu bazu? Mislim da ne. Kako bi bilo koja skupina koja je prisiljena živjeti na takvom mjestu kao što je Gaza reagirala s vremenom.
Mislim da je odavno vrijeme da Amerika procijeni naš odnos s cionistima Izraela. Ako smo zaista zemlja slobodnih, dokažimo to. Prestanite sa svim tim vojnim operacijama koje samo stvaraju još jednu generaciju mrzitelja. Povratni udarac koji dolazi dugo će se pamtiti. Umjesto toga, trebali bismo staviti svoj novac tamo gdje su nam usta i raditi prave stvari. Možemo biti bolji od ovoga!