Nakon Drugog svjetskog rata, američka vlada bila je prvak međunarodnog prava i ljudskih prava, ali selektivna primjena tih pravila koja štite akcije SAD-a i saveznika poput Izraela ismijala je ta univerzalna načela, piše Lawrence Davidson.
Autor Lawrence Davidson
By kraj 19. stoljeća, oni koji su se bavili ljudskim pravima prepoznali su da je nacionalna država destruktivni anakronizam. Bio je to entitet koji se činio ovisan o povremenim grčevima masovnog nasilja, osobito u obliku rata koji se vodio s malo ili nimalo obzira prema neborcima ili drugim ograničavajućim čimbenicima.
Kao posljedica toga, započeli su napori usmjereni na stvaranje instrumenata međunarodnog prava – ugovora, konvencija i drugih sporazuma – kako bi se promijenilo ponašanje države u područjima kao što su postupanje sa zatvorenicima i viktimizacija civilnog stanovništva.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu govori pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda 1. listopada 2013. (UN Photo by Evan Schneider)
Napredak je bio mrljav sve do samog kraja Drugog svjetskog rata, kada su u sklopu Ujedinjenih naroda nastale razne povelje o ljudskim pravima. Kroz tu instituciju, dopušteno je — iako u vrlo usko definiranim okolnostima — upućivanje vojnih snaga UN-a (čuvene Plave kacige) u pokušaju nametanja mira i zaštite civilnog stanovništva. Druge institucije, kao npr Međunarodni kazneni sud (ICC), također su na kraju stvoreni.
Poslijeratni potez da se proširi međunarodno pravo na ljudska prava i provedbe mjera bio je dobar i nadamo se da će se u budućnosti pokazati snažnim presedanom na kojem se može graditi. Ali ovo razdoblje napretka nije dugo trajalo. Ubrzo je ustupio mjesto licemjernoj selektivnoj primjeni humanitarnog prava.
Istina je da su danas samo one nacije koje su relativno slabe i nemaju pokroviteljstvo velike sile u bilo kakvoj opasnosti da budu pozvane na odgovornost za gruba kršenja ljudskih prava. Ako ste vođa neke male afričke ili balkanske države i krenete u neki etnički ili vjerski inspirirani napad, izlažete se stvarnom riziku da budete optuženi za zločine protiv čovječnosti i izvučeni pred ICC, dok Vijeće sigurnosti UN-a glasa za slanje vojske snage u vašu zemlju.
S druge strane, ako ste velika sila ili njen blizak saveznik, možete uglavnom raditi što želite, gdje želite. Velike sile smatraju koncept vlastitog suvereniteta svetim, a način razmišljanja "mi protiv njih" koji ide uz aholistički nacionalizam ostaje neosporen. To vrijedi i za njihove saveznike koji, pod zaštitom svog pokrovitelja, često nekažnjeno čine iste zločine koji dovode manje, nezaštićene sile u velike probleme.
Izrael i SAD podrivaju zakon
Najočitiji suvremeni primjer ovog nepoštivanja međunarodnog prava koje se odnosi na ljudska prava može se vidjeti u postupcima Izraela. Trenutačni munjeviti rat cionističke države u Gazi mogao bi biti najgori od tekućeg niza kršenja međunarodnog humanitarnog prava te države. Čitatelja bih uputio na Centar za ustavna prava letak s činjenicama ocrtavajući izraelsko kršenje statuta humanitarnog prava.
Nije pretjerano reći da su izraelske hvaljene “obrambene snage” postale eksperti za kršenje ljudskih prava: ubojstva i etničko čišćenje, nezakonito oduzimanje okupirane zemlje, uništavanje civilnih stambenih objekata, uništavanje civilne infrastrukture (voda, struja, kanalizacija, itd.) .), napad na medicinske ustanove, mučenje odraslih i djece, uporaba zabranjenog oružja, zlostavljanje zatvorenika i drugo. I sve su to radili sasvim otvoreno.
Službene pritužbe na izraelsko ponašanje dolaze pred UN nekoliko puta godišnje, ali bezuspješno. Svaki put kad Izrael bude pozvan na odgovornost u Vijeću sigurnosti UN-a zbog kršenja međunarodnog prava, američki veto rezoluciju i stoga Izrael ne trpi nikakve posljedice. Očito to samo ohrabruje izraelske vođe da nastave djelovati na kriminalan način.
Ali utjecaj nadilazi Izrael i njegove žrtve, jer svaki put kada SAD stavi svoj veto, međunarodno pravo osmišljeno za zaštitu ljudskih prava trpi degradaciju.
Razlog ovakvom ponašanju SAD-a ima veze s prenapuhanom ulogom posebnih interesa, odnosno lobija (u ovom slučaju zloglasnog cionističkog lobija) u vladajućoj strukturi demokratskih društava. Za detaljniju raspravu o ovom fenomenu čitatelj može otići na moj esej o lobijima (Lobi, lobiranje, lobirano, 16. travnja 2011.) i kako djeluju u Washingtonu.
U sadašnjim okolnostima u većini demokratskih država, ako poseban interes ima dovoljno resursa i organizacije, može sasvim legalno manipulirati politikom tako da se sama definicija nacionalnog interesa iskrivi u izraz interesa lobija. To je ono što je cionistički lobi u Washingtonu učinio u slučaju američke vanjske politike na Bliskom istoku.
Ovo žalosno stanje zapravo je zaustavilo svaki napredak u proširenju provedbe međunarodnih zakona o ljudskim pravima. Doista, međunarodno pravo općenito je toliko izgubilo naklonost da, u slučaju Sjedinjenih Država, mnogi građani misle da su ovaj oblik prava kao i organizacije poput UN-a elementi tajnovitih zavjera pokušavajući preuzeti njihovu naciju.
Oživljavanje tribalizma
Što nam to govori o nama samima i našoj politici? To sugerira da smo na nekoj dubokoj razini još uvijek plemenski. Čini se da je koncept mi-protiv-njih duboko ukorijenjen u našoj psihi i tako utječe na naše postupke. Kad bi "mi" mogli postati sve veći i veći do točke u kojoj obuhvaća cijelo čovječanstvo, to bi bio pravi napredak. Ali osim invazije izvanzemaljaca koja se čini malo vjerojatnom.
Zapravo, teorija prirodnog lokalizma - pojam da svi živimo svoje živote u lokaliziranim prostornim i vremenskim okruženjima - sugerira da je plemenstvo u svojim različitim oblicima društvena organizacija koja je najkompatibilnija s ljudskom prirodom. Oni koji se zanimaju za pojam prirodnog lokalizma trebali bi vidjeti prvi dio moje knjige Foreign Policy Inc.
Promicanje međunarodnog humanitarnog prava, koje potkopava tribalizam univerzalizacijom primjene zakona, mogu osjetiti kao prijetnju oni čije je samopoimanje vezano za nacionalnu državu (ili još gore, etnički ili vjerski isključivu državu) i stoga zamotano sa svjetonazorom mi protiv njih. To je svakako slučaj kada je riječ o Izraelcima i njihovim cionističkim pristašama.
Dakle, izraelsko ponašanje i američka zaštita tog ponašanja sumorna je poruka da moramo ići kako bismo prevladali svoju sklonost ubojstvima i haosima.
Uspjeli smo uspostaviti standarde humanitarnog ponašanja i čak ih utjeloviti u međunarodno humanitarno pravo. Uspjeli smo stvoriti iako nesavršen prototip za provedbu putem UN-a. Ali tek trebamo prevladati problem selektivne primjene tog zakona. Ovo može biti kobna prepreka na putu. Ako netko može smisliti kako to prevladati, on ili ona će biti uistinu zaslužuje kandidat za Nobelovu nagradu za mir.
Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa;　Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam.
@ Joe T. – misliš na „Zakon o registraciji stranih agenata (FARA) iz 1938.“ definiran od strane uslegal.definitions.com kao „jedan od prvih pokušaja sveobuhvatne reforme lobiranja u SAD-u. FARA-in primarni cilj bio je ograničiti utjecaj stranih agenata i propagande na američku javnu politiku.” Kaže da zakon “zahtijeva od svakog agenta stranog principala da podnese izjavu o registraciji kod državnog odvjetnika Sjedinjenih Država, da kopije informativnih materijala za ili u interesu takvog principala koje takav agent distribuira poštom u SAD-u, ili bilo koje sredstvo međudržavne ili inozemne trgovine, podnijeti glavnom državnom odvjetniku, te da se vode poslovne knjige i drugi zapisi o svim aktivnostima za koje je potrebno objavljivanje prema odredbama Zakona. Za kršenje Zakona predviđena je novčana, zatvorska ili obje kazne. Zavjera za kršenje Zakona također je prekršaj.” AIPAC je uspješno lobirao oko svega toga. Po mom mišljenju, članstvo u AIPAC-u ili bilo kojem broju neokonskih think-tankova predstavlja krivnju po povezanosti. Posjedovanje “dvostrukog državljanstva” dok ste bili član vlade ili dobivate sigurnosnu dozvolu, ili služenje u stranoj vojsci dok ste u posjedu američke putovnice, sve to predstavlja krivnju 'in flagrante delicto'. Kad bi se proveo duh ovog zakona, riješilo bi se puno problema. Prijevara s “dvostrukim državljanstvom” u osnovi je način na koji možete pobjeći iz SAD-a u zemlju bez ugovora o izručenju. Budući da Izrael nema apsolutno nikakve ugovore ili međunarodne obveze prema SAD-u, on rutinski odbija izručiti kriminalce tražene u SAD-u. Bernie Madoff i Jonathan Pollack obojica su ukradeni prije nego što su stigli na avion. Suprotno uvriježenom pogrešnom shvaćanju, Izrael nije "saveznik" SAD-a i ne može to zakonski postati jer nema ustav, nedostaju definirane granice i krši desetke međunarodnih zakona, presuda i rezolucija UN-a. Sjedinjene Države, prema javnom pravu SAD-a, Ustavu SAD-a, raznim ugovornim obvezama i uobičajenom tumačenju međunarodnih statuta, NE MOGU sudjelovati u ugovornim sporazumima s Izraelom. Većina pomoći koju im dajemo je nezakonita prema Symingtonovom amandmanu, koji isključuje vojnu pomoć zemljama s neprijavljenim nuklearnim arsenalom. Dakle, naša vlada bavi se kriminalnim aktivnostima s našim poreznim novcem, a Izrael je uključen u kriminalne aktivnosti kao subverzivna "peta kolona" kako bi utjecao na naše izbore. To je situacija koju samo Joe Pesci može riješiti. Kao što je rekao George Carlin, "Nevjerojatno je što možete učiniti s jednostavnom bejzbolskom palicom". Mislim da se Ministarstvo pravosuđa vjerojatno neće uhvatiti u koštac s problemom u skorije vrijeme. Svi oni računaju na posao u Goldman Sachsu kada odu iz vlade.
to je čin ..hvala.
Ne mislite li da je odavno vrijeme da nam mediji kažu tko je pravi kum? I zašto je uvijek tip s malom tvrtkom? Sljedeći put kad se ovo dogodi, pogledat ću okolo i vidjeti koji je moj prijatelj upravo kupio brod.
Također, odrastajući u Talijanu, sjećam se svih onih momaka iz Drugog svjetskog rata koji su govorili da je LBJ bio taj koji je ubio JFK-a… i to je bilo tog vikenda kada su govorili da su… neki od tih dečki bili sjajni na taj način… znali su kako svijet funkcionira.
zabavi se JT
Jednom davno jedan je antropolog istraživao sicilijansku mafiju. Smislio je koncept koji je nazvao 'amoralni familizam'. Bio je to sustav vrijednosti u kojem su se među članovima pridržavali visokih moralnih standarda, ali izvan klana sve je bilo prihvatljivo ako je služilo interesima “obitelji”. Obiteljski identitet i plemenski identitet mogu postati prilično čudni. Žrtve zlostavljanja djece rijetko “cinkare”. Dakle, tu je 'kućni' moral koji može biti uznemiren, a tu je i naša varijanta: 'unutarnji' moral. Čini se da naši gurui vanjske politike to prihvaćaju. Čini se da su glavni eksponenti među njima Samantha Power, Susan Rice i Valerie Jarrett, ali njihove tvrdnje o legitimnosti izgledaju valjane samo na nekoj zlokobnoj podzemnoj razini. Unatoč pohvalama za “stručnost” ustavnog prava, postajem sve sumnjičaviji da kolege iz razreda koji se “ne sjećaju da su ga ikada sreli” ne izmišljaju to nužno. Tko bi u ovoj kulturi s ikakvim izgledom obrazovanja mogao ne prepoznati da smo se u Ukrajini svrstali uz neonacistički režim? Ili da je “Kognitivna infiltracija” Cass Sunstein metafora za Orwellovo “Ministarstvo istine”? Tko može proučavati američku povijest, a ne razumjeti da zavjera za počinjenje napadačkog rata, "Najveći međunarodni zločin", nije baš ono načelo iz Nürnberga koje smo prekršili u Iraku i Libiji, i vraški pokušavali prekršiti u Siriji? Tko se može pretvarati da BILO KOJI od naših diplomata ima legitimne ovlaštenja, od Kerryja naniže, za vođenje "vanjske politike"? Među njima nema niti jednog međunarodnopravnog znanstvenika ili povjesničara. Naše obavještajne agencije besramno lažu Kongresu, ali očekujemo da daju pouzdane informacije? Vojni zapovjednici proglašavaju vanjsku politiku s pijedestala u NATO-u kršeći ustavnu podređenost vojske civilnoj vlasti, a nitko to ne primjećuje? Rješenje postoji, ali ga pojedinac ne može postići. Vijeće sigurnosti UN-a trenutno funkcionira kao Capo di Famiglia, a SAD, sa svojim vetom, služi kao Capo di Tutti Capi. Prije ili kasnije, Opća skupština će to možda morati promijeniti ili riskirati postupno uništenje. Ali malo se nadam. Razumijem da je Kongresni crni klub, skupina koja bi trebala znati bolje, potvrdila pravo Izraela na "samoobranu". Pada mi na pamet onaj stari vic o Usamljenom Rangeru. Okružen neprijateljski raspoloženim Indijancima, okreće se Tontu i kaže: "Izgleda da smo u nevolji, Tonto". Tonto kaže: "Kako misliš 'mi', bijelče?" Prije ili kasnije, 'demografska tempirana bomba' mogla bi stvoriti takav scenarij. Obrazovanim ljudima sve je teže povjerovati da naša vlada nije zločinački pothvat. Smiješno pozivanje na “međunarodnu zajednicu” zanemaruje moralni indignaciju Nesvrstanih naroda, koji su definitivno većina. Naš "sporedni" moral dokazuje da više nismo demokracija. Mi smo kriminalna obitelj koju vode dvije strane: Bonannovi i Gambinovi... ili možda Lanskyjevi i Shapirosovi. Republikanci i demokrati? Ne vidim dokaze za to.
FG Siguran sam da je AIPAC dao ponudu Black Caucusu koju nisu mogli odbiti. Amerika upravo sada treba zavladati onom vrstom novčanih priloga koja se odvija u našim dvoranama Kongresa. Zapravo, vi možda znate više detalja od mene, ali ne postoji li špijunski akt koji AIPAC i naš kongres možda krše…ili sam u krivu? Ako ne, trebao bi postojati zakon protiv ove vrste uplitanja strane vlade.
ps Ja sam Talijan…bada bing!
Sviđate mi se dečki. Jao, čak ni dva zdrava i savjesna Amerikanca ne mogu ništa s milijunima laičkih fašista i hrpom međunarodnih kriminalaca. To je samo mali razgovor… Neka mir bude s vama.
I ti, Yar!
Ima nas najmanje troje. :-)
Ali slažem se da je Fredov komentar uvijek na mjestu, čak iu obliku Rockyja i Bulwinklea.
Hvala Frede.
Točno moji osjećaji. Hvala vam na tako dobro sročenom sažetku.
Кеннеди далеко, до Ñ Ñ‚Ð¾Ð¹ речи https://www.youtube.com/watch?v=5Dm09hjHkh8
Žao mi je momci, ali SAD nikada nije bio "prvak međunarodnog prava i ljudskih prava", osobito ne nakon Drugog svjetskog rata: Dresden, Tokio, Hirošima, Nagasaki 2., njemački logori na Rajnskoj livadi i suđenje u Nürnbergu 1945. i dalje, potpora cionističkom terorizmu osnovati Izrael 1945., i popis se nastavlja. Već nakon Drugog svjetskog rata, SAD je imao jedan od najgorih slučajeva kršenja ljudskih prava, odmah iza Staljina. U usporedbi s njim, Hitler je bio pravi svetac, čak i ako je sva saveznička propaganda zločina o njemu bila istinita (što nije).
Najbolje je ne implicirati da je Izrael američki saveznik (prvi odlomak: "saveznici"). Ne postoji službeni savez između Izraela i SAD-a. Za razliku od SAD-a i Turske.
Zapravo, SAD zapravo nije bio dobavljač oružja Izraelu sve do kasnih 1960-ih.
Nije baš vijest da SAD zatvara oči pred zlostavljanjima od strane država koje su prijateljski raspoložene prema SAD-u, Gvatemale u 1980-ima, Južnog Vijetnama, Južne Koreje kroz 1960-e i 70-e.
Ima dosta drugih primjera.