Ekskluzivno: Izraelski dužnosnici tvrde da su Hamasu zadali težak udarac kroz jednomjesečnu vojnu kampanju u kojoj je ubijeno više od 1,800 stanovnika Gaze, uključujući mnogo djece. Ali "pobjeda" bi se mogla vratiti i progoniti Izrael u odbojnosti koja je zahvatila Europu i drugdje, piše Andrés Cala.
Autor: Andrés Cala
Posljednji rat Izraela protiv Hamasa u Gazi slijedi kratkoročni scenarij sličan prethodnim sukobima, ali može pridonijeti dugoročnijem geopolitičkom pomaku, posebno u Europi, koji bi mogao oblikovati kako će se izraelsko-palestinski sukob odvijati u budućnosti.
Kao i u prošlosti, Izrael ima više nego dovoljnu geopolitičku potporu ili tiho suučesništvo zapadnih vlada, čak i ako ostatak svijeta osuđuje Tel Aviv zbog njegove nerazmjerne upotrebe sile i užasnog broja civilnih žrtava, koji se sada približava 2,000 ubijenih stanovnika Gaze, uključujući mnoge djece.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu u posjeti s ranjenim izraelskim vojnicima. (fotografija izraelske vlade)
Tijekom juriša koji je trajao četiri tjedna, Izrael je otkrio da mu je sve teže opravdati svoj nadmoćni napad na uski pojas Gaze, posebno napade na zgrade koje su odredile Ujedinjene nacije koje štite civilne izbjeglice. Ali Izrael je očito voljan ignorirati globalni bijes sve dok njegovi vitalni zapadni saveznici, prije svega Sjedinjene Države, i dalje inzistiraju na tome da Izrael ima "pravo braniti se".
Ali europsko javno mnijenje s dosad diskretnim i izoliranim političkim posljedicama odlučno se okreće protiv izraelske upotrebe sile protiv 1.7 milijuna stanovnika Gaze koji su sa svih strana blokirani od strane Izraela i egipatskog vojnog režima. Iako većina europskih vlada i dalje stišava svoje kritike prema Izraelu, gnušanje javnosti prema tim periodičnim napadima - koji se u Izraelu nazivaju "košnja trave" - moglo bi nagnuti geopolitičku ravnotežu u korist Palestinaca.
Ovaj tjedan, Sayeeda Warsi, barunica i prva britanska muslimanka koja je služila u kabinetu, podnijela je ostavku na mjesto više državne ministrice u Ministarstvu vanjskih poslova i dala ostavku na mjesto ministrice za vjeru i zajednice u znak protesta protiv reakcije svoje vlade na Izrael. “S dubokim žaljenjem jutros sam pisao premijeru (i) podnio svoju ostavku. Ne mogu više podržavati vladinu politiku o #Gazi", napisao je Warsi na Twitteru.
Nedavno je premijer David Cameron pojačao svoje kritike na račun Izraela, nazivajući ciljanje civila "pogrešnim i nezakonitim", iako je odstupio od nametanja bilo kakvih stvarnih posljedica Izraelu. Njegova vlada ipak je rekla da preispituje ugovore o oružju s Izraelom vrijedne 13.5 milijardi dolara kako bi osigurala da se oružje ne koristi u Gazi. Španjolska je također obustavila svoje sitne isporuke oružja Izraelu.
Unatoč nedostatku ozbiljne akcije europskih vlada, političke posljedice za Izrael počinju se produbljivati zbog promjene javnog mnijenja. Do sada su dominantni europski politički čelnici podržavali izraelski narativ, tvrdeći da je on demokratska država prisiljena djelovati protiv “terorista”. Ali suparnički narativ postaje sve prihvaćeniji u javnosti, videći palestinske militante kao borce za slobodu koji vode očajničku borbu Davida i Golijata protiv okrutnog tlačitelja koji je generacijama uskraćivao Palestincima ljudsko dostojanstvo i pravo na domovinu.
Diplomatski štit koji je ponudio Zapad dao je Izraelu prilično odriješene ruke, ali najnoviji napad i gnušanje širom svijeta koje je izazvalo mogli bi slomiti taj štit. Iako većina Europljana ima malo razumijevanja za Hamas i njegovo ispaljivanje neselektivnih projektila na Izrael, ratoborna izraelska politika i beskrajni izgovori za izbjegavanje mirovnog sporazuma s Palestincima promijenili su ravnotežu, uz pritisak javnosti koji zahtijeva da europske vlade obje strane smatraju jednako odgovornima .
Drugim riječima, dok europsko javno mnijenje još uvijek smatra Hamas izgnanikom, Izrael je sada u utrci za ovaj izgnanički derbi, gubitak simpatija koji bi s vremenom mogao imati ozbiljne posljedice za izraelsku diplomatsku i ekonomsku poziciju.
Dugoročni troškovi
Izraelsko javno opravdanje za svoju posljednju ofenzivu na Gazu je umanjiti sposobnost Hamasa da gađa Izrael kroz mrežu tunela i lansiranje raketa. Ali pretjerano nasilje i sve veći broj mrtvih daje dojam da Izrael provodi kolektivnu kaznu nad stanovništvom Gaze.
Odvažnost jastrebovog premijera Benjamina Netanyahua odražava izraelsko javno mnijenje koje je postalo frustrirano čak i idejom traženja mira s Palestincima i umjesto toga odlučilo se živjeti pod sigurnosnim štitom. Neki Izraelci čak govore o potrebi da se "završi posao" jednom zauvijek, koliko god ta perspektiva bila nerealna i nehumana.
Posljednjih je dana izraelsko javno mnijenje bilo više usredotočeno na priče o ljudskim interesima oko 65 izraelskih vojnika koji su poginuli u Operativnom zaštitnom rubu nego na daleko veći broj palestinskih žrtava, uključujući djecu. U Izraelu se čak priča da bi Netanyahuov najveći politički izazov mogao biti u objašnjenju zašto je broj izraelskih žrtava ovaj put veći nego u drugim kaznenim kampanjama protiv Gaze.
Ipak, drugdje na Bliskom istoku i sve više u Europi osjećaji su drugačiji. Patnja palestinskih civila, posebice ubijanje djece, dominirala je vijestima, što znači da se Izraelci sve više odvajaju od svjetskog javnog mnijenja i sve više ovise o dobroj volji Sjedinjenih Država i europskih dužnosnika.
Iako se čini malo vjerojatnim, barem u kratkom roku, da će izraelske akcije ugroziti američku podršku, otuđenje, pa čak i bijes koji osjeća europska javnost, počinju zabijati klin između Izraela i nekih europskih čelnika.
Čak i prije nego što je Netanyahu okončao posljednji krug mirovnih pregovora i započeo svoje bombardiranje Gaze, odnosi s Njemačkom, na primjer, opisivani su kao dostizanje nadira. Iako je Njemačka kao pokoru za holokaust povijesno pružala snažnu potporu židovskoj državi, Netanyahuovo inzistiranje na širenju židovskih naselja na palestinskim zemljama pogoršalo je odnos.
Te su se napetosti samo pogoršale posljednjih mjeseci, prisiljavajući Izrael da se brine o svojoj dugoročnoj sposobnosti održavanja gospodarskih veza s Europom, glavnim odredištem izraelskog izvoza. Ako Europa odluči zamahnuti svojim gospodarskim i diplomatskim klubom, Izrael bi mogao ugroziti svoju nacionalnu dobrobit, iako je vjerojatno da je ta mogućnost još daleka.
Javno mišljenje
Službena vanjska politika Europske unije i njezinih zemalja članica ne razlikuje se od Washingtonove, bez izuzetne moći koju izraelski lobi ima u američkoj politici. Ali europsko javno mnijenje i glavni mediji pokazuju mnogo više različitosti prema izraelskoj politici nego što se inače može vidjeti u Sjedinjenim Državama gdje je svaka kritika Izraela politički riskantna.
Neke europske zemlje, poput Češke i Ujedinjenog Kraljevstva, ostaju čvrsto u izraelskom taboru, dok Španjolska i Italija iskazuju snažne simpatije prema Palestincima. Kako je bijes zbog razaranja Gaze rastao, dio bijesa se prelio u antisemitizam, što je omogućilo Izraelu da uzvrati europskim kritikama naglašavajući ove ružne prikaze netrpeljivosti. Izraelski dužnosnici objedinili su svaku kritiku svog nerazmjernog napada na Gazu s ovim antisemitskim incidentima.
Ali ovaj antisemitizam bio je rubni fenomen s antižidovskim napadima koje su počinile male ekstremističke skupine, neke iz muslimanskih imigrantskih zajednica. Ovi činovi ne odražavaju šire europsko javno mnijenje, koje je osudilo nasilje općenito, a posebno ciljanje europskih Židova. Pretežna kritika Izraela usredotočena je na njegovu oštru politiku i povukla je jasnu razliku između izraelske vlade i Židova.
Prema anketama Pew-a o europskom mišljenju, velika većina ima povoljno mišljenje o Židovima, dok se onih s nepovoljnim mišljenjem tijekom desetljeća kontinuirano smanjivalo. Konkretno, nepovoljni prema pozitivnim podjelama u anketi objavljenoj u svibnju bila je 5 posto prema 82 posto u Njemačkoj, 7 posto prema 83 posto u Velikoj Britaniji i 9 posto prema 89 posto u Francuskoj. U Španjolskoj je iznosio 18 prema 72 posto, u Italiji 24 prema 65 posto, u Poljskoj 26 prema 59 posto, a u Grčkoj po 47 posto.
Međutim, mišljenja o Izraelu su mnogo kritičnija. Anketa Pew-a iz 2013. pokazala je da 44 posto Britanaca ima nepovoljno mišljenje o Izraelu, 62 posto u Njemačkoj i 65 posto u Francuskoj. Drugim riječima, protivljenje politici izraelske vlade raste u većem dijelu Europe, dok je antisemitizam opao.
U anketama provedenim od posljednje izraelske invazije, britanska javnost misli da su i Hamas i sadašnja izraelska vlada krivi za ratne zločine u gotovo jednakom omjeru. U Njemačkoj je druga anketa pokazala da više od polovice stanovništva dijeli krivnju između Hamasa i Izraela. Europljani su također kritični prema svojim vladama zbog njihove proizraelske pristranosti. Blizu 90 posto Nijemaca reklo je da njihova vlada ne bi trebala javno braniti Izrael.
Koliko će proći prije nego što nerazmjerni napadi na Gazu izazovu trajni pomak u europskom javnom mnijenju? Netanyahu Izraelcima duguje taj odgovor.
Andrés Cala je nagrađivani kolumbijski novinar, kolumnist i analitičar specijaliziran za geopolitiku i energiju. On je glavni autor Američka slijepa točka: Chávez, energija i sigurnost SAD-a.
Razoružavanje: Gaza ili Izrael?
Nasir Khan, 7. kolovoza 2014
Palestinci su bili pod izraelskom okupacijom; bili su česte mete razornih izraelskih ratova i pokolja. Ako nam zdrav razum može biti vodič u ovoj situaciji, onda je rješenje razoružati Izrael i procesuirati njegove ratne zločince za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u ICC-u. Razoružavanje Hamasa? Hamas nema vojsku, nema zračne snage, nema rakete, nema mornaricu, nema pomorske topovnjače, nema tenkove, nema protuzračne rakete. Ako je Izrael pustošio po domovima i zgradama stanovnika Gaze i ubijao ljude, glavni razlog tragedije u Gazi leži u njihovoj nesposobnosti da se brane.
U idealnom slučaju, da bi se stanovnici Gaze mogli obraniti od izraelske vojske, treba im odgovarajuća vojna moć i oružje. Očito je da bez toga nemaju šanse obraniti sebe i svoje domove. Vidjeli smo što je Izrael sposoban učiniti u 29-dnevnom ratu protiv Gaze. Stanovnici Gaze bili su prepušteni na milost i nemilost izraelskim projektilima i snažnim bombama koje su uništile njihove domove i druge građevine. Sve dok Izrael ne podigne blokadu, ne prekine okupaciju i ne razvije novi pristup prema narodu Palestine, sukob neće nestati.
Ali kako to mogu učiniti Gazanci pod Hamasom, da se vojno obrane, ostaje otvoreno pitanje. Čelnici 'Novog svjetskog poretka', posebice Sjedinjene Države to neće dopustiti. Nema velike zemlje koja je spremna dati značajnu materijalnu potporu Palestincima. Stoga će prevladavajući uvjeti ostati netaknuti.
Moramo imati na umu da Izrael opkoljava Gazu sa svih strana, uključujući i njezin zračni prostor. To je najveći zatvor na otvorenom na svijetu. Sada se Izrael namjernim uništavanjem infrastrukture Gaze pobrinuo da njegov narod više ne digne glavu protiv tekuće okupacije i blokade u godinama koje dolaze. Ali kad bi to učinili u nekoj fazi, opet bi imali izraelski ratni stroj na svojim glavama. To je tako jednostavno ako želimo razumjeti izraelsku poziciju.
Bez sumnje, ovo je neobranjiva situacija. Po mom mišljenju jedino objašnjenje leži u činjenici da je vojna moć ta koja odlučuje o sudbini pokorenog naroda, a ne njegova prava prema međunarodnom pravu ili ljudskim razlozima. Ipak, borba Palestinaca za njihovo nacionalno oslobođenje od cionističkog jarma treba univerzalnu podršku. Javne demonstracije u mnogim zemljama širom svijeta kojima se osuđuje izraelski genocid i pokolj u Gazi bile su pozitivne. Oni pokazuju rastuću svijest među ljudima u svijetu o nevolji koloniziranih Palestinaca.
Izraelovo “pravo da se brani “ koje ponavlja svaki političar u MSM-u je njihovo pravo da ukradu palestinsku zemlju, koloniziraju je i brutalno ubiju svakog starosjedioca koji se opire ovoj potpuno nezakonitoj izraelskoj okupaciji.
Sve od moralno katastrofalnog stvaranja Izraela 1948. ovo se nastavlja..
..
“Moramo upotrijebiti teror, ubojstvo, zastrašivanje, konfiskaciju zemlje i ukidanje svih socijalnih službi kako bismo Galileju oslobodili arapskog stanovništva.” – David Ben-Gurion, zvani David Grün (1886.-1973.), izraelski premijer (1948.-53., 1955.-63.) kojeg Izraelci poštuju kao "oca nacije"
“Etos cionizma nije bio miroljubiv suživot već kolonijalizam i ekskluzivistička ideologija koja se nameće i održava silom.”
Ovaj vjerski rat predvidio je američki ministar obrane James Forrestal i mnogi drugi još 1940-ih.
“Zemlja s ljudima, za ljude s planom”.
http://www.counterpunch.org/2007/11/05/a-land-with-people-for-a-people-with-a-plan/
“Ali 'pobjeda' bi se mogla vratiti i progoniti Izrael u odbojnosti koja je zahvatila Europu i drugdje, piše Andrés Cala.”
Nažalost, vjerojatnije je da je ovo samo trenutni publicitet. Izrael je, u nedavnom bombardiranju i granatiranju, uništio veliki dio infrastrukture koja je ostala u Gazi. Život Palestinaca bit će još pakleniji nego prije. Što vam se u ovome ne sviđa ako ste među grabežljivcima zemlje/vode/prirodnog plina?
“Vjerujem u aristokraciju – ako je to prava riječ i ako je demokrat smije upotrijebiti. Ne aristokracija moći utemeljena na rangu i utjecaju, već aristokracija osjetljivih, obzirnih i odvažnih. Njegovi se članovi mogu naći u svim nacijama i staležima, kroz sva vjekova, i postoji tajni dogovor između njih kad se sretnu. Oni predstavljaju pravu ljudsku tradiciju, jednu trajnu pobjedu naše queer rase nad okrutnošću i kaosom. Tisuće njih nestaju u mraku, nekoliko je velikih imena. Osjetljivi su za druge kao i za sebe, obzirni su bez izbirljivosti, njihova smjelost nije u uglađenosti, već u snazi da izdrže, i znaju podnijeti šalu... S ovakvim tipom osobe koja kuca okolo i stalno mu priječe put ako netko ima oči da vidi ili ruke da opipa, eksperiment zemaljskog života ne može se odbaciti kao neuspjeh.”
EM Forster "U što vjerujem", 1939
Sve je to istina i izraelski postupci daleko su veći od onoga što je bilo koji Amerikanac ili Europljanin učinio bilo kojem domorodcu Amerikancu, bilo kojem lokalnom domorodcu iz kolonija, ili čak dovodeći ljude kao robove diljem zapadnog svijeta. Kako neki kažu, tko će prvi baciti kamen? A onda petro-bogati saudijski muslimani i ostali koji ne izvedu svoju braću i obitelji iz pakla, samo da bi svoju pohlepu i bogatstvo i prostor Meke Medina Haj sačuvali samo za sebe? Dovoljno je rekao.
Rekli ste da su "izraelske radnje znatno veće od onoga što je bilo koji Amerikanac ili Europljanin učinio bilo kojem domorodcu Amerikancu, bilo kojem lokalnom urođeniku u kolonijama, ili čak dovođenju ljudi kao robova diljem zapadnog svijeta."
Postupci Izraela su opsceni, to je inkrementalni genocid. Vaši komentari o "ponašanju Izraela koje je iznad onoga što su učinile bilo koje američke ili europske sile" povijesno su smiješni i protive se svim povijesnim dokazima koji govore suprotno. John Stockwell, bivši član CIA-e, procjenjuje smrtnost koja se može pripisati SAD-u u Vijetnamu, Laosu i Kambodži na oko 6 milijuna. Reaganovi pohodi u Srednju Ameriku rezultirali su stotinama tisuća mrtvih, debaklom u Iraku...popis američkih zločina se nastavlja i nastavlja. SAD je zločinačka teroristička država utemeljena na genocidu nad domorodačkom američkom kulturom i svakom predsjedniku, barem od ranih 40-ih, trebalo je suditi kao ratnom zločincu, Velika Britanija, njena klijentska marionetska država, jednako je loša. Njihovi zločini protiv trećeg svijeta su bez premca u povijesti.
Ovdje se ne vidi ništa 'sasvim šuplje' – nije li to kraj igre od prvog dana?
http://davidduke.com/annihilate-gaza-israeli-official/
Omogućeno samo među `židovskim' kriminalcima u Izraelu i Sjedinjenim Državama.