Odgađanje troškova za loše odluke

Dijeljenja

Političari od Washingtona preko Pekinga do Tel Aviva vole odgađati negativne posljedice svojih odluka što je dulje moguće, ali to često povećava konačne troškove za njihov narod i svijet, piše bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.

Paul R. Pillar

Što je zajedničko kineskom planu da izgradi 50 postrojenja za plinofikaciju ugljena i pritisku Izraela na Sjedinjene Države da ponište sigurnosno utemeljenu zabranu (koja je ukinuta) Savezne uprave za zrakoplovstvo na komercijalne letove za Tel Aviv?

Obje su primjeri vlada koje pokušavaju zaštititi svoje stanovništvo od neposrednih posljedica vlastite destruktivne politike te se tako zaštititi od političkog pritiska da se ta politika promijeni. Dok su maženi izborni okrugi trenutno pošteđeni učinaka koji bi ih inače mogli razbjesniti, štetu osjećaju druge populacije, buduće generacije stanovništva iste zemlje ili svijet u cjelini.

Predsjednik George W. Bush najavio je početak svoje invazije na Irak ožujka 19, 2003.

Predsjednik George W. Bush najavio je početak svoje invazije na Irak ožujka 19, 2003.

Kineski projekt plinofikacije ima za cilj smanjiti onečišćenje zraka u najvećim kineskim gradovima, što je velikim dijelom posljedica oslanjanja na elektrane na ugljen i koje je postalo dovoljno loše da bude glavni izvor nezadovoljstva među politički relevantnom urbanom srednjom klasom . Zrak u gradovima ne bi bio tako grozan da su umjesto toga elektrificirani plinom dobivenim iz ugljena, ali prema planu mnogo bi se onečišćenja jednostavno prenijelo u manje naseljene udaljene dijelove zemlje gdje se grade postrojenja za plinofikaciju.

Još gore, proces rasplinjavanja proizvodi ogromne količine ugljičnog dioksida. Prema jednoj procjeni50 predviđenih postrojenja ispuštalo bi ugljični dioksid jednak otprilike jednoj osmini količine koju trenutno ispušta cijela Kina, koja je već najveći svjetski emiter stakleničkih plinova. Dakle, globalno zagrijavanje je ubrzano i planet, i njegovi stanovnici, pate u skladu s tim, dok su kineski gradski stanovnici za sada dovoljno poslušni.

Sigurnosna direktiva FAA-e koja se nije svidjela izraelskoj vladi i koja je žestoko lobirala da se poništi, aktivirala je Hamasova raketa koja je sletjela vrlo blizu međunarodne zračne luke Ben Gurion. Vlada je tvrdila da oni koji posluju s Izraelom ne trebaju brinuti i da bi trebali nastaviti letjeti u Tel Aviv i iz njega bez brige za svoju sigurnost.

Stav izraelske vlade, kako ističe Mitchell Plitnick, uključuje prilično očiglednu kontradikciju: uvjerava poslovne partnere i druge tražene posjetitelje da je sve sigurno i zdravo, dok u isto vrijeme proglašava da Hamasove rakete toliko ugrožavaju Izrael da opravdavaju smrtonosno razaranje koje Izrael izaziva u pojasu Gaze .

Ova je kontradikcija samo varijacija na dva lica stava sadašnje izraelske vlade prema Palestincima koji je prevladao čak i tijekom vremena koje je uobičajeno, a ne samo tijekom izbijanja nasilja kao što je Operation Protective Edge.

Palestinci žive pod zagušljivom, iscrpljujućom blokadom ili okupacijom, kao i pod redovitom primjenom smrtonosne izraelske sile, dok samo nekoliko milja dalje većina Izraelaca uživa u životu u jednom od prosperitetnijih društava na svijetu. Većini Izraelaca jednostavno nije bilo dovoljno neugodno da pritisnu vladu da promijeni svoju politiku. Sama vlada je odlučna da tako i ostane.

Kina i Izrael nisu jedine zemlje u kojima vlade strukturiraju stvari kako bi njihovi neposredni birači bili dovoljno zadovoljni, dok troškovi njihove politike postaju vanjski učinci koje drugi osjećaju. Vidjeli smo nešto slično u Sjedinjenim Državama, osobito sa skupim prekomorskim vojnim ekspedicijama. Sve dobrovoljne vojne snage omogućile su provođenje takvih ekspedicija dok su izravne američke ljudske troškove ograničile na mali segment stanovništva koji je nosio uniformu.

Što se tiče fiskalnih troškova, izuzetan primjer je pokretanje jedne izuzetno skupo ratu po izboru u Iraku, dok je također donio nepriuštiva smanjenja poreza, brzo pretvorivši ono što je bio proračunski suficit u rastući deficit (pri čemu oni koji danas najglasnije viču o deficitima očito tada nisu marili za njih).

Troškove kineske destruktivne energetske politike snosit ćemo svi mi, stanovnici planete Zemlje. Troškove izraelske destruktivne politike prema palestinskim teritorijima najizravnije i najteže snose, naravno, Palestinci, ali će ih snositi i budući Izraelci sve dok žive u zemlji koja samu sebe vodi u izolaciju i stalni rat. Financijske troškove pogrešaka Sjedinjenih Država i fiskalne nepažnje koja ih je pratila snosit će buduće generacije Amerikanaca.

Politički se teško suprotstaviti tim tendencijama, jer je kratkovidno prikupljanje potpore u onome što se smatra neposredno relevantnim izbornim jedinicama nešto što političari posvuda rade. Niti jedan meliorativni pristup ne odgovara svim situacijama, jer je svaka situacija drugačija. Kineski ekološki problem mogao bi biti najteži od gore navedenih primjera. Osim međunarodnog posramljivanja politika koje štete planetu, možda trebamo polagati nadu u to da će kineska srednja klasa postati dovoljno sofisticirana da zna da ekološka šteta za njih i njihovu djecu nije ograničena na čestice u zraku koje njihove oči mogu vidjeti, a njihova pluća osjećati se upravo sada.

Nadu u promjenu izraelske politike ne treba polagati u dovoljan broj izraelskih civila koji se osjećaju fizički ugroženi. Tjelesno ozljeđivanje izraelskih civila je neprihvatljivo, baš kao i fizičko ozljeđivanje palestinskih civila. Ekonomska nelagoda je, međutim, druga stvar; prigovor izraelske vlade na zabranu letova FAA-e u konačnici je vođen ekonomskim motivima. Dugo je bilo pretjerano odlučeno da bi kraj automatskih američkih subvencija od preko 3 milijarde dolara godišnje koje Izrael prima bez obzira na to što radi bio mudar korak (koliko god to izgledalo politički nerealno u Washingtonu).

To bi bilo u fiskalnom interesu Sjedinjenih Država i značilo bi da američki porezni obveznici više ne bi bili prisiljeni plaćati bombardiranje stambenih zgrada u Gazi. I što više izraelski porezni obveznici nego porezni obveznici SAD-a plaćaju izravne račune za destruktivnu politiku vlastite vlade, to će biti veća šansa da se izvrši značajan pritisak na tu vladu da promijeni politiku.

Ispravljanje kratkovidnosti utjelovljene u politici SAD-a kao što su skupe prekomorske vojne ekspedicije može značiti institucionalizaciju zahtjeva da se u obzir uzmu dugoročniji troškovi. The prijedlog Michaela Cannona i Christophera Preblea Učiniti unaprijed financiranje medicinske skrbi za veterane dijelom svake odluke o odlasku u rat primjer je takve ideje vrijedne razmatranja.

Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)

3 komentara za “Odgađanje troškova za loše odluke"

  1. MarkU
    Srpanj 31, 2014 na 11: 17

    Nikada ne treba podcjenjivati ​​sposobnost ljudske rase da kratkoročno odgodi probleme na račun dugoročnog pogoršanja.

    Temeljni uzrok naših problema s resursima je prenapučenost, svjetska populacija nastavlja rasti za broj veći od cjelokupne populacije Ujedinjenog Kraljevstva svake godine. Sjećam se da je pitanje stanovništva označeno kao glavna briga u kasnim 1960-ima kada je svjetska populacija dosegla 3 milijarde, ali (unatoč značajnoj javnoj svijesti i zabrinutosti) ništa nije poduzeto. Čini se da je prednost dana održavanju ekonomskog/populacijskog rasta kako bi se održala golema ponzi shema koju imamo umjesto zdravog ekonomskog sustava. Čak i sada povremeno čitamo da se netko 'uzbuni' kada se stanovništvo neke zemlje (često Japana) smanjuje, to bi trebao biti razlog za slavlje. Često nam govore da trebamo više mladih ljudi kako bismo podržali našu stariju populaciju, ali nemamo čak ni posla za mlade ljude koje već imamo.

    Naš trenutni broj stanovnika moguć je samo zbog ogromnog unosa fosilnih goriva, goriva do kojih je sve teže i skuplje doći. Vrijeme istječe.

  2. Joe Tedesky
    Srpanj 30, 2014 na 09: 09

    ” zahtjev za uzimanje u obzir dugoročnih troškova. ”

    Ovako zarađuju kratkovidni.

Komentari su zatvoreni.